KREDITNI UREDI – Linić i Vlada dužni su donijeti Odluku o ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenim u kreditnim uredima |

KREDITNI UREDI – Linić i Vlada dužni su donijeti Odluku o ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenim u kreditnim uredima

Više od tri godine prošlo je kako su Kreditni uredi poharali Hrvatsku i opustošili džepove i imovinu hrvatskih građana. Unatoč podignutoj optužnici nisu optuženi svi lihvari, dio njih pobjegao je izvan Hrvatske pa građani i nadalje doživljavaju pritiske i prijetnje. Svakodnevno ih nazivaju iz raznih call centara i traže novac.

Žrtve kreditnih ureda počela je hvatati panika, pa su počeli istraživati o kakvim poduzećima se radi i tko su zapravo „investitori“ s kojima su sklopili ugovor. Uhvaćeni u mrežu vlastitog nastojanja da se izvuku iz postojeće teške financijske situacije, ostali su bez automobila koje su ovi kreditni uredi doslovno otimali zajmoprimcima, neposredno nakon što bi oni deponirali ključ i knjižicu u njihovom uredu, bez stanova i kuća za koje su odmah, pri prvoj realizaciji sklopili Ugovor o kupoprodaji, Ugovor o najmu, te Izjavu da će dobrovoljno iseliti iz stana ili kuće ukoliko ne plate rate/najamninu po dogovoru.

U izvansudskoj nagodbi koju su im ponudili da potpišu stoji i klauzula da „sve strane ove nagodbe izjavljuju da se uz ispunjavanje svih uvjeta i odredbi ove izvansudske nagodbe odriču rješavanja nesuglasica ispred suda ili bilo koje druge institucije, te da nemaju žalbe protiv nijedne strane u poslovima, jedna do druge, i isto tako prema drugima, u poslovima (posrednik bilo koje strane, opunomoćenik bilo koje strane, zakoniti zastupnik s bilo koje strane, kredit ured, itd.). Dužnik neopozivo izjavljuje da citirani ugovor o zajmu nema značenje prekomjerne imovinske koristi, te da pri potpisu istog nije bio u nuždi niti teškoj materijalnoj ni financijskoj situaciji, kao što nije ni pri potpisu ove nagodbe. Sve strane su suglasne da nisu bile pod bilo kakvim pritiskom prilikom potpisivanja ove nagodbe, te potpisivanjem ove nagodbe stranke izjavljuju da prihvaćaju navedene uvjete, činjenice, odredbe i obveze.“

Postojao je i drugi način pristupa kreditnim žrtvama, pa ukoliko su posudili manji iznos, koji nije u početku bio osiguran hipotekom ili automobilom, prvo bi selili urede s lokacije na lokaciju kako ih zajmoprimci ne bi uspjeli odmah pronaći, a potom su im obračunali rate + zatezne i redovne kamate, te opomene u visokim iznosima, ili bi im jednostavno – otkazali zajam i proglasili ga dospjelim. Tada bi se ipak pokazali „dobrima i razumnima“, te su ponudli zajmoprimcima da načine reprogram svojih obveza, i pred njih bi stavili nove ugovore. U te ugovore mahom su uvrštena postojeća potraživanja, kamate, zatezne kamate, opomene, troškovi javnog bilježnika i slično, iznos je u pravilu udvostručen, a obvezno je i zasnivanje založnog prava na nekretninama koje su zajmoprimci posjedovali.

Odmah, tj. još 2010. godine, brojne žrtve ovih kreditnih ureda prijavili su svoj slučaj pojedinačno – nadležnim policijskim postajama, a nakon akcije USKOK-a u svibnju 2012. godine, tijekom koje su brojni djelatnici ovih ureda uhićeni i pritvoreni, i USKOK-u.

Unatoč uhićenjima i zatvaranjima postojećih „kreditnih ureda“ pozivi iz call centra nisu stali, a pritisak na njih da plaćaju dug sada opet drugim pravnim i fizičkim osobama, pa i odvjetničkim uredima, nastavio se. Ljudi su ohrabreni akcijom USKOK-a ponovo prijavili iznudu, prisilu, prijetnje nadležnim institucijama, no svakodnevno su slušali direktne prijetnje kako će ih iseliti iz njihovih kuća. Stoga su mnogi podigli tužbe za ništetnost ugovora o zajmu, ništetnost ugovora o kupoprodaji, ništetnost ugovora o najmu, kao i drugih sklopljenih i solemniziranih isprava, a koje su sklopljene u zabludi. Oštećeni su s područja Zadra, Osijeka, Siska, Daruvara, Varaždina, Čakovca, Zagreba, Rijeke, Opatije, i mnogih drugih gradova, pa su se i parnični postupci nastavili voditi pred tim – mjesno nadležnim sudovima.

Do sada je desetak osoba uspjelo u svojim postupcima te su ishodili presude kojim se ovi ugovori proglašavaju ništetnim. Jedna od takvih presuda donesena je nedavno pred Općinskim sudom u Zadru, u kojoj je uspjela G.K., a sljedeća se očekuje pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici. Tri sada već pravomoćne presude su donesene u Zagrebu. USKOK je odredio zabilježbu plombi na dijelu nekretnina, njih oko 275, međutim, mnogi od žrtava još uvijek nisu zaštićeni, a i postupci idu sporo.

U međuvremenu, računi su im blokirani čekovima, bianco zadužnicama koje su ispunjeni na deseterostruko veće iznose od onih koje ovi uredi potražuju. Iako ne osporavaju dug, i većina ih je ili otplatila zajmove do kraja, (prema iznosima koji su im isplaćeni), ili još uvijek plaćaju, a ipak su i nadalje izloženi svakodnevnim telefonskim pozivima, prijetnjama, iznudama, prijeti im se da će ih „već sutra“ iseliti iz njihovih domova. Odvjetnik iz Zadra, I. M., prema obavijestima koje su proslijeđene zajmoprimcima, cesijom je preuzeo potraživanja u ime zajmodavaca. On je pismom proslijedio zajmoprimcima obavijest da su dužni plaćati obveze po zajmu na njegov žiro račun u Raiffeisen banci. Međutim, pri osobnom kontaktu s njegovim uredom, tvrdi suprotno, da on samo zastupa svoje klijente iz Hrvatske i inozemstva „investitore“, ali ne i da je preuzeo potraživanja od svojih klijenata, što je suprotno obavijesti koje je poslao drugoj ugovornoj strani odnosno zajmoprimcima. Najčešće ovaj odgovor daje kad ga se zatraži da izda pismo namjere ili brisovno očitovanje za nekretnine na kojima je upisano založno pravo u korist zajmodavaca, jer mnogi su dužnici do sada već otplatili cjelokupan iznos, i puno više od toga, a ne mogu osloboditi svoje nekretnine tereta.

Ljudi su ogorčeni, ne razumiju kako je moguće da u jednom gradu kao Zagrebu, zemljišno-knjižni odjel uzastopno, u više navrata odbija zabilježbu spora u zemljišnim knjigama, dok u drugom gradu ne samo da je temeljem istog postupka takva zabilježba prihvaćena (što je i po Zakonu o zemljišnim knjigama propisano). Ista situacija je i u sporovima. Neujednačena sudska praksa dovodi građane Hrvatske do ludila. Oštećene žrtve međusobno komuniciraju, izmjenjuju iskustva, razgovaraju, pomažu jedni drugima i obaviješteni su kakvu odluku u kojem postupku je donio koji sud i kako teku parnice.

Osim toga, sve žrtve ovih kreditnih ureda ogorčeni su na činjenicu DA SU SVE PODUZELI po zakonu, u zaštitu svojih Ustavom i zakonom zajamčenih prava, da su kaznene prijave podnijeli prije jako dugo vremena, također i tužbe za ništetnost sklopljenih ugovora, a da su unatoč tome pojedinci zaštićeni, dok drugi to očigledno nisu. Isto tako im je neshvatljivo, kako i na koji način su ti „kreditni uredi“ koji i nisu ovlašteni za financijsko poslovanje ipak uspjeli registrirati svoja poduzeća i djelovati bez potrebnih i zakonom propisanih dozvola. Također su ogorčeni što upravo ta poduzeća nisu na udaru inspekcija i Ministarstva financija, umjesto poduzetnika proizvođača i malih obrtnika nad kojima se sustavno provode porezni nadzori.

Množenjem brojke od 40.000 ljudi s minimalnim iznosom od 10.000,00 eura, a mnogi su podigli puno značajnije iznose, na koje su plaćali dvostruko veće iznose od onih koji su im isplaćeni, plus kamata koja iznosi 6-7 posto na ugovoreni iznos, dobiva se iznos od vrtoglavnih 400.000.000 eura. No to je tek onaj dio koji se vrtio po žiro računima tih pravnih osoba tzv. „kreditnih ureda“. Vrijednosti nekretnina i vozila oštećenih zajmoprimaca koje su zapravo „meta“ kreditnih ureda – daleko su veće od ovog iznosa. Upravo iz tih razloga i odvjetnici koji zastupaju zajmodavce imaju registrirane i Agencije za nekretnine!!!

Riječi jedne od žrtava kreditnih ureda svjedoče o stanju u kakvom se ti ljudi nalaze;

„Očajna sam. Na bolovanju sam. Ne mogu spavati. Ne mogu živjeti. Evo, kada sam se u smiraj života okućila u svojoj 55 godini prijeti mi oduzimanje kuće. Sud u Zadru već je donio ovršno rješenje da kuća ide na dražbu, ali sam Božjom providnošću to spriječila, doslovce u posljednjoj sekundi. Pretrpjela sam strašnu Golgotu. To nikome ne želim. Niti najgorem neprijatelju. Ali, budite sigurni, kuću ću braniti golim životom……Državne institucije, odvjetnici, jednostavno su zakazali. Pokazali su totalnu nezainteresiranost za moj slučaj. Svojim neodgovornim ponašanjem u konačnici daju blagoslov širenju kriminala. Njihovo ponašanje zasigurno nije u skladu s načelima etičkog kodeksa državnih institucija….Zamislite, posudila sam 44.000,00 kn, vratila sam 25.000,00 kn a sud određuje ovrhu na moju kuću koja najmanje vrijedi 200.000 eur-a. Ostala sam bez ikakvih prihoda. Aktivirana je zadužnica na iznos od čak 500.000,00 kn. I tako, uz tablete, cigarete i moje mačke preživljavam. Nadam se, toplo se nadam, da će pravna država proraditi. Vjerujem i da će javno iznošenje moje istine probuditi naš učmali sistem. Naoko, svi smo zaštićeni s milijardu i jednim zakonom, a kad se nađete u konkretnoj situaciji, shvatite da ste kao požutjeli list na stablu koji svakog trenutka treba pasti na tlo. Zar smo se za to borili? Ja sam 1991. godine bila u postrojbi Hrvatske vojske u Šepurinama. Bila sam u Domovinskom ratu. Oh, kako to gordo zvuči na sadašnju situaciju…..“

Niz se može nastaviti, ovo su riječi koje ponavlja svaka od žrtava kreditnih ureda….

Fotografija; HAZUD.HR
Autor; N.L.