KRIM POLICAJKA: ‘Zbog svog otkrića o jednom ubojstvu, proglasili su me ludom, prisilno liječili, izbacili iz stana i oduzeli djecu! |

KRIM POLICAJKA: ‘Zbog svog otkrića o jednom ubojstvu, proglasili su me ludom, prisilno liječili, izbacili iz stana i oduzeli djecu!

Nisam odmah shvatila otkud taj niz neugodnih događaja, a onda sam povezala da je sve počelo iste noći nakon mog zaključka o ubojstvu. Paralelno s tim, započeo je i mobbing na poslu. Bila sam, međutim, vrlo žilava i nisam dopuštala da me se izbaci iz takta, a onda je pronađen novi način. Počeo se vršiti pritisak na mog supruga, također policijskog djelatnika. Vremenom su mu uspjeli dokazati kako sa mnom “nije sve u redu”, ali nije niti moglo biti jer sam prisilno hospitaliziranja i kljukana teškim medikamentima

Ana-Maria Braim 39-godišnja je Zagrepčanka, majka dvoje djece i osoba zavidne karijere u u sektoru kriminalističke policije, odjelu analitike PU Zagrebačke. Sve to, naime bila je donedavno… Danas, Ana-Maria nema ništa jer je proglašena “nesposobnom za obavljanje poslova policijskog službenika”. Protivno njenoj volji upućena je na psihijatrijska liječenja gdje joj je dijagnosticiran poremećaj osobnosti te opsesivno-kompulzivni poremećaj, izbačena je iz stana, oduzeta su joj djeca. Što se to dogodilo Ana-Mariji, koja je godinama živjela normalno i ugodno, zadovoljavajući sve društvene i moralne norme? Evo njene priče:

– Završila sam Višu kriminalističku i VSS za sigurnost na radu. Moja uža specijalnost je specifična, jer radim na odjeli analitike gdje stižu neriješeni slučajevi, bilo ubojstva, bilo neke druge kriminalne radnje, pri čemu je moj zadatak malo studioznije ući u slučaj i tražiti poveznice. Jednog dana, na moj stol je stiglo neriješeno ubojstvo, vrlo poznat slučaj koji se dogodio u Zagrebu. Uz malo dublju analizu, neke sam stvari povezala i svoju analizu poslala nadređenima. A onda je počeo pakao… – priča nam krim policajka, Ana-Maria.

Tvrdi da se od tog dana u njenom životu počeo događati niz neugodnih situacija. Iste večeri nakon njenog otkrića, zapaljen je kontejner pred njenim stanom, počeli su kvarovi na autu a u stan su odjednom počeli dolaziti razni “anketari” sa sumnjivim pitanjima:

– Nisam odmah shvatila otkud taj niz neugodnih događaja, a onda sam povezala da je sve počelo iste noći nakon mog zaključka o ubojstvu. Paralelno s tim, započeo je i mobbing na poslu. Bila sam, međutim, vrlo žilava i nisam dopuštala da me se izbaci iz takta, a onda je pronađen novi način. Počeo se vršiti pritisak na mog supruga, također policijskog djelatnika. Vremenom su mu uspjeli dokazati kako sa mnom “nije sve u redu”, ali nije niti moglo biti jer sam prisilno hospitalizirana i kljukana teškim medikamentima zbog kojih danima ne možete doći k sebi. Svaki moj pokušaj odbijanja liječenja, bio je dodatan minus za mene i razlog da se na mene “udari” još jačom terapijom. Opisati događaje s psihijatrije, nemoguće je. Dan po dan, moj se život počeo narušavati. I poslovni, a na žalost i obiteljski – pokušava Ana-Maria dočarati sistematsko rasulo u svom životu:

– Najgori dio, zapravo, uslijedio je od moje djece koja su to sve gledala. Nerijetko su mi i sami govorili da se ne opirem liječenju i da se prijavim na psihijatriju, samo kako bi imali mir u kući. Željela bih da shvatite kako, kad vam se jednom uspostavi ovakva dijagnoza, šizofrenija ili slično, jako teško možete vratiti svoj život natrag i dokazati okolini da je s vama u redu – priča Ana-Maria koja se na razgovoru pojavila s hrpom liječničke, ali i druge dokumentacije, rješenjima i žalbama iz koje se vidi da joj je situacija razorila brak i da je zbog dijagnoze ostala bez djece koja su pripala ocu:

– Da, moj brak se raspao, suprug je našao drugu, izbačena sam iz stana, socijalna služba me hladnokrvno obavijestila da sam ostala bez djece. Sistem me se poželio riješiti i uspio je. Proglasili su me ludom, podvrgli teškim medikamentima, uvjerili okolinu da sa mnom “nije sve kako treba”, i sada s nekakvom naknadom čekam umirovljenje. Svi nalazi Ana-Marie Braim ukazuju na vrijednu i pametnu osobu iznadprosiječnih intelektualnih sposobnosti. Zaključuju, ipak, da je poremećena, nesposobna biti policajkom, kao i majkom. Ona se ipak, ne miri s tim i pokazuje cijeli niz žalbi na odluke koje su joj oduzele normalan život:

– Ja volim svoj posao. Obavljala sam ga odlično iako sam vjerojatno zbog te izvrsnosti kažnjena. Najteže mi, međutim, pada otimanje moje djece. Činim sve da mi se vrate… Napominjem da sam se obratila svim eminentnijim medijima, međutim, nitko mi nije htio pomoći i objaviti moju priču – završila je Ana-Maria, krim policajka PU Zagrebačke.