RBA – AUSTRIJSKE ZADRUGE UZDIGLE SE IZNAD BROJNIH ZAKONA U HRVATSKOJ, PA I USTAVA RH?
Ministar financija Lalovac žali se da novca u državnoj blagajni nema. Proračun curi na sve strane, rupe se nagomilale, teško ih je zakrpati, niti se ima od kuda. Uvijek i iznova rješenje se pronalazi među običnim pukom.
Lijek za krpanje proračuna najčešće su povećanje postojećih poreza, nova davanja ili bolje rečno nova oduzimanja. Narod to gotovo da više i ne može nositi na svojim leđima. Malo je u današnje vrijeme obitelji koje mirno mogu dočekati sutra, jer prije ili kasnije, svakoj obitelji doći će na kućnu adresu bar neko rješenje o ovrsi i ako nije zaduženo kreditima, već će im ovrha stići zbog nekog nenamirenog računa, koji na žalost, nisu mogli podmiriti zbog nedostatka redovnih primanja iz kojih bi plaćali obaveze kako dospijevaju.
Sutav je nemilosrdan, gazi hrvatske državljane bez imalo milosti, i bez razumijevanja. Ministar financija, ministar pravosuđa, hrvatski premijer, još prije nekoliko mjeseci bešćutno su izjavljivali za javnost; „ako nemate za troškove, nemojte trošiti, ako nemate za mobitel, nemojte telefonirati, nemojte imati mobitel, i sl.“
U isto vrijeme Vlada RH nabavlja na stotine novih automobila koji povećavaju trošak u državnoj blagajni. I Vladina institucija Hrvatska banka za obnovu i razvoj također je naručila nove automobile, a natječaji, više ili manje pogoduju već poznatim dobavljačima. I nikom ništa. Odavno je rečeno; „nismo svi jednaki pred zakonom.“
Ministar financija traži rješenja, a rješenje mu pred nosom. Stroga porezna politika traži prekršajce među malim obrtnicima, poduzetnicima, samostalnim djelatnostima, među građanima koji rasprodaju i ono malo pokretnina, tehničke robe, koju još imaju u svojim domovima, zlatninu i obiteljsko srebro. Tereti se ljude koji se bore za život brojnim porezima. Inspekcije su neprekidno na djelu.
Istovremeno, u Ministarstvu financija oglušuju se, a i ignoriraju pravi izvor prihoda
Što je razlog tome, još se ne zna, ali se može naslutiti. RBA Zadruge, a i drugi kreditori, koji su u Hrvatskoj na nezakonit način godinama isplaćivali novac i stjecali nekretnine hrvatskih državljana, suprotno Ustavu RH, suprotno zakonskim odredbama koje su na snazi u Hrvatskoj, zapravo vode igru.
Očekujemo odgovor iz Ministarstva pravosuđa koliko su u periodu od 1997 godine do 2014 godine ove austrijske zadruge platile poreza na nekretnine i poreza na dobit; Posojilnica bank Zila, Posojilnica Borovlje, Raiffeisenbank Bad Radkersburg-Klöch eGen, Raiffeisenbank Gnas eGen, Raiffaisen Unterpremstätten eGen, Raiffeisenbank Burgenlande und Revisionsverband Registrierte genoss, Raiffeisenbank Arnoldstein eGen, Raiffeisenbank Bezirksbank Klagenfurt eGen, Raiffeisenbank Bleiburg eGen, Raiffaisenbank Deutschlandsberg eGen, Raiffeisenbank Ebendorf eGen, Raiffeisenbank Fehring – St. Anna um Aigen eGen, Raiffeisenbank Feldbach-Bad Gleichenberg eGen, Raiffeisenbank Fürstenfeld eGen, Raiffeisenbank Gamlitz eGen, Raiffeisenbank Graz-Straβgang eGen, Groβ St. Florian-Wettmannstätten eSvatko, tko se imalo služi matematičkim radnjama lako će pomnožiti broj zadruga puta broj nekretnina prenešenih na ime ovih zadruga, okvirne iznose vrijednosti tih nekretnina čime dolazi do vrtoglavih brojki mjerenih u milijardama kuna.Gen, Raiffeisenbank Halbenrain-Tieschen eGen, Raiffeisenbank Hatzendorf-Unterlamm eGen, Raiffeisenbank Heiligenkreuz-Kirchbach eGen, Raiffeisenbank Ilz eGen, Raiffeisenbank Lavamünd eGen, Raiffeisenbank Leibnitz eGen, Raiffeisenbank Lieboch-Stainz eGen, Raiffeisenbank Mittleres Raabtal eGen, Raiffaisenbank Nestelbach-Eggersdorf eGen, Raiffeisenbank Ossiacher See eGen, Raiffeisen Region St. Pölten eGen, Raiffeisenbank Riegersburg-Breitenfeld eGen, Raiffeisenbank St. Andrä-Wolfsberg eGen, Raiffeisenbank St. Georgen a.d. Stiefing eGen, Raiffeisenbank St. Paul im Lavanttal eGen, Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Raiffeisenbank Straβ-Spielfeld eGen, Raiffeisenbank Süd-Weststeiermark eGen, Raiffeisenbank Velden und Umgebung eGen, Raiffeisenbank Villach eGen, Raiffeisenbank Völkermarkt eGen, Raiffeisenbezirksbank Güssing eGen, Raiffeisenbezirksbank Jennersdorf eGen, Raiffeisenbezirksbank St. Veit a.d. Glan-Feldkirschen eGen, Zveza bank eGen.
Jednako nas zanima koliko su Kreditni uredi koji su djelovali i još uvijek djeluju na području Republike Hrvatske platili poreza na nekretnine, poreza na dobit – iz svojih poslovno/kreditnih aktivnosti na području Republike Hrvatske.
Svatko, tko se imalo služi matematičkim radnjama lako će pomnožiti broj zadruga puta broj nekretnina prenešenih na ime ovih zadruga, okvirne iznose vrijednosti tih nekretnina čime dolazi do vrtoglavih iznosa mjerenih u milijardama kuna.
Nekretnine koje su vjerovnici stekli u vlasništvo na javnim dražbama imaju svoju procijenjenu vrijednost. To nije ona trećina vrijednosti za koju su kao vjerovnici „kupili“ nekretinu bez plaćanja kupovnine, već je to stvarna procijenjena vrijednost nekretnina. Ako u hrvatskim zatvorima mogu sjediti hrvatski građani optuženi za utaju poreza zbog navodno umanjih vrijednosti nekretnina na koje nisu platili poreze, pitamo se, koliko bi ovih zadruga, štedionica, kreditnih ureda, koji su na jedan specifičan, i nesumnjivo nelegalan način stekli nekretnine u Hrvatskoj, zapravo trebali platiti poreza ili bi jednako trebali odgovarati pred zakonom za utaju, zajedno sa svojim predstavnicima i posrednicima. Umjesto toga, njih se na poseban način uvažava, pa su kreditni posrednici i kreditni uredi, zadruge, štedionice, unije – privilegirane pred Zakonom, a za njih zakon i obveza plaćanja poreza očigledno – ne vrijedi.
Koliko poreza bi trebali platiti posrednici u tim radnjama, kojima se na njihove privatne račune uplaćivalo kamate i glavnica od kredita, provizija za posredovanje pri odobravanju kredita? Koliko prihoda su stekli nelegalni kreditni uredi, i na koncu, koliko prihoda su stekla trgovačka društva npr. „Novac na ruke“ d.o.o., „Za tebe“ d.o.o. i mnoga druga, koja naplaćuju građanima navodne rate kredita, a uopće s njima nemaju nikakav ugovorni odnos, dakle, nisu im niti isplatili nikakva sredstva?
Tko je to, u našoj Državi, dovoljno odrješit i hrabar da „lupi šakom o stol“ i kaže; „Dosta je pljačke, naši građani nisu to zaslužili!“ I da istovremeno potegne mjere da svi oni koji su u sivoj zoni naknade Državi sve ono što je utajeno. A utajeno je mnogo.
U državnu blagajnu, primjenom zakona i “lupanjem šakom o stol” slile bi se milijarde kuna. Hrvatska bi postala zemlja ponosa i zemlja blagostanja, a Hrvati bi ako već ne bi imali odmah pune džepove, barem bi imali mrvicu osobnog zadovoljstva i satisfakciju, da su zakon i Ustav RH ipak jednaki za sve.
Npr. svjedoci smo donešenih niza odluka Ustavnog suda RH kojim su ovrhe obustavljene do okončanja parničnog postupka po tužbi za ništetnost. Isto tako smo upoznati sa činjenicom da se na brojnim sudovima diljem zemlje donose presude kojima se već pravomoćno odlučilo o ništetnosti takvih, nelegalnih ugovora o kreditu.
Osim sudske prakse, i odluka Ustavnog suda, i sam Ustav RH pa i Europska konvencija o ljudskim pravima propisuju koji su to akti „izvan zakona i ništetni“.
Citiramo dio iz jedne od usvojenih tužbi po kojima je odlučivano pred Ustavnim sudom RH
„Uzevši u obzir odredbu članka 109. stavka 1. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću. Navedeno stajalište Ustavni sud zauzeo je u odluci broj: U-III-2656/2004 od 11. studenoga 2004. (“Narodne novine” broj 160/04.). Ustavni sud utvrđuje da je to stajalište primjenjivo i u konkretnom slučaju.
7.1. Naime, u konkretnom slučaju ovrha je provedena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vrbovcu (P-72/99-3) kojom je utvrđeno da su podnositelji (tuženici), na temelju Ugovora o zajmu sklopljenog 1. ožujka 1994., dužni ovrhovoditelju (tužitelju) isplatiti iznos od 14.000 DEM s deviznom kamatnom stopom i troškovima parničnog postupka.
Budući da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vrbovcu (5 P-299/2010-38) utvrđen ništavim (ništetnim) navedeni Ugovor o zajmu, to sudovi (više) ne mogu dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću.
Na temelju navedenog ocjena je Ustavnog suda da se stajalište Županijskog suda u Velikoj Gorici, navedeno u točki 2.6. ove odluke, ne zasniva na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnih zakonskih odredaba. „
Nadalje Ustavni sud u svojoj odluci Broj: U-III-5072/2013 Zagreb od 9. siječnja 2014 obrazlaže; „Proizlazi da je ovršni postupak u odnosu na podnositelje bio nepravičan, što je posljedica pogrešnog pravnog stajališta u svezi s primjenom odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a u svezi s mjerodavnim odredbama ZOO-a. Osnovano podnositelj ističe da je, u konkretnom slučaju, povrijeđena i odredba članka 3. stavka 3. ZPP, prema kojoj sud neće prihvatiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.“
Člankom 213. Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 01.04.2013. godine propisano je;
Sud će prekid postupka odrediti i ako je: 1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.),
2) odlučio podnijeti zahtjev Europskom sudu o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije.
Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.
Na žalost, gotovo niti jedan od sudova ne prihvaća kao mjerilo sudsku praksu i donešene odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a još manje prihvaćaju zakonske propise koji su na snazi u RH. Da je tome tako svjedoči desetak a i više, i ovaj tjedan određenih i zakazanih ovršnih postupaka/deložacija radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnina koje su ove kreditne zadruge stekle u vlasništvo temeljem nelegalnih i nezakonitih javnobilježničkih akata i nelegalnih Ugovora o kreditu.
Deložacije pred Općinskim sudom u Zadru, deložacije pred Općinskim sudom u Samoboru, pred Općinskim sudom Stari Grad na Hvaru, i mnogi drugi ovršni postupci zakazani radi iseljenja i predaje u posjed, po ovrhovoditelju RBA – austrijskih brojnih zadruga, ovrohovoditelja Central European Credit, i drugih kreditnih ureda, koji su nelegalno poslovali i još uvijek nelegalno ovršuju građane Republike Hrvatske, ništavne su, i nisu osnažene niti jednim drugim naknadno donešenim aktom, a naročito ne Zakonom o potrošačkom kreditiranju.
Na ništavnost i nelegalnost, kako propisuju Europski sud za ljudska prava, i Ustavni sud Republike Hrvatske SUD PAZI PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI.
Citirati ćemo ponovno dio iz Odluke najvišeg zakonodavnog tijela Republike Hrvatske – Ustavnog suda RH „Osnovano podnositelj ističe da je, u konkretnom slučaju, povrijeđena i odredba članka 3. stavka 3. ZPP, prema kojoj sud neće prihvatiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.“
Dakle, sve je više nego jasno, sve što je nelegalno i nezakonito stečeno, naročito nekretnine koje su stečene bez plaćanja porezne obveze s osnove poreza na nekretnine, i drugih poreza, Ministarstvo financija ima pravo naplatiti od obveznika plaćanja poreza, baš kao što bi naplatili i svakom drugom građaninu ove zemlje. Osim ako oni koji nisu građani RH, i nemaju pravni status koji im omogućuje poslovanje u Republici Hrvatskoj nisu amnestirani i od obveza plaćanja poreza, ali istovremeno imaju pravo raspolagati našim nekretninama.
Ili je, zakon za ove strance drugačiji, pa oni imaju pravo stjecati i nesrazmjerno bogatiti se u odnosu na uloženo, a nikakav porez ne platiti?
Autor; N.L.
Nema komentara:
Objavi komentar