Odgovor čitateljice Domagoju Margetiću na Otvoreno pismo o Oluji: “Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!”
Datum objave: 22. studeni 2015./Piše: Ana Radić Miler
Nakon objavljenog sramotnog Otvorenog pisma novinara Domagoja Margetićakoje je on uputio Hrvatima na dan proslave Oluje pod naslovom“Hrvati vi ste fuj, ubijali ste srbe, ruke su vam krvave do lakata” u Uredništvo HAZUD-a pristiglo je niz komentara i pisama naših čitatelja. Gdja Radić Miler upitala je sebe a i nas, tko može od Hrvata prešutjeti i ne odgovoriti na pismo koje je adresirano na adresu svih Hrvata jer je svima nama i upućeno. Pismo pročitajte na ovom linku: http://www.hazud.hr/sramotno-otvoreno-pismo-domagoja-margetica-upuceno-hrvatima-hrvati-vi-ste-fuj-ubijali-ste-srbe-ruke-su-vam-krvave-do-lakata/Prenosimo u cijelosti i neizmjenjen odgovor gdje Radić Miler Domagoju Margetiću;
“Dobar dan Domagoj Margetić!
Jeste dobro?!
Eto ja nisam, a nisam zahvaljujući otvorenom pismu Hrvatima kao naciji, ljudima, onim običnim ljudima koje savršeno boli briga za politiku. Istini za volju nije baš da sam imuna na istu, al’……..
Dakle, gle’te Domagoj, sasma slučajno sam naletjela na pismo u kojem kažete:
- „Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom.“
Znaš ti Domagoj da su mnoge zemlje nastale upravo kao masovna ludnica, nakon ratova-krvavih, da su nakon toga proglasili nacionalnu slobodu, da su neke od njih vladajuće demokracije svijeta, a da među vladajućim demokracijama svijeta još uvijek imamo hrpu kolonizatora.
Ne znaš…siroče moje malo! Žao mi te!
- „Gotovina nije moj, niti počasni građanin mog Zagreba. On je pripadnik banditske, ratnoprofiterske, quasi generalske svite, koja je od ove zemlje napravila mafijaško – zločinački El Dorado. I točka! Za mene on je ratni profiter i zločinac, stup poretka ratnoprofiterske elite, a ne počasni građanin. Tu plaketu nek si nabije u svoje ratnoprofitersko dupe.“
Domagoj pobogu…kako to misliš „tvoj Zagreb“, Zagreb je i moj il’ sam se ja nešto prevarila. Nije važno jel’ il’ nije Gotovina tvoj heroj, važno je da je moj, a ja sam kao i ti građanka ove zemlje. Jbg stari moramo se međusobno tolerirati, zar ne? Ili je za tebe Domagoj tolerancija jednosmjeran proces? Plaketa u dupe…pa on ti nije gay…kod njega bi to teško prošlo…a kod tebe?!?
O siroti moj Domagoj! Ti kao da nisi sa ove planete?!?
- „Au ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu.Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!“
Dobro, ja sam prije nekoliko dana promijenila prezime. Imam i austrijsko i hrvatsko državljanstvo. Vjerujem da ti imaš srpsko i hrvatsko….pa gdje je problem Domagoj?
Odeš u ured državne uprave i napraviš ispis iz knjige državljana, prodaš stan, kupiš tri u Beogradu i nastaviš život s onima koje jako voliš.
Bidan moj Domagoj…kriza identiteta!!!
Idemo mi nešto demistificirati Domagoj!
Ja sam dijete iz miješanog braka; mama mi je bila žensko, a tata muško!
Moji roditelji su također iz miješanog brka; no po nacionalnim karikama pa maminoj strani imam hrvatske, češke i pazi sad srpske krvi, a po tatinoj strani imam talijanske (ova je zafrknuta jer je sicilijanska), austrijske, poljske i hrvatske krvi. Dakle, dragi moj Domagoj, kao multikulti osoba, odgajana na korijenima partizana u jednoj i žrtve u drugoj obitelji, mislim da su Hrvati u ratu debelo zas*** jer nisu išli do kraja.
Nisu osigurali Hrvatsku Hrvatima!
Moj djed po tati je bio zatvaran i mučen od strane partizana, ali obzirom da je bio znanstvenik, a Tito se znao sa svima „lepe pospominati“ onda ga je rehabilitirao 1953…dva mjeseca nakon toga on je umro. Moj tata je ostao siroče!!!
Mene je odgajala baka partizanka, širokih pogleda na svijet. Kad sam htjela ići u crkvu, ona je to ladne glave prihvatila…al ne’š vjerovat…moja mama za dlaku je ostala bez posla zbog mojih odlazaka u crkvu. Znaš što ju je spasilo? Mjesto rođenja, status samohranog roditelja i sindikalizam! Da…mene je Juga zamalo spriječila, kao i većinu drugih, da primim crkvene sakramente, al’ ja sam imala sreću što imam „normalnu“ obitelj!
Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!
Aj ti dragi moj Domagoj dođi u Austriju i budi Hrvat! Možeš…popodne poslije posla u svom hrvatskom klubu, ali ni zanimanje ni prednost pri zapošljavanju ti neće biti činjenica da si Hrvat.
No vratimo se onome po čemu si ozbiljno pljunuo. Vratimo se na rat.
Ja sam ti se udala 1990 godine i jako dobro se sjećam barikada kroz Knin! Jes’ ti to zaboravio?
E onda…moj ti je muž bio jedan od jačih informatičara u gradu pa je imao radnu obavezu…znaš li kako je ne znati gdje ti je muž? (btw…imaš li ti muža ili ženu?)
Znaš li kako se sa klincem od 4 godine naći usred grada u vrijeme zračne opasnosti?
Znaš li kako je otići sa klincima u Vukovar, bijahu 4 razred osnovne, pa te na ulazu u grad pitaju: „Mama čija je ono zastava!“, a ti da ne stvaraš zlu krv kažeš: “To ti je veleposlanstvo Republike Srbije!“ A nije bilo veleposlanstvo Domagoj, bilo je jebeno KUD Prosvjeta.
I još zerce o ratu?
Imaš li ti Domagoj obitelj?
Tada znaš do kad ti je sinu/kćeri škola i kad se vraća kući?
Znaš do kad ti žena/muž radi i kad se vraća kući?
Možeš li zamisliti sve one roditelje u Vukovaru, Zadru, Škabrnji i inim destinacijama koji NEMAJU IDEJU ni gdje su im djeca, ni kad se vraćaju kući! NE…oni ne znaju hoće li se ikada vratiti! Ajde se probaj staviti u kožu svih tih ljudi..majki, supruga, baka, teta i stričeva….ili SAMO ZAMISLI da ti se dijete ne javi na mobitel 2 dana…tvoje dijete.
Naravno sve ovo možeš zamisliti pod uvjetom da isto imaš!!!
I ajmo malo o Srbima
Vi’š u tom facking ratu, u našem neboderu-soliteru, živio je popriličan broj Srba. Sa mnogima od njih komunicirali smo na razini haj-haj, ali ovi koji su imali klince kao ja…bili smo si dobri. Nisam ni znala tko su! Kad su u Kninu počele barikade, počela su i sranja u soliteru, jer su neke naše komšije vješale jugoslavensku zastavu na svoje balkone.
Al, tko ih šljivi, oni su otišli…JER SU IMALI GDJE OTIĆI!
U istom tom neboderu, ili da budem dosljedna soliteru, živio je ČOVJEK, ne Srbin, ne Hrvat, ČOVJEK Domagoj.
Tom ČOVJEKU smo navečer u poštanski sandučić ubacivali kuverte sa lovom i popisom svega što nam treba iz dućana i on nam je to donosio. Za vrijeme uzbuna, nosio je vodu i hranu svima, pa čak i nama koji smo ostajali na katovima-spratovima i nismo odlazili u skloništa. Kad je moj sin 1992 godine slomio ruku, on ga je vodio na Hitnu pomoć i sa mnom čekao! Nemojmo zaboravit da je razina mobitela u to doba bila radijska; nit se on javio ženi, nit ja mužu, nit je to bilo važno! Bilo je važno da je dijete zbrinuto! Tako razmišlja ČOVJEK!
I čemu sve ovo…da taj ČOVJEK bio je Srbin koji nikoga nije ostavio na cjedilu, koji nije pokupio svoju ženu i djecu i pobjegao glavom bez obzira, koji je nastavio raditi-regularno, koji je rat živio s nama.
I zamisli Domagoj…ove godine smo zajedno bili na proslavi Oluje.
Znaš u čemu je problem?
Ja mrzim, al uistinu mrzim iz dna duše, a mislim da IMAM PUNO PRAVO NA TO, zanimanje i zvanje-nacionalnost. Što si po zanimanju-dipl.oecc ali i Srbin!
Ova zemlja neće krenuti naprijed dok svi ne budu jednaki.
Znaš onu Orwellovu-„Sve su svinje jednake samo su neke malo jednakije!“
To ti je trenutno Hrvatska. Imaš ovakvu situaciju, ne smiješ Srbinu reći – ti si Srbin, ne smiješ pederu reći – ti si peder, ne smiješ divljaku reći da jest divljak. Mi trenutno u ovoj zemlji imamo TEROR MANJINE NAD VEĆINOM i vjerovao ili ne dragi moj Domagoj Hrvati su manjinski narod u ovoj zemlji…barem se ja tako osjećam i to je razlog zbog kojeg selim „tamo gdje je sve po mom!!!“.
Selim u svoje drugo državljanstvo dok god ova zemlja ima jedan aršin za nas Hrvate a drugi aršin za sve moguće manjine!!!
Što ti misliš, bil’ Pupovac bio uspješan političar da je u SDP-u?! Zašto nije u SDP-u? Tko ga ili što prijeći?!
Ka…dosta mi je…dosta mi je suočavanja sa prošlošću i svih seratora koji pokušavaju objasniti kako se u ovoj zemlji vodio građanski rat. Ova zemlja je okupirana od Srbije i JNA… TOČKA…AMEN…PUNTO!!!
SUOČI SE S TIM DOMAGOJ!
Jel’ bilo ratnih djelovanja u Beogradu-Nije!
Jel’ bilo ratnih djelovanja u Čačku-Nije!
Jel’ bilo ratnih djelovanja u Nišu-Nije!
Pa o čemu mi pričamo dragi moj Domagoj?!
Jesi ti dobro? Ako ti treba psihijatar nema problema…ima ih ko u priči a i marihuana je legalizirana, a pomaže kod deluzija!
Gle Domagoj…ako ti se toliko gadi Hrvatska…ako je FUJ napusti je…odi…želim ti svu sreću na ovom svijetu…uživaj u Beogradu, lijep je on posebno u proljeće!
Okani se Hrvatske. Ja ću se u Austriji pobrinuti da ljudi znaju istinu, a moje poznavanje 5 stranih jezika i austrijska putovnica sigurno nešto znače u odnosu na tvoju malenkost?! Isn’t it!?
Znaš…da je Boga i pravde i da ova država radi svoj posao, nakon ovakvog teksta ti bi automatikom bio ispisan iz državljanstva Republike Hrvatske. Ovako nažalost, ako ti to nećeš napraviti, ja ću to zatražiti za tebe.
U ovoj zemlji ŽIVI 4 milijuna ljudi…ne 4 milijuna idiota koje ti moraš suočavati sa prošlošću, za debelu lovu Državnog proračuna, istog onog koji nema za insulinske igle za djecu.
Znate l’ priču o Vasi Ladačkom!
E moj Domagoj ti si Vasa Ladački! I ako Bog da i pravna država profunkcionira ti ćeš uistinu to i ostati!!!
Ana Radić Miler
Nema komentara:
Objavi komentar