Ne zaustavi li se iseljavanje, ne će biti ni Hrvata ni Hrvatske |

Ne zaustavi li se iseljavanje, ne će biti ni Hrvata ni Hrvatske

Sjećamo se još 60-ih godina prošloga stoljeća kada su Hrvati trbuhom za kruhom odlazili u emigraciju s ciljem da prežive, ali i sa željom beogradskih vlasti da ih što više napusti domovinu. Naraštaji su tada napustili svoje domove i započeli novi život u tuđini. Danas kao da se sudbina Hrvata ponavlja. Prema nekim procjenama, u posljednje dvije godine Hrvatsku je napustilo između sto i dvjesto tisuća mladih. Na žalost nitko ne vodi točnu evidenciju, osim što državu ovaj put napuštaju mladi, što je vidljivo i na evidencijama zavoda za zapošljavanje, premda se Milanovićevi ministri svakodnevno hvale povećanjem zaposlenosti.

Prije par dana doznali smo da je samo u godinu dana, hrvatske bolnice, osim velikoga broja medicinskih sestara, napustilo i oko tisuću liječnika, sve odreda raznih specijalista medicine, prosječne životne dobi 35-40 godina. Čini se da je to i jedina evidencija koju vodi Hrvatska liječnička komora. Bio je to razlog da smo razgovarali o toj temi s mr. Antom Babićem, diplomatom u mirovini, jednim od organizatora tribine o odnosu Hrvatske i njezinih institucija prema iseljeništvu i Hrvatima izvan domovine. Pred prepunom dvoranom posebno je upozoreno na zastrašujuću epidemiju iseljavanja mladih iz Hrvatske, što već sada predstavlja najveću dugoročnu opasnost ne samo za gospodarski oporavak nego i za opstanak samostalne hrvatske države. To je sadržano i u izjavi novoga krčkog biskupa fra Ivice Petanjka da je zaprepašten zbog razmišljanja mladih u Slavoniji i Baranji da svoju sreću potraže u drugim zemljama, a posebno u Irskoj.

Zastrašujuće je to današnje iseljavanje mladih iz Hrvatske. Može li se već nazvati u pravom smislu riječi i epidemijom?

Da, na neki način Vaša prethodna razmatranja daju i odgovor. Za brojčano relativno mali narod kao što smo mi Hrvati epidemija iseljavanja iz Hrvatske poprimila je opasne razmjere. Ti odlasci za rad sposobnih Hrvata podsjećaju na ono katastrofalno iseljavanje iz Hrvatske prije sto i više godina kad su se iseljavala cijela sela iz Dalmacije i s otoka, na primjer iz raznih mjesta na otoku Korčuli, od čega se hrvatski narod i Hrvatska zapravo nisu nikada oporavili u demografskome pogledu.

Hrvatska ostala bez milijun stanovnika

Drugi strašan val iseljavanja bio je nakon dolaska komunista na vlast 1945. i zavođenja strahovlade u Hrvatskoj. I tada smo ostali bez gotovo milijun stanovnika. Zamislite da je Hrvatska imala osam do deset milijuna stanovnika 1990. godine: bi li Srbija s istom lakoćom poduzela agresiju na Hrvatsku? Mislim da ne bi. Ovaj sadašnji val IseljavanjeOvaj sadašnji val iseljavanja, posebno mladih i obrazovanih ljudi, do sada je u našoj povijesti najopasniji jer on, zajedno s niskim postotkom nataliteta u Hrvatskoj, može dovesti do demografskoga nestanka Hrvata, a onda, naravno, i samostalne hrvatske države jer će se u Hrvatsku, neizostavno doseliti drugi narodi.iseljavanja, posebno mladih i obrazovanih ljudi, do sada je u našoj povijesti najopasniji jer on, zajedno s niskim postotkom nataliteta u Hrvatskoj, može dovesti do demografskoga nestanka Hrvata, a onda, naravno, i samostalnehrvatske države jer će se u Hrvatsku, neizostavno doseliti drugi narodi.

Postoji li evidencija državnih institucija o tomu koliko je mladih napustilo do danas Hrvatsku, ili je to samo brojka na Zavodu za zapošljavanje koja pokazuje pad nezaposlenih?

Pokušao sam dobiti te podatke u raznim institucijama, ali mi nitko nije mogao dati točne brojke. Mislim da tu evidenciju profesionalno ne vodi niti jedna državna institucija, što je ne samo sramotno nego i neprijateljski čin protiv hrvatskog naroda. Očigledno se na taj način taji koliko je velik broj ljudi u zadnjih desetak godina već iselio iz Hrvatske. Studentski kapelan don Damir Stojić na našoj je tribini rekao da je, koliko je on informiran, u zadnje vrijeme samo u München iselilo 15.000 Hrvata. Zar to nije zastrašujući podatak koji je već morao dovesti do toga da se sastanu sve političke stranke u Hrvatskoj, a posebno Nacionalno vijeće za sigurnost, i da poduzmu žurne korake za zaustavljanje toga egzodusa Hrvata u svijet?

Nedjelotvorno ministarstvo Vesne Pusić

Posljednjih nekoliko godina upadljiviji je sve gori odnos hrvatske službene politike i hrvatskih društvenih institucija prema iseljeništvu. Sjetimo se neuspješnoga izleta premijera Milanovića u Australiju i još neuspješnijega gostovanja bivšega predsjednika Josipovića s privrednicima u Kataru, Mesićevih turističkih putovanja po Aziji, i sličnoga.

To su važna pitanja koja se jednako odnose na budućnost hrvatskoga naroda u Republici Hrvatskoj i drugom, po broju identičnome dijelu Hrvata koji žive diljem svijeta, izvan granica hrvatske države. Što se pak tiče institucionalnoga odnosa Republike Hrvatske prema hrvatskome iseljeništvu od 2000. godine, a posebno u zadnje trigodine, on je ili ambivalentan ili samo deklarativan. Hrvatska država jednostavno danas nema jasnu strategiju prema velikome potencijalu izvandomovinskih Hrvata, ni kratkoročnu, a da ne govorim o onoj dugoročnoj. Mesićeva, Josipovićeva i Milanovićeva putovanja po svijetu imala su samo turistički karakter. Njih nitko u svijetu nije uvažavao, a Milanović je u Australiji svojim nastupima sramotio ne samo Republiku Hrvatsku nego i hrvatske iseljenike. Rezultati toga skupog putovanja u Australiju i Novi Zeland nepostojeći su, kao što danas vidimo.

Slično je nedjelotvoran odjel Ministarstva vanjskih poslova za Gospodarsku diplomaciju zatrpan raznim partijskim uhljebima, koji umjesto doprinosa rastu i oporavku hrvatskoga gospodarstva ne pokazuje nikakve rezultate.

Iako to činim nerado, jer ispada da sam sada, kad sam otišao u mirovinu, kritičan prema mojim bivšim kolegicama  i kolegama u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, stanje u tom Ministarstvu toliko je katastrofalno da malo tko izvana može uopće i zamisliti koliko je dubok strah među djelatnicima koji je zavela ministrica Vesna Pusić, zajedno s ostalim članovima HNS-a koji su zauzeli najviše dužnosti prije tri godine. Naravno, u zadnje vrijeme odabir kadrova u tome Ministarstvu nema nikakve veze sa svjetskim demokratskim i djelotvornim upravljačkim standardima.i kolegama u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, stanje u tom Ministarstvu toliko je katastrofalno da malo tko izvana može uopće i zamisliti koliko je dubok strah među djelatnicima koji je zavela ministrica Vesna Pusić, zajedno s ostalim članovima HNS-a koji su zauzeli najviše dužnosti prije tri godine. Naravno, u zadnje vrijeme odabir kadrova u tome Ministarstvu nema nikakve veze sa svjetskim demokratskim i djelotvornim upravljačkim standardima.

Potpuna neučinkovitost gospodarske diplomacije

Mladi čovjek koji svjetonazorski ne pripada HNS-u ili sadašnjoj koalicijskoj Vladi može imati pet doktorata i sve ostale radne i ljudske kvalitete koje su nužne za rad u diplomaciji, ali nema niti jedan posto šanse dobiti radno mjesto u Ministarstvu vanjskih poslova. Naravno, to je dovelo i do potpune neučinkovitosti Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i na području gospodarske diplomacije, osim što možda najveću prepreku za uspješnu gospodarsku situaciju predstavlja neučinkovita i arogantna državna birokracija u Hrvatskoj koja ne odgovara na većinu upita hrvatskih diplomata. Problem je i u tome što se u gospodarsku diplomaciju primaju osobe koje iza sebe nemaju ama baš nikakvoga iskustva na tom području.

Organizirali ste nedavno vrlo posjećenu javnu tribinu na tu temu u organizaciji nedavno osnovanoga Foruma hrvatskih integracija, čiji su članovi osobe zabrinute za budućnost države, a sve zbog duboke političke, gospodarske, duhovne i moralne krize hrvatskog društva. Koji je sljedeći korak?

Tribinu o institucionalnome odnosu Republike Hrvatske organiziralo je nas nekoliko pojedinaca, prof. dr. Josip Jurčević, Tuga Tarle, prof. Mario Milošević uz pomoć svećenika u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu… Za tu svrhu pokrenut je ‘Forum hrvatskih integracija’, koji će biti nevladina i nepolitička udruga. Naša je namjera  nastaviti s održavanjem tih tribina i skretanjem pozornosti hrvatskoj javnosti na te dvije teme od prvenstvenoga nacionalnog interesa. Sljedeća tribina trebala bi biti u Sisku, zatim u Požegi, pa onda u Splitu itd.

Mainstream mediji i HTV zagovaraju iseljenja Hrvata

Na žalost mainstream mediji nisu nam skloni jer većina njih u rukama je stranaca i protivnika samostalne hrvatske države, a posebno HTV pod vodstvom Gorana Radmana. I oni zapravo zagovaraju odlazak što većega broja Hrvata iz Hrvatske. Od važnih mainstream medija izvješće o održavanju tribine prenio je samo Glas Koncila. Iz toga razloga smo posebno zahvalni Hrvatskome tjedniku na ovoj mogućnosti da dopremo do što većega broja ljudi u Hrvatskoj i iseljeništvu.

Bili ste službeni predstavnik Hrvatske pri OESS-u, u Pekingu, u Irskoj, Australiji, u vrijeme predsjednika Tuđmana njegov savjetnik, pa glavni tajnik u Hrvatskoj Matici iseljenika, prvi glasnogovornik u MVP-u, savjetnik u Vladi, pomoćnik ministra u Ministarstvu povratka i useljeništva RH. Što bi, prema vašim dugogodišnjim iskustvima, trebala učiniti nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović za djelotvorniju vanjsku politiku države da zadrži opstanak Hrvatske?

Naša nova domoljubna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već je učinila veliki iskorak u tom pravcu samim domoljubnim ozračjem koji je bio toliko evidentan tijekom PredsjednicaNovoj Predsjednici ne će biti problem kako se postaviti prema svijetu i kako izvući sve ono najbolje što može pomoći Hrvatskoj. Njezin najveći problem bit će kako privoljeti one u Hrvatskoj koji ne vole samostalnu hrvatsku državu, a takvih, na žalost ima mnogo, da svoju energiju preusmjere prema izgradnji bolje Hrvatske, a ne u njezino rušenje.cijele ceremonije njezine inauguracije na Trgu sv. Marka. Hrvatska je do toga trenutka, odnosno prije njezine pobjede 11. siječnja 2015. godine, bila u jednoj teškoj depresiji i mnogi su ljudi gubili nadu u pozitivnu budućnost hrvatskoga društva i samostalne hrvatske države.

Što se, pak, tiče pitanja kakvu bi vanjsku politiku trebala voditi nova Predsjednica, nemam niti malo problema reći da je ona tu iskusnija i od mene iako sam proveo dvadeset godina u diplomaciji i da će znati vući prave poteze.

Novoj Predsjednici ne će biti problem kako se postaviti prema svijetu i kako izvući sve ono najbolje što može pomoći Hrvatskoj. Njezin najveći problem bit će kako privoljeti one u Hrvatskoj koji ne vole samostalnu hrvatsku državu, a takvih, na žalost ima mnogo, da svoju energiju preusmjere prema izgradnji bolje Hrvatske, a ne u njezino rušenje. Naravno, Predsjednica treba izabrati najbolji mogući tim suradnika. To moraju biti ljudi koji su ne samo stručni nego i domoljubni, ali i ljudi kojima ona može osobno vjerovati. U tom kontekstu, a na temelju vlastitoga iskustva kao savjetnik predsjednika Tuđmana, volio bih da se savjetnici predsjednice Grabar-Kitarović mogu oduprijeti osjećaju veličine i samovažnosti te arogancije, koji često dovode do teških pogrešaka i propusta u radu.

Vratiti Tuđmanov zalog iseljeništvu

Kako vratiti zalog iseljeništvu za koje je predsjednik Tuđman 1997. istaknuo da je, dakle, hrvatsko iseljeništvo odigralo veliku ulogu u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju hrvatske države? Kako to da niti jedna vlada od 2000. g. nije znala iskoristiti neprocjenjivi ljudski i financijski kapital koji postoji u hrvatskome iseljeništvu?

Iako bih mogao napisati cijelu knjigu kao odgovor na to važno pitanje, odgovorit ću vrlo kratko i jasno. Republika Hrvatska, Vlada Republike Hrvatske i državne institucije BiHBez Hrvata u BiH i Republika Hrvatska bila bi izložena velikim novim vanjskim opasnostima. Na kraju, kao politički emigrant u Australiji, mogu s autoritetom reći da su Hrvati iz Bosne i Hercegovine u iseljeništvu proporcionalno dali veći doprinos u borbi za stvaranje hrvatske države nego Hrvati iz ostalih dijelova Hrvatske. Zaključno, Republika Hrvatska morala bi se daleko snažnije zauzimati za interese Hrvata u BiH, a hrvatska birokracija mora žurno prestati voditi diskriminatornu politiku prema našoj braći i sestrama u BiH.u Hrvatskoj moraju najprije vratiti izgubljeno povjerenje među hrvatskim iseljeništvom. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović učinila je prvi korak u tom smjeru. Sada jered na ostalima da slijede njezin primjer.

Hrvati u BiH poseban su, ali i važan dio strukture Hrvatske. Kako riješiti njihovo pitanje? Ta teza o demografskome preživljavanju hrvatskoga naroda bila je prije nekoliko dana i tema zajedničkog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Naravno, to je u današnjem vremenu, kad je BiH još uvijek pod nekom vrstom protektorata međunarodne zajednice, vrlo složeno pitanje, na koje nije moguće dati jednostavan odgovor. No reći ću sljedeće: Hrvatima u Bosni i Hercegovini moći ćemo najbolje pomoći ako se Republika Hrvatska razvije u gospodarski jaku i društveno sređenu državu, koja će imati utjecaj ne samo na prostoru Južne Europe nego i u cijeloj Europskoj uniji. Za vrijeme velikosrpske agresije na BiH 1992. godine došao sam do snažne spoznaje o golemoj važnosti opstanka hrvatskoga naroda u BiH na njegovim povijesnim prostorima.

Bez Hrvata u BiH i Republika Hrvatska bila bi izložena velikim novim vanjskim opasnostima. Na kraju, kao politički emigrant u Australiji, mogu s autoritetom reći da su Hrvati iz Bosne i Hercegovine u iseljeništvu proporcionalno dali veći doprinos u borbi za stvaranje hrvatske države nego Hrvati iz ostalih dijelova Hrvatske. Zaključno, Republika Hrvatska morala bi se daleko snažnije zauzimati za interese Hrvata u BiH, a hrvatska birokracija mora žurno prestati voditi diskriminatornu politiku prema našoj braći i sestrama u BiH.

Žurno osnovati Ministarstvo povratka i useljeništva

Kakav je prema Vašemu iskustvu s terena odnos država prema iseljeništvu u Irskoj i Kini?

To pitanje proširio bih na još mnogo zemalja – Izrael, Indiju, Italiju, Meksiko, Poljsku, Armeniju, Paragvaj, Filipine itd. Sve te zemlje iskoristile su, što je danas svjetski trend, velike potencijale svojih dijaspora za gospodarski razvitak tih zemalja. Primjerice, NR Kina postala je druga, ako ne i prva gospodarska sila svijeta u samo 30 godina zahvaljujući pozitivnoj i pametnoj politici Vlade NR Kine prema kineskim iseljenicima diljem svijeta, a posebno u Aziji. Prema službenim podatcima, u NR Kini kineski iseljenici poduzetnici i danas sudjeluju sa 70 posto svih stranih ulaganja u kinesko gospodarstvo. Zahvaljujući pozitivnoj politici Irske, u tu zemlju se između 1970. i 2000. godine vratilo dvjesto tisuća Iraca iz Amerike. Mnogima će to biti teško shvatiti, ali to su činjenice.

No, treba posebno naglasiti kako sve te zemlje imaju posebno snažna ministarstva za dijasporu i povratak. Ta ministarstva imaju stopostotnu potporu cijeloga državnog vrha i sve je podređeno da politika prema iseljenicima bude u vrhu prioriteta državnih institucija. I Hrvatska bi žurno trebala osnovati Ministarstvo povratka i useljeništva, koje bi imalo istu snagu kao i Ministarstvo vanjskih ili unutarnjih poslova. Samo tako snažno ministarstvo za hrvatsku dijasporu može rušiti više od pola stoljeća usađivane predrasude, pa i neprijateljstvo hrvatskoga društva prema hrvatskim iseljenicima.

Tomislav Držić
Hrvatski tjednik