Što je to korupcija i kako se ista odražava na društvo i život građana? |

Što je to korupcija i kako se ista odražava na društvo i život građana?

„Slabost pravosuđa, neodgovarajuća i nejednaka primjena zakona pravne države glavni  je pojedinačni razlog za korupciju“  a „istraživanja pokazuju da javnost vrlo nisko ocjenjuje poštenje i čast suda.“

Što je to uopće korupcija i kako se boriti protiv nje da bismo živjeli u boljem i pravednijem društvu?

Okvir za protukorupcijske mjere u Republici Hrvatskoj svoje uporište nalazi u odredbama kaznenog zakonodavstva, Zakona o USKOK-u te međunarodnim pravnim instrumentima kojima je Republika Hrvatska pristupila. Ključni međunarodni dokumenti su Kaznenopravna konvencija o korupciji, dodatni protokol uz Kaznenopravnu konvenciju o korupciji, Građanskopravna konvencija o korupciji, te Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije. Ostala zakonska regulativa kojom se u Hrvatskoj određuje ovo područje je: Zakon o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Zakon o zaštiti svjedoka, Zakon o sprječavanju pranja novca, Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, te Zakon o pravu na pristup informacijama.

Strategija suzbijanja kurupcije

 Na temelju iskustva stečenog u provedbi Nacionalnog programa za suzbijanje korupcije 2006. – 2008., na sjednici održanoj 19. lipnja 2008. godine Hrvatski sabor je donio Strategiju suzbijanja korupcije („Narodne novine“, broj 75/08) s pripadajućim Akcijskim planom. Strategijom je provedena revizija Nacionalnog programa suzbijanja korupcije 2006–2008 i obavljena analiza provedenih mjera kao i prioritetnih područja na koja se treba usmjeriti suzbijanje korupcije.  U cilju provedbe Strategije donesen je Akcijski plan koji je zamišljen kao dokument koji se revidira svake godine u cilju praćenja i analize njene provedbe.

Prioritetni ciljevi u realizaciji ove Strategije su:

·       unapređivanje pravnog i institucionalnog okvira za učinkovito i sustavno suzbijanje korupcije

·        afirmacija pristupa »društvo bez korupcije«

·        jačanje integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu tijela državne vlasti i s tim u vezi jačanje povjerenja građana u državne institucije

·        stvaranje preduvjeta za sprječavanje korupcije na svim razinama

·        podizanje razine učinkovitosti otkrivanja i kaznenog progona korupcijskih kaznenih djela

·        podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije i o potrebi njezina suzbijanja

·        unapređivanje međunarodne suradnje u borbi protiv korupcije

·        unapređivanje suradnje između državnih tijela nadležnih za provedbu Strategije

·        unapređivanje suradnje s organizacijama civilnog društva

Korupcija

Korupcijom se smatra svaki oblik zlouporabe javnih ovlasti radi osobnih koristi. Pojam korupcije uključuje podmićivanje, nepotizam, zlouporabu položaja za osobnu korist, ponašanje službene ili odgovorne osobe koja svoj položaj smatra i koristi kao izvor nezakonitih prihoda.

 Korupcija je pojava koja narušava načelo jednakosti građana shvaćeno u njegovom najširem značenju. Korupciju možemo prepoznati npr.; u nejednakom pristupu djelatnika Porezne uprave u poreznom postupku (odgoda poreznog duga, oprost duga i kamate, predstečajne nagodbe, procjene imovine),   u postupanju sudaca i sudskih djelatnika, javnih ovršitelja i dr. – nejednaka primjena zakona i propisa na sve građane RH,  nepostupanje po pravomoćnim sudskim rješenjima i u svjesnom i namjernom odugovlačenju sudskih postupaka,  prilikom dodjele državnih i gradskih prostora, prilikom liječničke obrade u bolnicama, različito postupanje Centara za socijalnu skrb prema štićenicima i skrbnicima, prilikom upisa u škole i fakultete,  prilikom ispitivanja pred djelatnicima MUP-a, u općinskim državnim odvjetništvima, i u brojnim drugim situacijama pred javnim tijelima.

Međunarodne Konvencije protiv korupcije 

U Konvenciji EU protiv korupcije i u Kaznenopravnoj konvenciji o korupciji kaznena djela aktivnog i pasivnog podmićivanja dražvnog službenika ili službenika u privatnom sketoru i trgovanje utjecajem smatraju se klasičnim koruptivnim djelima, te se u isto svrstava i zlouporaba položaja, pronevjera od strane državnog službenika i nezakonito bogaćenje, zlouporaba u postupku stečaja, nelojalna konkurencija u vanjskotrgovinskom poslovanju, protuzakonito posredovanje, zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, protuzakonito posredovanje, primanje mita i primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita.

Zaštita zviždača i prijavitelja kaznenih djela, svjedoka i žrtava u kaznenom postupku

 U čl. 32. UNCAC-a je obveza DRŽAVE na zaštitu svjedoka, vještaka i žrtava kriminalnih radnji, te podnositelja kaznenih prijava (članak 33). Ta obveza je slično određena i u članku 22 CLC-a a regulirana je i obveza naknade štete za osobe oštećene korupcijom (članak 35) osnivanje specijaliziranih protukorupcijskih tijela. Brojnim zakonima te Konvencijama UNCAC-a i CLC propisan je način ponašanja i djelovanja državnih službenika.

Npr. u istraživanju Svjetske banke pokazalo se, doslovce, da su „slabosti pravosuđa i neodgovarajuća primjena zakona pravne države glavni pojedinačni razlog za korupciju“ i „da istraživanja pokazuju da javnost vrlo nisko ocjenjuje poštenje i čast suda.“ Pokazalo se da u slučaju Hrvatske ustanovljeni Index korumpiranosti sustava (JCI) premašuje prosjek ako se usporedimo sa drugim zemljama u tranziciji, pa čak i premašuje index kakav su postigle zemlje bivšeg Sovjetskog saveza.   Dapače,  u prikaziv svih ovih bitnih faktora koji su „ograničenje slobodnog poduzetništva“ – nedjelotvorno pravosuđe premašuje i faktore kao što su financijska nestabilnost, pretjerana regulacija i veliki porezi, organizirani kriminal i politička nestabilnost.

Neophodno je važno da se pravda ne samo vrši, već i da se vidi!

Poslovicu; „Pravda je spora ali dostižna, treba zamijeniti stavom – odložena pravda je nikakva pravda!“

Nejednakost postupanja i nejednaka primjena zakona oličenje su i očigledni primjer korupcije u pravosuđu

Načelo jednakog postupanja predstavlja temelj zajednice te je izravno primjenjiv i u području normativne djelatnosti države. Pod diskriminacijom u domaćim pravnim propisima razumijevamo pravno zabranjeno (nedopušteno) razlikovanje među osobama ili skupinama osoba. Osobe koje se nalaze u usporedivom pravnom položaju nemaju „jednake mogućnosti“ pri stjecanju i ostvarivanju svojih prava, odnosno stavljene su u nepovoljan položaj, a za razlikovanje u odnosu prema njima od strane javnih tijela i državnih službenika ne postoji na pravu i zakonu utemeljeno opravdanje“

Prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava diskriminacija u smislu čl. 14. Konvencije je različito postupanje za koje ne postoji razumno i objektivno opravdanje.

Načelo jednakosti je opće načelo prava EU kojim se treba ostvarivati dvostruka svrha, ekonomska i socijalna. Načelo jednakosti predstavlja i temeljeni oblik ljudskog prava.

Što uzrokuje i pojačava korupciju i čini je nedodirljivom i nerješivom?

• Izostanak kvalitetnog nadzora nad radom sudova, odvjetnika, općinskih državnih odvjetnika i njihova odgovornost u postupanju
• Odgovornost Države za štetu koju nanese sudac zlouporabom ovlasti i položaja i nesavjesnim obavljanjem službe – umjesto osobne odgovornosti sudaca
• Izostanak dgovornosti istražnih organa u provođenju pravedne i poštene istrage
• Nejednako postupanje tamo  gdje su jednaki prema jednakima i jednako postupanje gdje su nejednaki među jednakima
• Nemogućnost ukidanja nezakonitih i pravomoćnih sudskih rješenja pravnim putem, osim od strane korumpiranog sudca koji je takvo nezakonito rješenje i donio
• Ignoriranje žalbi i prigovora, kaznenih prijava i drugih prijava od strane nadležnih tijela, nedonošenje odluka u razumnom roku, ignoriranje podnesaka koje najčešće tumače kao ometanje suda u radu ili prisilom na pravosuđe, pritužbe Ministarstvu pravosuđa koje tretiraju i tumače kao prisiliu na sud
• Suci u sudskoj praksi ne temelje uvijek svoje odluke na Zakonu i Ustavu. Odluka koja nije donešena na temelju Ustava i Zakona – ništava je sama po sebi i ne treba ju posebno pobijati a što se u praksi rijetko događa ili uspijeva dokazati
• Krivotvoreni ugovori, ugovori sklopljeni na temelju nedopuštenih raspolaganja stranaka, stjecanje bez osnova – takvi ugovori su nepostojeći temeljem zakona, potvrđeni odlukama Ustavnog suda RH i sudske praske neposredno viših sudova i prvostupanjski sudovi dužni su postupati prema odlukama i poštovati ZAKONE RH.
• Zemljišne knjige morale bi ulijevati povjerenje, kao što je to zakonom propisano, dostavom zemljišno knjižnih rješenja svim zainteresiranim strankama u postupku, i svima koji imaju pravni interes štiti se pravo ne samo posjednika i vlasnika već i trećih osoba.
• Pravo vlasništva zajamčeno je Ustavom, Europskom konvencijom i nepovredivo je (po Zakonu) u praksi dolazi do brojnih problema i neustavnih postupaka kao i kršenja Konvencije o ljudskim pravima – iz čega proizlazi da korupcije ima na svim instancama pred svim tijelima državne uprave.

Autor;  Nada Landeka