DAVOR PAVUNA; IZVRSNI FIZIČAR U 29. GODINI ŽIVOTA UPOZNAO ISUSA KRISTA I POSTAO VJERNIK
Na poziv Frame Tomislavgrad i njezina duhovnog asistenta i voditelja fra Josipa Mioča u studenom 2014 godine gostovao je u Tomislavgradu profesor, fizičar i svjetski poznati znanstvenik Davor Pavuna. Održao je dva predavanja, prvo o odnosu vjere i znanosti, a drugo o izazovima globalizacije. Što je gospodine Pavuna htio poručiti svima nama i kako je doživio sredinu u kojoj je gostovao tih dana, rekao je u intervjuu.
Josip Mioč; Sumnjam da ima ljudi među Hrvatima koji nisu za vas čuli. Ipak nam se kratko predstavite, što biste kazali kao najvažnije o sebi?
Davor Pavuna; Jedno sam normalno hrvatsko dijete rođeno u Koprivnici, odrastao u Osijeku gdje sam išao u osnovnu školu, a u Zagrebu u V. Gimnaziju. Studirao sam fiziku u Zagrebu. U Engleskoj sam doktorirao na fizici, zatim prešao u Francusku gdje sam radio u nacionalnome centru. Za stalno sam se zaposlio kao profesor na švicarskome institutu za tehnologiju u Lozani. Danas sam predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa za Švicarsku i međunarodni veleposlanik u 35 zemalja svijeta. Također, jako mnogo radim u Americi, Kini i diljem Europske Unije, gdje sam i savjetnik za energetiku i za nove strateške projekte. Moja supruga je Francuskinja Silvija, imamo dvoje djece Marka i Anu, svi, Bogu hvala, govore hrvatski i u Hrvatskoj provodimo dosta vremena. Uglavnom živimo u Švicarsko j, ali i u Americi i Kini, jakon dinamičan život koji se ne može opisati standardnom pričom.
Josip Mioč; Hrvat, Osječanin, Zagrepčanin na institutu u Švicarskoj! Zanimljivi i neuobičajen životni put.
Davor Pavuna; To je za mene jednostavno, mogao sam živjeti u Engleskoj, Francuskoj, bilo gdje. Ali nisam znao da se vi u Tomislavgradu možete skijati. I da sam to znao, jer sam strastveni skijaš, možda bih živio kod vas. Ovdje mogu skijati, a brzo biti na moru. U Švicarskoj mi je lijepo raditi u mome laboratoriju, ali zadovoljan sam radom i u Americi, i u Kini, diljem Europske Unije. Međutom ono što je bitno, jest da se čovjek dobro osjeća.
Druga aktivnost koju obvezno morate uvesti; hitno u školama poboljšati informatičko obrazovanje. Mlade dečke i curice u Tomislavgradu treba naučiti programiranju. Ako to mogu raditi Korejci, mogu i djeca iz Tomislavgrada. Ulazimo u doba zdrave hrane, biomedicinskih tretmana organizma i programiranja pametnih telefona. I to neće nimalo ugroziti stočarstvo i ratarstvo, koji su važni u vašemu kraju, neće ugroziti vaše obitelji i zdrav život, molitvu i zajedništvo u vjeri koju njegujete.
Josip Mioč; Kako je tekao Vaš put upoznavanja s vjerom i Isusom Kristom?
Davor Pavuna; Do 29 godine života nisam bio vjernik. Rođen sam u komunizmu, u katoličkoj obitelji, ali o Isusu Kristu nisam znao ništa. Kada sam sebi počeo postavljati ozbiljna pitanja, spoznao sam koliko je Isus Krist bitan. Započeo sam svoj stvarni vjerski život duhovnim vježbama kod Tomislava Ivančića i Zvjezdana Linića. I od izvrsnoga fizičara postao sam vjernik, tako su se produbile i fizika i vjera u mome životu i povezale se. Spoznao sam da su Evanđelje i Isus Krist živi.
Tko ne vjeruje, spoznat će to kada bude umirao.
Dalje sam shvatio; ako je Bog živ, onda je on tu blizu mene, tebe…… Tomu nas uči i majka Katolička crkva. Katolicizam je univerzalan, to je odnos sa živim Isusom Kristom. Otišao sam i korak dalje, pa se zapitao: ako je Bog živ idem ga upoznati, smisao života je osobni odnos s Bogom, s Isusom Kristom.
Sakramenti, odlazak u crkvu važni su na našem duhovnom putu, na našemu rastu u vjeri, ali naš krajnji cilj u vjeri je osobni susret s Isusom Kristom. To sam kao fizičar shvatio. Bog je svemoguć, sveprisutan i sveznajući . To znači da je On ovdje i sada. E sada je pitanje koji kanal ja moram otvoriti da Ga susretnem? To nije umni kanal, već kanal srca. Upoznao sam se osobno s Isusom Kristom i to je preokrenulo moj život. Postao sam Božji sluga, a moj jedini šef je Isus Krist.
Josip Mioč; Kako bi jedan fizičar i to eksperimentalni u nekoliko riječi dokazao da Bog postoji?
Davor Pavuna; Ne treba dokazivati jer je to nepotrebno. Tko ne vidi Božji upliv u svome životu, nikakvi dokazi ga neće uvjeriti. I nije uloga znanosti da dokazuje Božje postojanje. Pametnomu dovoljno. Onaj tko je dovoljno mudar i u zvuku komaraca vidjet će Božju nazočnost. Pretposatvimo da su istina veliki prasak i evolucija i da smo mi majmunoidi proizišli iz velikoga praska i evolucije. Prema je to nemoguće koliko je svemir star. Priroda i svemir kao kreacije su živo biće, ako sam ja kao čovjek inteligentan, onda su svemir i priroda jednako ili više inteligentni od mene. A ako želimo doći do vrhovne kreacije, do Boga, tu nam Evanđelje daje odgovore, Crkva i naši svećenici.
Josip Mioč; Kao fizičar bavite se izgledom svijeta u budućnosti, kako vidite svijet za 20-30 godina, u kojemu pravcu će se razvijati znanost i čovječanstvo?
Davor Pavuna; Kao fizičar ne razmišljam što će se dogoditi sutra već za 20-30 godina. I to je dosta zanimljivo. Znanost će i dalje jako i brzo napredovati, imat ćete jako mnogo progresivnih stvari od fantastične robotike koja nam već pruža nezamislive stvari. Napredovat će biomedicina i liječit ćemo se matičnim stanicama i čišćenjima organizma, vibracijskom medicinom. To i mnogo više je apsolutno moguće. Produžit će se ljudski vijek na 200 godina a i dulje. E sad, problem nastaje u čovjeku, napredak je izgledan, ali mi svaku tehnologiju možemo koristiti i kao oružje. Dakle, važna je svijest kod ljudi.
Ljudi na planetu Zemlji su podijeljeni na siromašnu većinu i bogatu manjinu. To društvo bogatih drže većinu svjetskoga kapitala i dobara. Plan toga društva je reducirati populaciju. Tu se vodi borba između dobra i zla. Ako ta bogata manjina pobijedi, to će biti velika tragedija za planet, svi ćemo biti robotoidi. I to je realna mogućnost. To smo u tijeku ljudske povijesti već mogli vidjeti u staljinizmu, titoizmu, komunizmu i inim izumima. Zavladao je konzumerizam među ljudima. Druga opcija je da ćemo se okrenuti Isusu Kristu, ljubavi u akciji, svjesno biti Božje biće, činiti male stvari s velikom ljubavi.
Očistiti ćemo planet i uspostaviti ekološku harmoniju. Želimo bolju budućnost ovdje i sada, ali ona ovisi o svjesnome čovjeku.
Josip Mioč; Kakvu ćete poruku donijet svojim kolegama fizičarima na institutu u Švicarskoj o svome posjetu Hrvatima u Hercegovini?
Izvor; Naša ognjišta (siječanj-veljača 2015)
foto; www.hazud.hr
Nema komentara:
Objavi komentar