KAOS U VRAPČU: ZA KOGA ONI RADE? Povećali mu terapiju jer je zatražio svoje zakonsko pravo na drugo mišljenje! |

KAOS U VRAPČU: ZA KOGA ONI RADE? Povećali mu terapiju jer je zatražio svoje zakonsko pravo na drugo mišljenje!

Nevin si, al bolestan!

“Prisiljavaju me da priznam da sam bolestan i da sam počinio kaznena djela koja nisam počinio i još me prisilno liječe!”, priča Ivan Pranklin.

Slučaj Ivana Pranklina odavno je poznat javnosti. Riječ je o mladiću koji je “bačen” na prisilno liječenje teškim medikamentima iako za to nije bilo nikave osnove, zbog sprege hrvatskog suca koji ga je tužio i bolnice Vrapče na čelu s dr. Vladom Jukićem.

Naime, Ivan Pranklin je smješten na zatvoreni odjel bolnice Vrapče gdje ga prisilno liječe po odluci suda 6 mjeseci, a kako doznajemo njegova agonija će se produžavati sve dok Pranklin sam ne prizna da je bolestan i kriv za nešto što nije počinio.

Naime, u trenutku kada je Ivan u 8. mjesecu zaprimljen u Vrapče, njegov otac obavio je razgovor s dr. Alexandrom Haidom. Dr. Haid im je odmah rekao kako to što je sud odlučio da će Ivan biti prisiljno liječen 6 mjeseci uopće ne mora biti tako i da se uvijek radi produženje na godinu dana. Dakle, već u 8. mjesecu Vrapče je odlučilo da će Ivanu boravak biti produžen.

U međuvremenu Pranklin nije uspio ostvariti svoje pravo da obavi drugo liječničko mišljenje zakonom zajamčeno. Prvo se obratio predstavniku odjela i predstavniku zavoda, odnosno dr. Jukiću koji je ujedno i ravnatelj bolnice Vrapče, a on umjesto da ispoštuje pravo pacijenta s duševnim smetnjama, tražio mišljenje dr. Haida te je odgovorio Ivanu da on njemu ne može odobriti drugo liječničko mišljenje (iako zakon nalaže da mora) već da se Ivan mora obratiti Županijskom sudu – građanski odjel u Zagrebu, koji vodi parnični postupak protiv njega.

Ivan je to napravio, iako zakon o pacijentima s duševnim smetnjama nalaže potpuno drugačije. Obratio se sutkinji Amandi Snoj (poznatoj po tome što sinu tajkuna koji je u automobilskoj nesreći ubio djevojku dala samo uvjetnu kaznu iako je bio kriv i iako je pobjegao s mjesta nesreće) i tražio svoje zakonsko pravo na drugo mišljenje, a ona do dana današnjeg na taj podnesak uopće nije odgovorila.

U tom trenutku putem telefona gospođa Snoj se izjasnila da ona uopće nije dužna odgovarati na podneske, iako je Ustavom zajamčeno da na svako obraćanje institucije, institucija je dužna odgovoriti.

Sprega suda i Vrapča toliko je velika da je prisilno zadržanom pacijentu apsolutno onemogućeno pravo na drugo liječničko mišljenje, a u tome je sudjelovalo i Ministarstvo zdravlja kojemu se obitelj obratila. Naime, na pritužbe obitelji i samog Ivana Pranklina da mu je onemogućeno drugo liječničko mišljenje Ministarstvo zdravlja je poslalo upit Vrapču za očitovanjem i tu kreće apsurd i mogli bismo reći velika prijevara.

Naime, Vrapče smišlja dopis u kojemu se uopće ne očituje o svojim propustima već ministarstvu dostavlja razloge i optužbe dvaju sudaca koji su Ivana teretili zbog prijetnje, a koje je sud apsolutno odbacio obrazloživši kako optužbe nisu utemeljene i da za njih nema dokaza.

Naime, Ivana Pranklina proglašavaju bolesnim u Vrapču na temelju optužbi koje je sud u Zelini u potpunosti odbacio te Pranklina oslobodio krivnje.

Kao posljedicu nevinosti spremljen je na prisilno liječenje i na to ne reagira nitko, osim Kuće za ljudska prava i Sanje Sarnavke, a koja je zbog slučaja Ivana Pranklina, ali i mnogih drugih slučajeva montirane dijagnoze i političkih zatvorenika u hrvatskim bolnicama podnijela tužbu protiv Hrvatske UN-u. Naime, “svi slučajevi ukazuju na moguće zloporabe moći”! Te ozbiljne optužbe stoje u izvješću o ljudskim pravima u Hrvatskoj u protekle četiri godine, koje je UN-ovu Komitetu protiv torture i nehumanog ponašanja uputila u listopadu prošle godine koalicija hrvatskih nevladinih organizacija na čelu s Kućom za ljudska prava, a u kojemu se jasno vidi da hrvatska psihijatrija “manipulira” dijagnozama i ljudskim pravima kako ih je volja i prečesto na ruku hrvatskim “tajkunima” i političarima kao što je bio slučaj s Markom Franciškovićem.

Da je i ovaj slučaj izuzetno montiran, planski odrađen s liječnicima i sudcima dokazuje upravo presuda Ivanu Pranklinu  koja ga je oslobodila svake krivnje no spremila ga je na prisilno liječenje zbog neke opasnosti za okolinu, koju je na svoju ruku utvrdila sutkinja. Pod kojim okolnostima, nije jasno.

Jer, Ivan Pranklin bio je samo povučeni mladić koji je radio na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu gdje je, nakon što je odbio poznatog sudca Benčića (sudac koji je osudio i Marka Franciškovića i koji mu je pred svima u sudnici rekao; ‘iako vještaci dokazuju da nisi opasan ja mislim da jesi’ i pospremio ga na prisilno liječenje u Popovaču), a koji mu je ponudio da kao etnički Nijemac sudjeluje kao doušnik u slučaju Perković.

Pranklina to nije zanimalo i odbio je ponudu, a tada se sudac Benčić svom silinom okomio na Pranklina i podvrgnuo ga mobingu. Nakon što je Pranklin, ubrzo nakon odbijanja sudca, dobio nelegitimni otkaz, Pranklinu dolazi policija prisilno ga odvodi i zatvara, a sustav ga  prisiljava na psihijatrijska vještačenja koja je odbijao. Kasnije je doznao da su ga dva hrvatska sudca tužila i da je psihijatrijsko vještačenje posljedica te tužbe.

Naime, sudac Marko Benčić i sutkinja Božica Barlović okomili su se na ovog mladića i tužili su ga za prijetnje, a te prijetnje kasnije sud u Zelini odbacuje. Na suđenju na kojem je sudjelovala i naša redakcija moglo se vidjeti kako je Ivan Pranklin svjedočio o raznim klanovima i zastrašivanju zaposlenika na tom sudu pa je jasno kao dan zašto je Ivan Pranklin hospitaliziran i vještačen prije nego je mogao izaći u javnost sa šokantnim saznanjima i zlodjelima koja se odvijaju u prisustvu gore navedenih sudaca, sve pod palicom predsjednika tog suda Vinka Mioča.

Dr. Marinić: Priznaj da si počinio kazneno djelo! Dr. Haid: Priznaj da si bolestan!

Da stvar bude još gora, nakon presude koja Pranklina oslobađa krivnje liječnik koji prisilno liječi Pranklina, dr. Haid u svojim razgovorima sustavno traži Ivana da prizna da je bolestan, a kad ovaj to ne bi priznao, dijagnoza bi se produbljivala. Isto tako dr. Marinić koji je prvi vještačio Pranklina jasno ga je tražio da prizna kazneno djela koja nije počinio i koja se ne mogu dokazati, s tim da je bio u ulozi liječnika, a ne istražitelja.

Dokaz da se Ivanu Pranklinu ozbiljno narušavaju temeljna ljudska prava je i slučaj u kojemu dr. Haid Ivanu Pranklinu povećava dijagnozu samo zato što se usudio pisanim putem zatražiti svoje pravo na drugo liječničko mišljenje i to tako da mu je objasnio kako je povećanje njegove terapije ruzultat njegove zamolbe da mu napismeno da razloge zašto nema pravo na drugo mišljenje.

I terapija mu je povećana s tim da Vrapče krši još mnogo Pranklinovih prava kao npr. da nije jasno obavješten od čega točno on boluje. Dugo je trebalo Ivanu Pranklinu i da sazna koju terapiju prisilno uzima, a rečeno mu je prvo da boluje od paranoidne shizofrenije dok ga liječe teškim lijekom za shizofreniju, zloglasnim Zyprexom koji je zbog svoje opasnosti i zabranjen u nekim zemljama Europske Unije, da bi mu prije nekog vremena rekli da on nema shizofreniju nego sumanutost, što god to značilo.

Iz svega ovoga čini se kako Ivan Pranklin neće biti pušten sve dok ne prizna da je počinio djela koja nije počinio i sve dok ne prizna da je bolestan jer u tom trenutku sve što Ivan Pranklin izgovori i ako ikada kaže istinu o sudcu Benčiću i sutkinji Barlović koju zna i zbog koje je proganjan, to neće biti važno jer će zavijek ostati zapisan kao “bolestan”.

No, kako sam Ivan Pranklin govori ne pada mu na pamet učiniti što traže bez obzira što bi posljedice mogle biti, ako se ovako nastavi i dugogodišnje zadržavanje, ali i trovanje jer liječiti nekog Zyprexom pod dijagnozom nedefinirane sumanutosti koja je još i nelegitimno utvrđena nakon dva kratka razgovora je samo po sebi sumanuto, pa nam nije jasno tko je zapravo u cijeloj ovoj igri bolestan; Ivan Pranklin koji se mjesecima bori za svoja prava ili liječnici koji se usuđuju trovati ljude protuzakonito i na temelju lažnih optužbi dvojice umreženih sudaca, otprije poznatih javnosti po ozbiljnim krivim procjenama i kršenju ljudskih prava.

Za kraj poslušajte emisiju na Hrvatskom radiju u kojoj sudjeluje Sanja Sarnavka, predsjednica Kuće za ljudska prava koja je upoznata sa slučajem Ivana Pranklina ali i Vlado Jukić, ravnatelj psihijatrijske bolnice Vrpače u kojoj se i odvija ovaj festival obespravljenosti, nad Ivanom Pranklinom te poslušaje kako je Vlado Jukić reagirao na iznenadno spajanje Ivanove sestre Ksenije Pranklin u studio. Sve će vam biti jasno. Poslušati možete OVDJE.

• Autor: Zrinka Kasapić
• Photo: Robert Anic/PIXSELL

PREMA DOSTAVLJENOM “ZAHTJEVU ZA  ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA” OD STRANE DAMIRA JUKICE, predsjednika Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba, 10000 Zagreb, Draškovićeva 15

OBJAVLJUJEMO;  Ispravak netočnog navoda

Portal HAZUD
Poštovani,
potaknut najnovijim napisom gđe Zrinke Kasapić (“Kaos u Vrapču”), objavljenim i na Vašem portalu,  obavještavam Vas da je u obrani g. Ivana Pranklina najviše bilo angažirano – i još je – Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba. Tko u to ne vjeruje, neka slobodno provjeri u Ministarstvu zdravlja RH, u Ministarstvu pravosuđa RH, u Hrvatskoj liječničkoj komori, u HZZO-u, u Uredu pučke pravobraniteljice, u Uredu Vlade za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, u Kući ljudskih prava, u HHO-u, u Hrvatskom društvu za zaštitu i promicanje ljudskih prava, u DORH-u, u Općinskom sudu u Sesvetama, u Zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj, u Psihijatrijskoj klinici Vrapče te kod suca Županijskog suda u Zagrebu i, ujedno, člana radnog tima koji je napisao novi, od 1. siječnja o.g. važeći, Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama g. Ivice Veselića. Kao najvažnije, ističem da je Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba službeno zatražilo žurnu promjenu zakonskih propisa koji dopuštaju postojanje takvih i sličnih slučajeva.

Lijep pozdrav, Damir Jukica, predsjednik Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba, 10000 Zagreb, Draškovićeva 15