Stipin mitološki PATRI(A)-otizam! |

Stipin mitološki PATRI(A)-otizam!

-Koji su to gadovi koji(ga) žele umočiti našem nevinom Stipi?

Ovi hladni finski ‘gadni istražitelji’ izabrali su baš nezgodan trenutak donijeti presudu u kojoj se spominje ‘sveto ime’ Stipanovo.

Ma, pravi gadovi izabrali trenutak dok iskusni privrednik Stipan predsjeda našoj brojnoj gospodarskoj delegaciji u Moskvi koja se unatoč embargu i protivljenju SAD-u trudi kako bi veliko rusko tržište snabdjela našim atraktivnim izvoznim artiklima! A radi se, primjerice, o svjetski poznatim kućnim papučama marke‘doktor Luiđi’ proizvedenim u našoj mini-tvornici iz Šestanovca (hodati u njima kao da hodaš u oblacima!), tu su i ‘Mlinar’-evi proizvodi tipa ‘hot-dog’-sendvič s hrenovkom a vjerojatno se pregovara i o tisućama tona neretvanskih mandarina; za inat embargu EU-e i SAD-a?

Ustvari, naš Stipan je strastveni kolekcionar, netko je poput zatočenika Ive skupljao je ručne satove-pa ga je Stipan od milja nazvao satnikom, netko drugi poput Nadana skupljao je umjetničke slike a naš Stipe skuplja čekove ili cash-gotovinu, i to od svojih malih nogu kad je kao nadobudni partizanski kurir počeo sa džeparenjem!

Nije naodmet prisjetiti se kako je tekao razvojni put jednog mito-loškog kolekcionara!

Evo njegove izjave beogradskoj ‘Dugi’ iz 1990.:

Pitanje novinara:

„Jeste li vi, partizan sa 11 godina, znali nešto o ustašama?“

Stipan odgovara:

„Vidjeo sam samo zarobljene neprijateljske vojnike, ili mrtve, jer sam kao djete poslije borbe skupljao oružje, uzimao municiju od mrtvih,počistio im sve džepove(!), sve im pokupio(dakle, kolekcionar!, o. a.), i nosio sa drugima u prvu jedinicu. Devedeset odsto Hrvata iz moga kraja bili su u partizanima. Vrlo malo je bilo ustaša.

Ja digod radim, ja uvjek radim efikasno“, sic!

Dakle, već kao mlađi-antifašistički junior, džeparenjem mrtvih vojnika Stipan je pokazao svoje kolekcionarske sklonosti koje su se kasnije, njegovim odrastanjem usavršile i pokazale u pravom svijetlu!

Mnogo kasnije, 1992.g. u Sidneyu zabavljao je tamošnje Hrvate pjesmicom o ‘Juri i Bobanu’ a nabrijani australski ustaše obasuli su ga dolarskim čekovima koje je naš Stipan strpao u svoj džep; dakle opet se je radilo o džeparenju!

Po Stipanovu pričanju jedan se od čekova ‘sam od sebe’ izgubio u ratnom ‘movingu'; valjda mu je ispao iz džepa dok se vucarao po hrvatskim bojišnicama!?

Međutim, Australski hrvatski iseljenici već dugo traže sudsku istragu(dakako, protiv ‘džepara’ Mesića!) i odgovore gdje je završio njihov novac.

Opsežnu dokumentaciju o cijelom slučaju posjeduje australska Hrvatica Ina Vukić, tajnica HDZ-a za Australiju iz 90-ih godina, koja je kazala kako je počela voditi brigu o jednom čeku od 50.000 dolara još početkom 1993. kad joj je javljeno da ček nije stigao u banku u Villachu gdje je bio Hrvatski nacionalni fond.

Evo što o novcu iz Hrvatskog nacionalnog fonda, 2011.g., piše Ina Vukić:

„U prosincu 1999. na tom je računu bilo više od 11 milijuna dolara jer su stizale kamate i tada je novac trebalo vratiti u Hrvatsku i prekinuti ugovor s odvjetničkom kućom ‘Allen Hemsley’. Predsjednik Tuđman je umro 1999.g. i ja nikad nisam dobila obavijest jesu li Mesić i Račan vratili novac u državni proračun te je li hrvatskoj javnosti pokazana potvrda bankovnog transfera.

Osobno sam potrošila 15 tisuća britanskih funti 1998. i 1999. godine da dođem do dokumentacije u londonskoj banci koja je bila položena na Visokom sudu i saznam da je iseljenički novac na sigurnom. O tome ću sve napisati u mojoj knjizi“ (koja će uskoro ugledati svjetlo dana), poručuje hrvatskoj javnosti Ina Vukić.

Knjigu Ine Vukić još nismo uspjeli pročitati niti su hrvatske Institucije po tom predmetu išta napravile; tko je jamio, jamio!

I najnovije…

Nikakvi hrvatski gadovi (po Mesiću) nego pravedni Sud u finskom gradu Haemeenlinnu jednoglasno je prije dva dana odlučio:

Patrijini menadžeri davali su mito hrvatskim dužnosnicima!

Riječ je o podmićivanju pri prodaji oklopnih vozila našoj zemlji 2007.   Izvršni potpredsjednik Patria-e i predstavnik Patria-e za Hrvatsku krivi su za podmićivanje hrvatskih dužnosnika tijekom sklapanja ugovora vrijednog 112 milijuna eura s tvrtkom Đuro Đaković 2007.

Dobili su po godinu i osam mjeseci zatvora uvjetno, uz globu od gotovo 300.000 eura.

Prema optužnici, Patria-ini su menadžeri preko posrednika Hansa Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa dobili oko 1,6 milijuna eura, kojima su podmitili tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića te direktora tvornice ‘Đuro Đaković’ Bartola Jerkovića.
U optužnici se opisuje susret Waltera Wolfa s Mesićem i bivšim premijerom Franjom Gregurićem, nakon kojega je Wolf (danas u bijegu, Kanada!) obavijestio menadžere Patria-e da je njihova potpora osigurana.

Prošle godine imali smo isti korupcijski slučaj, bila je ista scena, isti akteri u susjednoj Sloveniji, ali, tamo su za primanje mita od ‘Patria’-e na zatvorske kazne osuđena tri slovenska dužnosnika, među njima i Janez Janša koji je u vrijeme kupovine vozila bio premijer.

O tom slučaju napisan je cijeli roman slovenskog istraživačkog novinara.

Interesantno, izručenje pobjeglog posrednika Waltera Wolfa-velikog prijatelja Stipe Mesića, ne traži Hrvatska nego Slovenija pa nam možda susjedi Slovenci otkriju pravog hrvatskog ‘džepara’ kad se naše Institucije nećkaju!

Uzalud, sve skupa ništa ne znači našem DORH-u jer za njih nema dovoljno činjenica.

Umjesto političkog Lex-Perkovića pojavio se korupcionaški Lex-Mesić pa će biti najbolje da cijeli slučaj prepustimo ili slovenskom ili finskom pravosuđu jer, po svemu sudeći kod nas još uvijek pravosuđem drma UDBA-ška mafija!

Danas Stipe Mesić tvrdi kako on kao vrhovni zapovjednik vojske nije imao nikakav utjecaj na kupnju oklopnjaka, ‘ja s tim nemam ništa’, kaže on danas a itekako je ‘umočio’ Berislava Rončevića kod poznate afere vojnih kamiona.

‘Neka Institucije obave svoj posao’, bila je Mesićeva trivijalna krilatica tijekom deset godina njegova mandata a danas su mu valjda i Institucije postale stjecište gadova!?

I za kraj:

„Ima gadova u Hrvatskoj koji bi htjeli mene umočiti, samo moraju znati da do njihove i do moje smrti to neće dočekati“; dakle, umrijet će te prije nego meni ‘umočite’…prijetnja je to jednog opakog udbaškog prostaka kojeg pod hitno treba otpremiti na sigurno!

Damir Kalafatić, veljača 2015.