Prof.dr. Branimir Lukšić; UNUTARNJA AGRESIJA NA HRVATSKU |

Prof.dr. Branimir Lukšić; UNUTARNJA AGRESIJA NA HRVATSKU

U  čemu se sastoji ova unutarnja agresija i tko tu agresiju vrši?  Kao što Domovinski stožer u svojim Strateškim polazištima za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije navodi, posljedice unutarnje agresije se  očituju u srozavanju gospodarskog, političkog, kulturalnog i vrijednosnog sustava Hrvatske.  Zbog toga  propadaju hrvatska sela, nastaje depopulacija čitavih područja Hrvatske, jedva preživljavaju  široki krugovi hrvatskoga pučanstva. Pomoću  tzv. dalekosežnog prožimanja hrvatski se narod  prisiljava da prihvati nestvarnu sliku o sebi kao o „zločinačkom narodu“ koji nije sposoban upravljati svojom državom.

Tko su  akteri unutarnje agresije na hrvatsku nacionalnu državu?  U spomenutim Strateškim polazištima navode se najprije vanjski ucjenjivači Hrvatske:  briselska birokracija,  bjelosvjetski financijski mešetari , slovenski  kompleks „otvorenog mora“, talijansko presizanje za istočnom obalom Jadrana,  i bošnjački zaborav na hrvatski spasiteljski čin obrane bosansko-hercegovačkog ozemlja. Hrvatskoj se ne mogu oprostiti dva smrtna grijeha: stvaranje nezavisne, demokratske hrvatske države i  vjernost Hrvata Petrovom nasljedniku.Od unutarnjih rušitelja Hrvatske  navedimo jugonacionaliste, nostalgičare za državom koja je kao neprirodna tvorevina  bila instrument srbijanskog velikodržavlja, zatim velikosrbe  u Hrvatskoj  zaluđene   velikosrpskom meglomanijom  od „Načertanija“ Ilije Garašanina, preko „Homogene Srbije“ Stevana Moljevića, do srbijanskog Memoranduma 1 i 2.  Posebno maligni unutarnji rušitelji Hrvatske su jedan dio  bivših komunista. Ovi brodolomci potonule utopije, najkrvavije u povijesti čovječanstva, brzo su uskočili iz komunističkog internacionalizma u militantni liberalni globalizam.Evo što o tim zatornicima hrvatske državne samostalnosti  kaže u nedavnoj TV emisiji Z1 jedan bivši udbaš. Citiram ga:“Devedesetih su se oni (tj. udbaši) samo pritajili . U sebi se nisu promijenili samo su se prilagodili. Oni su ljudi za sve sisteme i za sva vremena. Njih treba svaka vlast jer su zanatlije i profesionalci. Udbaši su danas u svim strankama, bez obzira na ideološki predznak, bez obzira radili se o HSS-u, HDZ-u, SDP-u ili HNS-u.  Njima je važno biti na vlasti ili barem pri njoj. Pogledajte tko drži medije. Glavna pera su udbaška pera..“(Citat iz „Političkog zatvorenika“, siječanj/veljača 2013.str.4.).  Stoga je poznati američki novinar Jeffrey Kuhner u listu „Washington Times“ pod naslovom „Mit o hrvatskom fašizmu“ napisao slijedeće:“ Titovi su partizani shvatili, da se Jugoslavija može očuvati jedino tako da se izbrišu i sotoniziraju svi tragovi  hrvatskog  nacionalnog identiteta…Komunizam je pola stoljeća  nastojao uništiti   nacionalni identitet, međunarodni imidž i samu egzistenciju Hrvatske…. Rašireni nepotizam, posvudašnja korupcija, podilaženje stranim moćnicima poput onih u Bruxellesu, politička kultura lažljivosti i podmićivanja….. sve su to ostatci komunističkog sustava. Titov duh i dalje živi. I dok ga se egzorcizmom ne otjera Hrvatska će biti od toga duha progonjena i ukleta“. Nadalje, unutarnji rušitelji stvaralačke snage hrvatskoga naroda su i oni političari Hrvatske koji svojom potkupljivošću, sluganstvom stranim moćnicima i nesposobnošću sustavno potkopavaju  hrvatsku nacionalnu državu.  Ovdje treba napomenuti, da mnogi od ovih spomenutih aktera unutarnje agresije stoje u izravnoj ili neizravnoj svezi  sa vanjskim ucjenjivačima, uključivši i nadnacionalnu elitu Novoga svjetskog poretka koja želi vladati čovječanstvom. Da bi ta elita dominirala nad  određenim narodom,  treba taj narod najprije slomiti, pretvoriti u atomizirane jedinke, da bi ga se zatim kolektiviziralo i njime manipuliralo.

Sada par riječi odgovora na pitanje, koje oblike ta unutarnja agresija poprima? Modaliteti ove unutarnje agresije  su različiti već prema tomu na kojem području državnoga i društvenoga života ta agresija djeluje. Ponajprije spomenimo zavođenje ljudi sustavnim dezinformacijama i uskraćenim informacijama. Tako je npr.nedavno u Splitu pred prepunom dvoranom prikazana knjiga novinara Dujmovića, jednog od najčitanijih novinara u Hrvatskoj, koji je zbog cjelovite istine u svojim kolumnama izgubio radno mjesto. Lokalni list“Slobodna Dalmacija“ nije ni slova o tomu skupu napisao.  U zadnje vrijeme su osobito uočljiva dva načina rušenja  biološke vitalnosti hrvatskoga naroda: agresija homoseksualaca, i rušenje morala mladeži njihovim upućivanjem u devijantno seksualno ponašanje. Uvode se  školska djeca u spolne nastranosti, koje su protivne ne samo vjerskom, nego i prirodno-biološkom moralu. Nedavno je Državni zavod za statistiku objavio podatak, da je prošle godine  u Hrvatskoj umrlo oko 10.000 ljudi više nego što ih se rodilo.Upućivanjem djece u kontracepciju, masturbaciju i istospolne snošaje očito se teži još bržem odumiranju hrvatskoga naroda. Pri tomu su zatornici  hrvatskoga čovjeka  naprosto demonski bijesni na Katoličku crkvu u Hrvata, čime dokazuju da je komunistički mentalitet jednoumlja i nesnošljivosti prema onomu tko drukčije misli još vrlo jak u Hrvatskoj. Jedan od  oblika agresije na Hrvatsku je i pokušaj uvođenja ćirilice u javni život Vukovara, grada u kojemu je jugosrbijanski agresor počinio nečuvene zločine genocida i urbicida. I ovo je jedan od pokušaja, da se  prema uputama srbijanskog Memoranduma 2 postigne u miru ono  što se nije moglo postići u ratu.

I na koncu ovog uvodnog osvrta  da odgovorimo na pitanje, kako se oduprijeti ovoj unutarnjoj agresiji na Hrvatsku? Zahvaljujući volji i žrtvi velikoga dijela hrvatskog naroda, zahvaljujući hrvatskim braniteljima i političkoj karizmi dra Franje Tuđmana, uspostavljena je hrvatska država. No u Hrvatskoj nije provedena moralna katarza nakon polustoljetnog duhovnog pustošenja koje je komunizam počinio.U komunizmu si se usrećio ako si rekao što ne misliš, i upropastio ako si rekao što misliš. Ta je katarza  bitan preduvjet za prijelaz iz diktature u demokraciju.Isto je tako neshvatljivo , da u

Hrvatskoj, koja ulazi u europsku zajednicu demokratskih država, nitko do danas nije odgovarao za stravična   mučenja i pokolje koje su komunisti počinili nad hrvatskim narodom, vojskom, civilima, ženama, djecom u Drugome svjetskom ratu i nakon njegova završetka.Cijela Hrvatska je prekrivena masovnim grobnicama ovih žrtava. Pokušaj da se barem identificiraju žrtve ovih pokolja i one dostojno pokopaju u obilježene grobove zaustavljen je iz samog političkog vrha Hrvatske.

Zaključimo. Zbog propusta duhovne katarze i zbog unutarnje agresije na Hrvatsku Hrvatska je još uvijek u demokratskom pogledu nedovršena država. Stoga možemo reći, da nam Hrvatska nije dana nego zadana. Hrvatska  demokratska nacionalna država je trajan plebiscit, i za nju se svaki naraštaj mora opredijeliti. Kako stoji u  Strateškim polazištima za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije Hrvati se uspješno mogu suprotstaviti unutarnjoj agresiji tako, da i dalje  nepokolebljivo  ostanu neustrašivi svjedoci Evanđelja. Kao „narod nade“ oni nikada ne smiju zaboraviti riječi pape Agatona koje govore, da je Isus „Bog Hrvata“.Kako stoji u spomenutim Strateškim polazištima samo  vjera u Boga može suzbiti malodušje, zbunjenost, strah i paniku. Zajedno s dubokom vjerom potreban je odgoj u odanosti  hrvatskomu domu ,odgoj u usvajanju  bogate hrvatske kulturne baštine, što  uključuje i njegovanje čistoće hrvatskoga jezika, znanje hrvatske povijesti očišćene od komunističkih i velikosrbijanskih mitova i laži.    Narod koji se deklarirao preko 80% da pripada Katoličkoj crkvi dobro zna, da ga je ta Crkva stoljećima sačuvala u njegovoj narodnosnoj samobitnosti, i da  ga ona može i sada najbolje sačuvati od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Jer povijest nas ući, da najbolje služe državi i narodu oni, koji se najprije staraju za njihove duhovne i etičke ideale.  Za ovaj nacionalni preporod Hrvatskoj trebaju vođe karizme, sposobnosti i spremnosti na samozataju. Tada će Hrvati moći odigrati onu ulogu koja im je sudbinski namijenjena u krugu  demokratskih i slobodnih naroda Europe.  A koja je to uloga u Europi Hrvata, koji su se  u velikoj većini deklarirali kršćanskim vjernicima? Kažem Hrvata, a ne hrvatske države, koja u pluralističkoj demokraciji ostaje vjerski neutralna.  Ako je kršćanstvo stvorilo u prošlosti Europu kao duhovni kolektivitet , kao duboko jedinstvo u različitosti, i ako je ono od početka temelj njezina moralnog ustroja, Europa u obliku u kojemu  je povijest pozna ne može  preživjeti gubitak kršćanskoga moralnog i uljudbenog temelja. Biti svjedok toga  vjersko-moralnog temelja usprkos svim svojim  nacionalnim slabostima, to je uloga Hrvata u Europi, ako se oni ne žele odreći svoga identiteta. Zato Domovinski stožer zaključuje u svojim Strateškim polazištima  za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije, da je braniteljska i vjerničkaHrvatska jedina snaga njezina opstanka.

Prof.dr. Branimir Lukšić