Hodajući naumili udariti na nehodajuće
TEŠKO ĆE JOJ BITI;
Teško će biti Predsjednici Grabar Kitarović. Njezini predhodnici su imali podršku medija iz Hrvatske već u vrijeme predizbornih kampanja, štoviše oni su ih i dovodili na Pantovčak, a tijekom mandata ih podržavali. Za neke se moglo, i pri oštećenom vidu i sluhu, ustanoviti kako su njihovi osobni telekrani ili bilteni. Podržavala ih je i u njima formirana moćna „hrpica“ vlasnika, urednika „analitičara“, kolumnista, novinara, čega li već u spektru od Zrinke Vrabec Mojzeš, Dežulovića, Jergovića, Tomića do Aleksandra Stankovića i „bratije“ od Ferala prekostojadinke, HRT-a… Glavna medijska napadna linija bila je detuđmanizacija kao jedan od oblika rashrvaćivanja Hrvatske, dok je druga rashrvatizacija stigmatizirala branitelje i Domovinski rat.
Stanovnici Pantovčaka, Mesić i Josipović, pritom su činili isto. Ništa se u mediji u Hrvatskoj nije mijenjalo ni za Sanaderova HDZ-a, štoviše, postuđmanovski HDZ se može smatrati glavnim krivcem što u petnaestak godina u Hrvatskoj na nacionalnoj razini nije djelovao ma niti jedan (pro)hrvatski „medij“. Kakav prohrvatski, nije bilo – nema – ni objektivnih, takvih koji bi barem posredovali barem činjenice, a ne bi proizvodili antihrvatsku „stvarnost“.
Udrugarska fronta i intelektualci
Na istom tragu, po istom blatu je gacalo i mnoštvo „udruga“ uglavnom sa po nekoliko članova s jednim „glasnogovornikom“, parapolitičkih i paravojnih virtualnih „trojki“ od Gonga do Documunte i raznih drugih bizarnih i opskurnih udrugara. U „fronti“ su i razni „intelektualci“, recimo, Rimci, Puhovskiji, Kregari…, preko nekoliko „vještaka“ s FPN-a… Recimo taj Rimac, profesor PF-a, s nadimkom od neki dan „Gadafi“, pa Žarko Puhovski!!! Ma on je slavan, ustvari slavan je, sjajan i zapravo nevjerojatan njegov boravak u javnosti. Politički je to analitičar čija se niti jedna (nađite mi jednu, častim!) analiza-prognoza u i o suvremenosti, s pogledom na bližu budućnost nije pokazala točnom. Od kad je prije „sto godina“ tvrdio kako je JNA ono neki važan faktor opstanka, mira, budućnosti Jugoslavije, a završila kao srpski Whermacht! preko raznih njegovih prognoza, raznih izbora, pa sve do predviđanja kako će (se) predsjednička kandidatkinja Kolinda pogubiti u izborima. Njegova zadnja analiza s točnim predviđanjima, po mojemu, završava negdje između 1905. do 1906.
Mesiću i Josipoviću nije smjelo „pisati“
Kritike na račun Mesića i Josipovića zaustavljale su se u knjigama, na tribinama s najviše nekoliko stotina sudionika, i to on najbrojnije, u manje utjecajnim tiskanim medijima, a kad su i oni nestali, onda na relativno rijetkim portalima. Sve ovo u javnosti je bilo prešućeno, cementirano šutnjom. Stvoren je virtualni, medijski totalitarizam, a druga i drugačija mišljenja potisnuta su na marginu, u vrstu suvremene, medijske ilegale u medijske katakombe. Ovo je matematika i fizika politike i medija u Hrvatskoj, a ovdje tek ponavljanje gradiva, jer smo o tome uporno pisali. Ovo je opetovnica kako bismo znali gdje smo i što je oko nas – i oko Predsjednice RH. Ako zatreba, ako nekome to nije jasno, prikazat ćemo tu priču u formulama, recimo elementarnih zakona fizike. Zato je zapravo i svojevrsno iznenađenje, da ne kažem čudo pobjeda Kolinde Grabar Kitarović. Toliko da mnogi još ne vjeruju kako se to doista i dogodilo, pa tako možda u taj „događaj“ sumnja i Zoran Milanović pa joj još nije čestitao na pobjedi. I tako joj ti i takvi mediji ne vjeruju pa su ju počeli napadati, pa i rugati joj se već od same inauguracije i to iz središta „carstva“ s HTV-a.
U petak verbalni u suboti stvarni napad
U petak 20. veljače, prvoga joj radnog dana eto i udrugarske fronte, piše joj, o čemu smo već i mi pisali. U subotu, 21. veljače 2015., eto „udrugara2 na cesti, organiziran je prosvjed protiv nje, onaj kad su „Okupaj Kroejšu“ u krvi“ (može i okupiraj Hrvatsku!) krenuli na invalide u kolicima. Vjerujem kako u svijetu još nije bilo takvoga „prosvjeda“. Na prosvjednike, stopostotne invalide navalila je grupica, koju je usput pratila specijalna policija, onih koji su nekoliko kilometara od Trga bana Jelačića do Vukovarske rekreativno pješačili. Hodajući naumili udariti na nehodajuće. Dakle, a medija to prešućuje, „štakoraši“ koji su „prosvjedovali“ protiv „šatoraša“, među njima i zastupnik-bogatun Branko Vukšić, prosvjedovali su protiv Predsjednice države, lukavo ju ne spominjući, što je pak vrhunac (dobre) organizacije. A zašto protiv Predsjednice kad ona ima tako malo ustavnih ovlasti? Ima ih doista nešto malo, ali ih ima – no vrh je hrvatske izvršne vlasti simbolički svakako. Ako za nikoga, onda za one koji s njom dijele tu istu izvršnu vlast nad nama.
Pisanje pisma u XXI. stoljeću
Prvi teoretski ispod nje, a stvarno po poslu „iznad“ je predsjednik vlade, aktualni Zoran Milanović. Nit joj se treba a najmanje mora pokloniti, niti ju slušati osim u ponešto „sukreirati“ – tek joj se nakloniti. Ustavno. A Vi ste tu, gospođo Predsjednice? Dobar dan! Ja sam Zoran Milanović. Predsjednik Vlade RH. Dobro došli pod naš „izvršno vlastni šator“. Ali ne, on joj u ponedjeljak piše pismo. Pisanje pisama je inače prastari komunistički običaj, a zadnje je ovdje pisao valjda Tito tamo sedamdesetih.
Većina se osvrnula na dio pisma u kojem premijer zapravo odbija sazvati sjednicu Vlade o gospodarskim i socijalnim pitanjima. Taj me ne zanima. Hoće, ne će, iako bi bilo gospodski ako ne će da kaže: Ne ću! Zanima me onaj dio pisma o VONS-u. Predsjednik Vlade piše Predsjednici države i javno ju poziva, saziva(?), sastanak VONS-a, tijela koje raspravlja i odlučuje o nacionalnoj sigurnosti. U pismu tek nedostaje nadnevak i vrijeme početka sjednice, dnevni red, mjesto održavanja, popis pozvanih, kako se do tamo dolazi i kako se odatle odlazi, koji će se sokovi služiti… i ne znam. Lipa naša država.
Sazivati sjednicu VONS-a putem „pošte“ još u ova vremena… Meni je to dostatno za kraj priče. Ne bih se iznenadio ni da je pismo Predsjednici države upućeno preko Al Jazeere, kao što je onaj policajac iz Zagreba preko iste najavio istragu protiv prosvjedujućih branitelja. Bit će joj teško, ali će bogme biti i zanimljivo. I još o „mediji“: neki novinar(ke)i „plaše“ Predsjednicu kako će sa svojim potezima (aktualno Titino poprsje, pa blagoslov, brzi im žestoki odgovor Milanoviću…) izgubiti pozitivne „bodove“ u javnosti. Svašta, pa što će njoj „bodovi“ idućih pet godina?
Mato Dretvić Filakov
hrvatski-fokus.hr
Nema komentara:
Objavi komentar