Komentar Antuna Babića: MOST nade ili put koji će Hrvatsku odvesti u provaliju? |

Komentar Antuna Babića: MOST nade ili put koji će Hrvatsku odvesti u provaliju?

Datum objave: 19. studeni 2015./Piše: Antun Babić

Na zadnjim parlamentarnim izborima glasači su se, svjesno ili nesvjesno, odlučili  da MOST s devetnaest zastupnika (prije isključenja Drage Prgometa) odlučuje o subini Hrvatske u iduće četiri godine. To je činjenica koju je nemoguće zanemariti ili zaobići, osim su slučaju da se kojim čudom HDZ i SDP odluče na veliku koaliciju, u što ja nevjerujem. S obzirom da to znači da će, za sada, i dalje u tajne eminencije te stranke (a ne samo njezini zastupnici) odlučivati ne samo o sudbini Hrvatske nego i svakog njezinog stanovnika, pa i o mojoj sudbini, nužno je potrebno taj (ne)očekivani fenomen analizirati iz svih mogućih uglova.

Od kada sam se odlučio boriti za slobodnu i demokratsku državu, izborom za tajnika Matice Hrvatske u Australiji 1973. godine, za mene su stranke bile samo vozilo tj. sredstvo do ostvarenja tog cilja. Samostalna hrvatska država uvijek mi je bila na prvom mjestu, a tek onda stranka ili njezine vođe. To su nacionalni i politički postulati u svim razvijenim demokratskim zemljama s nacionalno svjesnim stanovništvom. Nažalost, Hrvatska i hrvatski narod još su daleko od tog u razvijenom svijetu nepisanog ali i neupitnog zakona i ponašanja.

Od 1994. godine zagovarao sam treću, domoljubnu i demokratsku, političku opciju u Hrvatskoj

Osnivanjem Kašinske inicijative unutar Hrvatske seljačke stranke 1994. godine i nekoliko mjeseci kasnije osnivanjem Hrvatske demokratske seljačke stranke, bio sam već tada svjestan da se u HDZ-u i SDP-u nalaze ljudi iste prošlosti i istog mentalnog sklopa (mentalni komunisti) i vrlo naivno sam mislio da ću osnivanjem treće opcije na hrvatskoj političkoj pozornici spriječiti da se mentalni komunisti izmjenjuju na vlasti. Prije svega razmišljao sam kako je HDZ-u bio potreban partner, ali i politički korektiv kad se za to ukaže potreba. O tome sam 1989. u Kanadi razgovarao i s tada predsjednikom HDZ-a dr. Franjom Tuđmanom. Naravno, u tom mojem naumu nisam uspio, jer sam bio rušen ne samo od strane Udbe, nego i nekih moćnih članova HDZ-a i SDP-a, koji su se bojali da treća opcija, ili netko iz iseljeništva ne ugrozi njihovu vlast u Hrvatskoj. O tome više u mojoj knjizi, koja bi sada već bila gotova da mi supruga nije teško bolesna.

Zašto ovakav uvod? Jednostavno zato da kažem kako sam zagovarao pravu treću opciju na hrvatskoj političkoj sceni već od 1994. godine. To je bio razlog zašto sam na poziv Milana Kujundžića pristupio i Hrvatskoj zori, iz koje sam brzo otišao kad sam shvatio da tu nema potencijala za razvoj te stranke u ono što ja mislim da je Hrvatskoj potrebno.

Iskustvo mi je govorilo da će MOST dobiti veliki postotak glasova

Dva mjeseca prije parlamentarnih izbora, dok Drago Prgoment još nije bio formalno u koaliciji s Petrovom, moje mi je političko iskustvo govorilo kako će MOST na dolazećim izborima biti iznenađenje poput Ivana Vilibora Sinčića na predsjedničkim izborima. Analizirajući stanje na političkoj pozornici bilo mi je jasno da će MOST dobiti puno glasova zato što je jedan veći dio biračkog tijela ne samo nezadovoljan nego i ogorčen što se na čelu HDZ-a nalazi potpuno nesposoban političar poput Tomislava Karamarka i, s druge strane, premijer koji je cijelu naciju četiri godine (osim u predizbornoj kampanji) izluđivao svojom arogantnošću, uličarskim ponašanjem i političkom nekulturom – naprimjer odbijanjem  čestitati predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović na pobjedi itd.

U takvom političkom ozračju nije trebalo biti previše pametan ili politički iskusan za predviđanje kako će MOST vrlo dobro proći na izborima. Taj me je osjećaj ponukao da Boži Petrovu uputim jednu e-mail poruku kako sam spreman pomoći oko pripreme programa za promjenu odnosa Republike Hrvatske prema iseljeništvu.  Naime, kao što je široj javnosti poznato, na tom području, usprkos negativnom odnosu hrvatskih vlasti prema Hrvatima izvan Hrvatske, neumorno i uporno radim od povratka u Hrvatsku iz Australije 1990. godine.

Razgovor s članom Nacionalnog vijeća MOST-a Branimirom Karačićem

Dva dana kasnije nazvala me jedna gospođa iz MOST-a i pozvala me na sastanak u stranačkim prostorijama u Smičiklasovoj ulici u Zagrebu. U znatiželji da vidim kojeg su političkog i ideološkog opredjeljena članovi MOST-a i kakav je njihov politički kapacitet za sudjelovanje u vođenju države na najvišoj razini, odazvao sam se na taj sastanak.

Primio me je jedan od tajnih i javnosti još uvijek nepoznatih članova Nacionalnog vijeća MOST-a, Branimir Karačić, koji je, kako mi je rekao, glavna osoba za regrutiranje i filtriranje ulaska potencijalnih članova. Na moje pitanje da mi izloži političku platformu MOST-a i ciljeve za dolazeće parlamentarne izbore, Karačić mi je rekao:

“MOST je pokrenulo dvadesetak ljudi, koji su ujedno i članovi Nacionalnog vijeća, koje odlučuje o svemu. Mi smo odlučili da se niti jedan član Nacionalnog vijeća neće kandidirati za zastupnika na parlamentarnim izborima, osim Bože Petrova. No, Božo Petrov je samo “lijepo lice” tj. pogodna figura za medije i javnost, ali on ne odlučuje o bilo čemu. Glavna osoba u MOST-u, koja o svemu odlučuje, je Nikola Grmoja, zamjenik gradonačelnika Metkovića (Petrova). Ipak o svemu se raspravlja na Nacionalnom vijeću. Naš cilj za ove izbore je dobiti dva do tri zastupnika i izgrađivati stranku za iduće izbore. Zbog toga za ove izbore nećemo imati posebnu veliku kampanju jer će to za nas odrađivati PR agencija. Nama bi jako koristilo Vaše političko, diplomatsko i poslovno iskustvo i nudimo Vam da radite u našem sjedištu u Smičiklasovoj. Posebno bi nam bilo važno Vaše diplomatsko iskustvo, jer mi nemamo nikoga tko prati vanjsku politiku”.

Nakon što se razgovoru pridružila još jedna osoba, također član Nacionalnog vijeća, koju sam inače prije puno godina upoznao tijekom razgovora s tada suvlasnikom poduzeća CROATA Franjom Bušićem, Karačiću sam odgovorio da se čudim da oni ne vide kakvo je političko stanje u Hrvatskoj, te da mogu očekivati veliki postotak glasova na izborima i ako promaše tu priliku da će im se dogoditi ono što se dogodilo ORAH-u i Živom zidu tj. da će do slijedećih izbora nestati. Dodao sam da moraju uložiti sve snage za ove izbore, inače nakon toga neće više postojati.

Karačića sam također upitao što misli o pričama da će se Drago Prgomet priključiti MOST-u. Odgovorio mi je kako je on jako sumnjičav prema Prgometu, koji se, naglasio je, samo želi osvetiti Karamarku i da je na Nacionalnom vijeću glasovao protiv primanja Prgometa u MOST, ali da je Nikola Grmoja odlučio da se Prgometa ipak primi. Bez da sam ga išta pitao, Karačić je dodao kako je sumnjičav i prema namjerama ekonomista Ivana Lovrinovića.

Lista za dijasporu samo bi nam mogla štetiti

S obzirom na moju e-mail poruku Petrovu, pred kraj tog prvog susreta upitao sam Karačića kakav je odnos MOST-a prema Hrvatima u dijaspori. Doslovce je rekao slijedeće: “Nećemo imati listu za dijasporu. Zbog negativnog imidža koje iseljenici imaju u Hrvatskoj nas lista za dijasporu ne zanima, to bi nam moglo samo štetiti”.

Na taj komentar Branimira Karačića, odgovorio sam kako imam dojam da se u MOST-u nalaze ljudi bez velikog političkog iskustva i da zbog obiteljskih problema ne želim trošiti vrijeme na projekt koji  mi se pomalo čini kao nečiji hobi a ne ozbiljan politički rad na stvaranju kvalitetne treće domoljubne opcije, koja je Hrvatskoj u ovim trenutcima jako potrebna. Prije odlaska obećao sam da ću se nakon dva ili tri tjedna javiti tj. odgovoriti hoću li imati vremena da im pomognem iako sam razočaran s njihovim pomanjkanjem političke ambicije za dolazeće izbore.

Tri tjedna kasnije, ponovno sam se sastao s Branimirom Karačićem u Smičiklasovoj. U email poruci dva dana ranije tražio je moj savjet i preporuku za sastavljanje liste za dijasporu, na čemu sam ranije inzistirao. Predložio sam mu neka imena i dodao kako sam spreman, ako nikoga ne nađu, osobno prihvatiti da budem na listi, iako lista u dijaspori nema apsolutno nikakvu šansu, ali da je važno da se MOST predstavi kao ozbiljna politička opcija koja će povezivati domovinsku i razočaranu iseljenu Hrvatsku. Ponovio sam, u nazočnosti Drage Prgometa, koji je došao na sastanak šireg članstva MOST-a, da su pred MOST-om jako važni izbori i da po mojoj procjeni MOST može dobiti 16, ako ne i više zastupničkih mjesta

Vi ne možete biti na listi jer ste desničar i protiv SDP-a

Po dolasku kući Karačiću sam poslao neke od već ranije napisanih programa i projekata kakav bi odnos Hrvatska trebala imati prema hrvatskoj dijaspori. Slijedeći sam dan od Karačića dobio odgovor u kojem je, između ostaloga, Karačić rekao slijedeće: “Što se tiče Vašeg mjesta na listi možemo razgovarati. Ono što je meni tu minus je što ste se nedavno javno zakačili s SDP-om u Rijeci. I osobno sam stekao dojam kroz medijske napise da ste desno”.

Na taj bezobrazluk mladog Karačića (35) oštro sam mu e-mailom odgovorio i poslao kopiju Boži Petrovu i Nikoli Grmoji. Zbog dužine teksta nema smisla prenositi sadržaj te email poruke. Ipak za javnost je potrebno reći kako sam u mojem odgovoru Karačiću rekao: “kako njegovo širenje priče da je Petrov samo lutka na koncu, koja o ničemu ne odlučuje, teška prijevara glasača”. Također sam dodao da je MOST za mene još jedno veliko političko razočaranje u Hrvatskoj i da s njima ne želim imati ništa, iako sam želio iskreno pomoći, misleći da se radi o ozbiljnoj skupini ljudi”.

Karačić mi je slijedeći dan poslao slijedeći odgovor: “

…Čitao sam medijske članke o incidentu u Rijeci gdje ste prikazani kao desničar. Dakle nikako nije riječ o mojoj osobnoj percepciji, već percepciji javnosti…. Pošto u MOST-u imamo dovoljno ljudi desnog centra jako sam oprezan da ne izgubimo članove i glasove lijevog centra koje trenutno imamo i do kojih nam je jako stalo. Gospodin Prgomet kao osoba koja je percipirana u desnom centru je već upoznat s takvim mojim stavom… Pošto nemam niti jedan javni istup vjerujem kako je šira javnost potpuno nezinteresirana za moj stav na bilo koju temu pa i ovu o kojoj razgovaramo.

Znam da će nekim ljudima ovaj opis mojeg iskustva s MOST-om izgledati kao osobna stvar ili sada neka vrsta osvete. Da sam želio osvetu sve to bih napisao prije izbora. No, čekao sam da izbori prođu i da u slučaju pokazivanja ozbiljne i promišljenje politike od strane MOST-a ne ispadem brzoplet i nekorektan. Međutim, tjedan dana nakon izbora, gledajući i analizirajući kakav sve politički cirkus MOST-a sada izvodi,  i zbog toga dovodi zemlju u još veću opasnost nego što je bila prije izbora potrebno je postaviti nekoliko pitanja:

1. Tko zapravo politički i financijski stoji iza MOST-a?
2. Tko su članovi Nacionalnog vijeća MOST-a, s čime se bave, zašto se nisu na izborima kandidirali za zastupnička mjesta, koliko je bogato njihovo političko iskustvo da mogu upravljati s državom, zašto njihova imena nisu još objavljena u javnosti, gdje ti ljudi žive, zašto žele s MOST-om upravljati na tajnovit način kao da se radi o podružnici Masonske lože ili neke druge tajnovite organizacije? To je potpuno neprimjereno u demokratskom društvu i političkom djelovanju u demokraciji.
3. Hoće li odluku u ulasku MOST-a u koaliciju s HDZ-om ili SDP-om donijeti njegovi saborski zastupnici ili tajni članovi Nacionalnog Vijeća MOST-a?
4. Hoće li saborski zastupnici MOST-a za svako glasovanje morati tražiti mišljenje Nacionalnog vijeća?
5. Kako može Božo Petrov biti kandidat za mandatara Vlade kad ni u MOST-u o ničemu ne odlučuje.
6. Kako može MOST imati aspiracije da bude ključan igrač u Vladi Republike Hrvatske kad nema niti jednog stručnjaka za vanjsku politiku u vremenu kad će možda odlično poznavanje međunarodnih odnosa biti važnije od unutarnjeg političkog i gospodarskog stanja.
7. U slučaju da dođe do Trećeg svjetskog rata, koji je, prema izjavi Pape Franje već počeo, kakvo iskustvo i znanje ima MOST da može garantirati hrvatskom narodu da će znati braniti interese hrvatske države?
8. Kako se mogu preko jednog vikenda izraditi i usuglasiti kvalitetni i dobro promišljenji gospodarski programi i ostale reforme koje MOST traži?

Petrov nije Lee Kuan Yew

To što tajnoviti članovi Nacionalnog vijeća MOST-a možda pokušavaju ostvariti učinio je legendarni i u cijelom svijetu poznati predsjednik Singapore-a Lee Kuan Yew, koji je 1954. godine osnovao svoju stranku People’s Action Party i 1959. godine dobio izbore. Uvođenjem poludiktature i korištenjem vanjskog iskustva, Lee Kuan Yew je od malog ribarskog mjesta Singapore-a izgradio u najrazvijeniji financijski centar u svijetu i grad-državu s vrlo visokim standardom života. No, tu ima jedan veliki problem. Lee Kuan Yew je prije toga s nekoliko njegovih vršnjaka otišao u London, gdje je završio pravo, i nakon toga se obogaćen političkim, gospodarskim i društvenim iskustvom na zapadu vratio u Singapore i ustrajno izgrađivao Singapore na novim i modernim načalima. Nažalost, bojim se da dolazak u Zagreb i «preuzimanje vlasti» u Hrvatskoj sa samo 18 zastupnika od strane «seoskih učitelja i liječnika» iz Metkovića i okolice ne može imati isti učinak koji je imao povratak Lee Kuan Yew-a iz Londona u Singapore. Naravno, vrijeme će to brzo pokazati.

Koalicija MOST-a s HDZ-om za Hrvatsku je bolja od koalicije s SDP-om i HNS-om

Moja je iskrena želja da MOST donese nadu i ostvari želje napaćenog hrvatskog naroda tj. da spasi Hrvatsku. No, tko će odgovarati  ako nas pak MOST zbog toliko evidentnog političkog i svakog drugog neiskustva njegovih tajnih vođa odvede u još dublju provaliju od one u kojoj se danas nalazimo? Ima li nekoga od utjecajnih političara u Hrvatskoj, tko je spreman, i pod cijenu gubitka potpore MOST-a, da te ljude pozove da se otrijezne i vrate u realnost, te počmu djelovati razumno i u okviru broja glasova i mandata koji su dobili od biračkog tijela u Hrvatskoj? Ako se pak MOST odluči na nove izbore, na tim izborima neće dobiti više od dva ili tri zastupnika, koliko su prije dva mjeseca i očekivali da će dobiti na ovim izborima. Zato im preporučam da sadašnji politički cirkus u kojem pokazuju strah od odgovornosti što prije završe i vrate se u okruženje u kojem se osjećaju sigurni.

Ako stvarno žele učiniti neku korist za Hrvatsku neka ne dozvole da se na vlast vrate Zoran Milanović i Vesna Pusić, jer bi to bio kraj Hrvatske kakvu danas imamo. Ako je potrebno neka inzistiraju i na novom mandataru od strane HDZ-a. Kakav god sada bio HDZ-e, bez Tomislava Karamarka na njegovom čelu, ipak je za interese hrvatske države i hrvatskog naroda bolja opcija od SDP-a i HNS-a.