Na Dan Arheološkog muzeja u Zagrebu 10. veljače posjetiteljima ulaz besplatan |

Na Dan Arheološkog muzeja u Zagrebu 10. veljače posjetiteljima ulaz besplatan

Prigodom Dana Arheološkog muzeja u Zagrebu u utorak, 10. veljače 2015. ulaz svima posjetiteljima u muzej na Zrinjevcu bit će cijeli dan besplatan. Svake godine Arheološki muzej u Zagrebu obilježava Dan muzeja 10. velječe na dan kad proslavlja rođendan Josipa Brunšmida, prvog profesora arheologije u onodobnoj Hrvatskoj i svojedobnog veleuglednog ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu

 Posjetitelji će tad moći razgledati stalni postav u kojeg je vraćen portret carice Plautile, javnosti poznatije kao Solinjanke, koji je zaista jedan od najljepših i izražajno dojmljivijih ženskih portreta rimske kamene plastike općenito. Dok u posebnoj sobi egipatske zbirke može se pogledati i glasovita Zagrebačka mumija s Lanenom knjigom s najdužim natpisom na etruščanskom jeziku, a svega nekoliko prostorija dalje posjetitelje očekuje Vučedolska golubica, koja je zapravo najpoznatiji pojedinačni arheološki nalazak u Hrvatskoj. Eto za ovu prigodu uz Vučedolsku golubicu postavljen je 3D pisač na kojem posjetitelji mogu vidjeti ispis malog 3D modela u boji kojeg mogu besplatno uzeti sa sobom.

Izložbom Frankopanski kaštel javnosti se predstavlja stari grad Novigrad na Dobri, vrlo značajan arheološki ali i povijesni spomenik kulture, nad kojim su provedeni arheološki i konzervatorsko-restauratorski radovi tijekom zadnjih desetak godina, pa se i stoga ponovno našao u središtu pažnje stručne javnosti. Naglasak na izložbi stavljen je na arheološka istraživanja u unutrašnjem dvorištu kaštela, koje je Arheološki muzej u Zagrebu proveo između 2009. i 2012. godine.

Izložbenim projektom Zlato i srebro srednjeg vijeka mogu se razgledati pojedini primjerci najvrjednijih predmeta hrvatske kulturno-povijesne baštine pohranjene u srednjovjekovnoj zbirci.

Josip Brunšmid bi je prvi profesor arheologije u Hrvata i veleugledan ravnatelj Muzeja

Odlaskom Šime Ljubića u mirovinu došlo je novo doba za Arheološki odjel Narodnog muzeja. Muzej je naveliko naprjedovao i narastao da je postalo potrebno da na njegovo čelo stupi čovjek koji je stjecao izobrazbu u novom duhu onodobnice, a ipak da je mlađi i da se može energično primiti posla. Novi duh prepoznao je Isidor Kršnjavi u mladom gimnazijskom profesoru iz Vinkovaca, Josipu Brunšmidu.

Josip Brunšmid rođen je u Vinkovcima (10. veljače 1858.), gradu bogate povjesnice i slavne prošlosti, u kojemu je polazio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 1876. upisao je u Beču povijest i zemljopis, ali je slušao i tek osnovani arheološko-epigrafski seminar Bečkog sveučilišta. Iz Beča se vraća u Vinkovce, u kojima predaje na Velikoj gimnaziji od 1882. do 1892. Za svog desetogodišnjeg rada u gimnaziji intenzivno se bavi sabiranjem starina i numizmatike na području Vinkovaca, Srijema i istočne Slavonije i objavljuje devet znanstvenih radova. Zapravo uvelike baš ti radovi skreću pažnju Isidora Kršnjavog koji Brunšmida vidi kao zamjenu već ostarjelom Šimi Ljubiću.

Brunšmid je 1892. godine dobio premještaj u Zagreb. Jedan semestar je radio kao učitelj na Gornjogradskoj gimnaziji prije nego je poslan u Beč nalogom Hrvatske zemaljske vlade na daljnje usavršavanje kako bi napisao svoju doktorsku disertaciju: „Zur Geschichte der griechischen in Colonien in Dalmatien“. Nakon jednogodišnjeg boravka u Beču vraća se u Zagreb i 1893. godine preuzima dužnost kustosa Arheološkog odjela.

Iste godine kada je Brunšmid postao kustosom, Kršnjavi osniva Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i objedinjava dužnost ravnatelja Arheološkog odjela Narodnog muzeja i šefa katedre. Čim je obranio disertaciju Brunšmid je imenovan ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja, a 1896. godine postaje i prvim profesorom arheologije u Hrvatskoj, u zvanju izvanrednog profesora. Jer nakon gotovo pola stoljeća postojanja Arheološkog muzeja, po prvi put njime upravlja arheolog – stručnjak.  Zapravo od tad je počelo novo doba, a Brunšmida je čekao veliki posao.

Za muzejske poslove odlazio bi mu čitavi dan, a za pripremanje predavanja ostala bi mu noć. Kad bi iza 8 sati uvečer odlazio iz Muzeja kući, sa sobom bi nosio knjige i radio bi do sitnih sati. U Muzeju je „službeno“ proveo 31 godinu, iako nakon umirovljenja 1924. dolazi i dalje raditi sve dok ga bolest nije posve spriječila. Tijekom tih godina napisao je više od sto rasprava, sinteza, kataloga… Inventirao je više od 67.000 komada novca (samo za to bi mu trebalo 16.927 sati, tj. sedam godina), napisao stotine pisama muzejskim povjerenicima, putovao po tuzemstvu i vodio bilješke, inventirao predmete u svim zbirkama, držao nastavu i ispite, vodio arheološka iskopavanja, sam restaurirao arheološku građu, bio član različitih odbora i komisija… Danas to ne bi učinilo deset ljudi.

Brunšmid, dolazio je rado u muzej iako je bio u mirovini sve dok ga teška bolest nije u tomu spriječila.  Zapravo bio je onodobni identitet kojemu su mnogi zavidjeli! Osobnost sa snagom koja ga je naposljetku napustila 29. listopada 1929.

Stoga ne ćemo pogrješiti ako kažemo da je dr. Josip Brunšmid do danas ne nadmašeno  najznačajnije ime hrvatske arheologije.  Zato jer Brunšmidova era je najsjajnija u povijesti Muzeja.

Naprjedak, koji je bio očigledan, bila mu je dovoljna nagrada za svekoliki trud, koji je tijekom tolikih godina uz teške životne okolosti uložio i žrtvovao za stvaranje i razvoj zagrebačkog Arheološkog muzeja.

„Brunšmid naime, nikada nije bio činovnik! Za njega je arheologija bila strast, životni put, opredjeljenje, put iskonskog tragača za spoznajama o nepoznatim prostorima, zrak svjetla koji ponire u dubinu prošlosti… U dobu kojemu danas živimo, kada u svim pozivima postoji gotovo isključivo činovnički odnos prema radu, čovjek poput Brunšmida nešto je nezamislivo: zvijezda betlehemska koja vodi k putevima kojima nitko ne će poći“ S. Dimitrijević

Autor; Ivan Raos