USTAVNO PRAVO; Gdje nema djelotvornih sredstava zaštite, zajamčeno pravo ostaje mrtvim slovom na papiru
HAZUD je Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio Prijedlog za ocjenu suglasnosti – javnobilježničkih akata i ugovora o kreditu sklopljenih sa nelegalnim kreditnim zadrugama i štedionicama registriranim u Austriji radi ocjene njihove suglasnosti sa Zakonom i Ustavom. Prijedlog je podnešen iz razloga jer su te zadruge i kreditni uredi na nezakonit način sklapali ugovore o kreditu i javnobilježničke akte u Hrvatskoj i isplaćivale novac (u Hrvatskoj) putem svojih posrednika.
Uz podnešeni prijedlog HAZUD je i zatražio od Ustavnog suda RH kao najvišeg zakonodavnog tijela u Hrvatskoj da po HITNOM POSTUPKU donese i Odluku kojom će privremeno, do donošenja Ocjene po Prijedlogu zaštititi građane RH od nezakonitih ovršnih postupaka i deložacija u tijeku a koji su od strane hrvatskih sudova određeni na temelju javnobilježničkih akata koji su izvan zakona RH. Već su i oni pravno najneukiji građani naučili temeljne pravne osnove proučavajući Zakone i Ustav RH i spoznali ono što MUP, DORH, USKOK pa i suci Ustavnog suda RH još uvijek proučavaju uvjeravajući građane kako su u zabludi, Iako sve žrtve kreditnih institucija koje su nelegalno djelovale na području RH, jako dobro znaju da to nije točno, i da su austrijske štedionice, zadruge, i tzv. banke u Hrvatskoj poslovale ilegalno.
Zakon o trgovačkim društvima čl. 612 jasno propisuje; strana institucija, udruga, zadruga ne može poslovati na području Hrvatske ukoliko svoje djelovanje ne legalizira u obliku podružnice. Registrirane podružnice moraju u svojem poslovanju/djelovanju poštovati zakonske odredbe zemlje u kojoj su registrirani, te poštovati sve propise, uključujući i Ustav kao temeljni zakon jedne države. Naknadna legalizacija njihovog djelovanja na području RH, registracijom posljednjih godinu dana ne može dati legalitet prethodno izvršenim poslovima i isplatama kredita za koje nisu imali ovlasti.
Međutim, te zadruge ne samo da nisu bile registrirane kao trgovačka društva ili kao podružnice u RH, već su i nastupali pred hrvatskim sudovima kao legitimna stranka u postupku, i u nastavku ovršnog postupka, kao vjerovnik-kupac stjecali nekretnine bez plaćanja kupovnine. Na tisuće nekretnina širom Hrvatske.
Provjerom smo utvrdili da niti jedna od tih zadruga koje su nelegalno plasirale novac na području RH bez odobrenja za financijsko poslovanje propisano Zakonom o bankama, Zakonom o kreditnim institucijama, Zakonom o potrošačkom kreditiranju i drugim zakonima, na jednako nezakonit način su stekle i nekretnine, odnosno sve redom su utajile porez oštetivši tako državni proračun za značajna, višemilionska sredstva.
Iz kojeg razloga djelatnici službenih istražnih tijela RH zatvaraju oči pred očiglednim, nepoznato je, kao što je i apsolutno nejasno što je povod žestokog uvjeravanja žrtava kreditnih ureda i zadruga – kako je zapravo sve u redu i legalno. Kao da su te žrtve slijepe, polupismene ili tupave pa i sami ne znaju zbrojiti dva i dva i proučiti zakone i propise. Jasno je, i bez ikakve sumnje da se radi o niz nezakonitih postupaka. To se dade utvrditi osim gore opisanim, isto tako i nedostatkom međunarodnih ovjera na aktima, nedostatkom međunarodne punomoći, kao i neplaćanjem poreza na nekretnine i neplaćanjem poreza na dobit koje su te zadruge i kreditni uredi, kao i njihovi posrednici stekli gomilanjem skupocjenih nekretnina u svojim bilancama. Nedodirljivim za hrvatsko pravosuđe.
U međuvremenu, kao začarani riječju „strani investitori“ hrvatski sudovi poput slijepaca, pozivajući se pri tom puno više na sudsku neovisnost a znatno manje na zakonitost pri donošenju sudskih odluka, dosuđuju nekretnine strancima – pravnim i fizičkim osobama koje na te nekretnine nemaju nikakva zakonska prava. I sve to preko leđa Hrvata koje bez imalo milosti izbacuju na ulicu zajedno sa članovima njihove obitelji.
Kome se mogu obratiti hrvatski građani oštećeni nefunkcionalnim pravosudnim sistemom? Očigledno korumpiranim i socijalno neosjetljivim!
Načelo ustavnosti
Zakon je manje pravne snage od Ustava, pa zbog toga akt koji se naziva zakonom, ali proturječi ustavnim odredbama, u biti uopće nije zakon te ga je potrebno eliminirati iz pravnog sustava i na određeni način ispraviti štetne posljedice do kojih dovodi primjena neustavnog zakona. Jednako važi za podzakonske akte, koji se u pravilu donose na temelju i u okviru zakona, ali za neke od njih postoji i izravna ustavna ovlast.
„U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“ propisuje Ustav Republike Hrvatske”, to se izrijekom zahtijeva u članku 5.
U vezi s upravnim i sudbenim tijelima koja neposredno primjenjuju pravne propise, temeljem odredbi Ustava RH, situacija je slijedeća; Ta se tijela moraju kretati jedino u okvirima koji su zakonom dopuštena, te moraju postupati na temelju zakonskih ovlasti.
Ova se pravila interpretacije smatraju temeljnim u sklopu pravnog sustava suvremenih demokracija Zapada.
Načelo zakonitosti
Zakon je poslije Ustava najvažniji pravni akt. Ograničenja prava građana i nametanje tereta DOPUŠTENO JE SAMO NA TEMELJU ZAKONA.
Svaki akt javne vlasti MORA BITI UTEMELJEN NA ZAKONU i provoditi se u skladu s odredbama zakona.
Sudbena i upravna tijela pri neposrednoj primjeni propisa moraju postupati u skladu s odredbama takvih zakona i propisa. Prema tome – NAČELO ZAKONITOSTI – odnosi se i na opće pravne akte (propise) i na pojedinačne akte (sudbene odluke, upravna rješenja i odluke tijela koja imaju javne ovlasti).
U vezi s općim pravnim aktima ili propisima, načelo zakonitosti zahtijeva da propisi budu u u suglasnosti s općim pravnim aktima veće pravne snage, te da su utemeljeni na zakonu. Podzakonski pravni akti, među kojima su najvažnije uredbe, mogu se donositi samo na temelju i u sklopu ovlasti koje podjeljuje Ustav, odnosno na temelju ovlasti, zakon.
U odnosu na pojedinačne pravne akte načelo zakonitosti zahtijeva da se oni donose na temelju i u sklopu zakonskih ovlasti i nadležnosti, te da u pogledu oblika, kao i sadržajno BUDU UTEMELJENI NA ZAKONU ODNOSNO ZAKONITO DONESENOM PROPISU. Iz toga slijedi zahtjev za strogo poštivanje pravila postupka, kao i pravilna primjena materijalnog prava.
Načelo zakonitosti i način njegove zaštite, kao i djelotvornost tog sustava predstavlja srž djelatnosti pravne države i najvažniji dio pravnog sustava, te pravnog značaja određenog sustava. Nipošto nije dostatno samo Ustavom propisati obvezu pridržavanja Ustava i Zakona.
Da bi takav zahtjev bio djelotvoran potrebno je izgraditi sustav institucija zaštite ustavnosti i zakonitosti, koji mora omogućiti građanima da, tražeći i zalažući se za zaštitu svojih subjektivnih prava, djeluju na uozbiljenju pravnog poretka.
Kad se građanima zajamčuje neko pravo, mora postojati i pravno sredstvo za njegovu zaštitu.
Stari pravni dictum koji glasi ubi jus ibi remedium može se čitati i obratno; GDJE NEMA DJELOTVORNIH SREDSTAVA ZAŠTITE, ZAJAMČENO PRAVO OSTAJE MRTVIM SLOVOM NA PAPIRU.
Šutnja Ustavnog suda na vapaj građana Republike Hrvatske, ukazuje i dokazuje da građani RH nemaju djelotvorno pravno sredstvo kojima bi se zaštitili od onih akata i osoba – fizičkih ili pravnih koje na području RH djeluju izvan Zakona. Iz svih slučajeva proizlazi da se isplati ne poštivati Ustav i Zakon – jer sve ono što je izvan Zakona ne podliježe niti sankcijama. U slučaju nepoštivanja temeljnih zakonskih odredbi i Ustava građani RH snose sankcije; kaznene, prekršajne, financijske, materijalne.
Stranci ne snose nikakve sankcije već su još k tome uvaženi i cijenjeni, a neplaćanje poreznih obveza i drugih davanja tolerira im se i oprašta, tj. uopće se ne obračunava jer nisu građani RH.
Tko će se od javnih tijela u Hrvatskoj probuditi i građanima omogućiti pravnu zaštitu, prije nego li bude prekasno još se očekuje. Oči svih žrtava nelegalnih javnobilježničkih akata i nelegalnog postupanja hrvatskih sudova uprte su u najviše zakonodavno tijelo Hrvatske – Ustavni sud koji temeljem Ustava RH građanima jamči ustavnopravnu zaštitu.
Uzalud!
Jer iz cjelokupne višegodišnje afere sa kreditnim uredima, kao i kreditnim zadrugama i štedionicama iz Austrije proizlazi da su javnim i zakonodavnim tijelima u Hrvatskoj draži stranci koji se u Hrvatskoj bave nezakonitim poslovima i ne plaćaju poreze, nego li Hrvati koji plaćaju glavnicu, kamatu , poreze, i koji još uvijek slijepo vjeruju u pravnu državu, sve dok ne oslijepe i ne izgube svaku nadu svakodnevno upirući oči prema Markovom trgu i prema Ustavnom sudu koji građanima ove zemlje jamči zakonsku i ustavnu zaštitu! Za sada, samo na papiru!
Autor; Nada Landeka
Nema komentara:
Objavi komentar