SKANDALOZNO; Javni bilježnik ignorirao pokojnikovu volju i razbaštinio zakonitu nasljednicu |

SKANDALOZNO; Javni bilježnik ignorirao pokojnikovu volju i razbaštinio zakonitu nasljednicu

Nečuven  događaj dogodio se u  Zaprešiću.  Javni bilježnik  razbaštinio je  zakonitu nasljednicu zaboravivši ju pozvati da sudjeluje u ostavinskom postupku, a pri tom je potpuno ignorirao i volju ostavitelja. 

U Hrvatskoj su se svi počeli igrati vladara. Oni koji imaju u svojim rukama moć da upravljaju vašom sudbinom postali su bešćutni, grubi, nemilosrdni aparati, koji u vama vide samo i isključivo sredstvo ili tek jednu stepenicu više kojom će se preko vašeg tijela ili imovine popeti do prijestolja, a nikako ne vide u vama čovjeka.

Da  ova tvrdnja stoji,  i da se ni javnim bilježnicima već odavno ne smije i ne može vjerovati  vidljivo je iz nastavka priče.

70-godišnji I.O.  bio je  vlasnik  pozamašno vrijedne  imovine u jednom od atraktivnijih sela pored Zaprešića. U svojoj obiteljskoj kući živio je do prije  četiri godine sa suprugom, sinom i snahom. Supruga je nažalost iznenada preminula, 2010 godine, i starac je ostao udovac. U strahu za svoju skrb, kao i ostali ljudi u njegovim godinama, predložio je sinu  da  s njim sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se sin obvezuje brinuti o ocu, dok će otac njemu ostaviti imovinu koju posjeduje. Imovina koja je pripadala majci (polovina bračne stečevine) još uvijek u to vrijeme nije bila ostavinski riješena, iako je cjelokupna imovina glasila u zemljišnim knjigama na oca, a ostavinsku raspravu iza majke provodio je isti javni bilježnik.  Zajednička kćerka pokojnice i  I.O. stavila je prigovor u ostavinskom postupku iza pok. majke, tražeći da joj se dodijeli njezin nasljedni dio iz majčine ostavine (pokretnine i nekretnine). Isti javni bilježnik   do danas  nije okončao taj ostavinski postupak iz 2010 godine, ali je u međuvremenu  za istu imovinu sastavio u svojem uredu za supruga pokojnice / ostaviteljice  Ugovor o darovanju koji je  i javnobilježnički ovjerio 2012 godine,  a  u  kojem ugovoru su stranke bile čak dvoje  nasljednika  iz tog još uvijek neriješenog ostavinskog postupka.

Na žalost, vrlo brzo, svega nekoliko mjeseci kasnije, sin Ž.O. iznenada umire od moždanog udara, te  starac opet ostaje prepušten sam sebi, a ovaj puta i snahi L.O. koja mu je svesrdno ponudila pomoć uvjerivši ga da se ništa nije promijenilo i da ukoliko Ugovorom prenese imovinu na nju, može biti siguran da će biti zbrinut.  Isti javni bilježnik ovjerava  2013 godine  i Anex ugovora, kojim, još uvijek neriješenu imovinu po ostavinskoj raspravi iza preminule majke,   I.O. nakon svoje smrti daruje svojoj snahi L.O.

Tada nastaju problemi. Snaha je neposredno iza smrti darovateljevog sina započela vanbračnu zajednicu sa drugim muškarcem. Starca je počela tući i  zlostavljati, pa je nekoliko puta intervenirala i policija na njegov poziv u pomoć, a i na pozive njegove kćerke.  Snaha je neposredno iza toga i odselila, odjavila adresu  stanovanja, a potom se i vjenčala u matičnom uredu, te promijenila i prezime.

S obzirom na sve te događaje, darivatelj I.O. još za života, i pri zdravoj pameti, zajedno s kćerkom otišao je kod istog javnog bilježnika i ovjerio Izjavu, koja predstavlja njegovu slobodnu i stvarnu volju, kojom raskida Ugovor o darivanju, i Anex tog ugovora, te u javnobilježničkom uredu  ovjerava Izjavu, osobno  pred javnim bilježnikom, da  svu imovinu ostavlja svojoj kćerki, koju je zadužio da se o njemu brine za života, i da ga pokopa nakon njegove smrti.

Ovjerio je dvije Izjave, jednu o raskidu Ugovora o darovanju, i drugu Izjavu o raskidu Anexa o darovanju. Javni bilježnik upoznat je bio sa činjenicom da je snaha L.O. odavno  već odselila sa adrese, dapače, dao je uputu da joj preporučeno, pismenom pošiljkom pošalju obavijest da su Ugovori i Anex ugovora raskinuti, što je darivatelj i učinio.  Istovremeno, javni bilježnik  još uvijek vodi ostavinski postupak iza pokojne supruge od I.O., te u tom postupku ima sve potrebne podatke od svih nasljednika.

Međutim, tada se događa nešto potpuno neobjašnjivo i nesvakidašnje. Iako je kćerka dostavila na zaprešićki sud podatke da je njezin otac za života poništio Ugovor Izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika, te je uz to stavila i zabilježbu spora na nekretnine – predmet ostavine, ni javnom bilježniku, a ni sudu u Zaprešiću nije smetalo što je snaha L.O.  još početkom 2013 godine promijenila adresu, a u travnju 2014 godine  i prezime.

Tužiteljici, kćerki ostavitelja odbijaju zabilježbu spora prije nekoliko dana (još traje žalbeni rok)  navodeći da se prezime tužene razlikuje od prezimena navedenog  u Anexu ugovora za kojeg tužbom  traži ništetnost, dok su tri mjeseca ranije,  temeljem Rješenja javnog bilježnika, istu tu ženu,  pokojnikovu snahu upisali  u zemljišne knjige kao vlasnika. I to sa starim prezimenom i starom adresom, koju je kako smo rekli promijenila godinu i pol dana ranije, a prezime u travnju 2014. godine.

Nejasno je, temeljem kojih odredbi su javni bilježnik, a i Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zaprešiću  proveli – prvo ostavinu, a potom i uknjižbu prava vlasništva sa pokojnika na snahu, unatoč svim zakonskim nedostacima koje smo naprijed naveli. Poznato je da je nemoguće provesti zemljišno knjižni upis ukoliko se podaci iz javnih isprava (osobne karte) razlikuju od onih u javnobilježničkoj ispravi (u ovom slučaju Anexu Ugovora o darovanju nekretnina), no zaprešićkom sudu to nije bila  nikakva zapreka.

Tu nije priči kraj. Iako, sve i da je javni bilježnik potpuno zanemario pokojnikovu volju kojom je raskinuo Ugovor o darovanju i Anex ugovora o darovanju, bio je dužan pozvati zakonske nasljednike na ostavinsku raspravu, a nasljednici imaju pravo barem na nužni dio.

No javni bilježnik nakon što je nasljednica (jedino živo dijete) saznala za sve ove makinacije, objasnio je da mu je njezina adresa – bila  nepoznata. 

Da bi javni bilježnik proveo ostavinsku raspravu, u spisu je morao imati i originalne zemljišno knjižne izvadke za nekretnine koje su  predmet ostavine.

U zemljišno knjižnom izvadku za te nekretnine,  stajala je zabilježba  pokojnikove kćerke, sa evidentiranom zabilježbom spora radi brisanja zabilježbe Ugovora o darovanju i Anexa ugovora o darovanju, uz sve njezine podatke, pa da je Javni  bilježnik doista imao namjeru provesti ostavinsku raspravu po zakonu, nasljednicu je jednostavno  mogao pronaći prema podacima iz zemljišno knjižnog uloška, kad je  već zaboravio na prethodno neprovedeni ostavinski postupak koji neriješen drži evo četiri godine.

Osim toga, da i nije imao u svojem uredu  podatke o nasljedniku, podatke imaju  Matični ured, i MUP. No tako je to u Lijepoj našoj –  lako vas i zaborave, kad je u pitanju osobni interes, kriminal i korupcija.

hazud.hr

 A što na sve to kaže Zakon?

RASKID UGOVORA (zakonske norme)

Ugovor je zakon za stranke koje ga moraju  poštovati i ispuniti. To je temeljno pravilo Zakona o obveznim odnosima. Međutim, postoje i druga važna pravila koja na određeni način relativiziraju osnovno, uključujući i ona o raskidu ugovora. Raskid ugovora svakako treba razlikovati od slučajeva pobojnosti ili ništetnosti, pri kojima s ugovorom nešto nije u redu već u vrijeme sklapanja. Pri raskidu je riječ o prestanku pravno valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen. Raskid ugovora moguć je sporazumom stranaka koje su ga, jednako kao što su ga bile ovlaštene sklopiti, ovlaštene i raskinuti.

Načelo neformalnog raskida

Za razliku od rješenja u nekim drugim pravima u hrvatskom pravu vrijedi načelo neformalnosti raskida, što znači da se sporazum o raskidu može postići i usmeno, čak i kad je osnovni ugovor u pisanu obliku. Formalni raskid obvezan je kad ga propisuje zakon ili kad to proizlazi iz prirode stvari – preporučuje se, posebno radi lakšeg dokazivanja, uvijek sastaviti ispravu o raskidu, koja ne podrazumijeva nikakvu ovjeru suda ili javnog bilježnika. Pravno je dopušteno ugovoriti i jednostrani raskid, dakle neovisno o volji druge strane.

Promijenjene okolnosti

Kao posebnu situaciju Zakon o obveznim odnosima uređuje pravo na jednostrani raskid na temelju zakona, dakle bez potrebe za posebnom ugovornom odredbom o raskidu. Potrebno je dati izjavu o volji za raskid. 

Darovni se ugovor nakon njegovog ispunjenja može opozvati čak i zbog osiromašenja darovatelja (članak 493.) ali i zbog nezahvalnosti obdarenika (članak 494.), a kao poseban institut Zakon o obveznim odnosima predviđa nadopunu zbog povrede dužnog uzdržavanja (članak 495.).

Zakon o obveznim odnosima ne sadrži odredbe o opozivu darovanja zbog povrede nužnog dijela, no Zakon o nasljeđivanju u tom slučaju propisuje mogućnost vraćanja darova. Nužni dio povrijeđen je kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (izračun vrijednosti nužnog dijela uređuju članci 71.-74.).

Pravo na povrat dara (i umanjenje raspolaganja oporukom) u pravilu se ostvaruje u ostavinskom postupku i to nasljedničkom izjavom (članak 220.) Povrat dara može se zahtijevati u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim (vidjeti Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti), odnosno o utvrđenju njegove smrti. Taj rok je objektivan, što znači da počinje teći i istječe bez obzira kada je nužni nasljednik koji traži vraćanje dara saznao za postojanje ugovora o darovanju i povredu nužnog dijela.

prof. dr. sc. Hrvoje Kačer