KREDIT HBOR-a; VAŽNO JE IMATI SVOJEG MINISTRA……. |

KREDIT HBOR-a; VAŽNO JE IMATI SVOJEG MINISTRA…….

“Treba li alarmirati Vrdoljaka da zove člana uprave Zagrebačke banke Goldštajna?” pita Biloš u trenutku kada njegov zahtjev za kredit u Zagrebačkoj banci zapinje s rješavanjem.  Sljedećeg dana Vrdoljak javlja Bilošu da mu nije uspio pomoći jer nije uspio doći do Goldštajna. “Nadam se da će biti OK i da ćemo taj OLT spasiti, tješi ga Vrdoljak!”

Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva

Pita Biloša, koliko ljudi zapošljava u OLT-u. Ovaj odgovara da ih radi 100, ali da će ih još zaposliti. Kasno navečer Biloš zove Vrdoljaka – zadovoljno mu javlja da je kreditni odbor Zagrebačke banke odobrio kredit.

Nekoliko dana kasnije, u drugoj polovici rujna Vrdoljak zove Biloša. Ovaj mu govori da sve ide po planu , da sutra HBOR odlučuje o kreditu. “Onda će ići ono da se riješi taj porez, ići će se na spajanje sa Standardom, zaposlit će se ljudi, ići će onako kako smo razgovarali…”

Dan kasnije Biloš zove Vrdoljaka i kaže da je na Kreditnom odboru HBOR-a sve dobro prošlo. “Jedino te još molim”, kaže Biloš, “ako možeš, u okviru svojih mogućnosti malo pogurati da ne čekaju s tom odlukom”.

Vrdoljak mu veli; “Znam da je Uprava u četvrtak, savršeno, super, baš mi je drago, ti čupaj onda i pazi na te ljude!”

Biloša prisluškuje policija 

Željko Biloš nije znao da je pod policijskim mjerama i da se njegovi telefonski razgovori prisluškuju. Radilo se o Uskokovoj akciji „Talpa“  u kojoj se željelo otkriti tko odaje informacije iz najtajnijih istraga. Naravno, ništa o prisluškivanju nije znao ni ministar Vrdoljak. Njegovi mobiteli nisu prisluškivani ali svaki njegov razgovor sa Bilošem – jest.

Gdje je zapelo sa Biloševim poslovnim carstvom

Ljeto je 2012 godine. Najveći trgovački centar između Zagreba i Beograda, osječka Portanova, radi već godinu dana. Njen vlasnik, Ojsečanin Željko Biloš, hrvatski kralj željeza, nalazi se u teškoćama. Izgradnja Portanove koštala ga je 85 milijuna eura i financijski ga posve iscrpila. Pokušava riješiti porezni dug svoje tvrtke OLT (Osječke ljevaonice i tvornice strojeva), jednog od predratnih giganta osječke privrede poznatog po proizvodnji poljoprivrednih strojeva i lijevanih kada. Treba mu kredit od 10 milijuna kuna.

Ministar Vrdoljak činio sve da sredi kredit HBOR-a hrvatskom kralju željeza Željku Bilošu

Radimir Čačić, bivši ministar gospodarstva,
Anton Kovačev – bivši predsjednik Uprave HBOR-a

Ivan Vrdoljak, njegov sugrađanin, ministar je graditeljstva i prostornog uređenja. Na funkciji je tek šest mjeseci, a već mu se smiješi funkcija ministra gospodarstva. Njegov stranački kolega Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, čeka ishod suđenja  u Mađarskoj za prometnu nesreću u kojoj je skrivio smrt dvoje   ljudi.

Početkom 2012. godine kontakti između ministra Vrdoljaka i Biloša postaju vrlo intenzivni. Sastaju se u Zagrebu i Osijeku, često telefonski razgovaraju, a u kolovozu će ministar posjetiti osječkog poduzetnika u njegovoj vikendici na Krku. Nakon toga će ministar učiniti  sve kako bi osječki poduzetnik dobio potreban kredit.

 Biloš od Vrdoljaka traži;

• Intervenciju u osječkom Upravnom sudu
• Pomoć u zapošljavanju Darija Karlovčanina (nećaka bivše ministrice Marine Matulović Dropulić)
• Ulazak njegove tvrtke Zavarene posude u poslove sa Specijalnim vozilima, dijelom Holdinga Đuro Đaković
• Problem s poreznim dugom u početku rješava izravno s ministrem Linićem, a kad ne uspijeva uključuje se Vrdoljak
• Porezne obveze Biloš namjerava riješiti dajući državi dionice OLT-a
• Izvjesnom Bušu u Zagrebačkoj banci zaprijetio je da će, kako bi riješio problem oko kredita, na sastanak s Franjom Lukovićem, povesti i Tomislava Karamarka
• Boris Runje iz Zagrebačke banke u Osijeku, žali se da ima dojam kako centrala u Zagrebu ništa ne radi
• Bude li zapelo na Kreditnom odboru Zagrebačke banke, Vrdoljak će nazvati Milivoja Goldštajna, člana Uprave, ionako s njim ima dogovoren ručak
• Kasno navečer Biloš zove Vrdoljaka – zadovoljno mu javlja da je kreditni odbor Zagrebačke banke odobrio kredit. „Sad guramo dalje“ kaže. „Ako što bude trebalo u HBOR-u, zvat ću te!“
• Hrvoje Galičić, direktor u sektoru kreditiranja HBOR-a, zove Biloša i kaže mu da zbog visine iznosa kredit mora na sjednicu NO. „To je samo formalnost, vjeruj mi!“ uvjerava ga Vrdoljak koji je član Nadzornog odbora, a Slavko Linić predsjednik.
• Traži intervenciju za kredit u Hypo banci kod direktora Markusa Ferstla.
• Traži sastanak s Antonom Kovačevim, šefom HBOR-a koji ga povezuje s Ivankom Maričković Putrić, izvršnom direktoricom.
• Vrdoljaka zanima je li Biloš preko veze Joze Petrovića riješio kredit u Hypo banci

Ministar Vrdoljak nije znao da je Biloš pod policijskim mjerama. Zdušno mu je pomagao svojim vezama u Hypo banci, Zagrebačkoj banci i HBOR-u. No pred sjednicu Nadzornog odbora HBOR-a koji je trebao odlučiti o Biloševom kreditu, stižu dva telefonska poziva s upozorenjem da je Biloš pod istragom.

Kredit se obustavlja, a Ivan Vrdoljak zamjenjuje Radimira Čačića na mjestu ministra gospodarstva.

izvor; 7dnevno

VEZANI ČLANCI;

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-uprava-hbor-a-dala-je-odgovore-na-pitanja-vrijedne-milijune-kuna/

http://www.hazud.hr/j-u-a-frischeis-monolit-a-d-o-o-danijel-sim-vladimir-truscek-hbor-i-ministarstvo-financija-zajednicki-gude-u-kriminalnoj-simfoniji/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-farma-gasparic-ruski-rulet-na-hrvatski-nacin/

http://www.hazud.hr/porezna-uprava-procjene-nekretnina-i-oprastanje-dugova-privilegiranima/

http://www.hazud.hr/vladimir-truscek-kralj-predstecajnih-nagodbi/

http://www.hazud.hr/sokantno-opcinski-sud-u-dugom-selu-i-hbor-godinama-vode-ovrsni-postupak-bez-ovrsenika/

http://www.hazud.hr/sola-i-sinovi-maskirali-poslovnicu-banke-u-turisticki-ured-da-bi-dobili-hbor-ov-kredit/

http://www.hazud.hr/nova-afera-u-drzavnoj-banci-hbor-dao-kredit-premijerovoj-sogorici-a-podravka-ga-otplacivala/

http://www.hazud.hr/ovako-se-pljacka-hrvatska-hbor-tresla-se-brda-rodio-se-

HBOR – Iznadprosječne mjesečne plaće, a podijelili i nagrade i poticaj na plaću |

HBOR – Iznadprosječne mjesečne plaće, a podijelili i nagrade i poticaj na plaću

HBOR je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske. Osnovana je 1992., a osnivač je Republika Hrvatska. Ima sjedište u Zagrebu, Strossmayerov trg 9. Ne upisuje se u sudski registar i nije obveznik poreza na dobit.

HBOR pribavlja sredstva izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira te uzimanjem zajmova i kredita. Za obveze HBOR-a jamči Republika Hrvatska bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv, bez izdavanja posebne jamstvene isprave.

HBOR ne posluje s ciljem ostvarivanja dobiti, a ostvarena dobit poslovne godine se raspoređuje u rezerve. Cilj HBOR-a je poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva.

Djelatnosti HBOR-a su financiranje obnove i razvitka hrvatskog gospodarstva, financiranje infrastrukture, poticanje izvoza, potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša, te osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika. U cilju obavljanja djelatnosti, HBOR odobrava kredite i plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente, te obavlja druge financijske poslove i usluge.

Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj HBOR-a kao posebne financijske institucije, uređeni su odredbama Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (Narodne novine 138/6 i 25/13).

Tijela HBOR-a

Predsjednik HBOR tijekom 2013 godine bio je Anton Kovačev. Tijela HBOR-a su Uprava i Nadzorni odbor. Uprava se sastoji od predsjednika i dva člana, koje imenuje i razrješava Nadzorni odbor. Mandat predsjednika i članova Uprave traje pet godina.

Uprava zastupa, vodi poslove i raspolaže imovinom HBOR-a. U okviru svoje nadležnosti kontrolira cjelokupno poslovanje; donosi financijske planove, opće uvjete kreditiranja i jamstvenog poslovanja i  druge akte poslovne politike; donosi računovodstvene politike i druge akte kojima se utvrđuje način rada i unutarnja organizacija; donosi programe kreditiranja i pojedine odluke o odobrenju kredita i drugim financijskim poslovima do 37.000.000,00 kn; donosi odluke o održavanju kratkoročne likvidnosti davanjem i uzimanjem kredita i depozita te obavljanjem drugih financijskih poslova; donosi odluke o otpisu kredita i odluke o nagodbama s dužnicima, izvan okvira usvojenih kreditnim programom a do iznosa 37.000.000,00 kn.

Nadzorni odbor ima deset članova, a sastoji se od šest ministara Vlade RH, tri zastupnika Hrvatskog sabora i predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Predsjednik Nadzornog odbora je ministar nadležan za financije. Nadzorni odbor utvrđuje načela poslovne politike i strategije, nadzire vođenje poslova, donosi Statut, imenuje i opoziva članove Uprave, utvrđuje godišnje financijske izvještaje, donosi kreditnu politiku i osnovne uvjete kreditiranja pojedinih ciljnih skupina, donosi odluke o kreditnim i financijskim  poslovima koji prelaze 37.000.000,00 kn, donosi odluke o dugoročnim zaduženjima i izdavanju vrijednosnih papira.

U HBOR-u djeluje i  Kreditni odbor, koji donosi odluke o odobrenju izravnih plasmana do 700.000,00 kn te neizravnih plasmana do 3.000.000,00 kn. U skladu s odredbama Zakona o reviziji (Narodne novine 146/05, 139/08 i 144/12), HBOR ima Revizorski odbor kao neovisno tijelo koje se sastoji od tri člana, a osnovni zadaci su mu praćenje postupka financijskog izvješćivanja; praćenje učinkovitosti sustava unutarnje kontrole, unutarnje revizije i sustava upravljanja rizicima; nadgledanje provođenja revizije godišnjih financijskih izvješća i neovisnosti društva koje obavlja reviziju, raspravljanje o planovima i godišnjim izvješćima unutarnje revizije, davanje preporuka Nadzornom odboru i drugo.

Dakle, prema izvješću  Revizorskog odbora HBOR-a  i izvršenoj Reviziji HBOR-a za 2013 godinu objavljenu na linku http://www.revizija.hr/izvjesca/2014/rr-2014/drugi-korisnici-proracuna/hrvatska-banka-za-obnovu-i-razvitak.pdf  –  (str. 3 Revizije) iz iste proizlazi  podatak  da je HBOR –na brutto plaće svojih  292 zaposlenika koliko ih je prosječno bilo zaposlenih tijekom cijele 2013 godine  potrošila iznos od ukupno 69.079.090,00 kn.

Prikaz iz Tablice 2 Revizije – Ostvareni rashodi;

HBOR Rashodi za 2013

Iz objavljenih rezultata Revizije za 2013 godinu proizlazi da je prosječna brutto plaća zaposlenika HBOR-a, i to ako uzmemo prosječan  broj naznačen u izvješću Revizije, tijekom 2013 godine – 292 zaposlenika –  19.714,35  kn po svakom zaposleniku. 

Nagrade zaposlenicima

U  naznačeni brutto iznos nisu ubrojani neoporezvi primici kao što su;  prijevozni troškovi na službenom putovanju koji se priznaju u visini stvarnih izdataka, troškovi noćenja na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka, troškovi prijevoza na posao i s posla javnim prijevozom,  naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, dnevnice u zemlji i inozemstvu (preko 8 i preko 12 sati), terenski dodatak u zemlji na ime pokrića troškova prehrane i dr. troškova radnika na terenu u zemlji, kao i u inozemstvu, darovi i prigodne nagrade,

Troškovi bruto plaća i ostalih primanja iznose 59.992.936,00 kn, a doprinosa na plaće 9.086.154,00 kn, što znači da prosječna netto plaća zaposlenika HBOR-a tijekom  2013 godinu iznosi 17.121,27 kn. 

 U odnosu na 2012., troškovi bruto plaća su veći za 3.344.030,00 kn ili 5,9 %.

U okviru ostalih neto primanja, vrijednosno značajniji troškovi se odnose nagodišnje nagrade u iznosu 889.331,00 kn, jubilarne nagrade u iznosu 554.588,00 kn, te otpremnine u iznosu 225.750,00 kn.

Troškovi administracije u iznosu 11.641.959,00 kn, veći su za 1.217.103,00 kn ili 11,7 % u odnosu na 2012, dok su na intelektualne usluge u HBOR-u potrošili iznos od 5.661.721,00 kn, 

Odnose se na troškove reprezentacije i promidžbe u iznosu 4.054.773,00 kn, troškove naknada zaposlenima te ostale primitke i nagrade u iznosu 3.359.345,00 kn, troškove službenih putovanja u iznosu 2.173.300,00 kn i druge administrativne troškove u iznosu 2.054.541,00 kn.

Troškovi bruto plaća i ostalih primanja

U okviru troškova bruto plaća i ostalih primanja, koji iznose 59.992.936,00 kn,troškovi poticajnog dijela plaća iznose 6.436.727,53 kn. Sredstava za poticajni dio plaće su internim aktima određena u visini 15,0 % isplaćene bruto plaće u prethodnom mjesecu, a poticajni dio plaće zaposlenika može iznositi najviše 30,0 % osnovne plaće.

Prema Kriterijima za utvrđivanje poticajnog dijela plaća, poticajni dio plaće zaposlenik može ostvariti ako je u određenom mjesecu poslove radnog mjesta obavio iznad očekivane razine prema kriterijima koji su raspoređeni u četiri skupine: rad, suradnja i komunikacija, motivacija i pozitivan stav, te rukovođenje.

Internim aktima nije određeno kako će se mjeriti kriteriji za utvrđivanje iznosa poticajnog dijela plaće, odnosno određivati postotak poticajnog dijela u odnosu na osnovnu plaću zaposlenika. Sredstva za poticajni dio plaće zaposlenicima raspoređuju direktori sektora i rukovoditelji samostalnih organizacijskih jedinica pri Upravi, a poticajni dio plaća rukovodećim zaposlenicima određuju predsjednik ili članovi Uprave.

U okviru bruto plaća ostvareni su troškovi godišnjih nagrada za ostvareni pozitivni financijski rezultat HBOR-a za 2012. u iznosu 2.093.323,00 kn, a neto primanja na osnovi nagrada iznose 889.331,00 kn. Nagrade su isplaćene pojedinim zaposlenicima na temelju ugovora o radu, dodataka ugovorima o radu i odluke Uprave. 

Nagrade su isplaćene predsjedniku i članovima uprave te devetorici drugih zaposlenika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima. Zaposlenicima kojima je isplaćena nagrada, osim predsjedniku Uprave, isplaćivan je i poticajni dio plaće.

Otpisi potraživanja po kreditima

Otpisi potraživanja se obavljaju prema Računovodstvenim politikama i Procedurama otpisa potraživanja HBOR-a, kojima su uređeni kriteriji i postupci koje stručne službe poduzimaju vezano uz otpis potraživanja. Kriteriji za otpis potraživanja su grupirani u tri skupine: iscrpljenost svih raspoloživih oblika redovne i prisilne naplate, ostvarivanje nagodbe, prodaja potraživanja ili restrukturiranje plasmana, te teško socijalno ili zdravstveno stanje dužnika.

U 2013. su iz poslovnih knjiga na teret rezerviranja otpisana, odnosno trajno isknjižena potraživanja u iznosu 11.377.665,00 kn. Prema podacima o otpisanim potraživanjima, u razdoblju od 1992. do 2013., otpisana su potraživanja ukupno u iznosu 336.014.700,00 kn, od čega se na glavnice kredita odnosi 285.196.300,00 kn ili 84,9 %, a na kamate, naknade i druga potraživanja 50.818.400,00 kn ili 15,6 %.

Vrijednosno najznačajniji otpisi u iznosu 311.800.000,00 kn ili 92,8 %, odnose se na otpise potraživanja po završetku stečajnih postupaka nad dužnikom.

Vezani članci;

http://www.hazud.hr/kredit-hbor-a-vazno-je-imati-svojeg-ministra/

 http://www.hazud.hr/sokantno-opcinski-sud-u-dugom-selu-i-hbor-godinama-vode-ovrsni-postupak-bez-ovrsenika/

http://www.hazud.hr/sola-i-sinovi-maskirali-poslovnicu-banke-u-turisticki-ured-da-bi-dobili-hbor-ov-kredit/

http://www.hazud.hr/nova-afera-u-drzavnoj-banci-hbor-dao-kredit-premijerovoj-sogorici-a-podravka-ga-otplacivala/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-uprava-hbor-a-dala-je-odgovore-na-pitanja-vrijedne-milijune-kuna/

HBOR JE PARTIJSKA KASICA PRASICA |

HBOR JE PARTIJSKA KASICA PRASICA

U trenutku kada je postalo očito da vlast namjerava rafalnom paljbom i bez milosti likvidirati Index.hr samo zato jer taj portal tjednima uporno ukazuje na izvlačenje novca preko HBOR-a i preko predstečajnih nagodbi, red je, čini se, da i drugi neovisni mediji (i Tjedno-hr je pod žestokim udarom vlasti) još ustrajnije nastave kopati na istom, za vlast bolnom mjestu.

Kakvu to, dakle, strašnu tajnu skrivaju Slavko Linić i suradnici, kada su zbog nje spremni iz svih oružja ‘pucati’ u medije koji čeprkaju po opasnom terenu, upitali smo aktiviste koji već godinama istražuju načine i metode pljačke poreznih obveznika od strane ‘elita’ na vlasti.

-Slučaj Željka Žužića, vlasnika Soliduma, najbolje pojašnjava princip pljačke, koja se preko slučaja Šegon malo po malo razotkriva. Poznato je da je Žužić milijunima kuna financirao kampanju Stipe Mesića, a u isto je vrijeme HBOR-u i Ministarstvu financija ostao dužan na stotine milijuna, no nitko ga zbog toga ništa nije pitao. Kada otvorite nekretnine u zemljišnim knjigama u vlasništvu Željka Žužića, te kada pogledate povijesni izvadak, vidjet ćete da su iste bile opterećene kreditima, te vlasništvo tvrtki kojima je Ministarstvo financija odobrilo predstečajni postupak. Potom je Žužić tvrtke ugasio i dug je postao nenaplativ jer dužnik ne postoji. Nekretnine je kasnije sve prebacio na svoje ime – kao fizičke osobe – pojašnjava princip opraštanja dugova i izvlačenja novca iz državne banke Nada Landeka, predsjednica Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, koja je godinama istraživala sumnjivo poslovanje HBOR-a, koja je protiv HBOR-a lani podnijela i kaznenu prijavu i koja tvrdi da je zbog toga izložena sustavnom progonu i ozbiljnim prijetnjama upućenima njoj i pripadnicima njezine obitelji (odvjetnik koji ju je zastupao u sporu protiv HBOR-a nedavno je ubijen pod još nerazjašnjenim okolnostima) Landeka je portalu Tjedno dala na uvid dokumente o kojima govori.

PRAONICA NOVCA

A da poslovanje HBOR-a te sustav predstečajnih nagodbi opasno mirišu na veliku praonicu novca, odnosno da se najvjerojatnije radi o pljački na razini one koja se dogodila tijekom privatizacije u devedesetima, tvrdi i Bruno Langer, poznati istarski aktivist, te jedan od najvjerodostojnijih analitičara velike pljačke Hrvatske. On te svoje tvrdnje podupire brojnim argumentima

-Osim HBOR-a, koji je velika partijska kasica prasica, u Hrvatskoj postoje i mali HBOR-ovi, odnosno male partijske kasice prasice iz kojih podobnici grabe kad se sjete i koliko ih volja. Jedna od tih kasica prasica, koje se financiraju javnim novcem, je i Istarska razvojna agencija (IDA) koja već desetljeće služi isključivo za financiranje IDS-ovaca i njihovih obitelji. Najbolji primjer za to je kredit od 200.000 maraka kojega je ta agencija prije nekoliko godina odobrila Danici Miletić, pomajci pulskog gradonačelnika Borisa Miletića. Po iznimno povoljnim uvjetima i uz mizernu kamatu ona je velik iznos dobila za gradnju farme puževa, no tim novcem nije izgradila nikakvu farmu, već velebnu kuću. U vrijeme dodjeljivanja kredita Boris Miletić bio je izvršni direktor Istarske razvojne agencije, dok je aktualni ministar Darko Lorencin bio direktor agencije. Na sličan način odobravani su krediti i ostalim podobnicima. Istarski županijski vijećnici više su se puta raspitivali o poslovanju IDE (da ne bi asocirala na irsku IRA-u, Istarskoj razvojnoj agenciji su nadjenuli smiješnu skraćenicu IDA), no nikada nismo dobili odgovor. Pitanje je, stoga, jesu li IDS-ovi podobnici ikada vratili te kredite, ili im je oprošteno, kao što u Hrvatskoj i inače opraštaju milijunske dugove pojedincima bliskima vlasti – napominje Langer.

Potom skreće pažnju na još jedan vrlo sumnjivi slučaj u koji je upetljan bivši ministar turizma Veljko Ostojić, nedavno propala Centar banka, te Ministarstvo financija i HBOR koji su stotinama milijuna kuna sanirali gubitke Centar banke no koja je, unatoč tome, na koncu propala.

-Veljko Ostojić, odnosno njegova žena i šogorica, su prije deset godina od obitelji Mitton kupili zemljište u Balama kraj Rovinja, za koje su općinari tvrdili da neće biti urbanizirano. Za parcelu su Ostojić i njegova obitelj Mittonovima platili 800.000 kuna, da bi ubrzo potom uz pomoć Ivana Jakovčića, tadašnjeg župana, zemljište urbanizirali te ga prodali Centar banci za čak 25 milijuna kuna. Tako su oštetili i obitelj Mitton, ali i hrvatske porezne obveznike. Simptomatično je, međutim, da je Centar banka isplatila toliki novac, a da ta parcela i danas, šest godina kasnije, stoji netaknuta i neiskorištena.

PREDSTEČAJNE NAGODBE

Centar banka u međuvremenu je, zbog ovakvih transakcija kao i zbog kredita koji se ne vraćaju, došla u probleme. Država je, ne bi li ju spasila, u nju ubacila 49 milijuna kuna, a HBOR je dodao još 300 milijuna. Unatoč toj bogatoj financijskoj injekciji od strane hrvatskih poreznih obveznika, Centar banka je ipak propala. Pitanje je: miriši li to na pranje novca – zatvorio je krug indicija Bruno Langer, te zaključio da je pljačka u hrvatskom bankarskom sektoru doista kozmičkih razmjera.

-Ovo što se događa u predstečajnim nagodbama, gdje ne postoji instrument kontrole i gdje se pojedincima oprašta od 30 do 70 posto dugovanja, doseglo je razinu pljačke u privatizaciji! To je neviđena koruptivna bara koju Mladen Bajić uporno zaobilazi. Zato očito i jest cijelu vječnost na poziciji glavnog državnog odvjetnika. Radovana Ortinskog brzo su dotukli jer je bio sušta suprotnost Bajiću. Govorio je istinu i htio se obračunati s organiziranim kriminalom, no zato je kratko trajao – podvlači Langer, koji je i za HTV-ovu emisiju Labirint nedavno pokušao pojasniti princip pljačke preko Centar banke i HBOR-a, no kojemu su urednici izrezali sve bitno što je kazao.

-Na Hrvatskoj televiziji vlada cenzura jednaka onoj u Sjevernoj Koreji. Nije ni čudo kada je Krešimir Macan (vlasnik PR agencije Mangjura) koji je na plaći ljudi iz IDS-a, pro bono savjetnik ravnatelja Hrvatske televizije Gorana Radmana. I u prilogu za tu emisiju rekao sam da Veljko Ostojić i Ivan Jakovčić trebaju biti procesuirani zbog malverzacija sa zemljištem u Balama, no ni to nisu objavili. Pitam se zašto se Bajić napokon ne pozabavi njima – podvlači Bruno Langer, te zaključuje da se i u slučaju Branka Šegona ne radi samo o sukobu interesa, kako pokušavaju sugerirati mediji bliski vlasti, već i o kaznenom djelu koje bi trebalo hitno procesuirati.

Napisao: Damir Kramarić

izvor; http://tjedno.hr/hbor-je-partijska-kasica-prasica/

GOSPODARSKI RAST, POTICANJE MLADIH PODUZETNIKA



Od poticajne gospodarske „klime“ ministra Vrdoljaka mladi poduzetnik dobio tešku glavobolju |

Od poticajne gospodarske „klime“ ministra Vrdoljaka mladi poduzetnik dobio tešku glavobolju

Početniku poduzetniku, mladom ambicioznom ugostitelju koji je nastavio obiteljski posao inspektori  zapečatili  tvrtku na 30 dana jer usprkos postojećem i valjanom Rješenju o minimalnim tehničkim uvjetima, nije mogao u zadanom roku od par radnih sati,  ishoditi novo rješenje  sa datumom od jučer

Vizionarska Vlada i stvarna  poduzetnička priča

Ministrima KUKURIKU Vlade puna su usta planova i poticajnih ideja. Obećanja u stilu „Bit će, ali ne znamo kad će!“ slušamo gotovo svakodnevno. Jednako tako slušamo i obećavajuću viziju, koju ponekad gotovo da možemo i opipati kada ju Branko Grčić onako vizionarski  prikazuje.  Izlazimo iz krize…..do kraja godine…….  tvrdi hrvatska Baba Vanga.

Sudeći po praznim poslovnim prostorima, urušenim i devastiranim tvornicama, zapečaćenim trgovinama i kafićima sasvim je sigurno da stvorena klima nije niti malo zdrava i da se sa Planom 21 iz krize sigurno ne će  izaći.

Šokantna poduzetnička priča koja slijedi odvija se u centru Grada Zagreba i to gotovo na najznačijnoj i najposjećenijoj turističkoj destinaciji u glavnom gradu Hrvatske   – Tržnici Dolac.

Tržnice Zagreb osnovane su 1930.,   iste godine kada je izgrađena i počela s radom  i središnja zagrebačka tržnica Dolac — TRBUH GRADA.  Od kad znaju za sebe Zagrepčani ritualno dolaze na tržnicu Dolac i na njoj se opskrbljuju.  Kad se umore na raspolaganju su im obližnji kafići u kojima  mogu popiti piće ili pojesti ćevape.

Jedno od takvih mjesta je i poslovni prostor u kojem je do prije dva dana  na temelju urednih i na zakonu utemeljenih akata poslovala tvrtka VISTO-PROM j.d.o.o., vlasništvo  mladog poduzetnika koji je prije nekoliko mjeseci započeo obavljati registriranu ugostiteljsku djelatnost. Poslovni prostor o kojem je riječ godinama je ugostiteljski objekt sa utvrđenim tehničkim i drugim propisanih uvjetima za obavljanje navedene djelatnosti.

Provedeni inspekcijski nadzor utvrđuje da je sva dokumentacija uredna, kao i zatečeno stanje

Dana 03.02.2015.godine Carinska Uprava je izvršila inspekcijski nadzor  te zaključila da lokal-buffet „JELSA“ posluje u sklopu  tvrtke  „VISTO-PROM j.d.o.o.“, da je sva dokumentacija oko poslovanja u skladu sa zakonom, te su inspektori dodatno zatražili  da im   se najkasnije u jutro slijedeći dan  04.02.2015. dostavi  Rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima, jer se isto nije nalazilo u poslovnom prostoru.

Zapisnik inspekcijskog nadzora izvršenog 03.02.2015. 

Sukladno traženju Inspekcije, dana 04.02.2015. direktor tvrtke osobno je u Carinsku Upravu dostavio tražena rješenja za koja je inspekcija  ZAPISNIČKI  utvrdila da su ista pravovaljana,

Ponovljeni inspekcijski nadzor utrđuje da tvrtka ne ispunjava uvjete za rad

Dana 12.02.2015.  došla je druga inspekcija Carinske Uprave  po prijavi  Zagrebačkog Holdinga, Tržnice Dolac, te nakon izvršenog nadzora, ponovno zatražila na uvid Rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima.   Međutim, ova inspekcija donijela je dijametralno suprotno mišljenju u odnosu na prethodnu  inspekciju, te zapisnički ustvrdila da  postojeća Rješenja o MTU nisu važeća, ali nije  navedeno na kojim se zakonskim odredbama   njihova  tvrdnja temelji.

Osim što su se obrušili na Rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima,  zapisnički su naveli da tvrtka  obavlja „neregistriranu djelatnost“, iako je tvrtka uredno registrirana pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, između ostalih i  za ugostiteljsku djelatnost.  Nadalje, minimalni tehnički uvjeti prate prostor i opremu u kojoj se djelatnost obavlja, a ne tvrtku koja djelatnost obavlja. Poput atesta aparata  i opreme, tako i minimalni tehnički uvjeti vrijede do datuma naznačenog na Rješenju, bez obzira koja tvrtka radi u prostoru koje je dobilo Minimalne tehničke uvjete.

U spornom poslovnom prostoru prethodno je poslovala tvrtka koja je ishodila sve tražene ateste i rješenja, te je tvrtka VISTO-PROM j.d.o.o. bez prekida nastavila poslovanje u istom prostoru.  Lokal je neprekidno bio u radu, stoga su i minimalni tehnički uvjeti za taj prostor  valjani sve do isteka naznačenog roka na rješenju.

Unatoč preporuci Vlade RH i izjavi ministra financija da će inspektori biti blaži prema poduzetnicima, te da će ih najprije opomenuti u slučaju kakvog nedostatka, uz primjeren rok u kojem mogu otkloniti nedostatke, a tek nakon što poduzetnici te uvjete ne ispune da će uslijediti kazna. Kao najdrastičnija mjerea poduzetničkog neposluha uslijediti će zatvaranje poslovnog prostora, nepopularno „pečaćenje“ i to samo ukoliko se ne otklone nepravilnosti.

Prilikom  obavljanja  spornog nadzora, inspektori su izričito tražili novo Rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima,  koje prema njihovom zahtjevu mora glasiti isključivo na tvrtku koja je zatečena da obavlja ugostiteljsku djelatnost u lokalu pod nadzorom. Iako brojni zakoni u RH omogućuju prenosivost ugovora, Rješenja, prava, inspektori Carinske inspekcije  tijekom ove druge inspekcije nisu priznali ništa drugo osim očigledno nečijeg usmenog naloga,  kojim se nakon utvrđenja „da je sve u redu“ prvog inspekcijskog nadzora,  moralo naknadno utvrditi da ova tvrtka ipak nema potrebnu zakonom propisanu dokumentaciju.

U svojim zahtjevima bili su nemilosrdni. UVJET INSPEKCIJE JE BIO da ukoliko nadzirana tvrtka ne ishodi novo Rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima slijedećeg radnog dana  tj . 13.02.2015. godine i to do 12,00 sati, ali sa datumom na Rješenju od prethodnog dana 12.02.2015.  dakle u roku ODMAH i uz nemogući uvjeti (datum od prethodnog dana), da će lokal slijedećeg dana zatvoriti (zapečatiti).

Istog dana, svega nekoliko trenutaka nakon potpisa sastavljenog zapisnika, direktor tvrtke žurno se žurno obratio  Gradskom uredu za gospodarstvo rad i poduzetništvo kako bi  regulirao primjedbe inspekcije.

Dana 12.02.2015.  /srećom bio je četvrtak pa Gradski ured radi do 18 sati/ žurno su predstavnici tvrtke  otišli do  Gradskog ureda i s datumom od 12.02.2015.  podnijeli dva zahtjeva;

• Zahtjev za prestanak poslovanja firme KAMB koja minimalne tehničke uvjete  ima već   19 godina i važeći su .

• Zahtjev za prijenos MTU na firmu VISTO-PROM  d.o.o  koja radi u istom prostoru bez prekida poslovanja, istu djelatnost tek dva mjeseca.

Državna administracija pripremila je za mladog poduzetnika „pakleni plan“

Gđa. Lada Gušić voditeljica sektora Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo  ljubazno nam im je objasnila da se  zahtjev za prestanak i zahtjev za nastavak/prijenosa ne može nikako učiniti u ISTOM DANU  tj 12.02.2013 . naprosto zato što se u istom danu ne može  prekinuti i nastaviti s MTU. Znači sa datumom od 12.02. 2015. može se prekinuti, a sa sutrašnjim datumom  13.02.2015.nastaviti.  Odmah je bilo jasno da takvim propisom  NEĆE BITI  ispunjen uvjet  koji je dala carinska inspekcija – da rješenje o nastavku poslovanja bude s 12.02.2015. / kada je predano  i urudžbirano /

(Taj dokument ili rješenje trebalo je dostaviti carinskim inspektorima  do 12 sati   sljedećeg dana 13.02.2015., ako ne zatvaraju lokal na 30 dana.)

Sutradan je direktoru tvrtke VISTO-PROM  rečeno  da bi bilo najbolje da  povuče ZAHTJEV za nastavak  JER NIKADA  neće dobiti suglasnost na postojeće uvjete s obzirom na činjenicu da  je vlasnik  predmetnog lokala K.A.M.B.d.o.o. u čijem je  podzakupu , u sudskom sporu  sa Tržnicom Dolac  radi utvrđivanja prava vlasništva i ima zabilježbu spora na ZK ulošku  koji glasi na GRAD.

VEZANI ČLANCI;

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-izmedu-zagrebackog-holdinga-d-o-o-i-njihove-podruznice-trznice-zagreb-i-lihvara-nema-nikakve-razlike/

Geneza tog slučaja  i temelj  tužbenog zahtjeva datira u bližu povijest. U periodu od 1986 godine pa sve do 1995 godine kada je donešena odluka o građenju tržnica na području Grada Zagreba, donešena je i odluka da se putem natječaja prikupe sredstva od građana zainteresiranih za te poslovne prostore. Novac građana je Sporazumima o udruživanju sredstava prikupljen i korišten za kompletnu izgradnju svih poslovnih prostora, te javnih WC-a. Sama brojka utvrđena Revizijom Državnog ureda za reviziju provedenom nad JP Tržnice i Veletržnice Zagreb za period 1994. i 1995. ukazuje na potpunu nelogičnost, kriminal, i gotovo nevjerovatnu činjenicu da od ukupnog iznosa 34.813.397,03 kn koliko je koštala izgradnja poslovnih prostora na najstarijoj zagrebačkoj Tržnici – Dolac, sredstva građana iznose 32.308.047,69 kn dok vlastita sredstva Tržnice iznose 2.505.349,34 kn koliko je nedostajalo da poslovni prostori u potpunosti budu izgrađeni.

Građenje poslovnih prostora i na drugim Tržnicama izvršeno je na jednak način – sredstvima građana. Ukupnom vrijednosti uloženih sredstava je kako stoji u Reviziji, povećana vrijednost objekata a koji su kasnije bez ikakve pravne ili računovodstvene osnove unešeni kao temeljni kapital u JP Tržnice pravnog prednika Zagrebačkog holdinga d.o.o.

Da bi ostvarili svoja vlasnička prava nad prostorom koji su u cijelosti platili i izgradili tvrtka K.A.M.B. d.o.o. bila je prisiljena podići tužbu protiv Tržnica Dolac  radi utvrđenja prava vlasništva. Tržnice također nisu vlasnici spornog lokala, već zemljišno knjižni uložak glasi na Grad Zagreb.

Reket javnih tijela

Mladom poduzetniku rekli su,  da mu je najbolje da zaustavi  prijenos MTU sa jedne tvrtke na drugu,  jer u suprotnom brisati će postojeće minimalne tehničke uvjete i Rješenje više nikad neće moći dobiti.

Od 10 sati do 12 sati tog petka 13.02.2015. predstavnici tvrtke VISTO-PROM j.d.o.o. očajničkim pokušajima obilazili su  ČETVRTI  kat Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo ne bi li nekako uspjeli ispuniti  nemogući uvjet koji je postavila carinska inspekcija, a koja ne priznaje datume predaje zahtjeva i traži antidatiranje  rješenja (što je potpuno nezakonito i neprovedivo).

Direktor tvrtke kojem su se inspektori zaprijetili podizanjem optužnog prijedloga razgovarao je i sa voditeljem odsjeka g. Zoranom Mavarom, i sa cijelom ekipom pravnika tog Odjela.

„NE MOŽETE  DOBITI RJEŠENJE O MINIMALNIM TEHNIČKIM UVJETIMA  NA NOVU FIRMU ZATO  JER POSTOJI SPOR S GRADOM. Ukoliko ne povuče  zahtjev, novo rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima nikad neće dobiti, a staro mu više neće vrijediti, i tako će biti dokle god je u sporu sa gradom, objasnili su mu.

Carinski inspektori su  dana 13.02.2015. godine  došli u 12 sati, iako im je poslan  mail oko 10 sati istoga dana,  sa svim obrazloženjima. Bili su LJUBAZNI: dali su još sat i pol  vremena koje su oba direktora tvrtki uzalud potrošili u zgradi Gradskog poglavarstva pokušavajući zaustaviti zatvaranje lokala na 30 dana i naravno kaznu koja slijedi. NO NISU USPIJELI.

Lokal je istog dana zapečaćen na 30 dana, zbog čega je mladi poduzetnik morao otpustiti dva zaposlena radnika, te i dalje trpi znatnu materijalnu štetu.  Računi i obveze pristižu, troškovi se gomilaju, a njemu je zabranjen rad, jada se do jučer još ambiciozni mladi poduzetnik.

U razgovoru s brojnim odvjetnicima i pravnicima došlo se do zaključka da neriješeni imovinsko pravni odnosi između  vlasnika K.A.M.B. i Tržnice Dolac ne smije i ne može utjecati na valjanost postojećeg  Rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, jer Rješenje MTU  pravno egzistira u odnosu na ugostiteljski lokal te se sukladno zakonu Rješenje proteže tvrtku koja je nastavila rad u istom prostoru, a  čija je djelatnost  istovjetna i  radi se o nastavljanju djelatnosti. U međuvremenu nije došlo do nikakvih promjena vezanih uz objekt, opremu i sredstva rada.

Šokirani odvjetnici koji su o ovom slučaju obaviješteni konstatirali su da pitanje neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, a naročito ako se radi o sudskom sporu koji je u tijeku ne može biti  na zakonu utemeljen razlog da se tvrtki sljedniku onemogući rad i to sve kao odmazda  u korist moćnije strane.

Mlada tvrtka početnik, koja je krenula  da nastavi obiteljski posao dalje, u roku dva mjeseca je GRUBO prekinuta. Lokal je zatvoren na 30, dana , dva su radnika otpuštena, troškovi idu dalje, a prijeti mu i prekršajna i novčana kazna… 

Autor; N.L.

Napomena; Sve podatke i dokumentaciju redakcija HAZUD-a dobila je od sudionika ove poduzetničke priče!

Stipin mitološki PATRI(A)-otizam! |

Stipin mitološki PATRI(A)-otizam!

-Koji su to gadovi koji(ga) žele umočiti našem nevinom Stipi?

Ovi hladni finski ‘gadni istražitelji’ izabrali su baš nezgodan trenutak donijeti presudu u kojoj se spominje ‘sveto ime’ Stipanovo.

Ma, pravi gadovi izabrali trenutak dok iskusni privrednik Stipan predsjeda našoj brojnoj gospodarskoj delegaciji u Moskvi koja se unatoč embargu i protivljenju SAD-u trudi kako bi veliko rusko tržište snabdjela našim atraktivnim izvoznim artiklima! A radi se, primjerice, o svjetski poznatim kućnim papučama marke‘doktor Luiđi’ proizvedenim u našoj mini-tvornici iz Šestanovca (hodati u njima kao da hodaš u oblacima!), tu su i ‘Mlinar’-evi proizvodi tipa ‘hot-dog’-sendvič s hrenovkom a vjerojatno se pregovara i o tisućama tona neretvanskih mandarina; za inat embargu EU-e i SAD-a?

Ustvari, naš Stipan je strastveni kolekcionar, netko je poput zatočenika Ive skupljao je ručne satove-pa ga je Stipan od milja nazvao satnikom, netko drugi poput Nadana skupljao je umjetničke slike a naš Stipe skuplja čekove ili cash-gotovinu, i to od svojih malih nogu kad je kao nadobudni partizanski kurir počeo sa džeparenjem!

Nije naodmet prisjetiti se kako je tekao razvojni put jednog mito-loškog kolekcionara!

Evo njegove izjave beogradskoj ‘Dugi’ iz 1990.:

Pitanje novinara:

„Jeste li vi, partizan sa 11 godina, znali nešto o ustašama?“

Stipan odgovara:

„Vidjeo sam samo zarobljene neprijateljske vojnike, ili mrtve, jer sam kao djete poslije borbe skupljao oružje, uzimao municiju od mrtvih,počistio im sve džepove(!), sve im pokupio(dakle, kolekcionar!, o. a.), i nosio sa drugima u prvu jedinicu. Devedeset odsto Hrvata iz moga kraja bili su u partizanima. Vrlo malo je bilo ustaša.

Ja digod radim, ja uvjek radim efikasno“, sic!

Dakle, već kao mlađi-antifašistički junior, džeparenjem mrtvih vojnika Stipan je pokazao svoje kolekcionarske sklonosti koje su se kasnije, njegovim odrastanjem usavršile i pokazale u pravom svijetlu!

Mnogo kasnije, 1992.g. u Sidneyu zabavljao je tamošnje Hrvate pjesmicom o ‘Juri i Bobanu’ a nabrijani australski ustaše obasuli su ga dolarskim čekovima koje je naš Stipan strpao u svoj džep; dakle opet se je radilo o džeparenju!

Po Stipanovu pričanju jedan se od čekova ‘sam od sebe’ izgubio u ratnom ‘movingu'; valjda mu je ispao iz džepa dok se vucarao po hrvatskim bojišnicama!?

Međutim, Australski hrvatski iseljenici već dugo traže sudsku istragu(dakako, protiv ‘džepara’ Mesića!) i odgovore gdje je završio njihov novac.

Opsežnu dokumentaciju o cijelom slučaju posjeduje australska Hrvatica Ina Vukić, tajnica HDZ-a za Australiju iz 90-ih godina, koja je kazala kako je počela voditi brigu o jednom čeku od 50.000 dolara još početkom 1993. kad joj je javljeno da ček nije stigao u banku u Villachu gdje je bio Hrvatski nacionalni fond.

Evo što o novcu iz Hrvatskog nacionalnog fonda, 2011.g., piše Ina Vukić:

„U prosincu 1999. na tom je računu bilo više od 11 milijuna dolara jer su stizale kamate i tada je novac trebalo vratiti u Hrvatsku i prekinuti ugovor s odvjetničkom kućom ‘Allen Hemsley’. Predsjednik Tuđman je umro 1999.g. i ja nikad nisam dobila obavijest jesu li Mesić i Račan vratili novac u državni proračun te je li hrvatskoj javnosti pokazana potvrda bankovnog transfera.

Osobno sam potrošila 15 tisuća britanskih funti 1998. i 1999. godine da dođem do dokumentacije u londonskoj banci koja je bila položena na Visokom sudu i saznam da je iseljenički novac na sigurnom. O tome ću sve napisati u mojoj knjizi“ (koja će uskoro ugledati svjetlo dana), poručuje hrvatskoj javnosti Ina Vukić.

Knjigu Ine Vukić još nismo uspjeli pročitati niti su hrvatske Institucije po tom predmetu išta napravile; tko je jamio, jamio!

I najnovije…

Nikakvi hrvatski gadovi (po Mesiću) nego pravedni Sud u finskom gradu Haemeenlinnu jednoglasno je prije dva dana odlučio:

Patrijini menadžeri davali su mito hrvatskim dužnosnicima!

Riječ je o podmićivanju pri prodaji oklopnih vozila našoj zemlji 2007.   Izvršni potpredsjednik Patria-e i predstavnik Patria-e za Hrvatsku krivi su za podmićivanje hrvatskih dužnosnika tijekom sklapanja ugovora vrijednog 112 milijuna eura s tvrtkom Đuro Đaković 2007.

Dobili su po godinu i osam mjeseci zatvora uvjetno, uz globu od gotovo 300.000 eura.

Prema optužnici, Patria-ini su menadžeri preko posrednika Hansa Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa dobili oko 1,6 milijuna eura, kojima su podmitili tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića te direktora tvornice ‘Đuro Đaković’ Bartola Jerkovića.
U optužnici se opisuje susret Waltera Wolfa s Mesićem i bivšim premijerom Franjom Gregurićem, nakon kojega je Wolf (danas u bijegu, Kanada!) obavijestio menadžere Patria-e da je njihova potpora osigurana.

Prošle godine imali smo isti korupcijski slučaj, bila je ista scena, isti akteri u susjednoj Sloveniji, ali, tamo su za primanje mita od ‘Patria’-e na zatvorske kazne osuđena tri slovenska dužnosnika, među njima i Janez Janša koji je u vrijeme kupovine vozila bio premijer.

O tom slučaju napisan je cijeli roman slovenskog istraživačkog novinara.

Interesantno, izručenje pobjeglog posrednika Waltera Wolfa-velikog prijatelja Stipe Mesića, ne traži Hrvatska nego Slovenija pa nam možda susjedi Slovenci otkriju pravog hrvatskog ‘džepara’ kad se naše Institucije nećkaju!

Uzalud, sve skupa ništa ne znači našem DORH-u jer za njih nema dovoljno činjenica.

Umjesto političkog Lex-Perkovića pojavio se korupcionaški Lex-Mesić pa će biti najbolje da cijeli slučaj prepustimo ili slovenskom ili finskom pravosuđu jer, po svemu sudeći kod nas još uvijek pravosuđem drma UDBA-ška mafija!

Danas Stipe Mesić tvrdi kako on kao vrhovni zapovjednik vojske nije imao nikakav utjecaj na kupnju oklopnjaka, ‘ja s tim nemam ništa’, kaže on danas a itekako je ‘umočio’ Berislava Rončevića kod poznate afere vojnih kamiona.

‘Neka Institucije obave svoj posao’, bila je Mesićeva trivijalna krilatica tijekom deset godina njegova mandata a danas su mu valjda i Institucije postale stjecište gadova!?

I za kraj:

„Ima gadova u Hrvatskoj koji bi htjeli mene umočiti, samo moraju znati da do njihove i do moje smrti to neće dočekati“; dakle, umrijet će te prije nego meni ‘umočite’…prijetnja je to jednog opakog udbaškog prostaka kojeg pod hitno treba otpremiti na sigurno!

Damir Kalafatić, veljača 2015.

Potpredsjednik Vlade Ranko Ostojić s austrijskom ministricom Johanne Mikl-Leitner |

Potpredsjednik Vlade Ranko Ostojić s austrijskom ministricom Johanne Mikl-Leitner

Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić sastat će se danas, 18. veljače 2015. u Banskim dvorima, s austrijskim izaslanstvom na čelu sa saveznom ministricom unutarnjih poslova Republike Austrije Johanne  Mikl-Leitner.

Nakon radnog sastanka, predviđene su  izjave za medije u 11:00 sati u Svečanoj dvorani Banskih dvora.

Možda u svojim razgovorima ministri unutarnjih poslova dvije susjedne države,  ostave prostora i za još uvijek  neriješeni problem dužnika RBA austrijskih zadruga koje su nelegalno plasirale novac u RH. Iako, sudeći prema dosadašnjim izjavama  istražitelja MUP-a, djelatnika DORH-a i USKOK-a,  a i sudova, u Hrvatskoj do današnjeg dana nitko nije nadležan za rješavanje ove teške situacije.

U međuvremenu dužnici RBA zadruga,  izloženi svakodnevnom teškom stresu uslijed straha od ovršnog postupka koji skonča uglavnom deložacijom iz doma u kojem žive, umiru.

RBA štedionice i zadruge mutnim poslovima ugrozile 20.000 građana

Prije osam godina 20.000 građana, koji nisu imali uvjete za dobivanje kredita u Hrvatskoj, podignulo je hipotekarne kredite u austrijskim RBA zadrugama i štedionicama, a koje su kredite davale bez dozvole za rad HNB-a. U međuvremenu je podneseno 300 kaznenih prijava, a čak dvije tisuće obitelji mogle bi biti deložirane zbog mutnih poslova 42 austrijske štedionice RBA.

“Tu se radilo o kriminalnim aktivnostima”, kaže ministar Lalovac.

Država ima sve poluge u ovom trenutku da bez praktične izmjene bilo kojeg zakona reagira i pomogne blokiranim građanima što se tiče ovih zadruga’, poručio je Ivan Šuker.

Ovo je isključivo problem pravosuđa, rekao je Šuker, a nadovezao se predsjednik Sabora Josip Leko.

‘Slažem se s time – ovo je stvar suda. Po mojoj ocjeni, mislim da su neovlašteno poslovali u Hrvatskoj. To je već drugi problem. Budimo korektni i dozvolimo da djeluje sustav’, rekao je predsjednik Sabora.

hazud.hr

Marina Lovrić Merzel zažmirila ratnom zločincu oko malverzacije |

Marina Lovrić Merzel zažmirila ratnom zločincu oko malverzacije

17.02.2015

Marina Lovrić Merzel je u bila u nadzornom odboru ratnog zločinca, a radi se o   slučaju oštećenja državnih sredstava, kada HBOR odobrava kredit od 4.500 000 eura četniku, zločincu na blokirani račun za stvaranje proizvodnje. Možete li vi podići krediti na blokirani račun? Nemoguća misija. Solventnost je osnova za dobivanje kredita. HBOR je takvo što učinio ratnom zločincu iz Petrinje.

Marina Lovrić Merzel bila je u nadzornom odboru blokirane tvrtke “Drvoplast” d.o.o., koja je i tada bila vlasništvo ratnog zločinca, a ta tvrtka je ipak dobila baš taj kredit.. To Marina Lovrić Merzel nije znala? Što je uopće znala? Županica koja kupuje skupocjene aute i to pravda priglupom rečenicom, kako to nema veze sa neplaćanjem vrtića u Hrvatskoj Kostajnici, bila je i u nadzornom odboru tvrtke ratnog zločinca, koji je dobio sumnjivi kredit HABOR-a. Nije reagirala. Nije reagirala moralno na činjenicu da je on krvnik našeg naroda. Nije reagirala niti na blokirani račun kao sumnjivu činjenicu, a kamoli na sumnjivi kredit HBORA kao činjenicu. Sve je to kraj nje prolazilo bez reakcije. 4 500 000 eura sumnjivog kredita prolazi kao 4 lipe kraj županice. U nekoj tvrtci to bi bila referenca za otkaz, a ako ste političarka, to je referenca za uspjeh. Novac nikada nije isplaćen toj tvrtci, niti taj podatak za županicu nije bitan.

“Drvoplast d.o.o. iz Petrinje bio je  vlasništvo  Dragana Čičića, ratnog zločinca, koji je navodno 1991 i 1992 pobio Hrvate, građane Petrinje čija su tijela zakopana kraj njegove vikendice. O tome može posvjedočiti i nekoliko ljudi iz Petrinje kojima i danas odzvanjaju krici proganjanih i ranjenih, slike ubijenih po njegovom naređenju. Čičić je kupovao i oružje za Srbe u Petrinji.

1991. godine iskoristio je Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva i društvenu imovinu i dio zemljišta koji je pripadao odbjeglim Hrvatima prenio je u gruntovnici u Petrinji na svoje ime.  Na istu tu zemlju je odmah nakon rata zatražio kredit od HBOR-a, iako je u trenutku odobrenja kredita imao blokiran račun.

Novac nije sjeo na žiro račun “Drvoplasta”, jer ni dvije godine kasnije račun još nije bio deblokiran, o čemu svjedoči njihova zamolba za deblokadu žiro računa Gradu Petrinji. Kredit je odobren u iznosu od 4.500.000 eura, za koji kredit je Fond za razvoj i zapošljavanje (u to vrijeme predsjednik uprave Stojanović – SDP – tad je bilo brojnih ovakvih afera), a članica nadzornog odbora županica Marina Lovrić Merzel i Mladen Kober iz HABOR-a,  koji su se izvukli od bilo kakve odgovornosti za ovu notornu glupost i čistu pljačku.

Branitelji su tražili u nekoliko navrata da se ispita i pokrene postupak protiv Dragana Čičića i njegove žene, koja je nakon njegovog bijega u Srbiju ostala u istom tom prostoru, koji je otišao u stečaj i bio pod patronom stečajnog upravitelja Mladena Seleca, pod firmom Trgodrvoplast d.o.o. i Europlast d.o.o., gdje su reciklirali plastiku koju je ona putem svojih firmi izvozila Čičiću u Kraljevo i tako ispunila uvjete kod HBOR-a da bude izvoznik!”, rekla nam je naša zviždačica.

Strojevi koji su trebali biti kupljeni od kredita HBOR-a nisu kupljeni, već je od istog novca montirana tvornica u Kraljevu, a na intervenciju Petrinjskih branitelja Čičićeva žena, dala je izjavu; kako strojevi po gabaritima ne mogu ući u halu, jer je prevelika i to je razlog kupnje  drugih. Kupili su druge, polovne i postavili pogon u Petrinji. Zbog afere HBOR otkazuje kredit, a u stečajnom postupku prostor je iznajmljen Čičićevoj ženi –  tvrtkama Europlast i Trgodrvoplast d.o.o. Malverzacijama tu nije kraj, naknadno kupljeni strojevi za “Drvoplast” na kraju su odveženi u Srbiju, bez da je itko reagirao na to, a zapravo je već tada bila na snazi kaznena prijava prema ratnom zločincu Čičiću.

Ovaj primjer jasni je stav sdepeovske elite prema ratu u Hrvatskoj. SDP-ovka Merzel ne razlikuje zločinca od žrtve. Ratni zločinac za narod nije ratni zločinac za županicu. Novci i strojevi pokradeni su poput šake kokica iz kokošinjca i nitko ništa nije vidio, iako su tone u strojevima i milijuni u eurima pokradeni.

VEZANI ČLANCI;

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-fonogram-iz-nastupa-dragana-cicica-na-radio-srpska-petrinja-prosinac-1993/

http://www.hazud.hr/hbor-iznadprosjecne-mjesecne-place-a-podijelili-i-nagrade-i-poticaj-na-placu/

http://www.hazud.hr/kredit-hbor-a-vazno-je-imati-svojeg-ministra/

http://www.hazud.hr/sokantno-opcinski-sud-u-dugom-selu-i-hbor-godinama-vode-ovrsni-postupak-bez-ovrsenika/

http://www.hazud.hr/nova-afera-u-drzavnoj-banci-hbor-dao-kredit-premijerovoj-sogorici-a-podravka-ga-otplacivala/

http://www.hazud.hr/ovako-se-pljacka-hrvatska-hbor-tresla-se-brda-rodio-se-mis/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-uprava-hbor-a-dala-je-odgovore-na-pitanja-vrijedne-milijune-kuna/

Igor Drenjančević

izvor; hop.hr

Gdje prestaju granice slobode izražavanja a počinje govor mržnje |

Gdje prestaju granice slobode izražavanja a počinje govor mržnje

U kontekstu izrade zakonskog okvira za zabranu i kažnjavanje govora mržnje potrebno je sagledati opće načelo slobode izražavanja na kojem počiva svako demokratsko pluralističko društvo, a koje je zajamčeno brojnim međunarodnim i nacionalnim dokumentima.Prijeko je potrebno razlikovati dozvoljen od nedozvoljenog načina izražavanja, a pravo na slobodu izražavanja svakako isključuje onu vrstu izražavanja koje potiče mržnju te može kršiti ili negirati prava drugih.

Govor mržnje je upravo takav oblik zabranjenog izražavanja. Stoga je radi zaštite zaštite drugih prava i sloboda moguće i potrebno pravo na slobodu izražavanja ograničiti, međutim, isključivo razmjerno potrebama za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju (članak 16. Ustava Republike Hrvatske).

Sukladno članku 10. ‘Sloboda izražavanja ‘Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda‘(1950.) to će se pravo ograničiti u cilju zaštite drugih prava, nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva. Dakle, kada je riječ o govoru mržnje, nedopustivo je pozivati se na pravo na slobodu izražavanja, budući da on počiva na netoleranciji, diskriminaciji i kršenju drugih prava.

Današnje zakonodavstvo Europske unije također prepoznaje govor mržnje kao oblik diskriminatornog ponašanja te ga kao takvog inkriminira i zabranjuje. U Povelji Europske unije o temeljnim pravima propisana je člankom 21. zabrana diskriminacije na osnovi nacionalnosti, spola, rase, boje, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili drugog uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništva, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

Ne postoji univerzalna definicija govora mržnje, već ga pobliže opisuju pojedini međunarodni dokumenti kojima je on zabranjen kao jedan od oblika diskriminacije. Pojedine zemlje donijele su nacionalne zakone kojima se zabranjuju izrazi koji bi se mogli svesti pod govor mržnje. U tu skupinu zemalja ubraja se i Republika Hrvatska.

Velik značaj u pogledu izrade nacionalnih zakona pojedinih zemalja u smislu inkriminiranja i zabrane govora mržnje imalo je Vijeće Europe, koje je 1997. godine izdalo Preporuku o govoru mržnje (No. R 97/20 ). U okviru Preporukenavedeni su kriteriji koje bi zemlje članice trebale uvrstiti u svoja nacionalna zakonodavstva koja pokrivaju ovo osjetljivo područje. Govor mržnje definiran je kao “svi oblici izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla.” Posebno je istaknuto da su glavna obilježja govora mržnje netolerancija i diskriminacija po raznim osnovama kao posljedice negativnih predrasuda i stereotipa. Ovime je Vijeće Europe osudilo govor mržnje, naglasivši pritom da on može biti posebno štetan ukoliko je prenesen od strane medija. Također, naglašena je potreba inkriminiranja izjava kojima se potiču mržnja, diskriminacija ili nasilje protiv pojedinaca ili grupa zbog vjerskih ili drugih razloga.

U tom je kontekstu Vijeće Europe osnovalo Europsku komisiju protiv rasizma i netolerancije (www.coe.int/ecri) koja je do danas napisala više izvještaja o državama članicama i opće preporuke. ECRI je preporučila da se inkriminiraju izrazi koji se mogu smatrati rasističkim govorom, posebno kada namjerno i javno potiču nasilje, mržnju ili diskriminaciju na osnovu rase, nacije ili etničkog porijekla, boje, jezika ili religije.

2008. godine Vijeće Europe izdalo je Priručnik o govoru mržnje s ciljem razjašnjavanja ove problematike, u kojem su pobrojani kriteriji proizašli iz prakse Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu definira govor mržnje kao svaku formu izražavanja koja širi, podstiče, promovira, ili opravdava mržnju zasnovanu na netoleranciji, uključujući i vjersku netoleranciju. Također, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu može se u postupku u kojem je riječ o govoru mržnje pozvati na zabranu diskriminacije koja proizlazi iz Europske povelje za ljudska prava, te ga procesuirati kao oblik rasne diskriminacije.

Budući da živimo u moderno doba koje nudi nove načine komunikacije te prenošenja poruka i informacija, neosporivo je da je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja uvelike olakšano. Pritom se prije svega misli na komunikaciju i prenošenje poruka i informacija putem medija i Interneta. Radi sprječavanja zlouporabe tih sredstava komunikacije u cilju širenja rasne i ksenofobne promidžbe Vijeće Europe usvojilo je 2001. godine Konvenciju o kibernetičkom kriminalute 2003. godine Dodatni protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu o inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računalnih sustava.

Konvencija rasistički i ksenofobični materijal definira kao bilo koji pisani materijal, bilo koju sliku ili neku drugu reprezentaciju ideja ili teorija koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje protiv osoba ili grupa osoba na osnovu rase, boje kože, nacionalnog ili etničkog porijekla, kao i religije ako se koristi kao osnova za bilo koji od ovih faktora. Kao kazneno djelo definirano je distribuiranje ili bilo koji drugi način činjenja dostupnim javnosti rasističkog i ksenofobičnog materijala putem kompjutorskih sistema, kao i distribuiranje materijala koji “poriče, znatno umanjuje, odobrava ili opravdava djela genocida ili zločina protiv čovječnosti, kako ih definira međunarodno pravo.

U slučaju širenja govora mržnje putem medija i Interneta Vijeće Europe i Europski sud pravde primjenjuju posebno stroga načela i pravila. Europski sud pravde strogo kažnjava sve predstavnike medija koji pristrano prenose govor mržnje usmjeren prema bilo kome.

Ostalo međunarodno zakonodavstvo

1945. – Povelja Ujedinjenih naroda, članak 55., stavak (c) obvezuje sve članice na poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda za svih, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere.

1948. – Opća deklaracija o ljudskim pravima,  članci 1. i 2. svim ljudima garantira slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status.

1965. – Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD), predlaže konkretne mjere za borbu protiv rasne diskriminacije i govora mržnje.

1966. – Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, nalaže svim potpisnicama da zakonom zabrane svaku ratnu propagandu te svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje. Također, svim ljudima, bez obzira na gore navedene razlike, jamči se jednaka zakonska zaštita od diskriminacije.

2000. – Protokol 12. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članice Konvencije potvrdile su sveopću zabranu diskriminacije.

Nacionalno zakonodavstvo

Republika Hrvatska potpisnica je svih prethodno navedenih međunarodnih dokumenata, čime se obvezala na poštivanje i provođenje svih temeljnih načela koja iz njih proizlaze.

Ustav Republike Hrvatske (NN, br. 85/2010 od 09.07.2010. godine) jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, te posebno jamči slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa (članak 38.).

U kontekstu ograničavanja sloboda i prava članak 16. navodi da se oni mogu ograničiti samo zakonom radi zaštite slobode i prava drugih ljudi te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, pri čemu to ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Međutim, kada je riječ o govoru mržnje kao jednom od oblika poticanja na mržnju i diskriminacije, Ustav Republike Hrvatske baš kao ni prethodno navedeni međunarodni dokumenti ne tolerira takvu vrstu izražavanja te u članku 39. zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Uostalom, člankom 14. općenito zabranjuje diskriminaciju navodeći otvorenu listu osnova: “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.”

Od posebne važnosti za hrvatsko anti-diskriminacijsko zakonodavstvo, koje se također odnosi na inkriminiranje govora mržnje, je Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08; 112/12), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine. Ovaj Zakon napredniji je od europskih direktiva, koje su predstavljale osnovu za njegovo donošenje, budući da Zakon uključuje ukupno 17 diskriminacijskih osnova (zabranjuje diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), dok europsko zakonodavstvo poznaje svega 6 osnova (rasno ili etničko podrijetlo, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob, spol i spolnu orijentaciju). Budući da govor mržnje kao takav predstavlja poticanje na diskriminaciju, te je sukladno tome kažnjiv temeljem ovog Zakona.

U novom Kaznenom zakonu (Narodne novine br. 125/11, 144/12) koji je stupio je na snagu 1. siječnja 2013. govor mržnje reguliran je na slijedeći način:

Zločin iz mržnje definiran je kao kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla ili spolne orijentacije druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje. Ovakvom definicijom Kazneni zakon usklađen je s Okvirnom odlukom Vijeća Europe o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima.

Kroz kazneno djelo javno poticanje na nasilje i mržnju (članak 325.) inkriminira se javno poticanje na nasilje i mržnju usmjerenu prema određenim skupinama ljudi. Propisano  je kažnjavanje onoga tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti čini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina.

Nadalje, propisano je kažnjavanje organizatora grupe koja potiče na nasilje ili mržnju kao i osoba koje sudjeluju u takvoj grupi.

Također, posebna kaznena djela navode se u okviru poglavlja “Povreda ravnopravnosti”.

Važno je spomenuti i Zakon o ravnopravnosti spolova (NN, br. 116/03, 82/08) te Zakon o istospolnim zajednicama (NN, br. 116/03) koji zabranjuju svaku diskriminaciju, izravnu ili neizravnu, temeljem spola, bračnog ili obiteljskog statusa, te spolne orijentacije.

Unatoč tome što je u pogledu sankcioniranja zločina iz mržnje i inkriminiranja govora mržnje postignut veliki pomak donošenjem novog Kaznenog zakona, govor mržnje je mnogo detaljnije obrazložen u zakonima koji se odnose na medije, a riječ je o Zakonu o medijima, Zakonu o elektroničkim medijima i Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji.

Zakonom o medijima (NN, br. 59/04) uređuju se, između ostalog, pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost javnim informacijama. Ali Zakon ističe da će se njegove odredbe tumačiti sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U članku 3.(4) izričito se zabranjuje prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.

Zakon o elektroničkim medijima (NN, br. 122/03, 79/07, 32/08, 65/09, 153/09, 84/11, 94/13, 136/13) u članku 12. propisuje da u audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Od posebnog značaja je Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN, br. 17/01, 25/03, 137/10, 76/12), koji regulira obveze HRT-a kao javne televizije i u članku 8. zabranjuje širenje netrpeljivosti i poticanje na nasilje na jednak način kao što je to učinjeno Zakonom o elektroničkim medijima. HRT je sukladno ovom Zakonu dužan pridonositi suzbijanju diskriminacije na svakoj osnovi u skladu s Ustavom i propisima, te je također dužan programskim sadržajem pridonositi ostvarivanju ljudskih prava, ravnopravnosti i političkih prava građana te unaprjeđivanju pravne i socijalne države te civilnog društva, kao i objektivnom izvješćivanju i ukazivanju na kršenje ljudskih prava ranjivih skupina (članak 9.).

Naposljetku, zbog sve učestalijih nereda na sportskim natjecanjima, posebno tijekom nogometnih utakmica na stadionima diljem Republike Hrvatske, dio kojih je često bio iskazivan govor mržnje, 2003. godine usvojen je Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima(NN, br. 117/03, 43/09, 34/11). Zakon regulira obveze sportskih klubova, ali i samih posjetitelja sportskih događanja. Posebno zabranjuje unošenje i isticanje transparenta, zastave ili druge stvari s tekstom, slikom, znakom ili drugim obilježjem koje iskazuje ili potiče mržnju ili nasilje na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti ili neke druge posebnosti (članak 4. stavak 3.) te također pjevanje pjesama ili dobacivanje poruka čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju ili nasilje na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti ili neke druge posebnosti (članak 4. stavak 4.). U slučaju kršenja ovih odredbi Zakona zapriječene su novčane kazne ili kazne zatvora.