HAZUD: Nesporno je da u etično-moralnom smislu nema nevinog političara, takav bi mogao biti samo tek od majke rođen:

HAZUD: Nesporno je da u etično-moralnom smislu nema nevinog političara, takav bi mogao biti samo tek od majke rođen

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 30/05/2016 | LEAVE A RESPONSE

Petrov, Karamarko, Orešković

Već neko vrijeme zabrinuto pratimo situaciju na političkom polju. Brojna su previranja, ali i brojna podmetanja. Naime, samo slijepac ne bi primijetio stare, uobičajene metode diskreditacije, diskvalifikacije političkih protivnika, i brojne spinove kakvima se služi, a naročito aktivno od početka 2016. godine  politička stranka SDP i njihovi koalicijski partneri.Mediji su u službi bivše vlasti, isto tako i brojne institucije i veoma je teško razlučiti istinu od laži, stvarnost od izmišljanja.

Nesporno je da u etično-moralnom smislu  nema nevinog političara

Tajni sastanak Milanovića, Prgometa kod Kotromanovića

Takav bi mogao biti samo tek od majke rođen. I za MOST-ove saborske zastupnike mainstream mediji pronalazili svega, sjetite se priče s ministrom Tomislavom Panenićom.  Slali su razni “dobronamjernici”  hrpetinu dokumentacije kojom se navodno dokazuju njegovi nečasni poslovi u Baumaxu, a o istom je pisao i Telegram, za kojeg svi znamo “čiju stranu drži”.   Isto tako je prije nekoliko dana u “lijevim” medijima izašla priča o ministru Zdravku Mariću, navodno je prilikom obnašanja bivše funkcije  pogodovao  drugima radi vlastite koristi „Direktor HPB-a Maletić ministru Mariću dao kredit 1,27 mil. kn po 4%, on njemu plaću od 44.000 kn“. – pišu ti mediji.  Oko Stipe Petrine plele su se priče i priče,vodili se protiv njega i kazneni postupci, a ipak to nije bila smetnja da se nalazi na listi MOST-a, i da bude izabran za saborskog zastupnika upravo s nezavisne liste MOST.  Isto tako na meti je bio i Drago Prgomet, čiji brat je „na sreću“ SDP-ovac, koji se  kao i mnogi u SDP-u okoristio članstvom (prema napisima u medijima) pa su možda  i Prgometa  s nečim ucijenili,  dokaz svemu je i namješteno naslikavanje prilikom sastanka s Kotromanovićem o čemu su fotografije „iscurile“ u medije i prije nego li je sastanak i dovršen!?

Osim toga, samo mala beba ne bi shvatila udbaške spinove  za vrijeme pregovora oko dogovora za prikupljanje dovoljnog broja mandata radi konstituiranja Sabora RH i sastavljanja Vlade.

Sabor – sjednica za izglasavanje proračuna

Danas je posve jasno da je SDP dozvolio da se Sabor konstituira samo zato da bi lakše mogli sabotirati rad Vlade RH, ali istovremeno dobivati plaće za svoje nedolazak u Sabor, na radno mjesto.  Kopali su i pronašli mane i Ružici Vukovac,  MOST-ovoj kandidatkinji za ministricu poljoprivrede.  Na jednak način pronalazili su afere i aferice ministrima iz HDZ-a pa je tako kandidat za ministra branitelja Crnoja bio linčovan za situaciju koju prolaze i svi drugi branitelji koji žele riješiti stambeno pitanje, jer upravo prijavu boravišta na takav način uvjetovalo je Ministarstvo branitelja i procedura koju ja valjalo ispoštovati. Ali SDP nikad nije prigovorioPredragu Matiću razna čašćavanja na račun državnog proračuna, Kotromanovićeve letove avionom za koja nikad nije stiglo službeno objašnjenje, ali i učestala putovanja službenim avionima i helikopterima  Zorana Milanovića na Krk. Svi su ostali kao jedan,  sve do kraja mandata.

DOMAGOJ MARGETIĆ – NAČINIO JE MINISTRA KULTURE – STRAŠILO – LEDANA

Milijana Brkića su  u javnosti skoro javno linčovali zbog navodnog plagijata, iako pola države ima prepisane diplomske radnje, dok najmanje desetina ima kupljene diplome i nikad nije ni vidjelo škole, iako nije još niti potvrđeno da je Brkić doista što  i prepisivao, dok na internetu službeno se prodaju prijepisi diplomskih radova po cca 1.000 kn, i malo tko je od diplomaca sebi sam izradio rad.  To je naša stvarnost, baš kao što je i stvarnost da su ministra kulture  Zlatka Hasanbegovića „razapeli“ na svim mogućim križevima, vrijeđajući ga svakodnevno i ponižavajući, napadajući, a on je za sada jedini pokazao dosljednost i odlučnost kakva je potrebna vladajućima.

Ministra Hasanbegovića dočekali s lijesom

Nitko iz MOST-a nije oštro odgovorio SDP-ovcima kada su izvodili  „sprovode“ ispred ministarstva kulture, pokapajući „strašilo“ Hasanbegovića, niti je tko što prigovorio „antifašistima“ koji su grubo,  i još uvijek vrijeđaju  Hrvatske branitelje, Hrvate i Hrvatsku.

Da ne spominjemo da se i u Hrvatskom Saboru uzvikivao pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ i to bez ikakvih pravnih ali ni etičkih sankcija za govornika.

Ako ćemo o aferama suprotne strane, SDP-ovih ministara i saborskih zastupnika,  novinari su o tome toliko toga napisali i još pišu da samo vrapcima na krovu nije jasno do koje mjere je SDP poharao i opljačkao Hrvatsku.

Zar njima želite prepustiti svoj hrvatski narod?

Gdje vam je onda odgovornost prema Hrvatskoj i Hrvatima? 

Gdje vam je domoljublje? 

U čemu je onda razlika između Kluba MOST-a prepoznatljivog po paroli  „BAŠ ZATO“ i drugih političara – ako svi padate već na prvom ispitu čim se pojavi pitanje KAKO i ZAŠTO?

Zar nemate odgovore na razne provokacije? 

Ovako, vaša obećanja podsjećaju na nikad ostvaren Plan 21 Kukuriku koalicije,koja su isto tako isparila kao i SDP-ova obećanja, sa prvim  kukurikanjem pijevca.

Gdje je hrvatski  inat prepoznatljiv za čvrste i stamene ljude koji nikad ne posustaju i ne odustaju?

Nepreboljeni gubitak političkih funkcija Zorana Milanovića i Milorada Pupovca

Svima je poznato da je Zoran Milanović vrlo teško prihvatio gubitak premijerskog položaja. Milorad Pupovac ove promjene doživio je još teže, naravno, muči ga gubitaška Tesla banka, financiranje SNV, SDSS-a, Preporoda, i štošta drugo.

Hrvatima je s njihove strane obećan pakao, i imaju ga.

Nema toga što nisu probali  da ponovno osvoje  vlast i tako nastave razarati   Hrvatsku. Bila je to bahata i rastrošna Vlada i nisu imali ljubavi prema Domovini ni braniteljima. Savjetovali su mladima da krenu u svijet gdje ih čeka „bolja budućnost“. Raseljavali su mladost a mladim obiteljima lošim političkim odlukama gasili želju za novim životom. Tako godinama imamo demografsku stagnaciju. Bilo bi pogubno za Hrvatsku da su ostali i dalje na vlasti.

Isus nam je rekao: Svako podijeljeno kraljevstvo propada. Grad ili dom ne može opstati ako je iznutra razjedinjeno.

Upravo na tom razjedinjenju trenutno rade oni, koji žele rušiti Sporazum između Domoljubne koalicije i MOST-a, izmišljajući mnoge afere, podmećući,  dovodeći  političku scenu do usijanja, gdje razum na tren stane i gleda samo u jednom smjeru i tako se nesvjesno priklanja  paklenom planu koji  je Milanović obećao na odlasku. Rekao je, ali  i sve čini da tako i bude.

SDP razjedinjuje narod i plasira”afere” kao da ih u njihovom mandatu nije bilo na pretek

U vrijeme Milanovićeva  mandata i SDP-ove vlasti toliko smo se zadužili da je pitanje kako, kada i da li ćemo  iz tog dužničkog ropstva ikako izići.  Nitko Milanoviću  nije postavio pitanje kako je za vrijeme svojeg mandata uspio zadužiti Hrvatsku za skoro jednako  novca koliko su ju zadužile HDZ-ove Vlade kroz 12 godina. Nitko mu nije postavio niti pitanje iz kojeg je razloga zaposlio preko 1500 ljudi u državnim službama neposredno prije novih izbora, i to bez natječaja. O DUUDI-ju, nestalih 16 milijardi kuna  i  neaužurnom vođenju državnih nekretnina bolje  da i ne pričamo. To je posebno važno pitanje, ali jednako tako neriješeno. O svemu više pročitajte u tekstovima;

http://www.hazud.hr/top-lista-hns-ovih-i-sdp-ovih-moralista/

http://www.hazud.hr/sto-je-dopusteno-zoranu-milanovicu-nije-drugima/

http://www.hazud.hr/mesicev-kum-zeljko-zuzic-pregovara-sa-tuziteljstvom-o-nagodbi-radi-optuzbe-za-utaju-476-milijuna-kuna/

http://www.hazud.hr/tajkunizacija-slavko-i-prijatelji-kalem-i-jezic/

Mogli bismo tako unedogled nabrajati obilje nepravilnosti i nezakonitosti, pronevjera, pljački, zlouporaba položaja, uključujući i afere njihovih ministara, afere članova njihovih obitelji,  pronevjereni novac ministrice Zlatar Violić, Vrdoljakave afere, afere i neplaćanje poreza i prireza SDP-ovog ministra Bauka,   Vargin sukob interesa, sedmogodišnji rad bez liječničkih licenci Milanovićeve supruge i  ministra Miranda Mrsića, nestalih  16 milijardi iz DUUDija,financiranje ratnog zločinca Dragana Čičića od strane HBOR-a unatoč  blokiranom računu,  slanje 4.500.000 eur-a hrvatskog novca  u Kraljevo, sramotne predstečajne nagodbe u kojima su mahom prijatelji SDP-ovaca opraštali dugove SAMI SEBI, zahvaljujući zakonu koji je omogućio oprost dugova nadglasavanjem.  Da ne zaboravimo i malverzacije Slavka Linića i Joze Kalema,  otpuste dugova iz Hrvatskih šuma, pogodovanje u prodaji Česme i oprost dugova Spačvi, i mnoštvo toga. Uz sve to naravno, zaboravlja se na veliku pljačku naroda, nezakonitim ovrhama, lihvarskim kreditima, nelegalnim poslovanjem na području RH, neplaćanje poreza na dobit i na nekretnine, a i dan danas Ivo Josipović, Krešimir Macan i njihovi suradnici pokušavaju skrenuti rješenje ovog problema na potpuno krive staze, sve na štetu hrvatskog puka.  Predugo bi trajalo da sve ovdje nabrajamo.

Zasigurno nema većih malverzacija nego što su učinjene  za vrijeme Milanovićeve Vlade sa predstečajnim nagodbama i  aferama u zdravstvu. Milanović bi se  sada bavio Karamarkom. Zapravo on želi nastaviti tamo gdje je stao, na uništenju i porobljavanju Hrvatske, zato sada predlaže glasovanje o povjerenju prema prvom predsjedniku Vlade gospodinu Karamarku.

Razaranjem  suradnje  između Domoljubne koalicije i MOST-a nastoji  razoriti i Hrvatsku.

Tko bi njemu bio dao povjerenje da je to zatražila Domoljubna koalicija dok je on bio na vlasti?

Otkrivale su se brojne afere, krediti odobreni u HBOR-u njegovoj šogorici koji je plaćala Podravka,  krediti njegovi i njegovog brata, stan kupljen od Hrvoja Vojkovića i pogodovana prodaja Croatia osiguranja, itd…

Na žalost  bivša oporba  nije zatražila izglasavanje povjerenja Zoranu Milanoviću  jer nije  željela pakao hrvatskom narodu,  iako nam  je svima bilo jasno da nam obećani  pakao ipak svakodnevno rade,  jer su rušili i još uvijek ruše sve  nacionalne, moralne i vjerske vrijednosti.

Čak su i  hrvatske branitelje, 100% invalide Domovinskog rata  ponižavali i ismijavali, jednako kao i  Katoličku crkvu postavljajući Frljića i njemu slične na važna i časna mjesta.

Domoljubna koalicija i Most polako ali sigurno mogu Hrvatsku odvesti  prema prosperitetu, čuvajući jedinstvo, nacionalni integritet i suverenitet hrvatskog naroda. Milanović to želi pod svaku cijenu prekinuti. Želi  sve isprovocirati i zato  maše kojekakvim “dokazima” koje navodno prije nije imao.

Tko mu smije vjerovati?

U pitanje je njegovo  pojačano jednoumlje koje je naslijeđeno od Titoista i želja da razbiju tu  kariku MOST  – Domoljubna koalicija/Petrov-Karamarko.  U tome mu svesrdno pomažu njegovi, komunistički mediji, koji su još prije nekoliko dana u tiskovinama najavili razdor u Vladi, pa i pad cijele Vlade.

Vjerujemo i nadamo se, da će razum ipak prevladati i da će  politička opcija na vlasti ipak donijeti razumnu odluku i dati prioritet Hrvatskoj, Hrvatima  i gospodarsko/ekonomskom razvoju  Hrvatske, jer ako to ne učine, svi  ćemo postati robovi u vlastitoj Domovini.

MOST i Domoljubna koalicija ulili su nadu mnogim građanima, naročito ovršenima. Pravosuđe je omča oko vrata mnogim građanima i treba nastaviti zacrtano jer već se vide promjene, iako je prekratko vrijeme da se vide neki veći rezultati. Most je trebao biti ono što i sama riječ kaže – poveznica.  Do sada se članovi MOST-a nisu dali uvući u nikakove igre i odabirali su  obranu hrvatskih interesa, neka tako bude i dalje.

Vjerujemo da će i sada kad se igraju igre oko Karamarka i kad se želi oslabiti Vlada, kada se sve poduzima kako bi se Vlada srušila, MOST-ovci znati  smiriti situaciju, a eventualne nepravilnosti, vezano za poslove Karamarkove supruge s Inom, staviti u redovnu proceduru kao to zakon i nalaže.

Zar vama doliče Prijeki sudovi? 

Neka Povjerenstvo za sukob interesa odradi svoje, kako to zakon nalaže. Kako je već bilo objavljeno u medijima, Karamarkova supruga raskinula je sporni ugovor prije nego li je Karamarko zauzeo poziciju podpredsjednika Vlade, a  obavljala je navedene poslove i prije nego li je bila Karamarkova supruga. Je li to nespretan splet okolnosti ili direktan sukob interesa o tome bi trebali odlučiti oni koji su za to zaduženi, i to po zakonu. Suprotno tome, upravo su ministri Varga i Vrdoljak na ministarskim pozicijama na nezakonit način, u direktnom sukobu interesa stekli stotine milijuna, baš kao i Radimir Čačić koji je  Coningu i Varteksu olakšao poslovanje brojnim beneficijama, a da ne spominjemo propalog poljoprivrednog apotekara Jakovinu koji je “uprskao” i cijelu situaciju sa europskim fondovima.   Ako k svemu još pribrojimo Marasa i Branka Grčića koji su neprekidno živjeli  u oblacima gotovo nesvjesni  situacije u kojoj žive  („evo sad će isplata iz EU fondova i slične floskule“) onda je za zaključiti da je  Milanovićeva Vlada bila u najlošijem sastavu Vlade ikad.

Svakako je za razmišljati zašto sada Milanović pokreće pitanje poslova sa Inom kad je sve te informacije znao i za vrijeme svoje Vlade.  Isto tako šutio je za pronevjeru/krađu Ininog zemljišta u Ilici, o čemu je više puta obaviješten, baš kao i ministri MOST-a,  nikog nije briga za krađu iako se radi o vrijednosti od nekoliko milijuna EUR-a i kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti. Istovremeno se tolerira  Cvitanovo nerješavanje kaznenih prijava za brojne pronevjere i utaje, Bajićev „sigurnosni“ smještaj u „drugoj sobi“ kako bi se prikrili svi propusti i promašaji USKOK-a i DORH-a.

Da nije tako zar bi bilo moguće ukrasti iz MUP-ovog sefa  zlato i novac, pa i dokumente, i to na način kao da je netko ukrao jedan bombon a ne kilograme zlata, da cure brojne informacije iz svih mogućih sigurnosnih službi ali i iz MUP-a?

Točnije, u institucijama RH sve se čini da se ništa ne čini, i ništa ne otkrije. 

Lako je zaključiti da je to dio onog paklenoga plana o kojem je u izborno vrijeme Milanović govorio.  Zna  li MOST prepoznati te igre?

Zar ne bi ljubav prema Domovini,  odgovornost prema narodu, svjesnost o štetnim posljedicama za Državu trebala nadrasti pojedinačni ego, i dopustiti da nadvlada glas razuma?  Hrvati to od svih političara, naročito političara na vlasti očekuju.

Računamo da se ništa loše neće dogoditi  i da će se glas razuma ipak probuditi. Možda postojeće stanje nije najsretniji izbor, ali ovog trenutka to je jedini izbor koji Hrvate može izvući iz kala i gliba u kojem se nalaze. To ste dužni svojem  hrvatskom narodu.  Zar ne bi trebalo staviti narod ispred vlastitih interesa? 

Evanđelje po Mateju 12 govori: Tko nije na mojoj strani, zapravo je protiv mene; i svatko tko sa mnom ne skuplja, zapravo rastjeruje. Naša strana je naša Hrvatska a znamo kome je ona slučajna država a kome jedna i jedina Domovina.

Dopuštanjem  da svi upadnemo u klopku koju su nam  crveni pripremili na način kako samo oni to znaju prirediti, zapravo aktualna vlast ne pokazuje snagu, već pokazuje iznimno veliku slabost. Osvrnite se na  ponašanje SDP-a za vrijeme njihove vlasti i na odluke koje su donosili, i na odluke sadašnje vlasti. Primjećujete li u njihovim odlukama ustrajnost, a u ovim Domoljubnim i MOST-ovim  redovima – mlakost? 

Idealna vlast bi bila ona Domoljubna ali sa  čvrstinom i odlučnošću kakvu ima SDP pri očuvanju svojih kadrova i branjenja svojih odluka.

Aktualnoj vlasti takva čvrstina i odlučnost očigledno nedostaje, ili je nešto drugo u pitanju?

HAZUD Portal

PISMO PREDSJEDNICI: “Kad mi moj tata kaže da moram živjeti s mamom ja sam jako tužna i plačem! Tada je i moj tata tužan i plače! Onda svi plačemo i tužni smo!: Autor: Nada Landeka

PISMO PREDSJEDNICI: “Kad mi moj tata kaže da moram živjeti s mamom ja sam jako tužna i plačem! Tada je i moj tata tužan i plače! Onda svi plačemo i tužni smo!

Autor: Nada Landeka

Postoji jedna starinska priča u kojoj su se dvije žene svađale oko djeteta.  I jedna i druga tvrdile su da je dijete njezino i željele ga uzeti sebi. Nisu mogle sporazumno dogovoriti se, stoga su se obratile sucu.  Sudac odredi da se „dijete prepolovi na pola“  i svakoj od žena dadne polovica. Obzirom da nije mogao nikako saznati koja od žena je  dijete rodila i koja ga više voli stavio je obje  žene na kušnju.  Na njegovu odluku, žena koja nije majka rekla je; „Odlično, može, prepolovimo ga“, dok je prava majka, žena koja bi dala život za svoje dijete,  glasno zajaukala. „Nemojte molim vas ništa učiniti djetetu, dajte ga toj drugoj ženi, samo da djetetu ne bude ništa, da bude zdravo i sretno“

Prenosila se ova priča s pokoljenja na pokoljenje, sve do današnjih dana.  Više ne živimo u srednjem vijeku, vremena su moderna,  majke su postale feministkinje, veganke, članice „muškomrziteljskih“ udruga, a poneki očevi postali su prave pravcate majke. Život bi položili za svoje dijete i za njihovu sreću i zdravlje, štrajkali građu, borili se svim pravnim sredstvima i putem medija,  a naročito se borili i bore pravom pravcatom ljubavlju prema djetetu koje su donijeli na svijet. Iz te ljubavi oca prema djetetu i zaštite dječjih prava proizašla je i Udruga za zaštitu prava djeteta, koju je osnovao Slaven Rukavina, otac koji se žestoko bori za sretno djetinjstvo svojeg djeteta, i to  sam protiv gotovo cijelog sustava.

Životna priča Slavena Rukavine i njegove kćerke dira duboko u srce, ali i šokira

Centar za socijalnu skrb Sesvete, a potom i Centar za socijalnu skrb Senj zaobilaze pravomoćnu sudsku odluku kojom je dijete na odgajanje dodijeljeno ocu s kojim dijete živi već 4,5 godine, i to sretno, sudeći po djetetu, po fotografijama sa sretnim izrazom lica, ali i po kazivanju svih koji ih poznaju.  Da bi ovi Centri uspjeli u svojoj nakani da se tati Slavenu oduzme dijete, bio je izložen brojnim sudskim postupcima u kojima je morao dokazivati da nije zlostavljač,  niti prekršitelj. I sve je uspješno dokazao. 3,5 godine koliko je trajala brakorazvodna parnica dijete je prolazilo traume, a bilo je i izloženo zlostavljanju. Ne očevom već majčinom.

Malena je u početku živjela s majkom koja se nije libila dijete i udariti kada bi dijete spomenulo oca, dok je veganska prehrana kojom je majka prehranjivala dijete uzrokovala tešku bolest djeteta „energetsko proteinski nedostatak“ (E-44) od koje je dijete liječeno.

Nakon dugotrajnog parničenja Općinski sud u Sesvetama je  dana 25. listopada 2012. godine donio presudu i Rješenje posl.br. P2-xxxx/09-171, a koju dana 19. veljače 2013. godine potvrđuje Županijski sud u Zagrebu presudom i Rješenjem posl.br. 8 Gž2-xxx/12-2. Tako je donesena pravomoćna sudska odluka da mldb. L. živi sa ocem. Do danas ta  presuda nije derogirana, promijenjena niti je  uložen pravni prijedlog za njenom promjenom. Ona je na snazi.

Općinski sud u Zadru zanemario je pravomoćnu sudsku odluku o životu djeteta sa ocem, i zaobilaznim putem odredio Rješenjem o ovrsi br. Ovr 907/2016  da se dijete na godinu dana dodijeli “udomitelju” majci – kojoj dijete ne želi.

Centar za socijalnu skrb  Sesvete, a potom i Senj (koji je naslijedio spis) podnose brojne optužbe protiv oca, i to na temelju prijava Udruge B.a.b.e  za koje majka piše, i na koncu, iako nisu mogli svoje optužbe ni na koji način dokazati,  zaobilaze pravomoćnu sudsku presudu, te obilaznim putem otimaju dijete od oca, i to Rješenjem o ovrsi na koje – žalba ne odgađa izvršenje.    

Kao razlog takvom postupanju CZS  Sesvete, a potom i  CZS Senj stavljaju ocu na teret „tešku optužbu“ , zamalo da ne uguši svoje dijete ljubavlju i brigom, te ga stoga optužuju da nad djetetom  vrši „emocionalno nasilje“ koje se  navodno prepoznaje u velikoj povezanosti između djeteta i oca. 

Niste do sada znali da ljubav  oca po navodu CZS terorizira dijete, i to  više od vidljivih modrica koje je udarcima nanijela majka?

Prema tome se dade zaključiti da za Centre za socijalnu skrb, za hrvatske sudove,  puno je logičnije i normalnije ne biti osjećajno vezan s djetetom, ne voljeti dijete,  ne stvoriti povezanost između djeteta i  oca ili majke, nego li svoje  dijete voljeti i o njemu brinuti?

Tada si nasilnik??!!!

I to „emocionalno nasilje“ je do te mjere zabrinjavajuće, da se dijete, nasilno, ovrhom, mora oduzeti ocu i predati majci koja po nekoliko mjeseci ne pita kako je dijete??!! Ne vodeći pri tom brigu o tome kako se doista osjeća dijete, koliko upravo ta trauma i strah radi mogućeg odvajanja od oca kojeg voli  na dijete negativno djeluje i izaziva stres, koji u konačnici će ostaviti trajne ožiljke u razvoju djeteta.

Sama djevojčica, sada skoro devetgodišnjakinja pričala je psiholozima i sociolozima o svojem životu kod majke. Često je plakala iz razloga jer je majka forsirala da se oca naziva nasilnikom, ali i pogrdnim imenima, a kad bi se djevojčica suprotstavila takvim majčinim riječima, čula je prijetnje kako će oca strpati u zatvor a nju zauvijek razdvojiti od od oca kojeg neizmjerno voli.

Jednom je, za vrijeme dok je živjela s majkom djevojčica došla u školu s vidljivim tragovima fizičkog zlostavljanja, što su primijetile i učiteljice.  Prijavile su to Centru za socijalnu skrb Sesvete, što su oni prikrili, a kad je otac inzistirao da se poduzmu mjere o sprječavanju nasilja nad djetetom, doživio je pravi šok. Umjesto da se  za dijete učini najbolje što se može, CZS Sesvete pokrenuo je pravi progon brojnim optužbama protiv Rukavine. Obzirom da mu je kroz troipolgodišnju kalvariju borbe za dijete, tijekom brakorazvodne parnice značajno stradao posao, Rukavina je odlučio preseliti se na Pag i tamo razviti posao. Otišao je iz Sesveta, ali nije pobjegao od problema.

Nastavljujući postupak koji je započeo CZS Sesvete, „stručnjaci“  iz CZS Senj primijenili su odredbu čl. 111 Obiteljskog zakona kojim je propisano da se dijete oduzima roditelju koji dijete zlostavlja. Zanimljivo da, iako bi propisi postupanja trebali biti jednaki,  CZS iz Varaždina nije bio toliko revan u oduzimanju djeteta, kada se u javnosti otkrilo da majka dviju djevojčica godinama prodaje svoju djecu  starijim osobama koje su ih spolno zlostavljale a „majka“ na djeci prihodovala. Saznalo se da su mnogi prijavljivali te nezakonite radnje nad djecom nadležnom CZS-u, i da nitko na iste nije reagirao. Djelatnici CZS-a zatajili su majčino zanemarivanje odgoja djece, ali i zlostavljanje….O takvom postupanju djelatnika CZS nitko nije poduzeo mjere suspenzije i sl.

Djelatnici CZS Senj sudu su preporučili primjenu mjere propisane člankom 111 Obiteljskog zakona koji propisuje da će: (1) Sud u izvanparničnom postupku roditelju koji u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta ili postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta, oduzeti pravo da živi sa svojim djetetom i odgaja ga, te će dijete povjeriti na čuvanje i odgoj drugoj osobi, ustanovi ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

(2) Smatra se da roditelj u većoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta primjerice ako ne skrbi dovoljno o prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, ne sprječava dijete u štetnom druženju, zabranjenim noćnim izlascima, skitnji, prosjačenju ili krađi.

Međutim, Centar za socijalnu skrb zatražio je od Općinskog suda u Zadru primjenu ove najteže mjere protiv oca, iako nisu prije toga poduzeli niti jednu drugu lakšu mjeru, kao niti nadzor koji se mogao primijeniti nad odgojem djeteta.  Isto tako, na snazi je pravomoćna presuda kojom je dijete dodijeljeno ocu na odgoj i zajednički život, pa se Rješenje o ovrsi suprotstavlja pravomoćnoj sudskoj presudi kojom je djetetu određen zajednički život s ocem.  CZS je bez poduzimanja ikakvih prethodnih lakših mjera odredio da se ocu dijete oduzme na godinu dana i dodijeli majci, s kojom dijete ne želi živjeti.

Za razliku od slučaja u Varaždinu, CZS rijetko  zataji u situacijama kad treba provesti ovrhu nad djetetom. U donošenju Rješenja o ovrsi i provedbi ovrha nad djetetom  posebno prednjači Općinski sud u Zadru, sudeći po više ovrha pokrenutih posljednjih nekoliko mjeseci,  za koje je ministrica Bernarda Juretić zatražila reviziju i djeca su u konačnici ostala kod roditelja.  Reklo bi se da postoji izvanredna “suradnja” između CZS i Općinskog suda u Zadru, i da se Rješenja o ovrsi nad djetetom donose tek pukim automatizmom, po mjeri i preporuci CZS.

Žalba ne odgađa izvršenje Rješenja o ovrsi, pa pobijanje tog rješenja, nakon što se već načini šteta u odnosu na djetetov odgoj više i nema nikakvog smisla

Rješenje o ovrsi žalba ne odgađa, pa čak i kad imate sve žalbene razloge protiv donešenog rješenja, ništa vam to ne pomaže. Dijete se ovršuje prije pravomoćnosti rješenja. Može li revizija ispraviti nastalu štetu ukoliko se kasnije u žalbi uspije?  Kako se može popraviti šteta nanešena djetetu koje koje svakodnevno plače, koje živi u strahu i u šoku da će jednom odlukom suda prekinuti se mirno i sretno djetinjstvo, druženje s prijateljima, igre, slobodne aktivnosti.

U cijeloj toj priči, koliko god otac bio važan, pa i emocionalna povezanost između oca i djeteta,  neće sigurno razdvajanje od oca ostaviti takve teške posljedice po dijete,kao što  će to učiniti posljedice „čupanja djeteta, poput cvijeta iz korijena“ iz sredine u kojoj  dijete živi. Naročito kad takva situacija nastane nakon traumatičnog 3,5 godišnjeg  postupka rastave braka koja je šokantna za svako dijete, pa tako i za ovu malenu djevojčicu, koja sada,  nakon 4,5 godine mirnog i stabilnog života za koje vrijeme djetetu ne silazi osmijeh sa lica, svakodnevno se druži sa svojim prijateljima, odličan je đak, izvrsna u slobodnim aktivnostima, ima svoj krug prijatelja i organizirano slobodno vrijeme, mora sve to napustiti i po nalogu suda živjeti s majkom, s kojom dijete ne želi živjeti.

Djevojčica je napisala pismo i predsjednici Kolindi, zamolila ju da ju ne odvajaju od njezinog tate.

Pismo predsjednici Kolindi

“Draga predsjednice Kolinda! Čula sam da ti je danas rođendan pa sam ti ga htjela čestitati! Evo imam jednu veliku zamolbu, to da me ne uzmu mojoj obitelji! Najviše se volimo ja i moja obitelj. Kad mi moj tata kaže da moram živjeti s mamom ja sam jako tužna i plačem!  Tada je i moj tata  tužan i plače! Onda smo  plačemo i tužni smo! Jako tužni! Ja ne mogu zamisliti život bez svog najboljeg tateka na svijetu. I bez tete Nataše! Moja nevolja je najveća. Ja neću živjeti sa mamom!  Ja to neću i ne mogu! Molim vas ispunite moju želju. Bit ću najbolje dijete na svijetu!”

(op.a. Redakcija HAZUD-a u posjedu je izvornog pisma)

Valja napomenuti da je temeljem sudske odluke, pravomoćnog Rješenja o starateljstvu kojom je dijete dodijeljeno ocu, majka imala mogućnost viđanja s djetetom i da NIKAD nije samoinicijativno iskoristila tu mogućnost. Uvijek bi otac, da bi ispunio zakonsku obvezu izrečenu u presudi, zvao majku, dogovarao susrete, odvozio dijete k majci, i ponovno preuzimao dijete.  Majka to nikad sama nije učinila.

Djevojčica ne želi živjeti s majkom, želi živjeti s ocem, ali za njene želje nitko ne mari

Koji je smisao raspravljati uopće o tome tko  od njih dvoje roditelja, koji su vjerovatno jednom u ljubavi donijeli dijete na svijet, više voli to dijete. Sudeći prema anegdoti s početka ovog teksta, dijete više voli onaj koji tom djetetu želi najbolje.  Otac Rukavina djetetu je sve omogućio,  prije svega zdrav razvoj, obrazovanje i vanškolske aktivnosti u kojima se dijete posebno ističe, sretno i stabilno djetinjstvo, osmijeh na licu, izvanredan psihorazvoj što dokazuju i brojna vještačenja i mišljenja psihologa. Za  dokazivanje da je dijete stabilnog i kvalitetnog razvoja Rukavina je angažirao nekoliko stručnjaka, psihologa, sudskih vještaka, koji su svi redom razvoj djevojčice ocijenili kao iznadprosječan.  Djevojčica je odličan đak, nadprosječno inteligentna i odličnih rezultata u školskim i izvanškolskim aktivnostima.

Ona ne želi živjeti s majkom. Želi ostati  živjeti s ocem, u sredini na koju je navikla, okružena svojim prijateljicama, prijateljima, želi biti sretna kao i svih ovih godina.  Može li tko zamisliti što znači, za jedno devetogodišnje dijete sudska odluka po kojoj dijete mora napustiti dom u kojem je sretno, i to na godinu dana, poput nekog paketa,  neke stvari, preko noći premjestiti se sa mjesta na mjesto, odjednom promijeniti školu, prijatelje, navike, biti bez oca, živjeti s majkom s kojom ne želi živjeti tih godinu dana, otrgnuta od svega što voli i što joj je drago, ponovno se snalaziti u školi, u društvu….

Je li tko pomislio što se čini tom malenom biću koje voli svojeg oca, ili je za institucije samo bitno da istjeruju „svoju pravdu“ ma kako nepravedna prema djetetu ta „pravda“ bila?

Cijeli sustav namjerno ignorira želje djeteta, kao da je objekt, a ne ljudsko biće. A djevojčica pati svakodnevno.  Otac i njegova partnerica, s kojima djevojčica živi, svu svoju energiju i vrijeme posvetili su tome da djevojčica  čim manje osjeti pritisak i da bude dobro. To im u većoj mjeri i uspijeva, ali uz iznimno velike napore i silnu ljubav koju ulažu. Upravo ih ta okolnost, da nad njima neprekidno visi „mač razdvajanja koje ne žele“ još više zbližava i povezuje, a ta povezanost najviše smeta Centru za socijalnu skrb.

Snažnu ljubav i skrb prema djetetu proglašavaju  zločinom i zlostavljanjem  nad djetetom

Upravo Rješenje o ovrsi i suočavanje djeteta s ovako nemilom činjenicom – da mora doslovno preko noći presjeći svoj život i poći tamo gdje ne želi, rezultiralo je strašnim stresom za dijete i velikom odbojnošću prema majci. Djevojčica je devetogodišnjakinja i  jako dobro zna da je inicijator cijelog ovog terora  njezina majka. Ista ta majka, nije tijekom cijelog prošlogodišnjeg ljeta niti jednom nazvala da čuje kako je njezino dijete. A sada bi dijete trebalo odjednom i prisilno prihvatiti činjenicu da mora živjeti s majkom. Posljedice za dijete, za njezin emocionalni razvoj, pa i intelektualni, prisilnim odvajanjem od oca s kojim želi živjeti, i predaja majci s kojom ne želi živjeti, bit će veoma teške i ostaviti će dubok i trajan ožiljak na razvoju djeteta.

Tko će u tim institucijama, zaduženim za ispravan razvoj djeteta,  probuditi u službenicima sluh i emocije, razum, kojim će ispravno  procijeniti da takva vrsta nasilja nad djetetom – prisilna provedba  ovrhe, upravo izaziva trajne štete i nasilje nad djetetom, a oni, Centar za socijalnu skrb,  bi trebali voditi brigu da dijete štite od nasilja. Pa tko je tu lud?

BALKANSKO SUDOVANJE I EUROPSKE ODVJETNIČKE TARIFE; Čak i da dobijete spor, radi odvjetničkih troškova možete izgubiti kuću:

BALKANSKO SUDOVANJE I EUROPSKE ODVJETNIČKE TARIFE; Čak i da dobijete spor, radi odvjetničkih troškova možete izgubiti kuću

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 25/05/2016 | LEAVE A RESPONSE

Da je hrvatsko pravosuđe među najgorima i najkorumpiranijima  u Europi priča je stara nekoliko godina. Već odavno povlači se kroz hrvatski rječnik izraz „žrtve pravosuđa“ a oblici nastajanja pravosudnih žrtvi može se opisati u niz različitih slučajeva.  Od prelamanja nezakonitih sudskih odluka preko leđa stranaka, uslijed čega nastaje za njih iznimno velika šteta, pa sve do nepoštivanja zakona od strane samog suca koji propusti, ili namjerno ne primijeni pokoju zakonsku odredbu, elementi su koji stvaraju žrtve.

Posljednjom promjenom Zakona o parničnom postupku dodatno je povećan rizik nastanka štete u odnosu na neku od stranaka. Naime, ZPP-om je propisano da se pozivi za sudske rasprave i druga pismena i podnesci upućuju punomoćniku stranke (ako ga ima), dok slanje poziva stranci više nije obavezno. Dogodi li se da odvjetnik previdi poziv pa izostane sa sudske rasprave, stranka gubi spor ili joj odbacuju tužbu, dok joj je štetu nastalu uslijed takvog postupanja nitko neće nadoknaditi jer je takvo postupanje suda regulirano zakonom.  Stranka zapravo više i ne može znati što se u sudskom postupu događa, osim, ukoliko sama ne pokaže interes da sazna (uvidom u spis, pisanjem podnesaka, komunikacijom sa sucem i sl.). Odvjetnici i suci preuzeli su situaciju, i zakonima izbacili “stranke iz igre!”.

Ovime je dodatno onemogućen pristup pravosuđu.  Naime, prva stavka koja sprječava potpunu pravnu zaštitu su tarife sudskih pristojbi i odvjetničke tarife.

Zakonom su propisane tarife prema europskim standardima i visini troškova, dok su primanja u Hrvatskoj znatno niža.

Naročito taj problem osjeća najniži socijalni sloj, za koji je, istina, zakonom omogućena besplatna pravna pomoć, međutim takva besplatna pravna pomoć ne pruža adekvatnu zaštitu,  i u praksi baš i ne funkcionira, obzirom da je u brojnim sudskim predmetima potrebno poduzeti više radnji i pokrenuti više parnica,  a da je besplatna pravna pomoć osigurana samo za jednu radnju. Osim toga, da bi se osigurala besplatna pravna pomoć osobama slabijeg imovnog stanja i bez primanja,  stranke moraju pribaviti potvrdu o imovnom stanju, i ukoliko posjeduju nekretninu takvu pomoć teško će, ili nikako dobiti. Pri tom je nevažno radi li se o ovrhama na nekretnini koju mogu izgubiti, jer se i takva nekretnina založena i pod ovrhom smatra imovinom.

Uz sve to, ishođenje takve potvrde  najčešće obuhvaća samo oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, dok veći dio odvjetničkih troškova, čak i u opciji besplatna pravna pomoć, stranke često moraju  same platiti. Pa ako novca nemaju, nemaju ni mogućnosti zaštititi svoja prava niti se za njih izboriti.

Ovrhe nastale uslijed dosuđenih sudskih troškova

Kroz sudsku praksu bilo je  slučajeva u kojima su tužitelji podigli tužbu radi naknade štete uslijed prometne nezgode, ili tužbu radi isplate posuđenog novca ili slično, pa su te postupke  iz određenog razloga izgubili. Takav je slučaj gdje A. iz Zagreba koja je teško stradala u prometnoj nesreći, ostala trajni invalid, šest mjeseci je bila potpuno nepokretna, ali je unatoč svim tim posljedicama samo djelomično dobila spor koji je pokrenula protiv osiguravajuće kuće. Za veći dio tužbenog zahtjeva je odbijena, a na cjelokupni iznos vrijednosti spora su joj obračunati odvjetnički troškovi koji su „pojeli“ dio prihvaćenog tužbenog zahtjeva ali i stvorili nove troškove u iznosu od preko 150.000,00 kn koje je bila dužna namiriti pod prijetnjom ovrhe. Kako novca nije imala, ovrha je pokrenuta, temeljem pravomoćne sudske presude koja ima svojstvo ovršne isprave te joj je tuženik ovršio svu imovinu.

Treba li dodatno opisivati svu dramu koju je proživjela ta gospođa?

Ništa bolja situacija nije niti sa jednim hrvatskim iseljenikom koji je u Hrvatsku, točnije u Sladoranu Županja uložio kapital, novac u iznosu od milijun njemačkih maraka. Novac mu je nepovratno izgubljen, pokrenuti sudski spor za povrat novca izgubio je iz procesnih razloga, dok je njemu preostao da namiri  sudske i odvjetničke troškove druge strane i to u visini od 1.600.000,00 kn (tri odvjetnika).  Kako to funkcionira, iseljenik je shvatio po jednom od dolazaka u Hrvatsku. U svojem stanu zatekao je isključenu vodu, struju, plin, telefon koje je inače plaćao trajnim nalogom, stan mu je bio pod ovrhom, a svi računi blokirani. Borio se svim mogućim sredstvima, pokrenuo i nove postupke, ali uzalud, sve troškove naplatili su mu temeljem pravomoćne sudske presude kojom su odvjetnicima tužene strane dosuđeni enormno visoki  odvjetnički troškovi.

Posljednji jedan od takvih nevjerovatnih slučajeva se dogodio i pred Općinskim sudom u Zagrebu, gdje na pripremno ročište odvjetnik tužitelja iako uredno pozvan nije pristupio, vrijednost spora iskazana je tužbom u visini 10.000,00 kn. Kao punomoćnici tuženih pojavila su se dva odvjetnika koji se prema navodima sutkinje nisu niti upuštali u sudsku raspravu, pa je prema odredbama ZPP-a tužba odbačena. Međutim, na tom istom ročištu odvjetnici suprotne strane upustili su se u raspravljanje oko visine spora,  te su vrijednost bez sudjelovanja suprotne strane  promijenili na iznos od 120.000 kn, na osnovu čega je sutkinja dosudila trošak odvjetnicima tuženih u iznosu od 18.000,00 kn.

Sve opisane situacije podjednako su teške, svaka na svoj način, međutim, najgora je vjerujem ona u kojoj  osoba već izgubi svoj dom, pa da bi ga sačuvala ili dokazala neko svoje pravo, prisiljena je plaćati skupe sudske troškove. U konačnici, čak i ako dobije spor, najčešće ipak izgubi kuću, i to radi namirenja troškova, jer nema iz čega drugog namiriti skupe odvjetničke i sudske troškove naročito ako je vrijednost spora visoka.

Takvi slučajevi događaju se i u aferi „nelegalni kreditori“ koji su u svojem pljačkaškom pohodu poharali Hrvatsku posljednjih godina.  Ugovorima koji  su sklopljeni  izvan propisa i Zakona  RH sa raznim kreditnim uredima i „investitorima“ te sa Raiffaisenbank zadrugama iz Austrije otuđivana je imovina građana, upisivana su založna prava na imovini, pokrenuti ovršni postupci radi prodaje nekretnine. Iako je samim Ustavom, pa i Konvencijom, ali i u više zakona jasno vidljivo kakve učinke ima pravni posao koji je sklopljen suprotno zakonu, te da su takvi ugovori ništetni,na što je sud dužan paziti po službenoj dužnosti, i nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, oštećeni su prisiljeni podizati sudske tužbe radi dokazivanja ništetnosti pred sudom.   Radnja „po službenoj dužnosti“ kao da se negdje putem izgubila pa sav teret pada na oštećenike koji ukoliko žele dokazati nelegalnost postupanja moraju voditi dugotrajne i skupocjene parnice za dokazivanje ništetnosti.  Na kraju izgube, uz jedan doista šokantan navod suda; „Tvrdnja tužitelja da je ugovor ništetan zato jer je sklopljen sa vjerovnikom koji nema registriranu podružnicu u Republici Hrvatskoj ne stoji, jer vjerovnik je imao pravo baviti se financijskim poslovima i obračunavati kamate, pa i kamate na kamate  prema austrijskom pravu?!!, a ne stoji ni tvrdnja  u vezi okolnosti sklapanja ugovora. Naime, „tužitelj tvrdi da je ugovor nelegalan zato što je isti sklopljen u kafiću, a da je sklopljen u uredu bio bi legalan”???? obrazlagao je tuženik, dok sud tuženiku daje za pravo „Činjenica neadekvatnog mjesta ponude i zaključenja ugovora o kreditu…. ne može se podvesti niti pod jednu od niza okolnosti radi čega je  tužitelj u tužbi tvrdio da su ugovori ništetni.…“ navodi se u sudskoj odluci  Općinskog suda u Varaždinu kojom je tužbeni zahtjev radi ništetnosti ugovora o kreditu odbijen, pa je u presudi određeno tužitelju da suprotnoj strani namiri odvjetničke troškove  u iznosu od 117.350,00 kn i to za troškove zastupanja na dva ročišta.

Troškove tužitelja, sud naravno nije specificirao, obzirom da je tužba izgubljena ali za pretpostaviti je da su isto bili visoki obzirom na vrijednost spora, čime je vjerovatno iznos odvjetničkih troškova udvostručen.

Ugovorima sa austrijskim Raiffaisenbank zadrugama  ovršeni su ne samo glavni dužnici, već i sudužnik, ali i jamci, i sve njih austrijske zadruge koje na području Republike Hrvatske nisu imale potrebne dozvole za rad, niti registrirane podružnice,  terete za jednak iznos duga i to u punom iznosu iz Ugovora.  Istovremeno provode i ovršni postupak na nekretnini, iz čega je vidljivo da se naplaćuju peterostruko, zapljenom sredstava po svim računima svih sudionika, ali i iz nekretnine prodajom iste na javnoj dražbi.

Ovakav  oblik „pravne zaštite“ i pristupa sudu, vjerovatno je nepoznat europskim sudovima, možda je nepoznat  i Vijeću Europe  i Europskoj Komisiji. Jedno je sigurno, ovršeni ima tri mogućnosti: kad dobije Rješenje o ovrsi ne poduzeti ništa i ne podnijeti žalbu,  ne suprotstavljati se ovrsi kako bi izbjegao još i dodatne skupe sudske troškove i riskirati da ga se izbaci iz doma odmah po pravomoćnosti Rješenja o ovrsi, ili podnijeti žalbu i dokazivati da je ovrha nedopuštena, a na kraju ipak riskirati da se ovrha i deložacija provede na štetu ovršenika i podmiriti sve troškove uz rizik određivanja deložacije, ili pak podnijeti tužbu radi utvrđenja ništetnosti kako to Zakon propisuje, i očekivati da mu tužba bude odbijena  te da mu sud  to odredi još i iznimno visoke sudske  troškovi koje će druga strana opet naplatiti ovrhom na računima i imovini, radi čega je u konačnici  moguće da mu sud odredi ovrhu na nekretnini radi namirenja troškova i  iseljenje po prijedlogu ovrhovoditelja

Koja je onda svrha sudske zaštite? Kakav je to „pristup pravosuđu“ koje ubija  sve one koji zatraže pravdu putem suda?

Prosječna plaća u Republici Hrvatsko prema izvještajima Državnog zavoda za statistiku je 6.080,00 kn. Međutim, najniža plaća u Hrvatskoj je 2.800,00 kn i upravo najviše je onih koji imaju čak i niža primanja od najnižih zakonom propisanih.  Upravo populacija sa ovom malom plaćom (ili čak i bez plaće)  je i najugroženija. Ako uzmemo u obzir da im je jedna trećina plaće već uskraćena ovrhom, preostaje im za život najviše 1.900,00 kn, što znači da godišnje može zaraditi tek 22.800,00 kn.

Pet i pol godina trebalo bi populaciji najnižeg socijalnog ranga, pod uvjetom da ništa ne jedu, ne piju, ne kupuju odjevne predmete i ne plaćaju režije, da prikupe sredstva za podmirenje sudskih troškova.

Slijedi im još jedna ovrha na primanjima i imovini radi namirenja sudskih i odvjetničkih troškova.

Svakom je jasno da je to nemoguće podmiriti!

Dakle, oštećenici nelegalnih kreditora, za čiju zaštitu se nije pobrinula Država koja je bila dužna nadzirati tok novca koji je unošen u Hrvatsku te svako nezakonito „pranje“ ili prelijevanje novca spriječiti i sankcionirati, sada su dodatno, po drugi put,  izloženi pljački i od vlastite Države!

Autor: Nada Landeka

Tribina na temu; Nelegalni kreditori uzeli su imovinu, zdravlju i živote! Kako se zaštititi od nezakonitih ovrha kad Država šuti?:

Tribina na temu; Nelegalni kreditori uzeli su imovinu, zdravlju i živote! Kako se zaštititi od nezakonitih ovrha kad Država šuti?

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 25/05/2016 | LEAVE A RESPONSE

Oštećenici austrijskih zadruga, RBA i Posojilnica, oštećenici kreditnih ureda i drugi blokirani građani najavili su da će održati Prosvjed 27. svibnja u 7,00 sati na Markovom trgu.  Želja oštećenika bila je ukazati Vladi RH i saborskim zastupnicima na izvanredno tešku situaciju u kojoj se nalaze ovršeni građani, kao i na socijalnu nepravdu uslijed činjenice da je cjelokupni teret nefunkcionalnosti pravosudnog i financijskog sustava pao na leđa hrvatskog naroda. Obzirom da su saborski zastupnici jedan neradni dan  pretvorili u neradni tjedan, oštećenici i ovršeni odustali su od Prosvjeda, ali ne i od ukazivanja na gorući problem i od zahtjeva da se isti HITNO mora rješavati, stoga

POZIVAMO

NA TRIBINU KOJA ĆE BITI ODRŽANA

U KNJIŽNICI BOGDAN OGRIZOVIĆ, PRERADOVIĆEVA 5

27. SVIBNJA 2016. GODINE U 13 SATI

TEMA:

Nelegalni kreditori uzeli su  imovinu, zdravlju i živote!

Kako se zaštititi od nezakonitih ovrha?

Što učiniti u slučajevima zakazane dražbe ili deložacije? 

Organizatori;

HAZUD

novinarka Nada Landeka   i

Nenad Koljaja ispred oštećenika RBA austrijskih zadruga

1. Analiza trenutnog stanja kao posljedicu nelegalnog financijskog poslovanja u Hrvatskoj
2. Kvaliteta života  građana sa blokiranim računima i nekretninama pod ovrhama
3. Postojeća zakonska zaštita u parničnim i ovršnim predmetima, problemi s kojima se suočavaju oštećenici
4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i njegova primjena u praksi, donošenje Novog zakona koji je predložen Saboru i Vladi RH
5. Podnošenje tužbe  upućena Europskom sudu pravde u Luxembourgu
6. Kako riješiti problem, obzirom na nekvalitetnu zakonsku zaštitu i  inertnost vlasti

Pozivamo građane – dužnike nelegalnih kreditnih ureda,   RBA i Posojilnica austrijskih zadruga, kao i ovršene i blokirane po drugim osnovama da se odazovu Tribini kako bismo zajednički ukazali na vrlo ozbiljan i kulminirajući problem za koji se u okviru zakona  bez odgode mora pronaći kvalitetno rješenje, te zaustaviti daljnje osiromašavanje građana i otimanje njihovih nekretnina na nezakonit način.

Prisutni će se moći izjasniti žele li da se i u njihovo ime podnese zajednička tužba protiv nelegalnih kreditora,  ali i o drugim zakonskim mogućnostima zaštite njihove imovine.

Medije molimo da poprate ovaj vrlo ozbiljni i kulminirajući problem koji prijeti da preraste u socijalnu bunu.

Svi zainteresirani mogu se javiti 

Nenadu Koljaji, nkoljaja@gmail.com

Nada Landeka, landekanada@gmail.com

U hrvatskom pravosuđu je potpuno trulo stanje koje „smrdi“ na pokvarenost, korupciju, nepotizam: „Uspjeh mafije leži u kukavičluku  i šutnji naroda!“   Pravosuđe u Hrvatskoj je zloćudni karcinom koji jede ne samo zdravlje ljudi nego i svu njih

U hrvatskom pravosuđu je potpuno trulo stanje koje „smrdi“ na pokvarenost, korupciju, nepotizam

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 04/05/2016 | LEAVE A RESPONSE

„Uspjeh mafije leži u kukavičluku  i šutnji naroda!“  

Pravosuđe u Hrvatskoj je zloćudni karcinom koji jede ne samo zdravlje ljudi nego i svu njihovu imovinu i egzistenciju, sadašnjost i budućnost

U prostorijama Hrvatske matice iseljenika održana je 02.05.2016. godine u organizaciji HAZUD-a Konferencija za novinare.  Za govornicom su se nizali govornici  iz Hrvatske i iz Dijaspore koji su hrvatsku javnost izvijestili o katastrofalnom stanju u hrvatskim pravosudnim institucijama. Riječ „alarmantno“ koja je godinama opisivala  stanje u pravosuđu postala je preblaga, prije bi se moglo reći da je pravosuđe zloćudni karcinom koji jede ne samo zdravlje nego i svu imovinu,  egzistenciju, sadašnjost i budućnost svakog stanovnika Hrvatske koji je imao nesreću na svojim leđima osjetiti samovolju koruptivne ruke institucija koje su u Hrvatskoj zadužene provoditi ne-pravdu.

U te dvije rečenice ukratko bi se mogao sročiti zaključak i razmišljanja svih sudionika.

Nakon pozdravnog govora predstavnice HAZUD-a – novinarke  Nade Landeka i zahvale sudionicima  koji su nazočili tematskom skupu pod nazivom „Ima li prava i pravde za Hrvate u Hrvatskoj, ili političari, suci i narod ne govore istim  jezikom“  uslijedila su izlaganja, primjedbe i prijedlozi na temu „hrvatsko pravosuđe“ govornika:  Slavice Vučko, Drage Raspudića, Renata Majnarića, Nene Koljaje, Branka Čačuge   iz Zagreba,  Vladimira Šplajta koji je došao iz Osijeka,  Rusmire Schroeder iz Düsseldorfa, Ljubice Koenig iz Frankfurta, Šime Kneževića iz Beča, Zlatka Jambrešića iz Švicarske, predstavnika Saveza  udruga za zaštitu i unapređenje vlasništva i vlasničkih prava u Republici Hrvatskoj, Ksenije Miščević sa Raba, te sudionika prof. Josipa Miličevića s Policijske Akademije, Nenada Boseka povratnika iz Švicarske, prof. dr. Ivana Biondića,  Branke Grakalić, Branke Visković,  te mnogih drugih. Jedan dan je prekratak za iznijeti sve goruće probleme vezane uz hrvatsko pravosuđe, ali isto tako i premalo za usuglasiti se o „lijeku“ koji bi mogao  izliječiti trulo stanje koje „smrdi“ na pokvarenost, korupciju, nepotizam, u svakom segmentu pravosudnih institucija.

Svi sudionici  suglasni su sa zaključkom skupa; U Hrvatskoj za Hrvate nema pravde, ni pravednosti, niti pravdu mogu dočekati od većine sudaca na hrvatskim sudovima.

Stoga su se svi jednoglasno složili da se između prisutnih oformi Delegacija predstavnika građana oštećenih hrvatskim sudovima koja će od Europske Komisije u Bruxellesu zatražiti prijem, te im predložiti  da osobno predoče činjenice i argumente na kojima se temelje razlozi za žurno uvođenje nadzora nad pravosudnim institucijama u Hrvatskoj, s čime su svi prisutni suglasni.

Osim toga, gdja Ljubica Koenig, hrvatska iseljenica koja živi u Njemačkoj, od Europskog suda pravde u Luxembourgu zatražila je tužbom da se u postupku odlučivanja u njezinom predmetu izuzmu svi sudovi i suci koji sude u Republici Hrvatskoj. Iako gdja Koenig unaprijed zna da se njezinom prijedlogu najvjerovatnije ne će udovoljiti, ona je svoj zahtjev istakla s namjerom da ukaže Europskom sudu u Luxembourgu do koje mjere su građani Republike Hrvatske, kako oni koji žive u Hrvatskoj, tako i oni izvan Hrvatske  zapali u krajnji očaj radi nemogućnosti da dođe do pravde i pravičnosti pred hrvatskim sudovima.

„Nefunkcionalno pravosuđe jedan je od najvećih problema u Republici Hrvatskoj, stoga su nužne promjene u pravosudnom sustavu koji će hrvatskim građanima, ali i onim Hrvatima koji žive izvan Republike Hrvatske omogućiti siguran život i vratiti vjeru u pravosuđe“ uvodno je kazala Nada Landeka.

„Mi smo na ovu temu gotovo već sve rekli, brojne smo zahtjeve, primjedbe, prijedloge, uputili mjerodavnim institucijama, na žalost, zaključili smo da za opisane  probleme s kojima se svakodnevno nose građani  u Hrvatskoj ili povratnici, nitko u Hrvatskoj nije nadležan.  Prihvaćamo tumačenje i ustavne odredbe da je sudstvo neovisno, međutim ne možemo prihvatiti da se povrede Zakona i Ustava od strane sudaca toleriraju, a naročito da za namjerne i svjesne povrede na štetu građana odgovara Republika Hrvatska a ne službenik/sudac koji je povredu načinio.“

Drago Raspudić, čovjek kojeg već 23 godine hrvatsko pravosuđe zlostavlja i iseljava ga ni krivog ni dužnog iz stana koje je njegovo vlasništvo, koji je isplatio u cijelosti i za kojeg su mu iste te hrvatske institucije dale Rješenje o vlasništvu da bi ga potom  iz tog stana iseljavale zato – da bi  prestao smetati osobu koja je umrla nekoliko mjeseci, prije nego li je Raspudić kupio stan, rekao je “da on prizna sudove Republike Hrvatske, ali ne prizna pojedine organizirane zločinačko-rodbinske i interesne skupine koje sude prema svojim interesima a ne prema zakonu. Da bi se takve interesne skupine prokazale i spriječile da i u budućnosti čine štetu, narod mora biti organiziran i jednoglasan u stavu – takvo što se ne smije dozvoliti, jer oni koji čine štetu, istu moraju i namiriti, a ne da sami građani moraju puniti državni proračun iz kojeg se plaća odšteta koju suci počine, dok se suci osjećaju nedodirljivi upravo zbog propisa koji ih štite ma što učinili.”

“Kada bi Ministarstvo pravosuđa smijenilo samo jednog, dva predsjednika sudova koji su neposredno odgovorni za uredan rad sudaca a koji  najčešće na nerad ili nezakonitosti, tj. prigovore građana uopće ne reagiraju, prikrivajući što se događa na sudovima, sve bi bilo drugačije“, kazao je dipl.pravnik iz Osijeka Vladimir Šplajt.

“Građanima RH povrijeđena su  njihova osnovna ustavna prava, prava zajamčena Konvencijom – a to je njihovo temeljno pravo – uživanje vlasništva. U Hrvatskoj se ne krade pomoću krivotvorina u zemljišnim knjigama i krivotvorenih sudskih rješenja  samo privatno vlasništvo, nego se krade i državno.” – ističe  Majnarić.

Tako Renato Majnarić u posjedu ima sudsko rješenje Općinskog suda u Zadru koje datira iz 1986. godine (koji je zaprimio prije nepunih mjesec dana kao kopiju iz 1986 godine) a koje rješenje je ovjereno pečatom Republike Hrvatske koja 1986 godine nije niti postojala. Isto tako je slikovno prikazano krivotvorenje zemljišno knjižnih čestica u zemljišnim knjigama, koje su precrtavane flomasterom – po potrebi.

„Kaznene prijave koje se ne rješavaju nisu samo u ladicama, krcati su i ormari. U DORH-u i USKOK-u rješavaju se samo manje značajne kaznene prijave, tek toliko da se popuni statistički broj o uspješnosti, dok se krupne i teške stvari ne rješavaju”  – rekao je Majnarić.

Većina prisutnih požalila se na represiju državnog aparata nad njima

Gotovo svi prisutni posvjedočili su o osobnom iskustvu progona od strane institucija, i to većinom nakon njihovog ukazivanja – (podnošenjem kaznene prijave ili pokretanjem parnice) na nezakonito postupanje sudaca ili općinskog državnog odvjetništva (odvjetnika).

„Ja sam bio u Vrapču, željeli su me smjestiti na psihijatriju, ali dokazano je da nisam psihički bolestan“  ispričao je Majnarić dio svoje životne priče. „Dobiješ poziv na vještačenje, na temelju anonimne prijave, ljudi se preplaše i odustaju od svojih prava. Otima im se njihovo vlasništvo pa ih se zato i zastrašuje, ne znaju kome se više uopće obratiti, kome se javiti.   Nedavno smo bili u Ministarstvu pravosuđa gdje smo također iznijeli dio problema, međutim, mi ne tražimo sastanak sa službenicima Ministarstva, niti sa ministrovim pomoćnicima, mi želimo sastanak sa ministrom kako bismo mu jasno objasnili težinu situacije, a možda bismo mu  i pomogli da se ovi  problemi počnu rješavati“ – objasnio je Majnarić.

Sličnu priču o nesigurnosti vlasništva ispričala je i Rusmira Schroeder koja živi u Njemačkoj,  koja iako je u Hrvatskoj kupila nekretninu od odvjetnika, koji bi trebao pružiti nekakvu sigurnost, ipak je u situaciji da strahuje nad kupljenom nekretninom i već se niz godina bori za dokazivanje svojih prava u sudskom postupku.

Ljubica Koenig gotovo da može reprizirati iskaz Renata Majnarića, obzirom da su i gdju Koenig iz kuće koja je njezino vlasništvo izveli svezanu, odveli je u policijsku postaju, zaprijetili joj psihijatrijom ili zatvorom, te u nekoliko navrata srušili ogradu oko kuće koja je izgrađena na zemljištu koje je njezino vlasništvo 1/1, ali koja ograda smeta načelniku općine Gradac koji želi imati kroz njezino zemljište slobodan prolaz do kuće njegove kćerke.

Gdja Koenig ustrajna je pa ima pravomoćnu odluku Višeg upravnog suda koji je potvrdio da su niži općinski sudovi propustili utvrditi da je zemljište njezino vlasništvo, a ne općinsko, kao i da su djelatnici MUP-a prilikom intervencije postupala ilegalno, neovlašteno i nezakonito.

Ljubica Koenig, je baš kao i mnogi drugi oštećenici hrvatskog pravosuđa koji su sudjelovali na skupu istakla problem u dokazivanju prava.  Odluke koje se koriste za vršenje pritiska nad građanima, za otimanje imovine, ovrhe, i sl. sudovi donose  brzinom svjetlosti, dok se odluke u parničnim  ili upravnim postupcima, ali isto tako i u radnim sporovima,  u kojima građani traže svoja prava  – te odluke se donose godinama a tada je već prekasno za građane da se na bilo koji način zaštite – istakli su sudionici.

„Zakon je manje vrijedan od papira na kojem je napisan! U Hrvatskoj nema ni jedne institucije kojoj se možemo obratiti za pomoć. Ako velik broj sudaca donosi pogrešna i nezakonita rješenja onda se nameće zaključak da se to sve radi namjerno, i da netko stoji iza toga, da je sve organizirano.  Sudac za kojeg se i utvrdi da je povrijedio zakon rijetko je kažnjen, dobije opomenu ili ga se najčešće još i unaprijedi.  

Službenici pravosudnih institucija u Hrvatskoj svakog nas dana crpe i piju nam krv kap po kap, uništavaju nas!

Mene zanima je li ovakvo stanje proizvod nemara, nerada,  svjesnog kršenja zakona isključivo od strane hrvatskih pravosudnih institucija, ili takvo stanje podržava i Europa? Tko stoji iza svega što se događa hrvatskim građanima, iza ove institucionalne torture?” –  nastavila je Ljubica Koenig koja se već odavno ne nada nikakvoj pravdi u Hrvatskoj.

Zanimljivo je i izlaganje Zlatka Jamrešića iz Švicarske, predstavnika grupe Hrvata izvan Hrvatske koji su čak i oformili grupu na Facebooku pod nazivom „Švicarska mirovina – hrvatski porezi“.   Zapravo ono što najviše čudi kod primjene Zakona o oporezivanju inozemnih mirovina je sama njegova primjena. Naime, oštećenicima od nelegalnih kreditora  u čiju zaštitu je donešen u rujnu 2015. godine Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju a kojim zakonom je propisana i ništetnost Ugovora o kreditima sklopljenim sa kreditorima koji su na području Hrvatske nelegalno poslovali  protumačeno je kako se u Hrvatskoj niti jedan zakon ne može primjenjivati retroaktivno, pa su tako svi oštećenici ostali bez zakonske zaštite radi čega im se otimaju domovi, poslovni prostori, tvornice, dok se bez ikakvog problema na  Hrvate povratnike iz iseljeništva Zakon o oporezivanju inozemnih mirovina primjenjuje i retroaktivno.

Povratnici iz inozemstva tako su dospjeli u situaciju da im je Porezna uprava obračunala retroaktivno porez na mirovine a da za navedeni obračun nisu dobili nikakav obračun, niti opomenu za plaćanje poreza, ništa. 

Ljudi koji su živjeli vani  saznali su da moraju retroaktivno platiti  iznose od 30-40.000 kn poreza na mirovine. Zbog  te situacije Hrvati po drugi put emigriraju iz Hrvatske, ali ovaj put odlaze i sa suprugama, djecom, odlaze i njihovi prijatelji. Jedina smo država u Europi  u kojoj naplatu poreza ne odgađa žalba na Rješenje. Tako se događa da su i hrvatski povratnici ovršeni radi te retroaktivne naplate poreza, pa im Država ovrhom sjeda i na kuće radi naplate. Brojni umirovljenici koji su iz mirovine plaćali smještaj u Staračkom domu više ga ne mogu plaćati, pa se događa da ostaju bez smještaja u domu koji su dugo vremena čekali.

U Švicarskoj se usteže 8% od primanja i Švicarska je uz ta porezna davanja zemlja prosperiteta, dok Hrvatska usteže 45 %, a i taj iznos nije dovoljan da zasiti apetite. Iako povratnicima iseljenicima Hrvatska nije pružila nikakve beneficije, naplaćuju poreze na mirovini, a potom ovršuju  njihove nekretnine  zbog visokih iznosa koje su obračunali” – rekao je Jambrešić.

Za razliku od odnosa prema Hrvatima u zemlji, i prema  povratnicima iz Dijaspore, koje se bez milosti oporezuje,  austrijske zadruge i nelegalni kreditni uredi poharali su Hrvatsku, i to nekažnjeno, i neoporezivo.

Ksenija Miščević, poduzetnica na skup je došla sa otoka Raba na kojem ima čak 703 ovršenika nelegalnih austrijskih zadruga, a radi čijeg nelegalnog poslovanja na području Hrvatske, ali isto tako i radi nemara hrvatskih insitucija koje su dozvolile taj nelegalni rad, je kompletna turistička ponuda na otoku Rabu ugrožena.

Naime, većina poduzetnika s otoka Raba kredite su podigli za proširenje turističke ponude i za uređenje objekata u kojima vrše turističke usluge, a sada je čitava Jadranska obala u opasnosti da postane austrijsko vlasništvo, obzirom da su Rabljani ovršeni kreditima koje je nemoguće isplatiti zbog neralno visoke kamate, nezakonitih obračuna, i nezakonite naplate – iznijela je osobna iskustva i iskustva stanovnika otoka Raba, poduzetnica u turizmu –  Miščević.

Naplata  kredita neprijavljenih HNB-u vršila se ili iz džepa u džep, ili pak uplatom na neku od banaka koja je bez ikakve osnove transferirala novac u inozemstvo, na račune stranih banaka, ili na privatne račune direktora tih banaka.

Zbog takvog postupanja HNB-a, banaka u Hrvatskoj i austrijskih zadruga postoji osnovana sumnja da se radi o organiziranom pranju novca, istaknuo je i Nenad Koljaja, predstavnik oštećenika austrijskih RBA zadruga. I dok se povratnici žale na oporezivanje mirovina, a građani Republike Hrvatske na najavu najnovijih poreza na nekretnine, garaže, vikendice, vlasnici, direktori i dioničari austrijskih zadruga nemaju se razloga žaliti na hrvatske institucije. Oni koriste represivni sustav koji za svoja postupanja tereti ovršenike, te pomoću sudova, Policije, Porezne uprave „gule“ ovršenike do gole kože oduzimanjem cjelokupne imovine, i to sve neoporezivo, i neprijavljenih (neregistriranih)  poslovnih djelatnosti na području Republike Hrvatske.

Ksenija Miščević  prenijela je na skupu iskustvo Rabljana sa Općinskim sudom na Rabu, te i ona, poput svih drugih Rabljana nije previše optimistična, niti može vjerovati u pravo i pravdu.

Poseban razlog tome je činjenica da je nekretnina sutkinje sa Općinskog suda u Rabu koja donosi Rješenja o ovrsi za sve ovršenike na Rabu, isto tako opterećena teretom nelegalne austrijske zadruge. Sutkinja se pravda da teret ne pripada njezinoj bližoj obitelji, već šogoru, a da  nekretninu imaju upisanu u jedan z.k. uložak kao obitelj, međutim, neovisno o tome radi li se o suprugu, ili o članu obitelji, postoji ozbiljna sumnja u pristrano donošenje odluka te sutkinje obzirom da i te kakav interes ima pogodovati austrijskim zadrugama.

Jednaka je i situacija sa jednog od sudova na sjeveru Hrvatske, gdje sutkinja sudi ovršenicima-oštećenicima Raiffaisen austrijskih zadruga i donosi Rješenja o ovrsi, kao i Rješenja o provođenju deložacija, dok je njezin suprug prije bio posrednik u prodaji tih kredita, a sada je odvjetnik koji zastupa te nelegalne zadruge protiv ovršenika??

„Za borbu protiv samovolje službenika pravosudnih institucija ne treba ni posebna volja, ni veliki novac“ – kazala je Ksenija Miščević.

“Mi smo do sada vjerovali u pravo i pravdu, pa i u bajku kako živimo u pravnoj državi. Sada smo se „probudili“ jer je nedugo na Rab stigao predstavnik tih austrijskih zadruga, došavši provjeriti što se sve još može oteti, ali mi sada znamo, i dobro smo provjerili što je sve nezakonito u svezi tih ugovora sklopljenih sa kreditorima koji nisu smjeli neprijavljeno i neregistrirano poslovati u Hrvatskoj, i nećemo dozvoliti da nam otmu našu djedovinu, ili ono što je naše. Ako ne bude sluha u vlasti, ako se ništa ne bude događalo na zaštiti građana RH, mi smo prisiljeni  onda sami braniti svoju imovinu i blokirati autocestu. Mi to ne želimo raditi, ovo je naša zemlja, naša Hrvatska,  ali upravo zato jer ju volimo – to je jedini način da zaštitimo i našu Domovinu i naše domove!” – kazala je između ostalog ova smjela, Rabljanka i Hrvatica.

Na kraju skupa donešen je Zaključak, te je oformljena  Delegacija građana iz Hrvatske i iz iseljeništva koji će otputovati u Bruxelles  zatražiti hitan nadzor nad hrvatskim pravosuđem, dok će se izlaganja sudionika skupa objavljivati narednih dana obzirom da su gotovo svi slučajevi preteški i tragični. 

VEZANI ČLANCI:

Nada Landeka/HAZUD