OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga?
Ako pomno proanaliziramo tijek događaja posljednjih desetak godina, pa i duže od toga, shvatiti ćemo da porobljavanje Hrvata nije uopće slučajno. Plan dovođenja građana na socijalni minimum, točnije na puko preživljavanje a onda im ponuditi „bogatu i punu zdjelu novca“ iz kojekakvih kreditnih ureda kao i putem posrednika koji su kredite dogovarali u birtijama, od svih političkih planova najuspješniji je. Uspješniji i od Plana 21, osim ako Plan 21 nije bio šifriran prilikom predizbornog predstavljanja pa su ga građani počeli razumijevati tek po dešifriranju, točnije po otimanju a potom po iseljavanju iz domova.
Krediti su se nudili „šakom i kapom“. Gotovo svatko u Hrvatskoj znao je za nekog posrednika koji je ubirao visoku proviziju za svoje usluge, mnogi od njih još do sada nisu niti imenovani u brojnim akcijama razotkrivanja lihvarskih kreditnih ureda, austrijskih štedionica, zadruga……
Kažu, u Hrvatskoj građane štiti Ustav, Zakoni, Vlast….. Narod kaže – nas ne štiti nitko!, i u pravu su! Nitko ne štiti Hrvate od nezaposlenosti, gladi, zaduženosti, planski izvedenog bankrota, potpune propasti i na koncu od nečije nekontrolirane želje da Hrvati što prije nestanu. Da odu bilo kud bilo gdje iz teškim kriminalom zaražene sredine, da isele, ili da odu čak i u smrt koja im u teškim trenucima ponekad izgleda bolje nego li ovakav život.
Tužno je to! Tužno je gledati lica Hrvata po ulicama, beznadna, očajna, zabrinuta…. Tužno je ranim jutrom promatrati sve one koji su po nekoliko sati nagnuti nad kontejnerima tražeći u otpadu nešto što se može unovčiti, obući, a na žalost, i prezalogajiti. Veliki dio populacije u Hrvatskoj na rubu je gladi ili gladno.Velika većina ili nema struje u domu, ili je uskoro neće imati, nemaju novca za školovanje djece, za plaćanje podstanarstva, a kamo li za gradnju svojeg doma ili kupnju stana. To je tek puki san mnogih Hrvata, a u situaciji u kojoj živimo, nedostižan san.
Gledajući ovakvo stanje, sasvim je normalno i očekivano, da ljudi u ovakvoj situaciji, u trenucima kada im je nužno potreban NOVAC, bez kojeg se očigledno nikako ili vrlo teško živi, posežu za brzim rješenjima. ISPLATA ODMAH, KREDIT BEZ KREDITNE SPOSOBNOSTI, krediti sa falsificiranim i namještenim primanjima, sve je to izgledalo mnogima razumno i logično u trenucima kada novca nisu imali. Posrednici hvataju upravo takve klijente, koji nemaju izbora. Nekome je novac bio potreban da zatvore prethodno podignute i dospjele kredite, nekom je bio potreban za investiciju ili poslovanje, nekom za zdravlje, za kupnju stana ili kuće – no ono što je svima zajedničko je da su svi koji su željeli dobiti takav brzi kredit morali imati vrijednu nekretninu kojom su jamčili za otplatu kredita. Obavezno je bilo i da jedan bračni par jamči drugom kao sudužnik kako bi se vezala imovina. Sve drugo nije bilo bitno, i sve se dalo riješiti.
Iako je takvo poslovanje na području Hrvatske nelegalno, a novac je kolao bez ikakvog nadzora, stranci iako nisu imali zakonske mogućnosti stjecati nekretnine, našli su rješenja i ubrzo posegli za svime što pripada Hrvatima; – kućama, stanovima, vikendicama.
Da bi preuzeli vrijedne nekretnine morali su pronaći i način. To nisu mogli sami to je jasno i slijepcu. U slučaju jedne žrtve Raiifaisen banke, koji, naravno, poput mnogih drugih, Austriju nije niti vidio, novi vlasnik nekretnine iskoristio je pravni oblik trgovačkih društava u Austriji kako bi oformio nova trgovačka društva registrirana u Hrvatskoj a koja u sebi nose dijelove imena pravnog oblika iz Austrije. Osim imena pravne osobe začuđuje i činjenica kako se ime takvog trgovačkog društva pojavljuje i kao fizička osoba istog imena. No nekako bismo i tolerirali snalažljivost Austrijanaca, Slovenaca, a i naših mutivoda iz Hrvatske, koji su osmislili ove kreacije kako bi se što brže i lakše obogatili, da nije nejasno puno više stvari od ovih spomenutih.
Npr. kako i kojim kriterijom Trgovački sud u Zagrebu odobrava trgovačkim društvima s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn registriranje za obavljanje djelatnosti – kreditnog poslovanja, kreditiranje, financijsko poslovanje i sl?
Kako i temeljem čega Matični ured iz Zagreba (Medvešćak) izdaje strancu izmišljenog imena koji u svojem imenu nosi dio pravnog oblika austrijskih poduzeća i austrijskih banaka hrvatski rodni list?
Temeljem kojeg zakona su svim tim strancima i njihovim tvrtkama djelatnici Ministarstva financija odobrili privremeni OIB?
Temeljem kojeg zakona su zemljišno knjižni odjeli knjižili vlasništvo u korist stranaca – fizičkih osoba koji nemaju niti domovnicu, niti osobnu kartu, već su knjižili upis prava vlasništva na temelju rodnog lista izdanog u Zagrebu, iako nekretnine nisu mogli steći sistemom reciprociteta?
Po kojim kriterijima Ministarstvo financija procjenjuje tko se to u Hrvatskoj bavi legalnim plasmanima novca koje plasmane ponekad nazivaju kreditima, ponekad zajmovima, ponekad investicijama i tko zapravo u Hrvatskoj nadzire tok novca kada Hrvatska narodna banka i HANFA to ne rade?
Kako i po kojim kriterijima Općinski sudovi koji na stol sudnice dobiju Prijedlog za ovrhu odlučuju o tim prijedlozima kada Zakon jasno propisuje izgled i oblik ugovora o kreditu, jezik na kojem je sklopljen, zahtijeva međunarodnu ovjeru ako se radi o ugovoru sklopljenim sa strancima, međunarodnu punomoć ako odvjetnik zastupa stranca, itd….
Podržava li Odvjetnička komora Hrvatske odvjetnike koji se bave kreditnim posredovanjem i na svoje privatne račune primaju uplate po osnovi rata kredita? Podržava li Komora i one odvjetnike koji su pootvarali agencije za nekretnine preko kojih prodaju nekretnine opljačkanih građana i bave se trgovinom nekretnina a ne odvjetništvom?
Tko podržava blokade žiro računa bjanko zadužnicama ispisanim na daleko veći iznos od stvarnog zaduženja, a uz to građanima već prethodno otmu sve nekretnine i imovinu koju posjeduju, a nakon toga ih blokiraju godinama?
Koji to zakon, i koja institucija dozvoljava prijetnje građanima, maltretiranje, zlostavljanje, javno otimanje, ucjene, iznude, zastrašivanje?
Koji to Zakon u Hrvatskoj za hrvatske građane vrijedi? Koji se zakon primjenjuje u slučajevima kada se građanima treba oteti? Kada ih treba opljačkati? Koliko godina treba trajati istraga u kaznenom postupku da bi se ovaj teški organizirani kriminal razotkrio, iako bi Zakon trebao biti jednak za sve, i svi bi ga trebali primjenjivati. Osnov jedne države je poštovati ustavna načela i Zakone. U Hrvatskoj se jako često, naročito sudeći prema naprijed navedenom, ne poštuju ni Ustav ni Zakoni. Da se poštuju, ne bi se tvrtkama koje su kazneno prijavljene, i njihovim vlasnicima (direktorima) odobravala predstečajna nagodba iako su u nagodbama prijavili fiktivne tražbine višemilionskih vrijednosti kako bi sami sebi oprostili dugove prema državi i vjerovicima!
Da se Zakon poštuje, a da DORH radi kvalitetno svoj posao, začas bi se utvrdilo gdje su doista sklopljeni krediti između hrvatskih građana i austrijskih štedionica! Jesu li isti sklopljeni u austrijskim uredima ili lokalnim hrvatskim birtijama, a potpisani kod javnih bilježnika u Hrvatskoj. Svatko pismen to u tren oka može provjeriti?
Čemu onda naslikavanje austrijskih predstavnika po Hrvatskoj koji javno tvrde da su svi Hrvati sklapali ugovore o kreditu u Austriji a da su granicu prelazili između ostalog i sa „vozačkom dozvolom!“
Rugaju li se to Austrijanci s našim carinicima, s našom Vladom, s našim građanima? Očigledno da, jer u jednoj pravnoj državi, takve scene nisu moguće. Austrijanci se trude zaštititi svoje građane pa ističu kako su Ugovori sklopljeni u Austriji jer u tom slučaju njihove institucije (banke, štedionice, zadruge), nisu prekršile nikakav zakon jer su mogle u Austriji sklopiti ugovor sa bilo kim, to nije zabranjeno…..A što radi Hrvatska, kako ona štiti svoje građane? Kako štiti opljačkane?
U pravnoj državi bilježnik koji ovjerava ugovor o kreditu čita stranci što u ugovoru piše, ima punomoć u svojem uredu na temelju koje se mogu ovjeriti ugovori bez da stranka druge strane sudjeluje u uredu, ima uredne knjige, s potpisima stranaka, i u svako doba može se dokazati gdje je ugovor ovjeren i potpisan.
U pravnoj državi, žiro računi odvjetnika bili bi jednako vidljivi i dostupni baš kao i računi ostalih smrtnika. U pravnoj državi dužnici ne bi za isplaćenih 20.000,00 eur-a isplatili 58.000,00 eur-a i još bili dužni 38.000,00 eur-a radi čega im se prodaje dom u kojem žive.
U pravnoj državi ne bi zakone krojili tako da zaštite pljačkaše, već bi ih skrojili po mjeri naroda. Kada im ne bi trebale glave građana RH i njihova imovina, možda bi tako i bilo…..
Kaže jedan odvjetnik dobro upućen u pljačkaške metode kakve se primjenjuju u RH.„Svaki novi zakon služi da bi se ispravile nepravilnosti koje su do tada uočene na štetu vladajuće kaste….“ Tako je i u novi Ovršni zakon ugrađeno sve ono što nije bilo ugrađeno u prethodni – da bi se ovrhovoditelj zaštitio a ovrha što brže i jednostavnije provela. Sve što se odugovlači i sprječava ovrhu po novom zakonu ide na teret ovršenika, pa tako i troškovi izvršenja, bravara, intervencije MUP-a.
Pa kad se slijedeći puta skupi horda policajaca ispred nečijeg doma, bivši vlasnik kojeg su došli nasilno iseliti, terećenjem za intervenciju MUP-a, biti će dužan još puno više nego li vrijedi oteta mu kuća.
Toliko o slobodi u kojoj živimo i pravnoj državi!
vezani članci;
Nada Landeka
Nema komentara:
Objavi komentar