EKSKLUZIVNO; Obrtnici Grada Zagreba investirali svoj novac a potom stekli ekskluzivno pravo da ih izbace na ulicu |

EKSKLUZIVNO; Obrtnici Grada Zagreba investirali svoj novac a potom stekli ekskluzivno pravo da ih izbace na ulicu

Tragom priče objavljene u 7 dnevno o lihvarenju Zagrebačkog holdinga koji izbacuje investitore na ulicu jer odbijaju plaćati najam za korištenje objekata koje su u potpunosti izgradili vlastitim sredstvima,  u našu redakciju  javilo  se nekoliko obrtnika, trgovaca, ugostitelja,  sa svojom pričom.  Njih više od 180 je u periodu do 1994 do 1999 godine sklopilo,  u potpunoj zabludi „Sporazume o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme radi gradnje poslovnih prostora na nekoliko tržnica, između ostalih i na tržnici Gajnice“ koja je izgrađena na zemljištu uknjiženom kao općenarodna imovina „Jedinstvo“ d.d. Značajno je u ovoj priči da je ova  bestijalna pljačka  obrtnika započeta u Jugoslaviji, bez imalo grižnje savjesti nastavljena  i u slobodnoj Republici Hrvatskoj uz punu potporu  vodstva  TD Tržnica i Veletržnica Zagreb d.o.o. Naši sugovornici Željko Majpruz i supruga mu Katarina, predstavnici obrta „Majpruz promet“ iz Gajnica,  teško zadržavaju emocije i mir pričajući svoju vrlo neobičnu i tragičnu gospodarsku priču koja ih je od uspješnih građevinskih obrtnika i ugostitelja dovela do teškog zdravstvenog stanja i potrebe da rasprodaju imovinu kako  bi preživjeli plaćajući sudske troškove.

Majpruz je te 1999 godine  temeljem navedenog Sporazuma uplatio na žiro račun TD Tržnica i Veletržnica Zagreb iznos od 446.959,20  kn. Za uplaćeni iznos dobili su na korištenje roh bau  prostor od 23m2 u kojem su morali izvršiti još i  obrtničke radove te provesti instalacije u istom, platiti priključke vode, struje, plina što je dodatno koštalo još 143.370,00 kn.  Na uplaćeni ukupni iznos od  590.329,20 kn za izvršene radove  Općina  im nije htjela vratiti ni PDV.  Majpruzi već punih deset godina odbijaju plaćati zakup Zagrebačkom holdingu a vode i nekoliko sudskih postupaka.

Priča je kažu, krenula s Marinom Dropulić i bivšim direktorom Tržnica Ratkom Pericom. Oni su smijenjeni u tijeku gradnje tržnice Gajnice.  Njih su potom zamijenili  Filip Borac i Branko Spajić.  Šef pravne službe bio je Banušić.  Udruživanje sredstava na tržnicama Gajnice krenulo je u veljači 1999 godine. Prema dokumentaciji koju posjeduje Majpruz vidljivo je, da je svih 28 lokala koliko ih je ukupno izgrađeno na Tržnici Gajnice,  izgrađeno novcem  sedmorice obrtnika. Rukovoditelj službe investicija i investicijskog održavanja bio je Milan Ćosić. Direktor i potpisnik Sporazuma  prema kojem „Majpruz promet“ i TD Tržnice „zajednički udružuju novčana sredstva“ je Tomica Tomljenović.  Iz članka 5. Sporazuma vidljivo je da je sporazumom ugovoreno; „da se novčana sredstva udružuju radi zajedničkog financiranja izgradnje lokala br. 9, veličine 18,00 m2 na tržnici Gajnice, za trgovačku djelatnost“, te da se „budući korisnik poslovno-prodajnog prostora obvezuje izvršiti uplatu iznosa od 255.600,00 kn bez PDV-a, za izradu projektne dokumentacije, vršenje nadzora i konzaltinga, te svih građevinskih i obrtničkih radova.“

Znakovito je da su Tržnice Gajnice  izgrađene na zemljištu u vlasništvu Jedinstva pa ni danas nije jasno što su to zapravo udružioci sredstava zajednički financirali, odnosno što su u zajednički projekt udružile Tržnice.  „Profesionalci i stručnjaci“ iz TD Tržnica naznačili su u jednom od članaka Sporazuma da je izgrađeni kiosk-lokal u roh-bau izvedbi vlasništvo TD Tržnica i Veletržnica Zagreb, a da su sva sredstva uložena u izgradnju bespovratna????

Za uloženi novac, dovršenje gradnje iz roh-bau u funkcionalni i uređeni objekt, i plaćanje desetogodišnjeg zakupa po istoj cijeni koju plaćaju i oni koji nisu u gradnju uložili niti lipe – ulagači su dobili ekskluzivno pravo da ih u bilo kojem trenutku  izbace na ulicu. 

Člankom 8. spornog Sporazuma ugovoreno je „da će se konačni financijski obračun svih troškova izgradnje, uz obvezu podmirenja razlike međusobnih davanja i potraživanja,  načiniti po završetku radova, u roku 8 dana“. Obračun nikad nije izvršen, što je utvrdila i Revizija.  Iz ugovora o zakupu lokala br. 8804  koji je u ime Tržnica potpisao direktor  Filip Borac, vidljivo u članku 2. da je nesporno da su Majpruzi za gradnju lokala izgrađenog u roh-bau sistemu uplatili  ukupno iznos od 446.959,20 kn bez PDV-a, te da se ugovorne strane obvezuju podmiriti međusobna potraživanja u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora.  I svi budući  troškovi prema tom Ugovoru padaju na leđa korisnika prostora/obrtnika.  Prema Obračunu investicije i Okončanoj situaciji tvrtke „Zeko“  koji su Majpruzi pribavili, vidljivo je da je na tržnicama Gajnice  izgrađeno 28 lokala u ukupnoj površini od 399,73 m2.   Korisnici prostora uplatili su iznos od 5.676.166,00 kn dok su troškovi investicije prema obračunu tek  3.637.870,26 kn. Ostatak sredstava isisanih iz džepova zagrebačkih obrtnika u iznosu  od 2.038.295,74 kn, po starom dobrom običaju (utvrđeno Revizijom) preraspoređeni su u izvanrednu dobit s kojom su TD Tržnice mogli raditi što su htjeli.  Istovremeno, uplaćena sredstva obrtnika potrošena za gradnju tržnice Gajnice, u iznosu od 3.637.870,26 u njihovim knjigama  su knjižene  kao  „ulaganje u tuđa osnovna sredstva, zidani kiosci u vlasništvu korisnika, priključci na infrastrukturu, rekonstrukciju prodajne plohe i okolni manipulativni prostor“.  Majpruz je građevinski obrtnik pa mu ni malo teško nije bilo obračunati da ga je 1m2 financiranog kioska koji je preuzeo u roh bau izvedbi koštao 6.844,39 DEM odnosno 25.666,48 kn.  Prema sklopljenom Sporazumu i ukupno izvedenim investicijama, njihov lokal veličine 23 m2 – trebao je koštati 4.949 kn/m2 tj. ukupno 56.810 kn.  „Provjerio sam, s ogorčenjem priča Majpruz, teško se suzdržavajući ostati miran, u centru New Yorka ne postoji na prodaju poslovni lokal u roh bau izvedbi po toj cijeni!“.

Naplaćuju i  zakup za zimski vrt izgrađen na zemljštu u vlasništvu Jedinstva

Osim što niti jedan poslovni prostor nema uporabnu dozvolu niti minimalne tehničke uvjete, uz to su i Ispred Majpruzovog lokala TD Tržnice ostavili i električni stup koji je bio zapreka normalnom poslovanju. Majpruzi o svojem trošku dodatno financiraju uklanjanje tog stupa, te sklapaju Ugovor o zakupu zemljišta ispred lokala radi izgradnje zimskog vrta,  sa stvarnim  vlasnicima – poduzećem Jedinstvo d.d. u stečaju.    TD Tržnice Zagreb 2002 godine upućuju Katarini Majpruz, vlasnici obrta Otkaz prava daljnjeg korištenja poslovno-prodajnog prostora na tržnici Gajnice, navodeći u istom da nije platila zakup za lokal br. 017 ukupne veličine 23,00 m2 i za zimski vrt veličine 12,00 m2 na tržnici Gajnice, prisvojivši tako i pravo naplate zakupa za tuđe zemljište. Otkazom je naloženo da napusti prostor i oslobodi ga od osoba i stvari, te da ga preda TD Tržnicama na daljnje raspolaganje.

Sudski postupci u tijeku i  blokirani računi obrtnika

U međuvremenu je pokrenuto  više  sudskih  postupaka.  Majpruzi tuže Tržnice Zagreb d.o.o. sa zahtjevom radi povrata prekomjerno uplaćenih sredstava za izgradnju poslovnih prostora dok Zagrebački holding, Podružnica Tržnice  tuže Majpruze tražeći isplatu najma za period u kojem Majpruzi nisu željeli plaćati najam s obzirom na njihovo potraživanje.  Nižu se presude u kojima Županijski sud u Velikoj Gorici odbija tužbeni zahtjev Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Tržnice Zagreb navodeći u istoj da „stranke za razdoblje na koje se odnosi tražbina nemaju sklopljen ugovor o zakupu koji bi svojom formom i sadržajem udovoljavao citiranim zakonskim odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora. Budući da ne postoji ugovor o zakupu, tužitelj nema pravni osnov potraživati plaćanje zakupnine od tuženika. „ Međutim, unatoč potvrđenoj odbijajućoj tužbi od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici, agonija Majpruzovih se nastavlja. U sudskom postupku koji su pokrenuli, radi isplate uloženih sredstava, iako je Općinski sud donio presudu u njihovu korist,  igrom riječi presude pred sudom drugog stupnja padaju zbog naziva tužitelja,  i postupci se neprekidno vraćaju na početak.  Boreći se za svoja ulagačka prava i svoje egzistencijalno pitanje neprekidno su na vrtuljku. Tijekom svoje dugogodišnje pravne bitke mogli su kupiti još jedan lokal sredstvima od preko 300.000,00 kn koje su  potrošili  na plaćanje odvjetnika. Računi obrta su blokirani, dok se posljedice nepravde očituju  i u teškom zdravstvenom stanju.  Kako za obveze obrta odgovaraju i cjelokupnom imovinom prijeti im opasnost da ostanu i bez doma u kojem žive.

Majpruz se obratio radi rješavanja ove teške situacije  i sadašnjem direktoru Slobodanu Ljubičiću koji mu je „pomogao“ riječima; „Nisam vam ja kriv što ste se dali zaje….!“   Organizirani u neformalnu udrugu, obrtnici su se žalili i bivšem i sadašnjem predsjedniku, premijeru, gradonačelniku, HOK-u, DORH-u, USKOK-u…, a na kraju su se odlučili za tužbe.  Predmete od zastare čuva upravo “ništavost” dijela ugovora kako su “uložena sredstva u izgradnju bespovratna”, kaže odvjetnik Geber koji zastupa većinu prevarenih.

Majpruz je među prvima uspio na sudu dokazati da su komitenti zbog nepovoljnih ugovora ostali bez svih uloženih sredstava te su godinama bili prisiljeni plaćati najamninu za lokale koje su gradili svojim novcem. Iz presude broj P-4506/04 vidljivo je „da je građevinskim vještačenjem potvrđeno da sveukupni troškovi rekonstrukcije tržnice Gajnice iznose 3.637.870,26 kn bez PDV-a. Prema nalazu vještaka Mačeka u financiranju cijele tržnice, i to ne samo lokala, sudjelovali su samo korisnici poslovnih prostora uz fiksnu cijenu od 14.200,00 kn/m2,  pa je TD Tržnicama nakon podmirenja ukupnog troška investicije preostalo još 2.038.295,74 kn.  Vještak je kategoričan u zaključku da TD Tržnice nisu uopće sudjelovale u sufinanciranju predmetnih lokala nikakvim novčanim sredstvima.“Cijeli nalaz vještačenja potvrdio je i građevinski vještak Zdravko Štimac, konstatacijom da TD Tržnice ni na koji način nisu novčano ulagali u predmetnu izgradnju.  Prema ovom vještaku, višak uplaćenih sredstava koja su uplatili obrtnici u iznosu od 2.038.295,74 kn trebao je biti utrošen na dovršenje druge faze izgradnje Tržnice Gajnice, nakon ishođenja promjene građevinske dozvole (natkrivanje tržnice).  Trebalo je, ali nije! I sam izvršni direktor TD Tržnice za tržnice na malo, Ratko Perica,  pred sudom je kategorički posvjedočio da TD Tržnice nisu uložile u gradnju lokala niti jedne jedine lipe, te da nikada nikakav konačni obračun nije sačinjen.   Pod modelom „sufinanciranja“ i „zajedničkog udruživanja novčanih sredstava“, TD Tržnice su bez ikakvih vlastitih ulaganja izgradile tržnice Gajnice, i k tome zaradile preko 2.000.000,00 kn, potvrđeno je u sudskom postupku.

Zagrebački holding loš gospodarstvenik  i kronični gubitaš

Zagrebački holding je društvo koje putem svojih 18 podružnica pruža širok spektar različitih usluga. U blagajnu im se svakodnevno slijevaju prihodi od prijevoza putnika, održavanja čistoće i odvoza otpada, distribucije vode, upravljanja i održavanja javnih cesta, upravljanja objektima, prihodi od gradnje i prodaje stanova, parkiranja, skladištenja i najma, odlaganja i skladištenja otpada, uređivanja i održavanja zelenih površina, od tržnica,  upravljanja i održavanja sportskih objekata, od pogrebnih djelatnosti i organiziranja sajmova i kongresa, usluga autobusnog kolodvora, putničkih agencija, najma telekomunikacijskih vodova i mreža i izdavačke djelatnosti. Većina infrastrukture od kojih Grad Zagreb i njegova poduzeća  ubiru prihode izgrađeni su sredstvima građana, dakle uz minimalna ulaganja upravljača i vlasnika.  Usprkos činjenici da je gotovo sav kapital i vlasništvo „dobiveno na poklon“,  uz ogromna uplaćena sredstva temeljem Sporazuma o udruživanju sredstava, prema financijskim podacima Grupa Zagrebački Holding iz godine u godinu kumulira gubitke.    U 2011  godini  gubitak iznosi 352.064.676,00 kn, dok je iz ranijeg razdoblja  prenesen  gubitak u iznosu 473.510.707,00 kn. 2012 godine gubitak je iznosio 334.697.000,00 kn  povećan gubitkom iz 2013 koji iznosi  331.966.000,00 kn.  Pokrivanje gubitka očigledno ovaj uspješni gubitaš  knjigovodstveno sanira prihodima uplaćenim od strane građana, tuđom imovinom koju po tko zna kojoj osnovi i temeljem kojih dokumenata knjiži u  poslovnim knjigama kao svoje vlasništvo, te subvencijama Grada u iznosu od 731.786.225,00 kn  i Države u iznosu od vrtoglavih  20.704.718,00 kn.  Tako dugovanja očigledno nesposobnog gradskog rukovodstva pada na teret ne samo građana Grada Zagreba već i cijele Države.  Činjenica nesposobnog gospodarenja imovinom i sredstvima pribavljenim iz obavljanja i naplate brojnih usluga, od kojih jedino još ne naplaćuju zrak koji udišu građani Grada Zagreba ne sprječava ih, da iako imaju vlastitu pravnu službu angažiraju  dodatno i vanjske odvjetnike, njih 30,  za čije usluge godišnje izdvajaju preko 6.000.000,00 kn.  Za upravni i sudske troskove potrošili su tijekom 2013 godine  čak  16.485.000,00 kn.

Nada Landeka/7dnevno

Komentar Antuna Babića: Hrvatska je teško izdala svoje dragovoljce i branitelje |

Komentar Antuna Babića: Hrvatska je teško izdala svoje dragovoljce i branitelje

Kao nekome tko je desetljećima i duboko vjerovao u izgradnju «švicarske Hrvatske», teško mi je priznati da sve teže podnosim sve ovo što se u zadnje vrijeme događa u našoj domovini Hrvatskoj. Posebno me zabrinjava neprijateljski odnos hrvatskih vlasti i prevelikog broja hrvatskih građana prema hrvatskim dragovoljcima i braniteljima, bez kojih ne bi bilo ni dašanje samostalne hrvatske države.

Upravo je zastrašujuće s koliko mržnje, iza koje očigledno stoji patološki osjećaj mržnje prema Hrvatskoj, o hrvatskim braniteljima u samostalnoj hrvatskoj državi govore ne samo neki obični građani nego i pojedini zastupnici u Saboru Republike Hrvatske, na primjer zastupnik SDP-a Nenad Stazić. U svakoj drugoj normalnoj državi, što Hrvatska, nažalost danas nije, takve izjave jednog «narodnog predstavnika u parlamentu» u najmanju ruku dovele bi do zahtjeva za njegovom ostavkom na mjesto zastupnika u parlamentu. Zapravo, ne postoji stranka u demokratskim zemljama koja ne bi iz stranke izbacila takvu osobu, premda se tako nešto u demokracijama rijetko poduzima. O nekakvim pa makar i bezazlenim prosvjedima protiv branitelja u tim je zemljama ravno naučnoj fantastici. Može se do mile volje prosvjedovati protiv Vlade i vladine politike, ali nikome ne pada na pamet ni u snu prosvjedovati protiv branitelja i braniteljskih udruga. Tko bi lud u tim zemljama nakon tako negativnog odnosa prema veteranima bio spreman ići u rat. Mi Hrvati bi opet branili svoju Domovinu, ali ovakvim ponašanjem nikako ne dajemo dobar primjer našim novim naraštajima.

Izaslanstvo Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata Grada Zagreba pred spomenikom australskim veteranima u Melbourneu, poginulim u Drugom svjetskom ratu.

Bilo bi potpuno nekorektno i nedemokratski ne spomenuti da su prema hrvatskim braniteljima neodgovarajuću pa i vrlo lošu politiku ne tako rijetko imale i druge stranke na vlasti u Hrvatskoj, a to se posebno odnosi na politiku bezuvjetnog slanja hrvatskih pobjedničkih generala u Haag. Mislim da ne pretjerujem ako kažem da se takvim politikama treba pripisati  i rascjepkanost do najsitnijih čestica u braniteljskim redovima. Vjerujem da u tom grmu leži i zec kad govorimo o «neutralnom ponašanju» generala Gotovine nakon njegovog povratka u Hrvatsku. Da Hrvatsku ne volim toliko koliko volim, bilo bi me sram živjeti u državi u kojoj se vlast i mnogi građani s tolikom mržnjom obrušavaju na  branitelje – stvaratelje samostalne hrvatske države.

«Novi oružani sukob među nama Hrvatima»

Nisam baš tako veliki pesimist. Za sebe volim reći da sam umjereni realist, ali ideološka podijeljnost, a još više nepremostiv jaz, između nas koji volimo ovu našu Hrvatsku, pa makar bila i u sadašnjim nezamislivim problemima, i onih koji Hrvatsku nisu nikada volili, ako ona nije bila u sastavu četničke velikosrpske Jugoslavije od 1918. do 1945. godine  ili Titove komunističke Jugoslavije, otišla je tako daleko da nas u doglednoj budućnosti ne treba iznenaditi niti jedan scenarij, pa ni onaj nagori – novi oružani sukob među nama Hrvatima. Bio bi to vjerojatno kraj naše sadašnje samostalne države. Prema tom cilju neumoljivo vodi i izjava premijera Milanovića u Izbornom stožeru dr. Ive Josipovića nakon prvog kruga predsjedničkih izbora: «ili mi ili oni».

Lijepo molim premijera Milanovića da hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske pojasni što je s tom izjavom uistinu htio reći i što mi je tada stvarno bilo na umu? Ako je samo riječ o tome da je jako važno tko će pobijediti na slijedećim parlamentarnim izborima u demokratskoj Hrvatskoj, onda ja ne bih previše polemizirao s tom u demokratskim društvima ipak neoubičajenom izjavom. Međutim, ukoliko pak premijer Vlade Republike u sebi misli da se na svaki način treba spriječiti povratak HDZ-ove koalicije na vlast na idućim izborima, pa ako bude potrebno i nezakonitim potezima, onda se radi o posebno zabrinjavajućoj i prijetećoj izjavi. Takav javni diskurs vodećeg čovjeka Vlade RH   sigurno ne može dobro završiti. Svakodnevno i neumiljivo jača dojam kako neki krugovi u Hrvatskoj, i u međunarodnoj zajednici, uporno žele dokazati da je Friedrich Engels bio u pravu kad je 1848. godine, pozivajući se na Hegelove političke misli, izjavio «da smo mi Hrvati kontra-revolucionaran, nazadan i nepovijesni narod koji će završiti na smetlištu povijesti.»

Ponovno se zaziva vraćanje Golih otoka u kojima se ubijalo ne samo ljudsko tijelo nego i čovjekova duša. I danas u razgovoru s od mene starijim osobama vidim duboki strah u kostima koji se u njih uvukao zbog Golog otoka i drugih mjesta zlostavljanja svakoga tko se nije slagao s kradljivcem tuđeg identiteta i zločincem Titom, koji je svoju politiku mijenjao prema potrebama različitih gospodara. Onaj pravi Josip Broz je to činio samo prema naputku Moskve, a međunarodni varalica Tito prema napucima najprije iz Moskve a potom i drugih centara moći u svijetu, koji su bili voljni garantirati njegovo preživljavanje i održavanje komunističke Jugoslavije na životu.

Kakav je odnos prema braniteljima u drugim zemljama?

Podiznaje hrvatskog barjaka na glavnom trgu u Melbourneu za Dan državnosti RH 2011. godine

Moram priznati da, zbog dugog izbivanja u diplomaciji, nisam baš najupućeniji u sve što se u Hrvatskoj događa s braniteljima i oko branitelja, iako sam 1991. godine puno pomagao u prikupljanju raznih oblika sredstava za branitelje, na primjer video kamera za ratište itd. No, gledajući to kroz moj dugogodišnji život u Australiji, gdje su australski ratni veterani najcijenjenija i najzbrinutija skupina australskih građana, teške uvrede australskih veterana kakve Nenad Stažić odašilje hrvatskim braniteljima, bile bi od medija, australskih vlasti i običnih građana proglašene ponašanjem «psihički neuravnotežene osobe». Australska javnost ne bi mogla drugačije protumačiti da u Australiji postoje osobe sa zdravim razumom koje bi mogle javno iznijeti tako teške uvrede protiv ljudi koji su se na ratištima borili za interese njihove države i da takve osobe nakon toga mogu dobiti punu potporu mainstream medija, a još manje njihove političke stranke. Svjesno ističem riječ «interese njihove države» a ne obranu države, zato što australski vojnici nisu nikada u povijesti Australije ratovali na australskom tlu, nego prvenstveno kao saveznici Ujedinjenog kraljevstva, na ratištima diljem svijeta. A hrvatski su branitelji branili samo svoj dom, svoje obitelji i svoju zemlju od stranog agresora.

Australski ratni veterani također uživaju nepodijeljenu potporu i poštivanje svih političkih stranaka, koje se stalno bore za naklonost australskih veterana. Prednost australskih veterana je u tome što imaju samo jednu veliku krovnu udrugu, pa im to daje posebnu veliku lobističku snagu. Predsjednik te udruge ima ured u glavnom gradu Australije Canberri i može kad god poželi podići telefonsku slušalicu i izravn nazvati predsjednika Vlade ili ministra obrane i zatražiti žuran sastanak. Najviši politički predstavnici vlasti i oporbe neizostavno dolaze na godišnje skupštine Udruge australskih ratnih veterana (RSL) i tamo ne samo iznose svoje planove za poboljšanje uvjeta života za ratne veterane, koji su ionako najbolji i najdarežljiviji u svijetu, nego se između sebe i natjeću tko će doći s boljim programom. Naravno, to natjecanje ima i svoju političku pozadinu. Udruga australskih ratnih veterana snažno utjeće i na ishod parlamentarnih izbora u Australiji. Članovi te udruge obično simaptiziraju dvije najveće političke stranke – Liberalnu, koja je u stvari konzervativna ili Laburističku, koja je zapravo socijaldemokratska stranka po uzoru na europske socijaldemokratske stranke.

Na izborima članovi veteranske udruge u toj zemlji nemaju previše problema na jednim izborima u većini glasovati za Liberalnu stranku, a već na drugim izborima za Laburističku stranku. Naime, obje stranke jednako su domoljubne, jednako štite vitalne državne interese i jednako poštuju ratne veterane. Za australske ratne veterane to je «win-win situacija».

Međunarodni uspjesi hrvatskih branitelja

Za Republiku Hrvatsku i hrvatsku iseljeničku zajednicu u Australiji silno je važno istaknuti da je upravo ta Udruga australskih ratnih veterana do 1990. godine prednjačila u stvaranju negativne slike o Hrvatima, ili u najmanju ruku i lobiranju kod najutjecajnih političkih krugova u Australiji da Hrvati u Australiji, bez obzira na njihov status i ugled kao posebno vrijednih radnika i lojalnih građana Australije, ne budu prihvaćeni kao poseban narod. Australski veterani su Srbe, pa i četnike, smatrali svojim pravim prijateljima i saveznicima u našem dijelu Europe. Razlog za njihov takav odnos bio je Drugi svjetski rat i savezništvo NDH s Nijemcima. Australski ratni veterani, koji nažalost nisu bili najbolje upućeni u ono što se sve u Titovoj Jugoslaviji događalo, Hrvatsku i Hrvate u Australiji vidjeli su isključivo kao njihove neprijatelje iz vremena Drugog svjetskog rata. Srpska i britanska propaganda bile su toliko jake da se nikada i nigdje nije spominjala činjenica da je ustanak protiv Nijemaca zapravo počeo u Hrvatskoj. Oni su jednostavno branili Titovu Jugoslaviju, a za sudbinu Hrvatske i hrvatskog naroda pod komunističkom čizmom nisu imali neprospavane noći.

Takav odnos prema Hrvatskoj i Hrvatima unutar Udruge australskih ratnih veterana trajao je još punih osamnaest godina nakon stvaranja samostalne hrvatske države 1991. godine, koju je kao prva prekomorska zemlja u rane jutarnje sati priznala i Australija.

Povijesni posjet hrvatskih branitelja Australiji

Za veliku i pozitivnu promjenu odnosa australskih ratnih veterana prema Hrvatskoj i Hrvatima u Australiji najveću  zaslugu imaju hrvatski branitelji, koji su i stvorili hrvatsku državu. Kako je do toga došlo cijelu ću priču objaviti u mojoj knjizi, a ovdje donosim samo sažetak koji ipak snažno oslikava povijesnu i do tada nezamislivu promjenu u razmišljanjima te utjecajne australske građanske skupine prema nama Hrvatima.

Hrvatski branitelji pozdravljaju hrvatsku himnu u parlamentu države Viktorije

U travnju 2010. godine u posjet hrvatskoj zajednici u Perthu, Melbourneu Canberri i Sydneyu došlo je izaslanstvo Zagrebačke udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. Za Australce nije bilo važno kojoj udruzi su hrvatski branitelji pripadali. Oni su tada u očima Australaca predstavljali sve hrvatske branitelje. Mi diplomati dobili smo zadatak da pokušamo organizirati sastanke s vodećim predstavnicima Australske udruge ratnih veterana. Na primjer, u Melbourneu, gdje sam tada obnašao dužnost generalnog konzula australski veterani nisu odgovarali na moja pisma i pozive. Tek uz pomoć u australskom društvu utjecajnih pojedinaca druge generacije taj kontakt je ostvaren. Nakon toga, uz dodatna objašnjavanja i uvjeravanja nas diplomata, širom su se otvorila vrata izaslanstvu hrvatskih dragovoljaca i veterana. Primljeni su na najvišim razinama u svim gradovima. Po prvi puta su Hrvati i hrvatski branitelji u svečanim odorama sudjelovali u službenom mimohodu australskih ratnih veterana, a uz intonaciju Lijepe naše, i počast australskih vojnika, položili su i vijenac s hrvatskim grbom na glavnom i impozantnom spomeniku australskih ratnih veterana u Melbourneu.

Suze članova hrvatske zajednice

Mnogi članovi hrvatske zajednice u Melbourneu, koji su se tada okupili u velikom broju, pustili su i suze uz objašnjenje da zbog važnosti australskih ratnih veterana u australskom društvu taj događaj kod spomenika ratnim veteranima za Hrvate u Australiji predstavlja jednako ako ne i veće postignuće nego što je to bilo priznanje Hrvatske od strane Australije.

Godinu dana kasnije, u Australiju su ponovno došla dva člana Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata na poziv Generalnog konzulata u Melbourneu a u povodu proslave 20. obljetnice uspostave hrvatske države, Republike Hrvatske, u parlamentu države Viktorije u Melbourneu, na kojem su nazočili u svečanim odorama Hrvatske vojske. Prije svečane proslave u parlamentu, na kojoj je sudjelovalo cijelo političko vodstvo te australske savezne države, hrvatski su veterani u svečanim odorama podigli hrvatski državni barjak na glavnom trgu u Melbourneu. Tog dana puna 24 sata na trgu je bilo izvješeno 12 hrvatskih državnih barjaka. Jedan hrvatski ratni ministar mi je tada poslao poruku iz Hrvatske kako je te godine na Dan državnosti u središtu Melbournea bilo više hrvatskih barjaka nego u Zagrebu.

Nakon tih događaja kao generalni konzul Republike Hrvatske bio sam, kao do tada nezabilježen izuzetak, primljen klub u diplomatskih predstavnika koje je Australska udruga ratnih veterana pozivala kao posebnog gosta na sve njihove važne svečanosti.

Gospodine premijeru, kakvi su rezultati Vaše posjete Australiji?

Gospodine premijeru recite hrvatskoj javnosti kakvi su konkretni rezultati Vaše prošlogodišnje potpuno neuspjele posjete Australije? Hrvatski građani imaju pravo doznati što ste Vi učinili za makar i mali pomak u unapređenju odnosa s Australijom, koja postaje sve važnija zemlja u svijetu. Ja sam ovdje iznio samo sažetak onoga što su u toj dalekoj zemlji postigli hrvatski dragovoljci i veterani. Slobodno upitajte svakog člana hrvatske iseljeničke zajednice što misle o uspjesima hrvatskih dragovoljaca i Vašim neuspjesima tijekom posjeta Australiji. Trebali bi veliko svjetlo da pronađete jednu osobu među Hrvatima u Australiji koja danas misli da je Vaše trošenje državnog novca za put u Australiju i Novi Zeland bilo korisno. Koliko bi samo školske djece U Hrvatskoj danas bilo sito, a ne gladno, da je taj novac bio preusmjeren za njihovu hranu?

Antun Babić

Povijest treba prepustiti povjesničarima, okrenimo se složno budućnosti! |

Povijest treba prepustiti povjesničarima, okrenimo se složno budućnosti!

Treba znati da je rat sam po sebi ZLOČIN. Nema rata bez zločina, bez ubijanja nevinih  ljudi.  Zar nije zločin, što je u domovinskom ratu ubijeno,  lišeno života preko petnaest tisuća osoba, živih bića, kojima je oduzeto pravo na život.

Zar nije zločin tog rata desetine tisuća invalida, razorenih obitelji, djece bez roditelja, ucviljenih roditelja, koji su ostali bez svoje djece, djece bez jednog ili oba roditelja.

To je zločin nad tim mrtvima i živima kojima je život upropašten, kojima su oduzete životne radosti. Zločin je pljačkanje naroda i osiromašenje Države Hrvatske.

Ipak, ne možemo neprekidno živjeti u povijesti!

Vrijeme je da podvučemo crtu (jer povijesnu istinu ne možemo promijeniti), zločine i njihovu kategorizaciju treba prepustiti povjesničarima kako bi znanstveno utvrdili povijesnu istinu od koje treba učiti da se ne ponovi a misliti i raditi za budućnost.

Naša budućnost je u ZAJEDNIŠTVU cjelokupnog hrvatskog naroda. Trebamo se okrenuti budućnosti, i to  bez osvetničke retorike, bez otvaranja ratnih rana koje još krvare, koje nisu zacijelile, i koje ne će  zacijeliti sve dok god ih ponovno otvaramo.

ZAJEDNIŠTVO CJELOKUPNOG HRVATSKOG NARODA U DOMOVINI I SVIJETU  NAŠA JE  BUDUĆNOST.

DOK ZAJEDNIŠTVO NE PRIHVATIMO I DUŠOM I TIJELOM, NEMA BOLJEG SUTRA.  HRVATSKI NAROD I DRŽAVA HRVATSKA BEZ SLOGE  NEMAJU BUDUĆNOSTI.

Pavelić, Tito, Tuđman, Mesić, Josipović  naša povijesna stvarnost, kao što je  Kolinda Grabar Kitarović naša današnja stvarnost..

O povijesti neka znanstveno utvrđuju povjesničari, dok o današnjoj stvarnosti moramo odlučivati mi. Zajednički sa našom  predsjednicom moramo pronalaziti put u bolje sutra.

Nema Hrvata koji je sposoban biti sudac i tužitelj povijesti. To je znanstveno zahtjevan posao kojeg mogu obaviti isključivo timovi znanstvenika a ne pojedinac.

Svi oni koji sebi uzimaju za pravo da budu suci i tužitelji povijesnih zbivanja, koji stalno otvaraju povijesne rane trebaju se uhvatiti posla te sistematski utvrditi povijesne istine, kako bi što prije  zacijeliti rane naše slavne i neslavne prošlosti.

Hrvatski svjetski sabor Dijaspore,  Poreč, 21.3.2015

Marijana Mirt; Kuda ide Pokret Occupy Croatia? |

Kuda ide Pokret Occupy Croatia? |

Kuda ide Pokret Occupy Croatia?

 Autor: 7Dnevno / 13. ožujka 2015.

POC je organizirao nekoliko bezvrijednih prosvjeda u RH, a namjere njegovih članova već su odavno prestale biti ono što inače Occupy pokret predstavlja u svijetu. Podržavaju politiku Vlade domicilne države a ne pravo na okupljanje

Occupy pokret u Hrvatskoj, pojavio se pod imenom Occupy Croatia. Međutim, zbog neslaganja oko načina djelovanja i vodstva pokreta, tijekom 2013. se od Occupy Croatia odvojila frakcija Pokret Occupy Croatia (POC). Od odvajanja do danas, frakcija uživa manju podršku javnosti negoli Occupy Croatia. U međuvremenu je POC organizirao nekoliko bezvrijednih prosvjeda u RH, a namjere njegovih članova već su odavno prestale biti ono što inače Occupy pokret predstavlja u svijetu. Tako je i nedavnim prosvjedom definitivno legitimiran kao jedinstven u svijetu, jer podržava politiku Vlade domicilne države i uperen je protiv temeljnog demokratskog prava – onog na javno okupljanje.

Prosvjedi protiv Crkve

Inače, POC smatra Katoličku crkvu jednim od glavnih generatora fašizma u Hrvatskoj, “koja aktivno sudjeluje u propagiranju fašističkih vrijednost”. Zbog toga su organizirali i nekoliko inače posve nezapaženih prosvjeda usmjerenih protiv Crkve, vjeronauka u školama, kao i protiv Vatikanskih ugovora. Prosvjedovali su i protiv “neoustaštva”, te su Stožer za obranu hrvatskog Vukovara doveli u ustaški kontekst, pa su tražili da Ustavni sud proglasi neustavnim njihovo referendumsko pitanje. “Novi fašistički referendum je na pomolu”, napisali su tijekom prikupljanja potpisa za obranu Vukovara od dvojezičnosti, a bili su i protiv referenduma o braku…

Organizirali su i prosvjed protiv rata u Siriji otvoreno podržavajući Assadov režim. Tako se Inicijativa “Za mir u Siriji” i POC zauzimaju za obustavu agresije zapadnih sila na Siriju. “Teroristička, imperijalistička ratna mašinerija se opet pokrenula za svoju manijakalnu, neopravdanu, nezakonitu, divljačku, potencijalno opasnu po cijeli (ne)slobodni svijet agresiju na suverenu i nezavisnu državu Siriju”, navode Okupatori u pozivu na prosvjed.

Aktivisti Occupy Croatia (ne POC-a) prosvjedovali su i ispred izraelskog Veleposlanstva u Zagrebu, protiv izraelskih napada na Gazu i stradavanja civila, među kojima ima i djece. Pozvali su Izrael da se prisjeti stradavanja Židova u Vašavskom getu i prestane sa stvaranjem geta za Palestince.

Trojka čija “djela” i previše govore
Inače, jedan od njihovih članova je bloger Domagoj Margetić, osuđen zbog malverzacija i dugova prilikom upravljanja Ornitološkim rezervatom Crna Mlaka. Bio je i pritvorenik Haaškog suda koji ga je i kaznio s deset tisuća eura, jer je objavio tajno svjedočenje Stjepana Mesića. Tada se deklarirao velikim prijateljem generala Gotovine, nosio je majicu s njegovim ikom i često boravio u stanu generalovog prijatelja Čede Paića.

Godinama kasnije, Margetić je zajedno sa Dževadom Galijaševićem i Darkom Trifunovićem, postao član “Ekspertnog tima za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala JI Evrope”, nakon čega je postao zvijezda srbijanskih medija. Nakon oslobođenja hrvatskih generala, na srpskoj državnoj televiziji (RTS) proglasio je generala Gotovinu stranim plaćenikom i kriminalcem koji je bježao pred francuskom policijom, koji je došao u Hrvatsku kako bi zaradio na krvi, leševima i paljevini.

“Evo zore evo dana, evo jakih partizana” – u prvom planu Domo i piromanka Marijana Mirt

Dražen Heroić, predsjednik “Udruge slobodarskih aktivista”, jedine registrirane udruge koja stoji iza POC-a, “istaknuo” se izjavama da u Jasenovcu, tijekom obilježavanja stradanja u tom logoru, nije mjesto hrvatskoj himni i zastavi. Smetaju mu i gredice cvijeća u Jasenovcu, koje ga svojim rasporedom podsjećaju na slovo “U”.

Mirjanu Mirt pamtit će se po sloganu: “Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori! Pridonesi!”

O te tri osobe koje zajedno djeluju s ili u POC-u nije potrebno reći ništa više, jer njihova “djela” govore previše, a njihova otvorena antihrvatska djelatnost odavno je trebala postati predmetom institucija koje skrbe o sigurnosti hrvatske države.

Uvijek iste osobe

Na Facebook profilu Mirjane Babić (stvarnog imena Marica Đorđić), uz sliku Vesne Pusić pokraj njihovog štanda za vrijeme dok su skupljali potpise za Referendumski ustanak stoji: “Teško je i hladno, ali bar znamo za koga i što se mučimo!”

http://www.hazud.hr/pokret-occupy-croatia-tko-su-ljudi-koji-zele-slomiti-prosvjed-branitelja/

Inače, i letimičnim pregledom fotografija sa skupova tih osoba, vidljivo je da se u svim prosvjedima i akcijama Occupy Croatia, Anonymusa, Slobodarskih aktivista, Živog zida redovito ponavljaju iste osobe: Mirjana Mirt, Marica Đorđić alijas Mirjana Babić, Ivan Vilibor Sinčić, Vladimira Palfi, Damir Ajduković, Ivan Pernar, Iva Anzulović i njezin suprug Mirsad Micko Grcić, Zoran Mihajlović, Damir Trnačić…

http://www.hazud.hr/hodajuci-naumili-udariti-na-nehodajuce/

• Autor: 7Dnevno / 13. ožujka 2015.
• Photo: 7Dnevno
• http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/147508-kuda-ide-pokret-occupy-croatia.html

ZOV UNOSNOG POLITIČKOG ŽIVOTA; Povratak Ivića Pašalića, jednog od najbogatijih političkih moćnika?! |

ZOV UNOSNOG POLITIČKOG ŽIVOTA; Povratak Ivića Pašalića, jednog od najbogatijih političkih moćnika?!

Ivić Pašalić najavljuje svoj povratak “staroj ljubav” – HDZ-u: “Ja ću strpljivo čekati mogućnost da sudjelujem u unutarstranačkoj konsolidaciji i demokratizaciji. Strpljivo ću čekati, a taj dan će sigurno doći. Mene ne zanima nikakav položaj, zanima me budućnost Hrvatske na koju konsolidirani HDZ može bitno utjecati”

Jedan od poticajnih razloga njegova bavljenja politikom u RH je zacijelo brzi financijski uspon, neusporediv ni s jednim drugim zanimanjem. Jer, junak ove priče u politiku je uletio u “skali 55″, koju mu je kupio otac i s 24 četvorna metara stana u potkrovlju s improviziranom kupaonicom na balkonu, a trenutno je na listi 30 najbogatijih osoba u Hrvatskoj, s vrijednošću imovine ne manjoj od 50 milijuna eura. Uz mjesečnu plaću političkog dužnosnika i skromna ranija liječnička primanja, te učiteljsku zaradu supruge Ksenije, Pašalićevi su mogli izrasti tek u srednji sloj, no “sposobnosti” kućne glave učiniše ih jednom od bogatijih hrvatskih obitelji. Naravno, kako i priliči moćniku, suprugu je s mjesta učiteljice odmah po dolasku Hrvatske “prekomandirao” u MVP, a potom u sigurnosni sustav države – ipak je on zaslužan za nastanak RH, ta nije bilo tko mogao delati kod zloglasnog Miloša Buđanovca, direktora konc-logora Lepoglava i to na preporuku Jožice Manolića.

Tijekom liječničke službe u Ivancu, ta se naša korijenika hrvatstva na samom početku angažirao kao predsjednik OO HDZ-a, vjerojatno i ovo na preporuku Manolića. Dvije godine kasnije zapazili su ga Šušak i Tuđman, te ga pozvali na Pantovčak, a onda su krenula spletkarenja, podzemne političke igre i financijske malverzacije. Unatoč brojnim pokazateljima i javnim napisima o njegovoj upletenosti u organizirani kriminal i ratno profiterstvo, protiv njega nije provedena niti jedna ozbiljnija istraga, a kamo li sudska radnja. Očito je da je o mnogima znao previše i to je bio snažni joker za status – ko je jamio, jamio je.

Povoljni krediti, “strana” ulaganja, otpisi dugovanja…
Njegov otac, umirovljenik Ante Pašalić, početkom 90-ih, odnosno seobom sina u središta moći, otkriva svoj poduzetnički talent, pa mu u njegovim najboljim godinama PBZ dodijeljuje basnoslovne kredite od 5,352.372 austrijska šilinga i 5,556.474 nizozemskih guldena, uz jamčevinu obiteljskom kućom Pašalićevih u Sesvetama. Ti krediti bijahu tek prvi korak na čudesnom putu daljnjih povoljnih kredita, “stranih” ulaganja, otpisa dugovanja… U naponu Ivićeve moći 1993. Trgovačko društvo Zagrebdrvo kojem je tada na čelu brat mu Zdravko, dobiva novi kredit od PBZ-a u iznosu od 7,2 milijuna DM, a godinu dana kasnije još jedan od 5,35 milijuna DM. Kako Zdravko Pašalić ne uspijeva zatvoriti kredite u dogovorenom roku, zamjenjuje ih novim dugoročnim kreditom od 16 milijuna DM. Znakovito je da PBZ nije upisala hipoteku na veliku i vrlo modernu tvornicu. Potom dug, u pola cijene, od PBZ-a otkupljuje Kutlina tvrtka Well Handels, a druga polovica se – otpisuje. Kutlina tvrtka postaje novi vjerovnik Zagrebdrva. Da bi isplatio dug, Kutle je preko svoje tvrtke Dastra, podigao kredit u Dubrovačkoj banci od 8,7 milijuna maraka na rok od mjesec dana za kupnju soje. Taj novac potom je prebačen na račun Well Handelsa kako bi njime bio otkupljen dug Pašalićeve obitelji. Za povrat Dastrina dugovanja Dubrovačkoj banci, Kutle se zadužio u Bayerische Vereinsbank, a jamstvo izdaje Hrvatska poštanska banka, na čijem je čelu tada bila Ljerka Ercegović. Kako Kutle nije vratio dug, aktivirano je jamstvo HPB-a, a nenaplaćeni rizični plasmani u cijelosti su prenešeni na Fond za privatizaciju.

Zbog optužbi u financijske malverzacije između HPB-a i Kutlinih tvrtki, Ljerka Ercegović je kao predsjednica Uprave osuđena na dvije godine zatvora. U to vrijeme nije bilo jasno zašto se Ivić Pašalić pojavljivao kao pregovarač oko sumnjivog kredita, ali danas kad on kao vlasnik raspolaže cjelokupnom imovinom nekadašnjeg Zagrebdrva (sada Adriadrvo), stvari postaju potpuno razvidne. Ništa manje nije zanimljiv ni odnos Zagrebdrva s Karlovačkom bankom. Na vidjelo izlazi odgovornost članova Nadzornog odbora i tadašnjeg predsjednika Uprave Vladimira Tvrdinića zbog otpisa duga tvrtki Zagrebdrvo u iznosu od gotovo 13,5 milijuna kuna. Tada beznačajno trgovačko društvo Zagrebdrvo ukupno se uspjelo zadužiti za 36 milijuna DM, čime se dokazuje da je Zdravko Pašalić tek puki izvršitelj svog brata Ivića. Krediti su gotovo u potpunosti otpisani – prenešeni su na teret državnog proračuna tj. poreznih obveznika. Čak su i Hrvatske šume odustale od prisilne naplate višemilijunskog potraživanja s osnove nabavke trupaca.

Tijekom 1999., Zdravko Pašalić i Janko Kekić i formalno su smijenjeni s mjesta direktora, a zamjenjuju ih Mate Mišetić i Zdravko Skaramuca. Skaramuca je ključni Ivićev čovjek koji je godinama u potpunosti provodio sve njegove odluke sve do dana otvaranja stečaja nad Zagrebdrvom, a trenutno zauzima i vodeće upravljačko mjesto u Adriadrvu, knjižnom sljedniku Zagrebdrva.

Od dolaska na Pantovčak pa do 1999., Pašalić je ovladao kontrolom rada, a osobito kadroviranja u većini tajnih službi u Hercegovini i RH. Na vodeća mjesta u njima postavlja sebi lojalne ljude i time apsolutno kontrolira i usmjerava njihov rad. Iako godinama nitko nije prikupio ozbiljnije dokaze o malverzacijama, na kraju svakog takvog lanca nazire se uvijek ime Ivića Pašalića. Njegovo ime provlači se i kroz Vijeće za telekomunikacije, iza događaja s tabloidom Imperijal, afere s Dubrovačkom bankom i petim ortakom, uz Ninoslava Pavića u organizaciji Grupo i oko sumnjive prodaje Večernjaka. Njegovo se ime povezuje i s TV postajom Erotel u BiH, koja je poslovala s novcem i ulaganjima namaknutim iz hrvatskog državnog proračuna. No, do danas gotovo ništa od toga nije službeno potvrđeno i dokazano, iako se sve navedeno lako potkrjepljuje javno dostupnim dokumentima. Ali, Pašalić je godinama uspješno koristio mrežu svojih poslušnika za prikrivanje vlastite krivične odgovornosti.

Bliski suradnici u zatvoru ili na tjeralicama
Najozbiljnije optužbe protiv Pašalića dolazile su od najveće žrtve bankarskog kriminala – Marka Marčinka, osnivača Glumina banke, osuđenog na 7 godina zatvora zbog utvrđenog manjka novca u trezoru. Marčinko je Uskoku priznao da je u ime “prisilne provizije” dao Pašaliću 1,5 milijuna DM u gotovini. Uz njega su i imena Nevena Baraća, čelnika Dubrovačke banke 90-ih, koji je zbog izjave da je Ivić Pašalić peti ortak, pritvoren na tri dana, te Ljerka Ercegović koja je neko vrijeme bila u bijegu, a potom u pritvoru. Ostarjeli Barać još se povlači po sudovima temeljem optužnica ODO Split za “poslovni odnos” s Ivićem Pašalićem. Svojedobno je MUP izvijestio da su u notarski ured upali momci pokriveni maskama i odnijeli papire koji bi u svezi Dubrovačke banke mogli teretiti Ivića Pašalića.

Vodeći život po margini, mijenjajući obrazac vlastite ličnosti i ponašanja, ovisno o položaju kojeg je tog trenutka obnašao, te mijenjajući lik moćnog političkog dužnosnika u ključnu osobu za “ucjenu” i političku “zaštitu”, Ivić Pašalić bio je i sam žrtva povremenih napada. Tako je 2006. izvršen bombaški napad na kuću u kojoj su živjeli, u kojem napadu mu je supruga za dlaku izbjegla stradavanje. Pašalić smatra kako iza napada na njegovu obitelj stoji Mesić koji je, kako kaže, imao odličnu suradnju sa Sanaderom. Osim toga ukradeni su mu i dokumenti iz bratovog automobila.

Nakon gubitka unutarstranačkih izbora u srazu sa Sanaderom i Glavaševim borbašima, Pašalić je prešao u poduzetničke vode. Otkupom dugovanja i drugim financijsko-pravnim potezima imovina Zagrebdrva prenešena je u cijelosti na Adriadrvo, u kojem je od 2005., Pašalić direktor. Radnici Zagrebdrva koji su godinama muku mučili radi svojih potraživanja, često su plaću dobivali u bonovima PIK-a Vrbovca ili Peveca, ali su pristali da se njihovi ugovori o radu prenesu na Adriadrvo, nadajući se boljitku.

Politički i poduzetnički (ne)uspjeh
Međutim, odmah po prijavi u Adriadrvo više od 70 radnika je dobilo otkaze čime su izgubili pravo na otpremninu na koju su imali pravo tijekom višegodišnjeg staža u Zagrebdrvu. U Adriadrvo se potom te 2005. ulijeva kapital preko tvrtke Croscan iz Lichtensteina u iznosu od 23,7 milijuna eura. To je jedna od niza tvrtki koje vodi Gerald Hoop, odvjetnik povezan s Vladimirom Zagorcem i Hypo bankom. No, 2010 godine mijenjaju se vlasnički udjeli u Adriadrvu, pa su suvlasnici Croscan Handels Anstalt, Lichtenstein i Südost-Holz-Beiteiligungs GmbH, Austrija, te Zdravko Pašalić.

Međutim, Adriadrvo unatoč tako značajnom iznosu svježeg novca loše posluje i gomila dugove, a jedno vrijeme uopće ne proizvodi. Prijedlog za predstečajnu nagodbu odbijen je, i u tijeku je ispitivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka zbog 62,610.000 kuna obaveza koliko je prijavljeno u prijedlogu, iako se prema financijskoj dokumentaciji zaključuje da su zaduženja premašila sto milijuna kuna. S gotovo 30 milijuna eura svježe unešenog lihtenštajnskog kapitala u potpunosti je modernizirana proizvodnja. Uz novu tehnologiju zadržano je uhodano tržište i obučeni su radnici. No, umjesto rasta i napretka, tvornica je u rukama Ivića Pašalića nagomilala dugove ili je poslužila kao – praonica novca.

Iste godine kad je postao direktor Adriadrva, Pašalić je osnovao Kapital konzalting i počeo se usporedo baviti građevinarstvom. Iako je riječ o mladoj i novoj tvrtki, pa i o neiskusnom poduzetniku, Hypo leasing Kroatien mu je pogodovao tako da je iz Hypo bgrupe dobio 30 milijuna eura kredita i to bez potrebnog učešća od 20-ak posto. Potom je krenula serija otvaranja novih poduzeća, pa su Ivić Pašalić i njegova obitelj vlasnički i upravljački povezani s više tvrtki: Kapital konzalting, Odra Servis, Calidus, Cropellets, te zanimljivi Mundus Viridis. Ta je tvrtka osnovana 2009., a trenutno posluje u prostoru Adriadrva i bavi se proizvodnjom peleta. Sve su Pašalićeve tvrtke, osim Mundus Viridisa u debelom s minusu, što upućuje na očekivani korak, da će se pojaviti u stečajnom postupku nad Adriadrvom – kao ozbiljan partner i jamac, koji će zacijelo preuzeti nekretnine na kojima se nalazi tvornica.

Kapital konzaltingu, građevinskoj tvrtki koja je u trajnoj blokadi još od 2012. i zapošljava samo jednog radnika, obveze su narasle na više od 257 milijuna kuna. Odobrena joj je predstečajna nagodba, prvenstveno zahvaljujući razumijevanju Hypo leasing Kroatien i Hypo banke s kojima je Ivić Pašalić postigao dogovor da im prepusti izgrađene nekretnine, a oni zauzvrat kao vjerovnici pristanu na značajan postotak otpisa duga, uz plaćanje ostatka duga na duži period i bitno manju kamatu.

Ivić kombinator, Zdravko ugroženi pojedinac!

Ivić Pašalić je za vrijeme političke karijere stanovao uglavnom kod punca u Sesvetama. Tijekom afere Dubrovačka banka, Pašalićev punac je kupio na svoje ime građevinsko zemljište u Remetama vrijedno pola milijuna eura. Na tom su zemljištu izgrađene elitne vile u kojima žive braća Ivić i Zdravko Pašalić. Po svemu sudeći, Zdravkova smjena s mjesta direktora Adriadrva bila je tek predstava za javnosti i kombinatorika za vjerovnike. Moguće da je Ivić tim činom zaštitio brata od eventualne odgovornosti, dok je u vatru stavio poslušnika Zdravka Skaramucu, dugogodišnjeg direktora Zagrebdrva i Adriadrva.

I za kraj, najnovija informacija iz 2015. govori da je na temelju provedenog javnog poziva za prijavu posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan RH, donijeta odluka o dodjeli financijske potpore za 23 projekta hrvatskih udruga i zajednica, te 6 potpora za ugrožene pojedince. Zdravko Pašalić iz Šujice jedan je od šestorice tih ugroženih pojedinaca – njemu je odobrena pomoć iz proračuna RH za sanaciju roditeljske kuće u Šujici u iznosu od 20.000 kuna.

• izvor;  7Dnevno / 20. ožujka 2015.

Europski sud za ljudska prava: Vrijeđanje nije sloboda izražavanja |

Europski sud za ljudska prava: Vrijeđanje nije sloboda izražavanja

Europski sud u Strasbourgu presudio je da sloboda govora ne uključuje vrijeđanje, psovanje i slične ispade.  

Nerijetko medijski ispadi netrpeljivosti i omalovažavanja, vrijeđanje, ponižavanje na društvenim mrežama,  izazivaju nepodijeljenu osudu koja je često razlog rasprave oko toga do kud seže pravo na slobodu govora, a što je kleveta, uvreda, sramoćenje. S obzirom na velik broj privatnih tužbi kojima se Hrvati međusobno tuže pred hrvatskim sudovima, ova odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu razrješuje niz dilema do koje granice je nešto dopušteno, a što je kazneno djelo.  

U slučaju Vladimir Rujak protiv Hrvatske, strasbourški sud je u listopadu 2012. godine presudio da sloboda govora ne uključuje vrijeđanje, psovanje i slične ispade, te odbio podnositelja koji je tvrdio da mu je povrijeđeno pravo iz članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima  koje štiti slobodu izražavanja.

Slučaj seže u 2004. godinu kad se ročnik V. Rujak posvađao s dvojicom ročnika, I. H. i I. Š, te im dobacio “j…. ti majku pokrštenu”. Naknadno je pred zapovjednikom bojne B.V.,  na pitanje je li namjeravao uvrijediti nečiju vjeru ili etničko porijeklo, uzvratio: “Da, j…. vam majku pokrštenu. J…. vam majku ustašku. Svi ste potekli od Srba”.

Županijski sud je Rujaka osudio na šest mjeseci zatvora za to kazneno djelo. Vrhovni sud u krajnoj instanci dosudio mu je istu kaznu, uz rok kušnje od dvije godine.  Rujak je tužio Republiku Hrvatsku pred Europskim sudom u Strasbourgu pozivaju se na slobodu izražavanja zajamčenu Konvencijom.

Europski sud  je  doduše naveo kako sloboda izražavanja iz članka 10. Konvencije predstavlja jedan od glavnih temelja demokratskog društva i osnovni uvjet za njegov napredak. No, sud je upozorio kako se to odnosi uglavnom na primanje i prenošenje informacija i ideja, a ne i na izražavanje čija je isključiva namjera vrijeđanje.

“Nepristojni i bestidni govori nemaju bitnu ulogu u izražavanju ideja”, rekao je Europski sud, koji je zaključio kako Rujak davanjem vulgarnih izjava nije pokušao širiti informacije i ideje, nego je njegova jedina namjera bila vrijeđanje, što nije zaštićeno Konvencijom.

N.L.

VEZANI ČLANCI;

http://www.hazud.hr/odluka-vijeca-europe-o-suzbijanju-kriminala-rasizma-i-zlocina-iz-mrznje-usmeno-i-putem-interneta/

http://www.hazud.hr/internetski-kriminal-virtualni-zlostavljac/

http://www.hazud.hr/sankcioniranje-cyber-nasilja-prema-novom-kaznenom-zakonu/

http://www.hazud.hr/obrana-od-psihopate-kako-prepoznati-psihopate-i-zlostavljace/

http://www.hazud.hr/i-virtualno-zlostavljanje-boli/

http://www.hazud.hr/nasilje-izivljavanje-osoba-sa-poremecajima-osobnosti-nad-slabijima-i-tolerantnijima/

SLUČAJ LORA; Općinski sud u Splitu odgodio glavnu raspravu protiv trojice vojnih policajaca iz Lore |

SLUČAJ LORA; Općinski sud u Splitu odgodio glavnu raspravu protiv trojice vojnih policajaca iz Lore

SPLIT, 25. ožujka 2015. (Hina) – Na Općinskom sudu u Splitu za srijedu zakazano suđenje trojici vojnih policajaca od kojih tužiteljstvo traži da namire preko milijun kuna što je Ministarstvo obrane isplatilo kao odštetu obitelji Gojka Bulovića, koji je kao zatočenik smrtno stradao 1992. u Vojnom istražnom centru Lora, odgođena je za 22. svibnja jer prvooptuženom Tomislavu Dujiću nije dostavljena dokumentacija koju je sudu podnijela Jagoda Bungur, opunomoćenica trećeoptuženog Amilia Bungura.

Prije današnjeg odgađanja glavne rasprave Jagoda Bungur i odvjetnik Željko Ostoja koji zastupa drugooptuženog Miljenka Bajića tražili su od sutkinje Katarine Čulić da se ovaj postupak obustavi jer je, po njihovim tvrdnjama, nezakonit. Sutkinja Čulić je kazala kako se radi o regresnom sudskom postupku.

“Ovaj postupak se temelji na pravomoćnoj ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu iz svibnja 2008. da se obitelj Bulović obešteteti što je Ministarstvo obrane i učinilo, a tužbom Općinskog državnog odvjetništva traži se da trojica optuženika (vojnih policajaca iz Lore) regresno namire ovaj financijski iznos isplaćen članovima obitelji pokojnog Bulovića“, kazala je sutkinja Čulić.

Dodala je da se takva sudska odluka iz 2008. temelji na pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu iz 2006. kojom su osmorica vojnih policajaca u slučaju Lora 1, među kojima i trojica iz sadašnje optužnice, osuđeni na ukupno 53 godine zatvora.

Obrazlažući odgodu glavne rasprave za 22. svibnja sutkinja je kazala da je Općinski sud u utorak, 24. ožujka, zaprimio dokumentaciju Jagode Bungur te nije bilo dovoljno vremena da se sa tom dokumentacijom upozna prvooptuženi Dujić koji je u bijegu.

Jagoda Bungur je rekla da je u podnesenoj dokumentaciji sud izvjestila da je obrana njenog supruga Emilia Bungura u veljači ove godine uputila glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu kaznenu prijavu protiv njegova prethodnika Mladena Bajića “radi zlouporabe položaja i ovlasti te kršenja domaćeg i međunarodnog prava“ za lažno optuživanje njenog supruga u slučaju Lora. Dodala je da je od glavnog državnog odvjetnika zatražena i “zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda Emilia Bungura”.

“Činjenice koje su se dogodile u noći s 14. na 15. lipnja 1992. u Vojno istražnom centru Lora, kada je smrtno stradao Gojko Bulović, deset godina kasnije Mladen Bajić je potpuno izokrenuo i tako je nastala laž. Moj muž te noći nije bio na službi u Lori”, ustvrdila je Jagoda Bungur.

Odvjetnik Željko Ostoja, zastupnik drugooptuženog Miljenka Bajića, ocijenio je nelogičnim što država ovim postupkom pokušava naplatiti “ono što je Ministarsvo obrane bespravedno isplatilo kao oštetu obitelji Bulović”. Po Ostojinim riječima MORH je tu odštetu ispalatio pozivajući se na odredbe zakona koji je naslijeđen iz bivše Jugoslavije, ali nije uzelo u obzir da je tim zakonom također regulirano kako se “u slučaju oružane agresije” ne isplaćuje materijalna odšteta.

“Za ovaj postupak trebate pitati kazališne kritičare jer ja to nazivam predstavom Hamlet u Mrduši Donjoj u izvedbi kazališta Titovi mornari”, rekao je Ostoja novinarima.

Predstavnici vetarnskih udruga okupili su se danas ispred Općinskog suda dajući potporu trojici optuženih vojnih policajaca.

“Tražimo da se odustane od ovog sudskog postupka u kojem Ministarstvo obrane reketari obitelji trojice vojnih policajaca. U slučaju da sudska odluka bude takva da trojica optuženih namire oko 1.062.000 kuna odštete i zatezne kamate od 2009. to će uništiti egzistenciju njihovih obitelji jer će najvjerojatnije doći do nemilih scena ovrhe na njihove stanove i oduzet će im se primanja”, upozorio je predsjednik splitsko-dalmatinske HVIDR-e Željko Batina. Dodao je i da je apsurdno da Hrvatska plaća oštetu obitelji Gojka Bulovića, dok istodobno “Hrvati koji su bili u logorima u Srbiji nisu dobili ni lipe, a Srbija im čak nije ni priznala da su bili u logorima”.

Pejo Gašparević/hina

ŽRTVE PRAVOSUĐA; Zaštita žrtve pravosuđa od nezakonitih sudskih odluka |

Zaštita žrtve pravosuđa od nezakonitih sudskih odluka |

Zaštita žrtve pravosuđa od nezakonitih sudskih odluka

Bez prava na pristup pravosuđu, žrtva pravosuđa nije u stanju ostavariti svoja prava ili nadoknaditi pretrpljenu štetu. Prema međunarodnom i europskom pravu o ljudskim pravima, države članice EU dužne su svakome osigurati pravo na pristup sudu, pravo žalbe, pravo na pritužbu. Pema međunarodnom pravu EU svatko ima pravo na učinkovit pravni lijek pred sudom u svrhu ostvarivanja onih prava koja mu dodjeljuje EU.

 Koliko se u Hrvatskoj poštuje međunarodno i europsko pravo najlakše je uočiti iz sudske prakse. U nekim pravnim postupcima i iz sudske prakse više nego žestoko nameću se pitanja, dovodi li očigledno neujednačena sudska pravna praksa u pitanje i pravo na poštenje suđenje kao i do diskriminacije stranke pred javnim tijelima, tj. pred sudom?

Vrlo visok stupanj neujednačenosti sudskih presuda, kao i pitanje donošenja presuda i rješenja suprotno zakonskim odredbama koji su na snazi nameće dodatno pitanje; Trebaju li suci imati neprikosnoveno pravo postupanja bez ikakve odgovornosti tj. bez nadzora zakonitosti njihovih odluka od strane neovisnih i stručnih  tijela u RH?

Iz brojnih podnesaka upućenim Ministarstvu pravosuđa, Državnom pravobranitelju, Ustavnom sudu, Saboru Republike Hrvatske i drugim tijelima koja su prema Ustavu zadužena brinuti o zajamčenim pravima građana RH, očigledno je da se oni gotovo uvijek opravdavaju činjenicom da je sudstvo neovisno, te da nisu ovlašteni komentirati ili kritizirati odluke sudaca. A što kad je žrtvama onemogućen pristup sudu, uskraćeno pravo na žalbu, što kad se u istoj stvari pred istim sucem različito rješavaju predmeti ovisno o tome koja je stranka pred sucem? Tko u Hrvatskoj, ili točnije koja institucija u Hrvatskoj može zaštititi žrtvu pravosuđa ako su njena prava povrijeđena nezakonitim postupanjem suca, diskriminacijom, nejednakošću pred sudovima, onemogućavanjem pristupa pravosuđu zaštitom svojih prava pred sudom – žalbom, tužbom, prigovorom?

Svaka je država potpisnica međunarodnih i europskih konvencija dužna osigurati svojim građanima PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE. Tako je u slučaju „Belan“ Europski sud za ljudska prava utvrdio da „visok stupanj neujednačenosti presuda o istom pravnom pitanju, i nemogućnost osiguranja konzistentne prakse suđenja vrijeđa zahtjev pravne sigurnosti koja se ubraja u konstitutivne elemente jedne pravne države.“

Pravo na pošteno suđenje sadržano je u prvom stavku čl. 6. Europske konvencije koji u prijevodu na hrvatski jezik glasi;

„Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.”

Država potpisnica međunarodnih i europskih konvencija, poštujući aspekte prava na pošteno (pravično) suđenje (fair) dužna je osigurati slijedeće elemente u sudskom postupanju;

–         pravo na pristup sudu

–         pravo na pravnu pomoć

–         pravo na procesnu ravnopravnost

–         pravo na javno i kontradiktorno suđenje

–         pravo na saslušanje

–         pravo na dokaz

–         pravo na javnu objavu presuda

–         pravo na sud ustanovljen zakonom

–         pravo na nezavisnost i nepristranost u suđenju

–         pravo na suđenje u razumnom roku

–         pravo na učinkovitu ovrhu presuda

–         zabrana arbitrarnog postupanja

Pravo na pristup sudu po praksi Suda može biti povrijeđeno i nemogućnošću da stranka uloži žalbu (pravo na pravni lijek), i nemogućnošću da se provedu u djelo sudske odluke.

Pravo na pristup sudu mora biti zajamčeno ne samo formalno i u načelu, već se mora i u konkretnom slučaju omogućiti da  se ono faktički ostvari. Pravo na pristup sudu povrijeđeno je i u onim slučajevima kada stranke koje si ne mogu same priuštiti pravnu pomoć, nisu mogle osigurati pravo na besplatnu pravnu pomoć, iz razloga jer je zbog nedostatne pravne pomoći osoba bitno ograničena u sposobnosti da učinkovito brani svoja prava i interese.

Čitav sustav procesnih prava iz čl. 6. Europske konvencije počiva na ideji djelotvorne pravne zaštite. To je moguće samo ako ta zaštita bude ne samo zakonita, već i pravodobna.

Po odredbama mjerodavnog prava od države se može tražiti naknada štete koju je stranka (žrtva) pretrpjela, ako su njena tijela takvu štetu bila dužna spriječiti.

Pravo na pravni lijek

Člankom 13. Konvencije čija potpisnica je i Republika Hrvatska zagarantirano je pravo na djelotvoran pravni lijek. „Svatko čija su prava i slobode priznate u ovoj Konvenciji povrijeđena ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom, čak i u slučaju kad su povrede počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu“

Izgled nezakonitog i neustavnog sudskog rješenja. Općinski sud u Dugom Selu donio je rješenje bez pravnog lijeka, bez ustavne naredbe, 21. travnja na temelju rješenja od 25. travnja, bez potpunih podataka o stranci u postupku

Izgled nezakonitog i neustavnog sudskog rješenja donešenog 21. travnja 2000 na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine, bez dostavne naredbe, bez pouke o pravnom lijeku, sa pogrešno identificiranim z.k. česticama

 Pravni lijekovi u zemljišno-knjižnom pravu, u kojem je pravni lijek jedino pravno sredstvo zaštite prava vlasništva ili sprječavanja povrede prava uređeni su člancima 123. do 128. ZZK-a. Tako je člankom 123. stavkom 1. ZZK-a propisano da je protiv rješenja donesenih u zemljšno knjižnom postupku dopuštena žalba kao redovni pravni lijek. Žalba je dopuštena protiv svakog rješenja donesenog u zemljišnoknjižnom postupku, osim kad je izričito određeno da žalba nije dopuštena. Žalbom se pobijaju netočna, nezakonita, nedopuštena rješenja donesena u zemljišnoknjižnom postupku. U žalbi se ističu uočene povrede, tj. navodi se da je pobijano rješenje nepravilno, jer je s obzirom na zemljišnoknjižno stanje,  prijedlog, njegove priloge, i ostale spise dopušten upis za koji nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene odredbama zemljišnoknjižnog prava. Stoga će žalba biti osnovana kad se, s obzirom na zemljišnoknjižno stanje, prijedlog za upis te priložene isprave, dopustio i proveo upis za koji nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom.

Svrha žalbe u zemljišno knjižnom postupku jest otkloniti posljedice pogrešno provedenog upisa (u žalbi se, između ostaloga, može tvrditi da su pri upisu povrijeđena pravila o ispravama na osnovi kojih je proveden upis).

Ustavni sud u svojim odlukama ističe da je člankom 120. stavkom 1 ZZK-a propisano da se rješenje u zemljišnoknjižnom postupku dostavlja predlagatelju, odnosno njegovom punomoćniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećeuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba. Točnije, zemljišnoknjižno rješenje, sud je dužan dostaviti svim fizičkim ili pravnim osobama čija bi prava upisom mogla biti povrijeđena.

Prema stajalištu Ustavnog suda RH, sudski se postupci moraju provoditi sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Ustav RH jamči građanima pravo na žalbu protiv pojedinačnih akata ovlaštenih tijela donesenih u postupku prvog stupnja (čl. 18 st. 1). Pravo na djelotvoran pravni lijek određen je zakonom i dostupan svim osobama čija su ljudska prava prekršena (članak 21.).

Akti na koje se podnosi pravni lijek moraju biti utemeljeni na zakonu (čl. 19. st. 1. čl. 115. st. 3. Ustava)!

Rješenje bez obrazloženja, rješenje koje ne sadrži ni utvrđene činjenice, ni pravne propise i ne sadrži razloge zbog kojih nije uvaženo pravo stranke na pravni lijek, nije valjano sudsko rješenje. Takvo rješenje zapravo upućuje na zaključak da nije utemeljeno na zakonu (čl. 19. st. 1 Ustava), a što ima za posljedicu da se ni samo ustavno pravo na žalbu ne može na učinkovit način ostvariti (čl. 18. st. 1 Ustava). Uskraćivanjem strankama pravo na pravni lijek došlo je do povrede ustavnog prava na isticanje pravnih lijekova, ali i do povrede ustavnog prava na jednak položaj pred sudovima i drugim državnim organima (čl. 26. Ustava) jer su očigledno druge osobe koje su u prilici da se žale protiv onih pojedinačnih pravnih akata koje sadrže valjano obrazloženje, uputu o pravnom lijeku i dostavnu naredbu (sukladno zakonskim odredbama) u daleko povoljnijem položaju od onih kojima je to pravo uskraćeno od strane suda.

Pravo na žalbu, pravo na pravično i pošteno suđenje, pravo na pristup sudu, učvršćuje načelo zakonitosti (članak 4. ZUP-a) i uklanja eventualno samovolju te omogućuje da se načini kontrola da li se službena osoba pri donošenja Rješenja i vođenju postupka rukovodila načelom ustavnosti i zakonitosti, i postupila tako da pri vođenju postupka i odlučivanju strankama omogućuje da dođu do što lakše zaštite svojih prava, vodeći dakako računa o tome da ostvarenje njihovih prava bude u sladu sa važećim propisima i Ustavom.

Nedostava Rješenja i uskrata prava na djelotvoran pravni lijek suprotna je i Općoj deklaraciji o pravima čovjeka (OUN 10. prosinca 1948) koja u članku 8. govori o pravu svakoga na učinkovito pravno sredstvo. Žalbom na rješenje suda prvog stupnja stranka može u drugostupanjskom postupku ili u upravnoj tužbi uspješno pobijati osporeno rješenje, braniti svoja prava i na zakonu zasnovane interese. U protivnom joj je onemogućena ili bitno otežana učinkovita uporaba ustavnog prava na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu (čl. 18. Ustava).

Prema međunarodnom i europskom pravu o ljudskim pravima, države potpisnice Konvencija dužne su svakome osigurati pravo na pristup sudu ili tijelu alterantivnog rješavanja sporova, te pravo na pravni lijek u slučaju kršenja njegovih prava. To je pravo na pristup pravosuđu. Također, prema pravu EU svatko ima pravo na učinkovit pravni lijek pred sudom u svrhu zaštite svojeg prava. U najširom smislu načelo zakonitosti je zahtjev da pravni akti i sve radnje pravnih subjekata budu usklađeni sa zakonom. Bez prava na pristup pravosuđu, žrtva nije u stanju ostvariti svoja prava ili nadoknaditi pretrpljenu štetu.

Načelo zakonitosti ima dva aspekta; 1. formalnu zakonitost koja nalaže da niži pravni akt bude donesen od strane organa koji je višim pravnim aktom određen kao nadležan za njegovo donošenje, te da bude donesen po postupku i u formi koji su također određeni višim aktom, i 2. materijalnu zakonitost koja nalaže da niži pravni akt bude sadržajno usklađen s višim. U slučaju da nije ispunjen koji od ovih uvjeta, niži pravni akt je nezakonit – formalno i/ili materijalno. Zakonitost općih pravnih akata ispituju i kontroliraju prije svega ustavni sudovi, dok se zakonitost individualnih pravnih akata štiti putem pravnih lijekova koje stranke podnose u sudskim i upravnim postupcima u ostavarivanju svojih prava.

Sudski poslovnik IZGLED SUDSKOG RJEŠENJA

SUDSKO RJEŠENJE MORA BITI SASTAVLJENO SUKLADNO ODREDBAMA SUDSKOG POSLOVNIKA, I U NJEMU MORAJU BITI SADRŽANI SVI ELEMENTI KOJI SU ZAKONOM PROPISANI

Članak 62.

(1) Sudske odluke i ostala pismena pišu se pismom Times New Roman, veličine 12 pt, na papiru veličine A4.

(2) Presude, važnija rješenja i odluke drugostupanjskog suda uvijek se pišu na cijelom listu, s ostavljenim slobodnim prostorom širine 2,5 cm od gornjeg i donjeg, desnog i lijevog ruba papira, bez proreda, s time da pojedini dijelovi odluke (uvod, izreka i obrazloženje) budu vidljivo odvojeni.

(3) Izvornik odluke piše se samo na jednoj stranici. Ako je odluka sastavljena od više listova, svi će se listovi spojiti prošivanjem ili lijepljenjem.

(4) Na presudama i rješenjima kojima se dovršava postupak u gornjem lijevom kutu stavit će se grb Republike Hrvatske u izvornim bojama, a ispod njega naziv »Republika Hrvatska«, te naziv i sjedište suda i sjedište stalne službe. U sredini iznad uvoda stavit će se
»U IME REPUBLIKE HRVATSKE «, a ispod toga stavit će se naziv odluke »P R E S U D A«, odnosno »R J E Š E NJ E«.

(5) U ostalim sudskim odlukama u gornjem lijevom kutu stavit će se grb Republike Hrvatske u izvornim bojama, a ispod njega naziv »Republika Hrvatska«, te naziv i sjedište suda i sjedište stalne službe. U sredini iznad uvoda stavit će se »REPUBLIKA HRVATSKA «, a ispod toga stavit će se naziv odluke »R J E Š E NJ E«.

(6) U gornjem desnom kutu u svim odlukama stavit će se poslovni broj spisa i podbroj pod kojim je donesena odluka. Ako se odluka sastoji od više listova, poslovni broj i podbroj pod kojim je donesena stavlja se na svaki list u gornjem desnom kutu.

(7) U uvodu odluke, koju je donijelo vijeće, navode se imena svih članova vijeća, počevši od predsjednika vijeća.

(8) Ispod uvoda, a iznad teksta izreke, označit će se u posebnom redu, malim rastavljenim slovima bez podebljavanja, kakvu je odluku sud donio (»presudio je«, »riješio je« i sl.). Ispod izreke, a prije početka obrazloženja, stavlja se naslov »Obrazloženje« velikim početnim slovom, bez rastavljanja i podebljavanja.

(9) Ispod teksta obrazloženja, na sredini stranice stavlja se mjesto i datum objavljivanja odluke odnosno donošenja, a na desnoj polovici stranice potpis predsjednika vijeća ili suca pojedinca (ime i prezime), dok se na lijevoj polovici stranice stavlja potpis zapisničara, ako je to propisano pravilima odgovarajućeg postupka.

(10) Sudski pečat stavlja se lijevo od potpisa predsjednika vijeća ili suca pojedinca.

Članak 63.

(1) Na sudske dopise, zamolnice, potvrde, kao i na pozive odnosno rješenja koja nemaju poseban uvod stavlja se u gornjem lijevom kutu službeni naziv suda i njegovo sjedište. Poslovni broj spisa stavlja se u gornjem desnom kutu, a datum donošenja odluke, sastavljanja dopisa i slično u sredini ispod napisanog teksta.

(2) Sudski poziv ovjerava se pečatom suda i potpisom službenika koji je poziv sastavio. Potpis se stavlja ispod štambilja ili štampanog otiska koji sadrži ime i prezime predsjednika vijeća odnosno suca koji je naredio pozivanje i štambilja »za točnost otpravka«.

(3) Na akte sudske uprave, u gornjem lijevom kutu, stavit će se grb i naziv »Republika Hrvatska«, te naziv i sjedište suda, a ispod toga naziv »Ured predsjednika suda« (»Predsjednik suda«). Ispod te oznake navest će se poslovni broj spisa te datum izrade akta. Kratki sadržaj akta (»predmet«) stavlja se s lijeve strane, ispod adrese primatelja.

3. Izvornici i prijepisi sudskih odluka i pismena

Članak 64.

(1) Izvornikom se smatra odluka suda, nagodba, nalog, potvrda, isprava i slično, sastavljena u propisanom obliku i vlastoručno potpisana od predsjednika vijeća, suca istrage, suca pojedinca ili drugog ovlaštenog službenika, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Izvornici odluka, nagodbi i ostalih pismena zadržavaju se u odgovarajućem spisu, a strankama se dostavljaju u ovjerenom prijepisu (otpravak), odnosno u ovjerenom prijevodu ako je zahtjev za izdavanje odluke na jeziku nacionalne zajednice ili manjine utemeljen na zakonu ili međunarodnom ugovoru.

(3) Potvrda i isprave sastavljene kod suda izdaju se strankama u izvorniku, a za sudski spis zadržava se prijepis (kopija) izvornika.

Članak 65.

(1) Otpravak je prijepis izvornika ili dodatni ispis koji se izrađuje po službenoj dužnosti radi dostavljanja strankama i drugim zainteresiranim osobama.

(2) Na svim otpravcima stavlja se ime i prezime potpisnika izvornika na mjestu gdje je izvornik potpisao predsjednik vijeća, sudac ili drugi ovlašteni službenik, kao i kratica koja označuje da je izvornik potpisan vlastoručno (v. r.). Ispod toga stavlja se potvrda o ovjeri točnosti otpravka koja glasi: »Za točnost otpravka – ovlašteni službenik«. Potvrdu potpisuje upravitelj sudske pisarnice ili drugi ovlašteni službenik uz stavljanje službenog pečata suda.

Članak 66.

(1) U sve izvornike i otpravke odluka protiv kojih je dopušteno podnošenje redovnog pravnog lijeka, ispod potpisa predsjednika vijeća ili suca, stavit će se uputa o pravnom lijeku.

(2) Uputa o pravnom lijeku sadrži uputu o tome kakav je pravni lijek dopušten, u kojemu roku, te kome i u kolikom broju primjeraka se može podnijeti.

Članak 67.

Kad je podnesak, kojim se traži izdavanje rješenja o ovrsi, rješenja o privremenoj pljenidbi, platnog naloga i tome slično tako sastavljen da sadržaj prijedloga potpuno odgovara tekstu rješenja koje bi se trebalo donijeti i kad je takav podnesak podnesen u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, rješenje o prihvaćanju prijedloga može se donijeti i stavljanjem štambilja na primjerku podneska.

Pravni lijekovi na europskoj i međunarodnoj razini

Ako pojedinac nije uspio na sudu na nacionalnoj razini, može se obratiti tijelima na europskoj ili međunarodnoj razini. Sud pravde Europske unije (CJEU) može odlučivati o slučajevima povrede prava EU-a. Pritužbe o kršenju ljudskih prava češće se upućuju na ECtHR, koji nadzire poštivanje Europske konvencije o ljudskim pravima. Europski odbor za socijalna prava (ECSR) također može zaprimati “kolektivne” pritužbe od pojedinih organizacija o kršenju Europske socijalne povelje. Tijela Ujedinjenih naroda također mogu odlučivati o pritužbama koje se odnose na kršenje UN-ovih ugovora u području ljudskih prava, ako je država pristala na postupak.

Ove institucije imaju i svoja pravila o pravu na podnošenje tužbi, što pojedincima otežava pristup međunarodnom sudu. CJEU ima stroga pravila, ECtHR ima izuzetno velik broj predmeta, što uzrokuje kašnjenje u donošenju presuda. ECSR bavi se isključivo pritužbama pojedinih organizacija a ne pojedinaca. Tijela UN-a dostupnija su po pitanju troškova jer ne zahtijevaju da pojedinca zastupa odvjetnik. Međutim, njihove odluke nisu pravno obvezujuće.

www.hazud.hr/n.l.