Odluka Vijeća Europe o suzbijanju kriminala, rasizma i zločina iz mržnje, usmeno i putem interneta
U Lisabonskom sporazumu predviđeno je da će Unija nastojati osigurati visoku razinu sigurnosti putem mjera za suzbijanje kriminala, rasizma i zločina iz mržnje. Europski sud za ljudska prava smatra da je potrebno u „demokratskim društvima kažnjavati ili čak sprječavati sve oblike izražavanja kojima se širi, potiče, promiče ili opravdava mržnja utemeljena na nesnošljivosti“. 
Okvirna odluka Vijeća Europe o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima donesena je jednoglasno 28. studenoga 2008. i to nakon sedmogodišnjih pregovora. Odlukom je usklađena definicija kaznenopravnog pristupa pojavi rasizma i ksenofobije u cijeloj Uniji kako bi se osiguralo da isto ponašanje predstavlja kazneno djelo u svim državama članicama, uz primjenu učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih kazni za fizičke i pravne osobe koje su počinile takva kaznena djela ili se smatraju odgovornima za počinjenje takvih kaznenih djela.
Ova Odluka Vijeća EU temelji se na potrebi za zaštitom prava pojedinaca, skupina i društva u cjelini kažnjavanjem posebno teških oblika rasizma i zločina iz mržnje uz poštovanje temeljnih prava slobode izražavanja i udruživanja.
Glavni elementi Okvirne odluke
U Okvirnoj odluci definiran je zajednički kaznenopravni pristup u odnosu na dvije vrste kaznenih djela koja su obično poznata kao govor mržnje utemeljen na rasizmu i ksenofobiji i zločin iz mržnje.
Kada se radi o „govoru mržnje“, države članice moraju osigurati kažnjivost sljedeći namjerna djelovanja usmjerena prema skupinama osoba ili članovima takvih skupina, i to;- javno poticanje na nasilje ili mržnju, uključujući širenjem ili distribucijom letaka, slika ili ostalih materijala u javnosti;
- javno opraštanje, poricanje ili grubo umanjenje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina
- zločina iz članka 6. Povelje Međunarodnog vojnog suda pridružene Londonskom sporazumu od 8. kolovoza 1945.,
kada se postupa na način koji će vjerojatno poticati na nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili jednog ili više njezinih članova.
U skladu s člankom 1. stavkom 2. Okvirne odluke, kažnjivo je ono postupanje koje uključuje zastrašivanje, zlostavljanje ili vrijeđanje.
Zločin iz mržnje, otegotna je okolnost koja se ocjenjuje pri donošenju sudske odluke.
Otegotne okolnosti su;
– Govor mržnje uzrokovan rasizmom i ksenofobijom (članak 1.)
– Javno poticanje na nasilje ili mržnju
Ponašanjem koje se može okarakterizirati kao „poticanje na nasilje ili mržnju“ smatra se; uzrokovanje, poticanje, propagiranje, promicanje, nagovaranje itd)., zatim direktno počinjenje kaznenog djela iz mržnje – prijetnje, vrijeđanje, zlostavljanje, vrijeđajući ili preziran jezik na temelju rase, boje kože, vjeroispovijesti ili uvjerenja, nacionalnog ili etničkog podrijetla idr.
Naročito teško nasilje iz mržnje je ono ponašanje koje izaziva opasnost po život, zdravlje ili imovinu zlostavljane osobe.
Širenje ili distribucija u javnosti objava lažnog sadržaja, neistina, letaka, slika ili ostalih materijala kojima se potiče na nasilje ili mržnju
U Okvirnoj odluci obveznoj za zemlje članice, propisano je da su kažnjiva djela javnog poticanja na nasilje ili mržnju počinjena; širenjem ili distribucijom neistinitog i lažnog sadržaja, letaka, slika ili ostalih materijala u javnosti te je navedeno da se to ne odnosi samo na usmenu komunikaciju, već i na posredno i neposredno djelovanje.
Javno opraštanje, poricanje ili grubo umanjenje zločina iz Povelje Međunarodnog vojnog suda
Okvirnom odlukom obvezuju se države članice EU da kriminaliziraju javno opraštanje, poricanje i grubo umanjenje zločina protiv mira, ratnih zločina i zločina protiv čovječanstva koje su počinili ratni zločinci europskih sila osovine. Takvo se postupanje može smatrati posebnim izražavanjem antisemitizma kada je takvo da postoji vjerojatnost da će poticati na nasilje ili mržnju. Stoga je nužno takvo postupanje kriminalizirati u nacionalnim kaznenim zakonima.
Šest država članica (BE, CZ, DE, LT, HU i AT) spominje nacionalni socijalistički režim ili nacističku Njemačku kao odgovarajuće počinitelje tih zločina. Od tih 6, BE izrijekom spominje samo genocid, a CZ i HU upućuju na genocid i druge zločine protiv čovječnosti. RO upućuje na poricanje i opraštanje Holokausta, spominjućiumanjivanje samo u odnosu na distribuciju materijala. SI spominje poricanje, opraštanje i umanjenje Holokausta. LT i PL ograničavaju kriminalizaciju na zločine koje je počinio nacionalni socijalistički režim protiv naroda ili građana Litve ili Poljske, s tim da PL spominje samo poricanje.
Državama članicama omogućuje se da kazne govor mržnje koji je izvršen na način da remeti javni red, uključuje zastrašivanje, zlostavljanje ili vrijeđanje. Zločin poticanja na nasilje (ili na mržnju) s vjerojatnošću će poremetiti javni red, suglasne su zemlje članice EU u svojim stavovima. Zločin poticanja na nasilje ili mržnju u odnosu na remećenje javnog reda, ovisi i o tome uključuje li i prijetnje, zlostavljanje ili vrijeđanje.
Poticanje i pomaganje (članak 2.)
U odnosu na članak 2. koji se odnosi na poticanje i pomaganje u počinjenju kaznenih djela iz članka 1., sve države članice primjenjuju opća, horizontalna pravila kojima se uređuje takvo ponašanje, te podrazumijeva jednaku kaznenu odgovornost počinitelja i pomagača.
Kazne (članak 3.)
Velika većina država članica provela je zahtjev da je postupanje koje uključuje govor mržnje kažnjivo maksimalnom kaznom od najmanje 1 do 3 godine zatvora. Sudovima je ostavljena mogućnost da odrede novčanu kaznu umjesto zatvorske kazne.
Zločin iz mržnje uzrokovan rasizmom i ksenofobijom (članak 4.)
Od država članica traži se da domaći sudovi takvu motivaciju uzmu u obzir kod određivanja kazne. Zbog diskriminacijske prirode rasističkih i ksenofobičnih motiva i njihovog učinka na pojedince, skupine i društvo u cjelini, države članice moraju osigurati odgovarajuće otkrivanje i strogo kažnjavanje rasističke i ksenofobične motivacije.
Otegotnim okolnostima u vezi s određenim (često teškim) kaznenim djelima smatraju se; dugotrajno zlostavljanje, ubojstvo, teška tjelesna ozljeda i druge vrste nasilja protiv osoba ili imovine.
Odgovornost pravnih osoba i primjenjive kazne (članci 5. i 6.)
Pravne se osobe moraju smatrati odgovornima za zločin mržnje koji je počinila osoba na vodećem položaju u pravnoj osobi ili u slučaju kada je osoba u nadležnosti takve osobe počinila zločin govora mržnje zbog nedostatka nadzora. Iako u skladu s Okvirnom odlukom države članice ne moraju odrediti kaznene sankcije, kazne moraju, u svakom slučaju, biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.
U zakonodavstvu većine država članica spominje se odgovornost pravnih osoba u slučaju govora mržnje, a većina uređuje to pitanje horizontalnim odredbama kaznenog zakona i određivanjem kazni.
Ustavna pravila i temeljna načela (članak 7.)
Komisija obraća posebnu pažnju osiguravanju da je prenošenje Okvirne odluke u nacionalno zakonodavstvo potpuno u skladu sa svim temeljnim pravima utvrđenima u Povelji o temeljnim pravima koja proizlaze i iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.
Svako ograničenje ostvarivanja temeljnih prava i sloboda mora biti predviđeno u zakonu i njime se mora poštovati bit tih prava i sloboda.
Europski sud za ljudska prava priznao je da snošljivost i poštovanje jednakog dostojanstva svih ljudi čine osnovu demokratskog, pluralističkog društva.
Pokretanje istrage ili kaznenog progona (članak 8.)
Države članice moraju osigurati da istrage ili progon govora mržnje ne ovisi o prijavi ili optužbi žrtve, barem ne u najtežim slučajevima.
Nadležnost (članak 9.)
U zakonodavstvu svake države članice sadržano je načelo teritorijalnosti u skladu s kojim se nadležnost za kaznena djela govora mržnje utvrđuje u odnosu na postupanje koje se dogodilo u cijelosti ili djelomično na državnom području te države članice. Sve su države članice, priopćile i kaznenopravna pravila kojima se njihova nadležnost proširuje na postupanje njihovih državljana. Čini se da IT, PT i RO isključuju govor mržnje iz ovog potonjeg pravila o nadležnosti.
U slučaju pravnih osoba, 21 država članica nije dostavila uvjerljive informacije o prenošenju pravila da se u slučaju takvog postupanja nadležnost mora utvrditi u korist pravne osobe koja ima sjedište na državnom području te države članice.
VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ
Govor mržnje na internetu jedan je od najčešćih načina izražavanja rasističkih i ksenofobnih stajališta. Države članice moraju imati sredstva za intervenciju u slučajevima govora mržnje na internetu. U slučaju postupanja na njihovom državnom području, države članice moraju osigurati da se njihova nadležnost proširuje na slučajeve kada se postupanje vrši putem informacijskog sustava i počinitelj ili materijali iz tog sustava nalaze se na njegovom državnom području. U zakonodavstvu HR govori se o kaznenom djelu počinjenom putem elektroničkog tiska.
Predložena praksa
Država članice pokazale su da su tijelima odgovornim za istragu i kazneni progon potrebni praktični alati i vještine kako bi mogla utvrditi i i rješavati kaznena djela i uspostaviti odnos i komunikaciju sa žrtvama.
U praksi trebaju biti formirane posebne policijske jedinice za borbu protiv zločina iz mržnje, poseban ured državnog odvjetništva za govor i zločin mržnje, detaljne smjernice i posebne programe osposobljavanja za policiju, državne odvjetnike i suce.
Zbog svoje posebnosti, kazneni progon počinitelja zločina iz mržnje, uključuje i utvrđivanje autora nezakonitog sadržaja na internetu i uklanjanje tog sadržaja. Govor mržnje na internetu donosi posebne zahtjeve tijelima za provedbu zakona i sudskim tijelima u području stručnosti, resursa i potrebe za prekograničnom suradnjom.
Govor mržnje i zločini iz mržnje često se ne prijavljuju. Zbog prirode tih zločina, žrtve često traže pomoć službi za potporu žrtvama, a ne prijavljuju zločin policiji. Stoga je od ključne važnosti za zaštitu žrtava govora mržnje i zločina od mržnje brza provedba Direktive o žrtvama.
Prijavljene slučajeve govora mržnje i zločina iz mržnje uvijek treba registrirati kao i povijest predmeta, u cilju ocjene razine progona i osuda. Komisija je tražila od svih država članica da joj dostave podatke o kaznenim sankcijama u slučaju govora mržnje i zločina iz mržnje.
Javna osuda rasizma i zločina iz mržnje /zlostavljanja/ od strane nadležnih državnih tijela, političkih stranaka i civilnog društva pridonosi priznavanju ozbiljnosti pojave i aktivnoj borbi protiv rasističkog i ksenofobnog govora i ponašanja.
Nada Landeka
Nema komentara:
Objavi komentar