Antun Babić; Tribina o odnosu Hrvatske prema iseljeništvu |

Antun Babić; Tribina o odnosu Hrvatske prema iseljeništvu

Masovno iseljevanje iz Hrvatske predstavlja veliku opasnost za nestanak hrvatskog naroda i samostalne hrvatske države
U petak 13. veljače u 20 sati u organizaciji „Foruma hrvatskih integracija“ u Zagrebu je održana Tribina o institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu i Hrvatima izvan RH. Tribina je održana u crkvi „Sveta Mati Slobode“ nakon koncelebrirane mise za poginule branitelje, koju je u dubko punoj crkvi predvodio don Damir Stojić

Na tribini su govorili don Damir Stojić, prof. dr. sc. Josip Jurčević, mr. sc. Antun Babić, Tuga Tarle, prof., te posebni gosti koji su došli živjeti u Hrvatsku iz inozemstva – novinar i fotograf Paul Prescott, i mladi Australachrvatskog podrijetla Michael Cvitković.

Teme o kojima se govorilo na tribini su bile – Odnos institucija prema iseljeništvu i Hrvatima izvan Hrvatske, osobna iskustva iseljenika i povratnika, u Hrvatskoj se može izvrsno živjeti – zašto ostajem u Hrvatskoj?, Nevjerojatan potencijal Hrvatske. Na tribini se također razgovaralo i o masovnom iseljavanju iz Hrvatske u zadnjih nekoliko godina.

Jurčević: Komunistički režim stvorio je lažne stereotipe o hrvatskom iseljeništvu

Prvi govornik profesor Jurčević je u kratkom izlaganju nastojao razbiti stereotip koji vlada o hrvatskom iseljeništvu u domovini, a to je: hrvatsko iseljeništvo je ekstremno i nasilno, kao i poslovno neuspješno. Jurčević je ustanovio da su obadva stereotipa velika laž i da imaju duboke korijene u neprijateljskom odnosu koji je imao komunistički jugoslavenski režim prema Hrvatima izvan Hrvatske. Prvi stereotip je koliko-toliko razbijen 90-ih, a drugi još postoji i ima korijen u strahu vladajućih postkomunističkih struktura prema većem i snažnijem uplivu Hrvata izvan Hrvatske u gospodarske tokove u domovini.

Tvrdi da je razdor među Hrvatima bio osobit način kontrole sustava još od 1945., a danas još posebno se nastoji ‘progurati’ kroz odnos prema Hrvatima u BiH na jedan način, a prema Hrvatima u zapadnim zemljama na drugi način. Zaključuje da sve velike iseljeničke zemlje imaju vrlo jaka integracijska ministarstva iseljeništva koja upućuju dijasporu prema domovini u gospodarskom, kulturološkom, obrazovnom i svakom drugom pogledu.

Don Damir Stojić: Samo u Munchen odselilo se 15 tisuća Hrvata

Don Damir Stojić, svećenik salezijanac rođen u Kanadi od roditelja Hrvata vrlo je emotivno govorio o ljubavi koju Hrvati izvan domovine imaju prema matici zemlji, dapače oni je zbog svoje tragedije i odlaska idealiziraju. Tako on tvrdi da je njegov odgoj bio prožet ljubavlju, idealiziranjem i čežnjom za Hrvatskom i to smatra velikim potencijalom dijaspore. Biblijski gledano, ‘dijaspora’ je grčka riječ koju Pismo koristi kada želi naglasiti odvajanje duše od tijela (smrt), kao u primjeru uskrsnuća umrlog Lazara, a u narodonosnom hrvatskom smislu to je vrsta smrti za narod koja posljednjih tri godine poprima i egzistencijalne karakteristike.

Studentski kapelan, don Damir Stojić, koji se upravo vratio iz kratkog posjeta Njemačkoj, istaknuo je da se u zadnjih nekoliko godina događa plansko iseljevanje iz Hrvatske. “Kao studentski kapelan svjedok sam strahovito velikog broja iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske”, rekao je don Damir Stojić. Dodao je kako se samo u Munchen u zadnje vrijeme odselilo 15 tisuća Hrvata. U svezi s masovnim iseljevanjem iz Hrvatske uputio je posebnu kritiku utjecajnim pisanim medijima, koji sustavno daju lažnu sliku o jako dobrom životu onih koji su se iselili iz Hrvatske u druge zemlje. Pojasnio je kako se možda radi o malom broju pojedinaca dok mnogi drugi rade dva puta više nego što su radili u Hrvatskoj, a životni standard i kvaliteta života im nije znatno bolja.

Antun Babić: Treba nam snažno Ministarstvo povratka i usljeništva

Antun Babić je u ime „Foruma za hrvatske integracije“ objasnio razloge za osnivanje Foruma hrvatskih integracija i održavanje tribune. Evo što je o tome rekao:

“Forum hrvatskih integracija nije vezan za bilo kakvu političku ili ideološku opciju. Ideja za organiziranje ove tribine došla je sasvim spontano. Nekoliko slobodnih građana i pojedinaca došlo je do spoznaje kako je nakon izbora gospođe Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske nastupio novi, ali i odlučujuči trenutak, kad se svi mi pojedinačno, ali i organizirano, moramo puno otvorenije i izravnije uključiti da joj pomognemo u teškom poslu koji je pred njom i hrvatskom državom.

Dame i gospodo, krajnje je vrijeme da se mi hrvatski građani kao pojedinci, ili organizirano, pokrenemo i počmemo svim zakonskim i legitimnim sredstvima provoditi kontrolu i nadziranje svih društvenih procesa u Hrvatskoj koji odlučuju o životu svih nas pojedinačno i životu hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske zajedno. Kad koristim termin javnu kontrolu onda pod tim podrazumijevam građanski aktivizam hrvatskih domoljuba koji je, osim “Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta” i posebno uspješne građanske inicijative “U ime obitelji”, za razliku od nehrvatskih udruga, u ovom trenutku još u povojima.

U taj aktivizam trebaju se uključiti svi hrvatski domoljubi, posebno oni mlađi, ali i stariji, kojima je stalo ne samo da se samostalna hrvatska država razvije u djelotvorno demokratsko i prosepritetno društvo, nego i da Hrvatsku obranimo od svih onih sila i silnica koji žele na svaki način uništiti ovu našu u Domovinskom ratu krvavo plaćenu slobodu i državnu samostalnost.

Drage Hrvatice i Hrvati, nažalost pokazalo se kako nije dovoljno samo izaći na izbore, i to u sve manjem i manjem postotku, svake četiri ili pet godina, i onda nakon izbora sve u ovoj zemlji prepustiti političarima i državnoj birokraciji koji u svojem društvenom radu nisu motivirani općim dobrom nego, nažalost, čast iznimkama, isključivo vlastitim interesom. Moramo konačno shvatiti da ne živimo u komunističkoj Jugoslaviji nego u slobodnoj Hrvatskoj. Nemojmo se bojati. Hrvatska ne pripada samo političarima, makar se neki od njih ponašaju kao da su Hrvatsku uknjižili na sebe 1/1.

Dakle, po uzoru na one građanske inicijative koje dobivaju novac iz svijeta, ali i od sadašnje Vlade, da, nažalost, rade na rušenju ne samo hrvatske države nego i na uništavanju svih naših hrvatskih tradicionalnih i kulturnih i vjerskih vrednota i tradicija, moramo se i mi domoljubi organizirati izvan političkih stranaka i počet se brinuti za našu budućnost i opstanak Hrvatske.

Drage Hrvatice i Hrvati, ovo nije ni politička, a nije ni znanstvena tribina. Ovo je jednostavno razgovor s narodom. Nažalost, politika se svaki dan bavi našim životima i o njima odlučuje, pa ću i ja poslati neke političke poruke. No, posebno želim naglasiti kako se mi nemamo namjeru pretvoriti u neku novu političku stranku ili natjecati za bilo koje političke dužnosti. Naše natjecanje će biti usmjereno samo na to kako pomoći da se Hrvatska izvuče iz današnje teške društvene, gospodarske, duhovne i moralne krize”.

Babić je također nazočne upoznao s činjenicom da preko trideset zemalja u svijetu, uključujući NR Kinu, Indiju, Izrael, Poljsku, Meksiko, Italiju itd. imaju snažno Ministarstvo za iseljeništvo i useljeništvo.  Posebno je spomenuo slučaj Armenije, Hrvatskoj slične zemlje po broju stanovnika i iseljenika, koja ima Ministarstvo za dijasporu koje vodi potpredsjednik Vlade. Babić je elaborirao na koji način dijaspore tih zemalja sudjeluju u njihovom gospodarskom razvoju. U tom kontekstu Babić je iznio svoje mišljenje kako je u Hrvatskoj žurno potrebno osnovati Ministarstvo povratka i usljeništva koje bi imalo, zbog potrebe uklanjanja duboko usađenih predrasuda i birokratskih prepreka, jednake ovlasti kao Ministarstvo vanjskih poslova ili Ministarstvo unutarnjih poslova.

Tuga Tarle: Iseljenici vječno čuvaju nadu o povratku u Domovinu

Tuga Tarle je ispričala svoju emotivnu priču o životu u Australiji i potresenost pismom 9-godišnje kćeri koje je našla u ladici pri dolasku u Australiju, a gdje je dijete zapisalo slijedeće riječi: „U toj zemlji (Hrvatskoj) smo bili tako lijepo siromašni i tako sretni“. Izrazila je nadu kao izlaz iz depresije i očaja.

Tuga Tarle posebno je istaknula da, po uzoru na druge zemlje s brojnim iseljeništvom, u Hrvatskoj treba što prije provesti u djelo projekt “Muzej hrvatskog iseljeništva”, s kojim se ona već godinama bavi.

Paul Prescott i Michael Cvitković: Hrvatska je sada naš dom

Dvojica useljenika u Hrvatsku: Paul Prescott, novinar i fotograf koji je živio u više država svijeta, svjedočio je kako je svoj smiraj našao u Hrvatskoj kao u jednoj od najljepših zemalja svijeta. “Hrvatska je jako lijepa zemlja s velikim potencijalom i u Hrvatsku će se s razlogom doseljavati brojni stranci”, rekao je Paul Prescott.

Mladi Australac hrvatskog podrijetla Michael Cvitković (24), iz Melbournea, svjedočio je o odluci koju je prošle godine na povratku u Australiju donio u zrakoplovu između Splita i Zagreba da se neće vratiti u Australiju. “U Zagrebu sam izišao iz zrakoplova i zatražio da mi vrate moje kovčege koji su trebali ići za Melbourne, pa je zbog toga došlo do znatnog zakašnjenja odlaska zrakoplova iz Zagreba”, rekao je Michael Cvitković. “Kad sam dobio moje kovčege, otišao sam na autobus i vratio se u Split. Hrvatska je sada moj dom do kraja života”, rekao je Michael Cvitković.

Sabotaža HTV-a i Hrvatske matice iseljenika

U nazočnosti nekoliko stotina povratnika iz iseljeništva od Australije, do Europe, Kanade, SAD-a i Južne Amerike, branitelja i ostalih građana, na tribini su bili nazočni i ugledni gosti. Predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka zastupao je član saborskog odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ante Babić, koji je i sam povratnik iz Njemačke. Nazočni su također bili prof. dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik Vlade Nacionalnog jedinstva 1991. godine, dr. Željka Markić iz udruge “U ime obitelji”, Milan Bošnjak i Dubravka Severinski visoki dužnosnici u Državnom uredu za Hrvate izvan RH, mr.sc. Željko Cvrtila, predsjednik stranke Akcija za bolju Hrvatsku, bivši saborski zastupnik Hrvoje Kačić itd. Na tribinu su bili pozvani i članovi drugih političkih stranaka u Hrvatskom saboru. Od strane nazočnih posebno je uočeni da na tribinu nije došao niti jedan predstavnik Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba, iako je službena pozivnica upućena ravnatelju Marinu Knezoviću i nekim drugim djelatnicima.

Kao što se i očekivalo, osim nekih portala, kojima se najiskrenije zahvaljujemo, tribinu o ovim za Hrvatsku posebno važnim temama ignorirali su i sabotirali i svi važniji mediji u Hrvatskoj. Na HTV-u već godinama postoji tv emisija “Glas domovine”, koja je namjenjena hrvatskom iseljeništvu i gledateljima u Hrvatskoj. Iako je u razgovoru organizatora tribine s novinarima te emisije bilo u nekoliko navrata rečeno da bi oni željeli doći i snimiti tribinu, ali da nisu sigurni hoće li dobiti kameru. Ne treba posebno pojašnjavati kako nije riječ o tome da nije bilo kamere, nego o još uvijek strogoj udbaškoj cenzuri na HRT-u, koja bi najrađe i ukinula sve te emisije za Hrvate izvan Republike Hrvatske, “jer su iseljenici u očima gospodina Radmana i dalje samo “ustaše” i neprijatelji “bratstva i jedinstva”, koje je on ponovno uveo na HRT-u.

Tribina je završila pitanjima gledatelja, gdje je bilo i potresnih svjedočanstava, i zajedničkim konsenzusom o potrebi svakog Hrvata da doprinese sjedinjenju nerazdvojivog tijela: Hrvata u domovini sa Hrvatima izvan domovine.

Tribina o odnosima Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu u Zagrebu pokazala je da za tu problematiku postoji golemo zanimanje u hrvatskoj javnosti.  Iz tog razloga Forum hrvatskih integracija planira u dogledno vrijeme organizirati slične tribine i u drugim većim gradovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Izvjestitelj: Antun Babić