Potresi na zagrebačkom području, Upute o postupanju prilikom potresa

Potresi na zagrebačkom području |

Potresi na zagrebačkom području

U posljednje vrijeme svjedoci smo pojačane tektonske aktivnosti na području grada Zagreba. Pojačana tektonska aktivnost očitava se u nizu manjih potresa, u tim serijama može, a ne mora, biti i po koji jači potres. U svijetu raste prepoznavanje važnosti tog problema, a izazvano je brigom uslijed brojnih potresa, te sviješću da su mnogi veliki gradovi izloženi vrlo visokom stupnju rizika od geotehničkih hazarda u slučaju budućih potresa.

Grad Zagreb nalazi se na kontaktu velikih tektonskih jedinica: na sjeverozapadu su Alpe na istoku Panonski bazen i na jugu Dinaridi.Uzročnici nastanka potresa su tektonski pokreti koji se događaju u regionalnom prostoru (slika 1). Uslijed naguravanja i/ili podvlačenja pojedinih tektonskih jedinica jednu pod drugu litosfera puca, a pukotine (rasjedi) postaju seizmički izvori potresa. U širem prostoru grada Zagreba poznato je 7 seizmičkih izvora i to su: Medvednički seizmički izvor, Zagrebački seizmički izvor, Pokupljanski seizmički izvor, Bilogorski, Kalnički, te seizmički izvor Ivanščica i Metlika (Prelogović 1988).

U pogledu seizmičke aktivnosti dominantno epicentralno područje udaljeno je od središta grada svega 16 km i referira se kao plošni izvor (Kašina). Samo gradsko područje je pod utjecajem rasjedne zone žumberačko-medvedničko-kalničkog rasjeda koja se može smatrati linijskim izvorom. Prema spoznajama grad Zagreb je unutar seizmički najaktivnije zone unutrašnjeg dijela Hrvatske. To je poznato zagrebačko epicentralno područje u kojem su potresi posljedica sučeljavanja struktura panonskog bazena i onih “medvedničko-kalničkog pružanja”.Ta zona zahvaća sjeverne obronke Bilogore, Kalnik, Ivanščicu, Medvednicu, Vukomeričke gorice i Žumberačku goru.

Slika 1. Isječak tektonske i kinematičke geodinamičke karte Mediterana. Eu – Euroazijska ploča, Ad -Jadranska ploča, Ae –Aegean blok, An –Anatolijska ploča , Nu –Nubija (Barrier i dr. 2001)

Za grad Zagreb najznačajniji su potresi s epicentrom u Medvedničkom epicentralnom području. To su i do sada bili najjači potresi u tom području.Žarišta tih potresa vezana su uz južne obronke Medvednice, a neki od njih imali su žarište od Podsuseda do Zeline (slika 2). U seizmički najaktivnijem dijelu Medvednice, oko mjesta Kašina i Planina, bilo je žarište najjačeg potresa 9. studenog 1880. Maksimalni intenzitet u epicentru i najbližoj okolici procijenjen je na IX stupnjeva MCS, a u ostalom dijelu grada Zagreba na VIII stupnjeva MCS. Procijenjeno je da bi magnituda tog potresa mogla biti oko M = 6,0 – 6,5. Uz isti lokalitet vezana su još dva jaka potresa: 17. prosinca 1905. ( I0= VII-VIII stupnjeva MCS, M = 5,6) i 2. siječnja 1906. (I0 = VIII stupnjeva MCS, M = 6,1). Dubina žarišta tih najjačih potresa procijenjena je na oko 5 do 10 km. Također, posebno je značajno, da je žarište jakog potresa od 17. prosinca 1901. bilo ispod samog grada ( I0 = VII stupnjeva MCS, M = 4,6 ) u predjelu oko Šestina (Jurak i dr. 1998).

Slika 2. Epicentri potresa sa magnitudama potresa u vremenu od 1880-2004 god. (Kuk i dr. 2007).

Uz jake potrese redovito se javlja i mnoštvo naknadnih slabijih potresa, pa njihov kumulativni učinak može biti vrlo značajan. Kako se ovo naše područje nalazi u zoni rasjeda, moguća je pojava pukotina u tlu koje su uzrokovane pomacima duž rasjeda. Isto tako u području Savice i u dijelovima novog Zagreba zabilježena je pojava likvefakcije. Kada se govori o godišnjem dobu kada su se jaki potresi događali uvijek je to bilo u kasnu jesen, zimi ili u proljeće. U to vrijeme je i površina tla raskvašena od padalina pa su i efekti potresa zbog toga jači (klizišta).

Smještaj grada Zagreba u blizini jakih seizmičkih izvora daje realnu opasnost od jakih potresa stoga je HGI u suradnji s PMF-om (Geofizički odsjek) načinio sinteznu inženjerskogeološku kartu iz postojećih dostupnih rezultata istraživanja inženjerskogeoloških i geotehničkih svojstava tla na području grada Zagreba. Posebnu pažnju posvetili smo prostornoj razdiobi (lateralno i po dubini) tipovima tla koji su definirani prema Eurokodu 8 (Miklin i Podolszki, 2013). U obzir su uzimane brzine rasprostiranja P-valova i S-valova, broja udaraca SPT, posmične čvrstoće nedreniranog tla, dubini osnovne stijene i sl.

Suočeni s realnom opasnošću od potresa postoje dva gledišta za ublažavanje posljedica od potresa. Prvo, na koje ljudi sami mogu utjecati je sigurnost konstrukcije prema potencijalnim destruktivnim dinamičkim silama. Kako bi smanjili rizik od posljedica potresa i osigurali sigurnost konstrukcija s obzirom na potresno opterećenje, dinamička djelovanja su uzeta u obzir u projektnim zakonima.

Drugo, sigurnost samog terena vezana uz geotehničke fenomene kao što su amplifikacija, pojava klizišta, blatnog toka, likvefakcije i rasjednih pokreta. Upravo naša inženjerskogeološka karta diferencira konkretne geotehničkie fenomene na sigurnosti terena prema potresnom hazardu (slika 3). U izradu ove inženjerskogeološke karte koja je rađena prema Eurokodu 8 uvrštena su i nova istraživanja koja su načinjena nakon 2006 godine, te istraživanja koja su vršena ciljano za potrebe ovog projekta.

Slika 3. Karta inženjerskogeološkog mikrozoniranja prema standardima Eurokoda 8

Upute o ponašanju u slučaju potresa pročitajte ovdje; http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/uzh%20LETAK%20potres.pdf

Hrvatski geološki institut