U HRVATSKOJ NE VLADAJU NI ZAKON NI PRAVDA, VEĆ PRAVO JAČEGA |

U HRVATSKOJ NE VLADAJU NI ZAKON NI PRAVDA, VEĆ PRAVO JAČEGA

U niz primjera kroz protekle godine hrvatske samostalnosti možemo utvrditi da su navodi iz naslova ovog teksta potpuno točni. U Hrvatskoj pravda i zakon ne predstavljaju ništa i imaginaran su, nedosanjani san, nedostižan pojam za kojeg nismo sigurni da će u dogledno vrijeme biti ostvariv.  

Poznati su brojni problemi koji zahvaćaju  socijalna pitanja građana. Radnici su obespravljeni, plaće su im zakonom zajamčene ali  niz mjeseci neisplaćene, pretvorba i privatizacija je zakonom i Strategijom suzbijanja korupcije kažnjiva i nužno je procesuirati takve slučajeve, no gotovo da trenutno nije poznat niti jedan procesuirani slučaj  ili istražni postupak u tijeku koji podliježe nezastarijevanju osim ratnog profiterstva Ive Sanadera.  Svi znamo kako je opljačkana Hrvatska, znamo u čijim džepovima je novac, kako su nastali „truli milijunaši“ u RH, i  kako je njihovo bogatstvo na klimavim nogama tj. na „kreditnim“ nogicama koje se svakog trenutka mogu slomiti.  Napuhani balon, reklo bi se, koji gomilanjem pretjeranog megalomanskog bogatstva dolazi u stanje da svakog trenutka može puknuti uz veliki prasak.

I situacija u zemlji je takva. Stanje i razmišljanje  građana prelijeva  se iz malodušnosti u ravnodušnost. Hrvatima je gotovo pa svejedno tko je na vlasti i tko će krasti. HDZ je godinama pomagao da se stvori krug  uspješnih bogataša, SDP nije u svojem periodu vlasti učinio ništa  da pokaže da su drugačiji, a i njihovi članovi su podjednako umočeni u niz afera. Jedno je sigurno, sve ide preko leđa hrvatskih građana.

Afera sa štedionicama i  kreditnim uredima javnosti je poznata još od 2007 godine.  Svi se slažu da se radi o nezakonitim postupcima, svi se slažu, pa i Vlada i ministri da je takvo što nedopušteno u pravnoj državi, a pravde za građane nigdje. Računi su im ovršeni temeljem nezakonitih ugovora o kreditima, sa na hrvatskom području – nepostojećim štedionicama i kreditorima, sve je mimo zakona, ali ovrhe, ovršni postupci i deložacije su po zakonu. Novac iz džepova hrvatskih građana opet se prelijeva u džepove milijunaša ili mafijaša.  I to sve ozakonjeno iako je nezakonito i kriminalno.

U kaznenim postupcima za velike malverzacije i krađe dokaza nikad dovoljno da bi se podigla optužnica i osudili počinitelji i pljačkaši Lijepe naše,  za one koji nisu pljačkali dokazi niti ne trebaju, podmeće im se i sudi na temelju – fikcije. I  fikcija je ponekad dovoljna za utaživanje želje kod brojnih podmetanja onima koji se bore protiv kriminala i korupcije. Cijena takve borbe najčešće je preskupa. Zviždači su svakim danom sve tiši i tiši, a posljedice koje trpe zbog svoje borbe za pravdu teške.

Pravo vlasništva i upravljanje vlastitom imovinom zajamčeno je Ustavom RH. No Ustav ne čuva vašu imovinu od grebatora i gramzivaca. Ukoliko netko poželi nešto što je vaše, može vas  tužiti  za smetanje posjeda tvrdeći da su „imali ključeve vašeg stana“ (slučaj Raspudić), pa se morate iseliti iz nekretnine koju ste legalno kupili, ili  krivotvore sudsko rješenje kojim upišu založno pravo na vašoj imovini  za dug koji nije vaš, pa u ozakonjenom sudsko/ovršnom postupku  vašu nekretninu prodaju  temeljem vama nepoznatog i prapovijesnog,  odavno već zastarjelog potraživanja,   bez da vi uopće imate bilo kakvo pravo glasa (slučaj Liston d.o.o.  i Landeka). Zatim slučajevi u kojima u sudskoj parnici traže  poništenje ugovora iako ste legalno kupili nekretninu i isplatili ju i to dokazujete svom mogućom dokumentacijom (slučaj Pešorda), vaša atraktivna nekretnina zanimljiva je državnim i moćnim tvrtkama pa krivotvorenim, nadopisanim, izmijenjenim  ili izbrisanim česticama kreiraju stanje u zemljišnim knjigama kako im odgovara i kradu vašu zemlju bez da se možete i snaći kako i zašto (slučaj Majnarić), otimaju vam naslijeđenu imovinu i to kako im padne na pamet, usele u vaše kuće, stanove, na vaše poslovne prostore i imanja i gospodare kao da su njihova a vi godinama dokazujete nešto što se niti u jednoj državi ne mora dokazivati – da ste temeljem pravomoćnih sudskih rješenje VI VLASNIK i to svih proteklih 30 godina parničenja (slučaj Podbojec, Dugan).  

Prodate svoju nekretninu s najboljim namjerama a zauzvrat umjesto pravedne isplate i novca koji ste očekivali dobijete noćnu moru i gubitak svojeg vremena dokazujući da su vas izmanipulirali i da su „preko vaših leđa i vaše imovine“ lopovi stvorili sebi ugled i moć.  Država im pri tom svestrano pomaže jer PRAVNA DRŽAVA ne funkcionira. Prijevara malih ljudi od strane velikih kriminalaca u Hrvatskoj nije kazneno djelo! 

Mafijaši i lopovi iz crnih maskirnih odjela presvukli su se u Boss i neke druge poznate marke, a u ruci im umjesto oružja naliv pero. To je moderno oružje kojim se osigurava moć i snaga.  Karamarko je u svojoj izjavi za medije istaknuo; „Posjetio sam gospodarstvenike u Ljubešćici koji odlično posluju, primjer su povlačenja bespovratnih sredstava i sredstava iz europskih fondova….!“  Da, za svaku pohvalu je činjenica da postoje poduzetnici koji su više nego dobro osposobljeni da znaju povući bespovratna sredstva i sredstva europskih fondova, no bez „dobre špage“ i političkog zaleđa nema bespovratnih sredstava, to svi znamo, pa nam se od svake takve izjave zamrači pred očima.

Zašto nitko od političara ne posjeti poduzetnike, obrtnike i OPG-e koji grcaju u visokim obvezama i teretima koje im je nametnula država? Prvi maj – međunarodni praznik rada bio je idealan, da umjesto kamena temeljca za vatrogasno društvo u Ljubešćici  političari malo pročeprkaju po razrušenim temeljima tvornica koje su stvarale i prihodovale državni proračun. Od tad je i označen praznik rada (kad su ljudi radili)  – koji je  uveden u kalendar zahvaljujući brojnim radnicima koji su imali siguran posao.  Danas bi se taj praznik mogao nazvati i drugačije, a neradni je gotovo svaki dan, naročito za onih pola miliona Hrvata na Zavodu za zapošljavanje.  

Još čekamo da neki inovator patentira naočale kroz koje bi političari progledali. Ovako kao slijepci tumače nama nešto što svi znamo da nema veze sa stvarnošću. 

U Hrvatskoj je općenito nered u gospodarstvu, u pravosuđu, u razrješavanju pretvorbeno-privatizacijske  pljačke, vraćanju ukradenog u državnu blagajnu. I u pojedinim gradovima je nered. Gradska zemljišta prodaju se po prijateljskim, kumskim ili političkim linijama po povlaštenim cijenama koje se namještaju u unaprijed dogovorenim natječajima.  Uputno je da se takvi natječaji provedu za vrijeme dok je „njihov čovjek na vlasti“ jer kasnije tko zna hoćete li uspjeti ako dođe neka druga politička garnitura. To su šeme iz brojnih gradova diljem Lijepe naše, i to uobičajene šeme. U Hrvatskoj ništa novo – reklo bi se!

Ni u Dugom Selu ništa novo. Godinama već  Sud i Gruntovnica imaju posebne zakone i posebnu politiku. Tamo vas ništa ne može iznenaditi. Ono što bi trebalo biti po zakonu i normalno, to je odavno nepoznato, a sve ono što je suprotno od toga je uobičajeno i normalno. Danas imate svoju nekretninu, sutra imate noćnu moru. Od nezakonito upisanih hipoteka, do nepoštivanja pravomoćnih sudskih odluka kojima su te hipoteke bili dužni brisati,  do otkidanja komadić po komadić vašeg grunta, i uzimanjem politčki podobnima, ili sebi – tj  Državi –  Republici Hrvatskoj prema potrebi. Država, prema njihovom ponašanju u odnosu na građane,  nikad nikom nije dužna, i nikad nikom ne prizna njihovo  pravo. Osim ako se za to pravo možda opet izborite u nekoj dugotrajnoj sudskoj parnici – onako ispod stola – zahvaljujući dogovoru između dva odvjetnika koji će kasnije možda podijeliti dio kolača.  Sve ostalo vam je nedosanjani san.   Privatno vlasništvo prelazi u vlasništvo Republike Hrvatske a da sami ne znate ni temelj ni osnov, bez ikakve naknade i bez ikakvog vašeg prava da se tome suprotstavite.  Privatno, vaše vlasništvo, sada trenutno u Dugom Selu  cjepka i HŽ Infrastruktura u ime Države, opet,  uzimajući vaše parcele pod svoje,  bez da se uopće tome možete suprotstaviti, i da vas itko pita slažete li se sa time, i imate li išta protiv što vam netko uzme 100, 200, 300 m2 vaše zemlje.   

U svakoj pravnoj državi bi otimači upitali vlasnika – mogu li oni nešto sebi uzeti, kolika je vrijednost toga  što uzimaju, da li su vas oštetili, i sl?  U našoj Lijepoj, voljenoj, predragoj Domovini – ne pita vas nitko ništa. Uzima se. A kad pitate kako su to učinili,  ostaju zatečeni, i kažu „nekako je prešlo“.  Doista, vrlo zanimljiv pojam, i još zanimljivija pojava – zemljišne i katastarske čestice – prelaze iz jednog z.k. uloška u drugi, iz  jednog vlasništva u drugo – bez da to itko zna objasniti, i bez da znaju pravnu osnovu,  pa  to ne znaju čak niti referenti u Gruntovnici Dugo Selo  kada ih to upitate. Jednostavno „nekako je prešlo“ – zbog interesa bogatih, moćnih, politički jakih ili u interesu Države koja iza njih stoji.

Svejedno, vi ste ostali kratkih rukava, a još kraćih ćete biti nakon godina i godina suđenja dokazujući nešto što  je apsolutno svima jasno! Ukrali su vaše!  Nekad su otimali u ime kralja, danas u ime političkih moćnika i Države!   PRAVNA HRVATSKA, PRAVEDNA HRVATSKA TEK JE SAN KOJI ĆE SE MOŽDA OSTVARITI U DALEKOJ BUDUĆNOSTI!