PRAVO NA ŽALBU, zajamčeno je Ustavom, Konvencijom i Općom deklaracijom o ljudskim pravima |

PRAVO NA ŽALBU, zajamčeno je Ustavom, Konvencijom i Općom deklaracijom o ljudskim pravima

Pravo na žalbu zajamčeno je Zakonima, Ustavom, međunarodnim Konvencijama i Općom deklaracijom o pravima čovjeka!

Člankom 13. Konvencije čija je potpisnica i Republika Hrvatska zagarantirano je pravo na djelotvoran pravni lijek.  „Svatko čija su prava i slobode priznate u ovoj Konvenciji povrijeđena ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom, čak i u slučaju kad su povrede učinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu!“ (Vlada RH)

Pravomoćno sudsko rješenje je ono koje je stupilo na snagu i može se napadati samo izvanrednim pravnim lijekovima, a nepravomoćno je ono koje stranka nije preuzela i može se napadati i redovnim i izvanrednim pravnim lijekovima.

Protiv rješenja  u parničnim, ovršnim i zemljišno-knjižnim postupcima dopuštena je žalba. Žalba je jedini pravni lijek u zemljišno knjižnom postupku. Na rješenje koje nije dostavljeno strankama u postupku, rok za žalbu nije niti istekao jer rokovi teku od dana dostave rješenja stranci. Pravo na žalbu prema Zakonu o zemljišnim knjigama pripada i neuknjiženom vlasniku, univerzalnom pravnom sljedniku, i dr.

Ustav jamči građanima pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata ovlaštenih tijela donesenih u postupku prvog stupnja.  Pravo na djelotvoran pravni lijek određen je zakonom i dostupan svim osobama čija su ljudska prava prekršena. 

Žalba svakom građaninu jamči njegovo ustavno pravo na načelo traženja istine.  Načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza.  Spoznaja o istini ključna je za donošenje pravilne i zakonite odluke. Do nje dolazimo putem  pravno relevantnih činjenica, a činjenice utvrđujemo pomoću dokaza. Bez žalbenog postupka spoznaja istine nije moguća, uslijed čega dolazi do brojnih manipulacija i zlouporaba.

 Akti na koje se podnosi pravni lijek moraju biti utemeljeni na zakonu (čl. 19. St. 1 i čl. 115 st. 3 Ustava).

Rješenje bez obrazloženja, rješenje koje ne sadrži ni utvrđene činjenice, ni pravne propise i ne sadrži razloge zbog kojih nije uvaženo pravo stranke na pravni lijek, nije valjano rješenje (Ustav RH).

Takvo rješenje zapravo upućuje na zaključak da nije utemeljeno na zakonu (čl. 19. St. 1 Ustava) što ima za posljedicu da se ni samo ustavno pravo na žalbu ne može na učinkovit načina ostvariti (čl. 18. st. 1. Ustava).  Uskratom prava na žalbu i nedostavom rješenja stranci povrijeđeno je pravo na jednak položaj pred sudovima i drugim državnim organima (čl. 26. Ustava) jer su očigledno u povoljnijem položaju one osobe koje su u prilici da se žale protiv  onih pojedinačnih pravnih akata koje sadrže valjano obrazloženje, uputu o pravnom lijeku i dostavnu naredbu.

Pravo na žalbu učvršćuje načelo zakonitosti (čl. 4 ZUP-a) i uklanja eventualnu samovolju te omogućuje da se načini kontrola da li se službena osoba pri donošenju Rješenja i vođenju postupka i odlučivanju rukovodila načelom ustavnosti i zakonitosti i postupila tako da pri vođenju postupka i odlučivanju strankama omogućuje da što lakše zaštite svoja prava, vodeći dakako računa o tome da ostvarenje njihovih pava bude u skladu sa propisima.

 Nedostava rješenja i uskrata prava na djelotvoran pravni lijek suprotna je Općoj deklaraciji o pravima čovjeka (OUN 10. Prosinca 1948.) koja u članku 8. govori o pravu svakoga na učinkovito pravno sredstvo.  Tada stranka može u drugostupanjskom postupku ili u upravnoj tužbi uspješno pobijati osporeno rješenje, braniti svoja prava i na zakonu zasnovane interese. U protivnom joj je onemogućena ili bitno otežana učinkovita uporaba ustavnog prava na žalbu odnosno drugu pravnu zaštitu (čl. 18. Ustava).

Nedostava rješenja strankama u ovršnom postupku  predstavlja direktno kršenje ljudskih prava, Konvencija i Opće deklaracije.  Provedba ovrhe prije isticanja pravnog lijeka odnosno ulaganja žalbe – suprotna je propisima i Konvencijama, unatoč činjenici da su je domaća zakonodavna tijela ozakonila.

Konvencija je iznad Ustava RH,  a Konvencijom i Općom deklaracijom o ljudskim pravima, pravo na pravni lijek zajamčeno je  svim građanima.

hazud.hr