Za „stoku sitnog zuba“ zakoni ne vrijede jednako kao za “200 elitnih i odabranih”
Neujednačenost primjene zakona u sudskim postupcima već odavno je problem broj jedan u Hrvatskoj. Svjedoci smo brojnih sudskih predmeta u kojima isti sud, pa čak i u istim predmetima donosi potpuno različite odluke. Svjedoci smo također i da dva različita suda donose dvije različite odluke o istoj stvari (predmet Perković, Mustač, Parkant-HBOR, Liston-HBOR i mnogi drugi).
O neujednačenosti sudske prakse već smo pisali, kao i o pravnoj neisigurnosti koju ista pruža. Pravo bi, da bi bilo pravedno moralo biti jednako primjenjivo za sve osobe koje žive u Hrvatskoj. Ne bi smjelo biti onih „koje suci manje vole“ ili onih „kojima suci svojim odlukama pogoduju i štite ih“.
Zakon je taj koji građanima mora pružati pravnu i imovinsku zaštitu. U slučaju jedinstvene primjene zakona, kada imate neki pravni problem za rješavanje, bilo bi dovoljno da uzmete zakon u ruke, pročitate propis koji se odnosi na vaš problem i sami zaključite mogući ishod sudskog postupka. Mogli biste i kao laik, procijeniti i prije pokretanja sudskog, zemljišnoknjižnog ili nekog drugog postupka isplati li vam se ili ne pokrenuti parnicu, možete li uspjeti u postupku i ima li uopće zakonskog osnova da dobijete parnicu.
Jednostavno rečeno, znali biste, prema propisima koji su na snazi, koja su vaša prava!
Zakon je taj kojeg bi se svi koji žive u Republici Hrvatskoj trebali držati. Osnov i temeljni propis svake države je Ustav, a potom važeći zakoni i propisi. Bez propisa i zakona država bi bila neuređena, a građani potpuno obespravljeni.
Upravo to se događa u pojedinim sudskim postupcima pred hrvatskim sudovima. Osobe koje iz nekog razloga suci tretiraju kao „manje vrijedne“ imaju i manje prava pred sudom od onih elitističkih i populističkih stranaka u postupku koje mahom uspijevaju u svojim prijedlozima, tužbama, zahtjevima.
Da napisano nije samo fraza, već gola istina, dokazuju pojedini sudski postupci u kojima sudovi donose nejednake sudske odluke, i odluke suprotne zakonu.
Slijedećih dana pozabaviti ćemo se takvim sudskim odlukama, opisujući ih i uspoređujući s konkretnim primjerima u praksi, i sa važečim zakonskim normama i propisima.
Evo prvog primjera;
Jedan od tajkuna „Lijepe naše“ V.T. vlasnik tvrtke M. d.o.o. kojem je više puta pogodovano od strane vlasti u okviru provođenja strategije i plana stvaranja „200 bogatih“, prodao je svoju nekretninu, poslovno stambeni objekt koji je smješten na području koje po nadležnosti pripada Općinskom sudu u Sesvetama. Temeljem Ugovora o kupoprodaji, druga tvrtka F. d.o.o. koja pripada grupi „stoke sitnog zuba“ po svojem zakonskom zastupniku predala je Zemljišno knjižnom odjelu toga suda prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Igrom slučaja na Ugovoru je nedostajao datum, iako je ugovor uredno ovjeren na dan sklapanja u javnobilježničkom uredu. Istog dana, kod istog javnog bilježnika, sklopljen je i ovjeren još jedan ugovor, također bez datuma, kojim je prodana nekretnina drugoj tajkunskoj tvrtki J.a.F. d.o.o. (vjerovniku prvog prodavatelja) a koja nekretnina je bila sredstvo plaćanja za ovu prethodnu. Dakle, radilo se o plaćanju jedne nekretnine drugom nekretninom.
Za ovu, drugu nekretninu, nadležan je sud na drugom području. Pogađate, tom sudu nije bila zapreka što ugovor nije ispunjen u cijelosti (ugovoreno je obročno plaćanje, i kompenzacija drugim objektom koji do danas nije uspješno uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasništvo kupca/prodavatelja), a k tome, također nije imao naveden datum sastavljanja ugovora i mjesto sastavljanja. Općinski sud u Ivanić gradu uknjižio je ovu elitističku tvrtku J.a.F. d.o.o. u zemljišne knjige bez ikakvih zapreka i daljnjih pitanja.
Istovremeno, uknjižba prava vlasništva u korist F d.o.o. – “stoke sitnog zuba” pred Općinskim sudom u Sesvetama odbijena je dana 20.01.2011. pod brojem Z-226/11 s obrazloženjem „Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nije osnovan!
Naime, prema obrazloženju ovlaštenog zemljišno knjižnog referenta stoji da; „uvidom u ugovor o kupoprodaji utvrđeno je da na istom nije naznačen dan sklapanja, kao niti mjesto gdje je ugovor sklopljen. Članak čl. 44. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama st. 2 propisuje; U ispravama moraju osobe protiv kojih i u čiju korist se upis zahtijeva biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima (primjerice, navođenjem datuma rođenja, matičnog broja i sl.), a moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad su isprave sastavljene.“
Što propisuje Zakon o zemljišnim knjigama?
Doista u članku 44. ZZK-a u stavku 1. i 2. toga članka stoji propis koji propisuje izgled isprava na kojima se temelji uknjižba vlasništva u zemljišne knjige, međutim cijeli članak u cijelosti glasi;
Članak 44.
(1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se temeljem isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost. Ako se isprave sastoje od više listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne može umetnuti ni jedan list.
(2) U ispravama temeljem kojih se zahtijeva upis, osobe protiv kojih i u čiju se korist upis zahtijeva, neovisno o tome kada su sastavljene, moraju biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima, a moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina sastavljanja isprave.
(3) Isprave koje ne sadrže podatke o mjestu i vremenu sastavljanja ali je na njima izvršena ovjera kod javnog bilježnika, smatraju se podobnim za provođenje upisa u smislu stavka 2. ovoga članka.
(4) Upis u zemljišnu knjigu dopustit će se i temeljem elektroničke isprave ako ispunjava uvjete iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Sesvetama, postupio je primjenjujući odredbe članka 44. ZZk-a st. 1. i 2., ali nije primijenio odredbu st. 3. istog članka – kojim je propisano da „ (3) Isprave koje ne sadrže podatke o mjestu i vremenu sastavljanja ali je na njima izvršena ovjera kod javnog bilježnika, smatraju se podobnim za provođenje upisa u smislu stavka 2. ovoga članka.“
Predlagatelj koji je predložio upis promjene vlasništva u zemljišnim knjigama odlučio je ne trošiti vrijeme na žalbeni postupak već prijedlog podnijeti iznova, što je također zakonom regulirano.
Od prodavatelja nekretnine, tj. druge stranke u postupku, zatražio je sklapanje Anexa ugovora o kupoprodaji, kojim je naknadno naveden datum sklapanja ugovora. (sve opisano određeno je ne samo odredbama ZZK-a, već i odredbama ZOO-a). Nakon sklapanja Anexa ugovora, nekoliko tjedana kasnije, predlagatelj-tvrtka u vlasništvu „stoke sitnog zuba“ podnijela je novi prijedlog protiv protustranke „pripadnika 200 bogatih“.
U međuvremenu je, na nekretninama prodavatelja, radi naplate po hipotekarnom dugovanju protustranke, dana 10.03.2011. pod brojem Z-929/11 u zemljišnim knjigama zabilježena zabilježba ovrha u korist Zagrebačke banke.
Pogađate, ponovljeni prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predan zemljišnoknjižnom odjelu dana 15.03.2011. pod brojem Z-1018/11 odbijen je s obrazloženjem da se „odbijanje upisa prava vlasništva temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, te da je odredbama čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona (NN 88/05) određeno da „nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta“.
Istovremeno, na istoj nekretnini, druga pravna osoba, još jedan od pripadnika „stoke sitnog zuba“ predala je dana 03.08.2012. pod brojem Z-3918/12 prijedlog radi promjene hipotekarnog vjerovnika na tražbini uknjiženoj na istoj nekretnini još davne 2009 godine. Zakonom o obveznim odnosima propisano je da su tražbine prenosive, ukoliko su valjano ovjerene kod javnog bilježnika, što je ovdje bio slučaj, a prijedlog se temelji na javnobilježnički ovjerenom prijenosu tražbine i založnog prava (Ugovor o cesiji).
Općinski sud u Sesvetama, zemljišno knjižni odjel odbio je upis promjene vjerovnika u zemljišnim knjigama na već uknjiženom založnom pravu, s obrazloženjem da zbog ovrhe koje je zabilježena u zemljišnim knjigama nije više moguće vršiti nikakve naknadne promjene ni upise. Međutim, prijedlog za promjenu vjerovnika (prijenos tražbine) temeljio se na promjeni vjerovnika već uknjižene tražbine, a ne i na upisu novog prava, koje pravo se prema zakonu može prenijeti čak i u samom ovršnom postupku, a zbog čega su povrijeđena prava predlagatelja a odluka je donešena suprotno odredbama ZOO-a.
Što kažu odredbe Zakona o obveznim odnosima o prijenosu založnog prava na drugu pravnu ili fizičku osobu?
„Založno pravo se može otuđiti i naslijediti, ali nikada samostalno, nego samo zajedno s tražbinom koju osigurava (čl. 303 st. 1 ZOO-a.)
Kad na bilo kojem pravnom temelju prijeđe na drugu osobu tražbina osigurana založnim pravom, na tu osobu zajedno s tom tražbinom ujedno prelazi i to založno pravo. (Čl. 319. ZOO.a)
To se zbiva samim prijelazom osigurane tražbine na novog vjerovnika, bez posebnog pravnog temelja za stjecanje založnog prava i bez posebnog načina stjecanja tog prava.“
Suprotno svemu gore opisanom, na istoj nekretnini, u isto vrijeme, odvijala se još jedna pravna radnja.
Država i elite imaju drugačija prava od „stoke sitnog zuba“
Prodavatelj nekretnine- trgovačko društvo M. d.o.o. – protustranka u svim naprijed opisanim postupcima, dugovala je istovremeno Ministarstvu financija iznos od 2.765.147,30 kn za neplaćene tražbine s osnove poreza i doprinosa. Dana 14.12.2012. godine, Rješenjem Z-5616/2012 – na temelju Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna sudska služba u Dugom selu od 11. prosinca 2012. godine, Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Sesvetama uknjižio je založno pravo u korist Ministarstva financija, Porezna uprava, radi osiguranja novčane tražbine s osnove poreznog duga u iznosu od 2.765.147,30 kn glavnica + 631.933,25 kn kamata) za zakonskim zateznim kamatama na glavnicu tekuću od 25. rujna 2012 godine pa sve do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Dakle, sva obrazloženja koja je Općinski sud u Sesvetama iskoristio u naprijed navedenim radnjama, odbijajući prijedloge „stoke sitnog zuba“, temeljeći ta obrazloženja na „zakonskim osnovama“ koje je citirao u svojim rješenjima očigledno ne vrijede kada je u pitanju uknjižba založnog prava u korist Ministarstva financija i Države.
Podsjećamo, u trenutku uknjižbe založnog prava u korist Ministarstva financija, na nekretnini je već bila zabilježena ovrha u korist Zagrebačke banke, a zbog koje zabilježbe ovrhe prema obrazloženju suda u Rješenjima upućenima predlagatelju – pripadniku “stoke sitnog zuba” nije moguće uknjižiti pravo vlasništva, kao niti promjene založnog vjerovnika jer se „odbijanje upisa prava vlasništva temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama i odredbama čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona (NN 88/05) kojim je određeno da „nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti neko drugo stvarno pravo, utemeljeno na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta“.
Za Državu i elite ta zakonska odredba ne vrijedi? Ili se zakonske odredbe koriste prema potrebi i zavisno od predmeta do predmeta?
Robert Stanek
Nema komentara:
Objavi komentar