Dok se lihvarima iz kreditnih ureda sudi, njihove žrtve još uvijek bespomoćno očekuju zaštitu institucija i zakona
Datum objave: 11. studeni 2015./Piše: Nada Landeka
Pred sutkinjom Županijskog suda u Zagrebu Daniela Kustec, 12. studenog 2015. godine u 9:00 sati, Velika dvorana, sudnica 37/I, održati će se rasprava na kojoj će se suditi optuženom Marku Romaniču vođi lihvarske hobotnice i drugima.
Iako potpuno razotkriveni još 2012 godine do danas ovaj sudski postupak nije okončan, dok žrtve nelegalnih kreditnih ureda još uvijek ne naziru kraj svojim mukama. Imovina – kuće i stanovi opterećene su im hipotekama, fiducijom, prijenosom vlasništva, i plombom USKOK-a koji je zabranio otuđenje imovine do okončanja postupka samo jednom manjem dijelu oštećenih, dok su im žiro računi i danas blokirani ovrhama od strane brojnih nelegalnih i kriminalnih trgovačkih društava.Način poslovanja nelegalnih kreditnih ureda
Llihvarski boss Marko Romanič bio je voditelj poslova u kojima su osnovani brojni kreditni uredi koji su plasirali kredite putem oglasa koji su bili posijani svuda: u tramvajima, oblijepljeni na rasvjetnim stupovima, na stolićima čekaonica u javnim institucijama, te u tiskovinama. Putem tih nelegalnih kreditnih ureda plasirani su milijuni kn, dok su daleko veći iznosi putem trećih pravnih osoba naplaćivani.
Prema optužnici sumnja se da je dobro organizirana skupina oštetila tek 660 građana i uzela im najmanje 91 milijun kuna, međutim stvarni broj prevarenih i oštećenih građana daleko je veći kao i iznos koji je ova banda nezakonito stekla.
Dio Romaničevih suradnika nagodio se s USKOK-om za relativno blage kazne. Većina njih dobila je kazne do godinu dana zatvora koje su odmah zamijenili radom za opće dobro pa su počinitelji kriminalnih radnji ostali na slobodi i postali „dobrotvori“.
Žrtve kreditnih ureda prepuštene od svih državnih institucija na nemilost lihvarima
Afera je izbila kad su brojne žrtve shvatile da su grubo izvarane. Jednostavan i brz oblik kreditiranja ubrzo se pretvorio u jednostavan i brz način stjecanja nekretnina. Iako su lihvare zastupali i odvjetnici Marić iz Zadra i Krpan iz Zagreba koji su u ime i za račun lihvara, temeljem punomoći naplaćivali potraživanja temeljem ovih ništetnih i nelegalnih ugovora, ni Hrvatska odvjetnička komora, kao ni Županijski sud u Zagrebu još uvijek nije donio značajniji sud o ovom slučaju koji je iza sebe ostavio ne samo osiromašene i opljačkane građane, već i brojne žrtve koji su oboljeli a neki čak i digli ruke na sebe.
Kreditni uredi nicali su kao gljive diljem Hrvatske, a posao im je cvjetao. Mijenjali su sjedišta, članove Uprave i kontakt telefone brzinom svjetlosti. Jedan od tih kreditnih ureda skrivao se iza tvrtke “OMH-Razvitak” čije je službeno sjedište u Vukovaru. Na Jadranskom trgu u Rijeci nalazilo se sjedište kamatarske tvrtke “Kaligrafija”, dok je u Gundulićevoj 6 bila prijavljena “Nova karaka”. Prema optužnici, krediti su s enormno visokim kamatama plasirani preko tvrtki “Aristotel”, “IAP Siscia”, “Usavršavanje”, “Ekonomska analiza”, “Imetak plasman”, “Usluge Axia”, “Mundus Maximus”, “Ekvivalent” i “Zapadni način”a i preko mnogih drugih tvrtki. Naplatu pak, i danas vrše pravne osobe koje nisu ni u kakvom ugovornom odnosu sa dužnicima, i to putem bjanko zadužnica koje su dužnici predali prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu.
Najgore su prošli oni dužnici koji su u očajničkoj potrebi za gotovinom potpisivali dokumentaciju „na slijepo“ uopće ne vidjevši što u istoj piše, pa je tako velik dio dužnika umjesto Ugovora o kreditu potpisao Ugovore o kupoprodaji nekretnine – kuće ili stana te su umjesto dužnika postali podstanari u vlastitim domovima, jer su im ovi nelegalni lihvarski uredi umjesto rate kredita naplaćivali najam vlastitog doma.
U slučajevima u kojima su procijenili da će brzo i lako doći do nekretnina, lihvari su ljude jednostavno izbacili iz njihovih domova i to najčešće za vrijeme dok su bili na radnom mjestu, otevši im sve što se oteti dalo, promijenili bravu na ulaznim vratima. Ljudi su tako preko noći završili kao beskućnici i na ulici, uz to, dužni po nekoliko stotina tisuća kuna koje su im ovršivali i još uvijek ovršuju po žiro računima.
U brojnim uredima u Zagrebu, srodni kreditni uredi posluju i danas
Iako je zakonom zabranjeno isplaćivati novac u kreditnim uredima isti i nadalje provode jednaku praksu očigledno dobro zaštićeni od institucija i tijela vlasti, i ne boje se sankcija od nelegalnog poslovanja.
Dok se jednima sudi, drugi su nastavili dobro uhodan biznis. Čak i Zavod za mirovinsko osiguranje provodi naloge po Administrativnim zabranama pravnih osoba s kojima dužnici uopće nemaju ugovorni odnos. Sve institucije s kojima smo razgovarali, od Ministarstva financija, FINE, Zavoda za mirovinsko osiguranje, pravdaju se da one nisu ovlaštene donositi sudove o tome je li nešto legalno ili nije. Povinovat će se odluci suda, kažu, pa ukoliko sud donese odluku da nešto nije zakonito i legalno, te da ovrhu treba zaustaviti, istu će obustaviti. U međuvremenu žrtve lihvara su blokiranih računa, gladuju, potpuno osiromašeni, dok im svaki novi dan u kojem se ne nazire rješenje predstavlja agoniju i noćnu moru.
Gdje počinje ova priča i tko je organizator ovog oblika pljačke?
Sve je krenulo još početkom 2007. godine kada su se Marko Romanič i njegovi suradnici priključili organizaciji koja se bavila davanjem zajmova. Tko je točno bio u njezinom samom vrhu još nije službeno utvrđeno, iako se zna da su krediti plasirani putem navodnih stranih investitora, koji su u stvari izbjegli državljani s područja bivše Jugoslavije, pa i bivši udbaši, koji su u inozemstvu dobili državljanstvo, novo ime, pa sa novim identitetom vratili se na područje Hrvatske. Dogovor između njih je bio da se krediti isplaćuju uz ugovaranje nesrazmjerne koristi.
Građani su novac mogli tražiti, a i dobiti i u “kreditnim uredima” u gotovo svakom hrvatskom gradu. Kreditna sposobnost nije uopće bila bitna. Bitno je bilo da su posjednici nekretnina, po mogućnosti što vrijednijih i kredit se isplaćivao odmah, u najdužem roku od 24 sata. Kako je i naprijed navedeno, često se i nije radio ugovor o kreditu, već ugovor o kupoprodaji nekretnina, čime su dužnici sami sebi svezali omču oko vrata.
Selektivna blokada nekretnina od strane USKOK-a
Začuđuje da je USKOK zablokirao samo 660 nekretnina, te da je to broj označenih kao oštećeni pred Županijskim sudom u Zagrebu, iako se stvarni broj oštećenih broji u tisućama. Najveći broj otetih ili opterećenih nekretnina uopće nije blokiran od strane USKOK-a.
Po kojoj metodi je provedena ova selektivna odluka, ne znamo, a i nema logičnog objašnjenja obzirom da bi svi građani pred zakonom trebali biti jednaki, pa tako i jednako zaštićeni. No na žalost, mnogi još uvijek proživljavaju teške trenutke jer ih i danas nazivaju sa skrivenih brojeva, iz raznih call centara, dolaze im na kućna vrata s prijetnjama i sl.
Hrvatski branitelj Zvonko.Š. želio je premostiti kratkotrajnu financijsku krizu pa se obratio jednom od kreditnih ureda radi kratkotrajne pozajmice. Iako je prošao sve najteže bitke na ratištu, boreći se na prvoj crti u Tigrovima, Zvonko nije bio dorastao ovim beskrupuloznim prevarantima. Umjesto ugovora o zajmu poturili su mu na potpis Ugovor o kupoporodaji kuće. Iako su mu po osnovi kredita isplatili svega 20.000,00 kn, dokumentaciju su posložili na način kao da im je prodao kuću za 360.000,00 kn. Iselili su ga jednog dana dok je bio na na poslu, bez ikakvog upozorenja, oduzevši mu pri tom i sve njegove osobne stvari i namještaj. Kuću su uselili nepoznati ljudi, te su je potom i tri puta prenijeli na nove vlasnike. Uz sve to ovršili su mu i žiro račun zadužnicom na iznos od 500.000 kn. Od smirenog i zadovoljnog čovjeka i heroja, Zvonko se pretvorio u doživotnog roba, a njegov život u svakodnevnu borbu protiv zločina nad njim i mnogima.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača
U međuvremenu je, nakon mukotrpne i dugotrajne borbe dokazivanja o ovom apsolutno nelegalnom poslu koji se odvijao pred očima svih u Hrvatskoj uz očigledni blagoslov trgovačkih sudova koji su društvima s ograničenom odgovornošću i svega 20.000 kn temeljnog kapitala odobravali registraciju za obavljanje djelatnosti kreditnog poslovanja iako je takva registracija u apsolutnom neskladu sa drugim zakonima, u Saboru Republike Hrvatske usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine a kojim su svi ovi Ugovori o kreditu proglašeni ništetnim na temelju zakona.
Uprkos nezakonitosti, ništetnosti i dokazanoj nelegalnosti, Ministarstvo financija koje je neposredno zaduženo za nadzor nekontroliranog priljeva i odljeva novca nije do danas poduzeo realne i oštre korake za suzbijanje ovog biznisa niti provelo kvalitetne kontrole i naplatu kazni zbog nelegalnog poslovanja, baš kao ni HANFA.
Nakon medijskog razotkrivanja njihovog djelovanja i javnog priznanja vodećih iz Ministarstva financija (Linić, Šegon) da se radi o kriminalnim radnjama, lihvari su problem riješili na način da su im postojeće tvrtke brisane iz sudskog registra, dok su isti posao nastavili preko novih tvrtki, sa sjedištem na drugim adresama i pod novim imenom.
Tako su, i nakon podizanja optužnice na jednak način poslovala društva „Za tebe“ d.o.o., „Novac na ruke“ d.o.o., Kartaga d.o.o., Kartagina d.o.o., Nova Kartaga d.o.o., Nova Kartagina d.o.o. i brojne druge.
Imovinsko pravni zahtjev i priključenje oštećenih sudskom postupku
Prema članku 154. i čl. 155. Zakona o kaznenom postupku prijedlog za ostvarnivanje imovinsko pravnog zahtjeva ovlaštena je postaviti oštećena osoba i žrtva kaznenog djela. Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva podnosi se tijelu kojem se podnosi i kaznena prijava ili sudu koji vodi postupak. Prijedlog se može podnijeti najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Osoba ovlaštena na podnošenje prijedloga dužna je određeno naznačiti svoj zahtjev i podnijeti dokaze. Ako žrtva ili oštećenik nisu stavili prijedlog za ostvarivanje imovinskog pravnog zahtjeva do podizanje optužbe, takav prijedlog mogu staviti do završetka dokaznog postupka. Prijedlog se može podnijeti državnom odvjetništvu (čl. 205. st. 1. ZKP-a) i sudu sve do završetka dokaznog postupka.
Prijedlog treba sadržavati određen zahtjev, činjenice na kojima podnositelj prijedloga temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prijedlog se može podnijeti i usmeno (na pripremnom ročištu ili na raspravi).
Odgovorna osoba, državni odvjetnik do podizanja optužnice, odnosno sudac istrage, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća dužni su ovlaštenu osobu (oštećenika ili žrtvu) upozoriti na pravo postavljanja prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva. Ukoliko to propuste učiniti pa žrtva zbog toga pretrpi štetu odgovornost bi trebala snositi Republika Hrvatska (čl. 155 st. 4. ZKP-a).
Zaštita imovine poduzimanjem pojedinačnih parničnih radnji
Oštećeni i žrtve kreditnih ureda trebaju podnijeti tužbe radi ništetnosti ugovora o kreditu, pozivajući se na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 102) koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine, te istu predati nadležnom općinskom sudu. Istovremeno, uz kopiju tužbe trebaju predati Prijedlog radi odgode ovrhe nadležnom ovršnom sudu, (uz priloženu tužbu i kaznenu prijavu) pred kojim se vodi ovršni postupak (ako se vodi), ako se ne vodi, onda trebaju ustati tužbom radi stavljanja van snage zadužnica i mjeničnih očitovanja na kojima se temelji ovrha, te kod istog suda zatražiti donošenjePrivremene mjere kojim će se zabraniti naplata po tim sredstvima naplate.
U zemljišno knjižnom odjelu katastarske općine u kojoj se nalazi nekretnina predati Prijedlog radi zabilježbe spora (uz priloženu tužbu) do okončanja postupka.
VEZANI ČLANCI:
Nema komentara:
Objavi komentar