BRANIMIR PETRANOVIĆ – Crna ovca iz iseljeništva (tragom kreditnih ureda i lihvara) |

BRANIMIR PETRANOVIĆ – Crna ovca iz iseljeništva (tragom kreditnih ureda i lihvara)

Brzo bogaćenje vidljivo od 1991 godine do danas koje je sa hrvatskog plodnog tla dalo čak 280 multimilijunaša privuklo je u Hrvatsku i mnoge „crne iseljeničke ovce“ koje su Hrvatsku prepoznale kao oazu bez ikakvog nadzora. Da takav sistem „brzog bogaćenja“ funkcionira očigledan je dokaz brzi razvitak financijskog inžinjeringa koji je brojne građane osiromašio za značajne iznose, a organizatori i provoditelji te pljačke daleko su od ruku zakona.  Isti sistem samo putem drugih izvršitelja realiziran je kroz kreditne urede kakvi su u Hrvatskoj otvoreni na svakom koraku. Registrirana su trgovačka društva, podružnice, uredi, sve s namjerom brzog bogaćenja i potpune pljačke Hrvata. U Hrvatsku su pristigle horde kriminalaca kojima je samo jedno bilo na umu – kako što više novca namaći u svoje vlastite džepove. Normalno da takav poduhvat nisu mogli realizirati „ofrlje“, već su isti temeljito i pomno proanalizirali i dotjerali do savršenstva.

Medijska slika takvih osoba  morala je biti temeljita i gotovo savršena, a iz te javne slike na prvi pogled moralo je  biti uočljivo da je potencijalni „investitor“ više nego ozbiljan. Upravo takvu sliku javnosti je poput svih drugih sada već optuženih kriminalaca iz afere „kreditni uredi“  predočio i Branimir Petranović, kreditni posrednik iz Švicarske, koji je za svoj prodor na hrvatsko tržište iskoristio svojeg imenjaka – djelatnika Svjetske banke iz Chicaga.

Pomno je Petranović pratio  tko je u Hrvatskoj najpogodniji za izvršenje njegovog plana, danima je analizirao osobe koja su  trebale biti žrtve  njegovih planova. Morale su to biti slabe, nezaštićene osobe, s određenim pravnim problemom, ili u borbi protiv sistema, i naravno,  financijski imućne. Takve osobe za njega su idealne jer nad njima najbolje može demonstrirati svoju snagu i moć. Prije toga je medijski dobro poradio na svojoj slici i pretvorio sebe u ikonu hrvatskog gospodarstva u inozemstvu.  Inicirao  je Petranović te 2010 godine osnivanje Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske, i medijski je to fantastično odjeknulo u javnosti. Iseljenici su spremni ulagati u Hrvatsku. Više nego primamljiva vijest. To je bio moto koji je Petranović koristio gotovo pune dvije godine „hvatajući žrtve“ u svoju mrežu. U tu svrhu otvorio je i ured podružnice njegove švicarske tvrtke Makafinanz AG u ulici Zlatka Šulentića br. 6 u Zagrebu, te je svoj kreditni ured aktivno reklamirao  i to putem tv emisija, i na youtube, a naročito predstavljanjem Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske.

          

Razgovorom sa sudionicima tih sastanaka slika Petranovića je potpuno promijenjena i dijametralno različita od one koja je plasirana javnosti. Radi se o sociopatu, osobi sa teškim psihosomatskim problemima, agresivnom, sklonim vrijeđanju, podmetanju,  klevetanju, a i fizičkim napadima.  Osobe koje su ideju osnivanja Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske prihvatile kao savršenu, vrlo brzo su utihnule. Petranović je gotovo za svakog pronašao nešto čime ih je pokušao kompromitirati i broj njegovih suradnika vrlo brzo se sveo na najmanji mogući broj.  Iz snimke njegovog intervjua koji je objavljen na youtube, a snimljen prilikom njegovog gostovanja  na TV Z1 u ljetu 2010. godine, sasvim je jasno kakve  su bile namjere poslovanja na području Hrvatske, tog „poduzetnika“ koji se u svim tiskovinama, na portalima, te u tv emisijama predstavljao kao bankar, iako posredovanje s kreditima i bankarstvo baš  nemaju nikakve poveznice. Osim što se rate kredita doista plaćaju u banci.

Na njegovu inicijativu sazvana je Osnivačka skupština na kojoj je imenovana Uprava Kluba poduzetnika iseljene Hrvatske u koju su izabrani; Franko Cetinić (Australija), Stjepan Čuljak (Njemačka), Dražen Deranja (Hrvatska), Stjepan Kovač (Njemačka), Miron Mioč (Njemačka), Branimir Petranović (Švicarska), Sanja Tomašinec (Hrvatska) i Jadranka Vadla (Švicarska).

Prema natpisima u medijima, za predsjednika je izabran Branimir Petranović. Iako je medijski izreklamirano osnivanje Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske u Švicarskoj, do danas takve udruge nema registrirane  u Švicarskom registru udruga, a na fb stranici tog Kluba, koja je jedina službena stranica na kojoj se nešto o tom klubu može pronaći, osim nekoliko objava drugih, jedino je uočljivo niz predstavljanja upravo –  osobno i isključivo Branimira Petranovića, i to nekoliko njegovih  videa i tekstova objavljenih u medijima u kojima reklamira svoje poduzeće Makafinanz Ag,  koje se bavi prodajom kredita i osiguranja.

Đ.F. jedna od osoba zainteresiranih za suradnju s tim Klubom, a koji se našao sa Petranovićem,  duboko je razočaran, kako nam je u razgovoru prepričao, pokušaje realizacije te suradnje. Đ.F. proizvođač očekivao je sve ono što je u javnosti bilo najavljivano! Brzu i jednostavnu distribuciju vlastitih proizvoda u Švicarsku i druge europske zemlje, a sve se svelo na pokušaj brze zarade.  Koga? Pa navodnog osnivača Kluba koji kao takav nigdje nije registriran, osim što se za Klub čulo  prema njegovim vlastitim izjavama u medijima, što predstavlja čistu  obmanu javnosti. Isto nam je ispričao i P.M. proizvodač iz Opatije, koji je izvaran, za cijelu jednu isporuku  meda, koji mu nikada nije plaćen, a pristao je na takav aranžman isključivo potaknut natpisima u medijima koji su Petranovića prikazali kao ozbiljnog poslovnog čovjeka i bankara.

2010 godine načinjena je i medijska pompa vezano uz održanu Osnivačku skupštinu Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske u Hrvatskoj. Ista je i održana u lipnju te  godine,  te je na toj Skupštini imenovana i Uprava Kluba. Nedugo nakon održavanja  Skupštine Petranović je javno istupio, te u medijima proglasio svoje dojučerašnje suradnike kriminalcima. Izjavio je da je predsjednik tog kluba S.B.  pravomoćno osuđen kao silovatelj, dok je tajnica Kluba prema njegovim riječima   osumnjičena za pronevjeru u Sindikatu u kojem je obnašala jednu od funkcija.

Upitali smo i Franka Cetinića, također jednog od prisutnih na Osnivačkoj skupštini osnivanja Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske što se u stvari s Klubom dogodilo i da li isti funkcionira?

Uputio nas je na web stranicu http://www.bcbc.org.uk/ British Croatian Business Club koji je registriran u Velikoj Britaniji. Pažljivom analizom web stranice tog kluba uočili smo da Branimira Petranovića nema nigdje imenovanog, pa je za pretpostaviti da on s tim Business Club nema nikakve poveznice.  Osim toga, na dijelu stranice gdje postoje navedene podružnice u drugim zemljama, nije moguće doći do bilo kakvih podataka ili kontakata vezano uz podružnicu Kluba u Švicarskoj.  Daljnjom potragom za registriranim Klubom gospodarstvenika  na području Švicarske, koji je medijski objavljen kao registriran na web straniciwww.croatia.ch  još 01.05.2010 godine, utvrdili smo da isti nije nigdje službeno zaveden niti registriran na području Švicarske, niti su pokrenute bilo kakve aktivnosti osim što je  njegovom animatoru Klub poslužio za zauzimanje medijskog  prostora i prodora  na području Hrvatske pretvarajući autora reklame  u  „velikog investitora i ulagača“.

Otkrili smo da je  nakon što je 2011 godine  usvojen Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, i nakon što je polovicom 2012. godine osnovan Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u Švicarskoj na inicijativu tog ureda i uz svesrdno zalaganje Generalnog konzula Hrvoja Cvitanovića,  u Generalnom konzulatu Hrvatske u Švicarskoj tek  nedavno osnovan Croatian Swiss Business Club (CSBC) s ciljem suradnje s hrvatskim malim i srednjim poduzećima i radi lakšeg ostvarenja gospodarskih i investicijskih interesa. U Konzulatu se mogu dobiti sve informacije u vezi povratka u Hrvatsku i slično, kao i o suradnji hrvatskih proizvođača sa Hrvatima u Švicarskoj.

Branimir Petranović naravno nije odustao od svoje namjere brzog bogaćenja zahvaljujući poznatoj hrvatskoj naivnosti. Obećavajući brze i povoljne kredite na području RH, za koje je prema podacima koje posjedujemo uzimao provizije od građana u Hrvatskoj, tražio je sebi i poslovne partnere na području Hrvatske a kojima je ispričao priču o svojim ozbiljnim „poslovnim namjerama“.  Jedna od poduzetnica koja je nasjela na njegove priče o  njegovom radu u Svjetskoj banci u kojoj je on  navodno  bio  jedan od čelnih osoba i  „bankar“,  dogovorila je s njim poslovnu suradnju. Nasjela je unatoč provjeri koju je izvršila. Naime, doista postoji bankar Svjetske banke – Petranovich u Chicagu, međutim, kasnije, kad je već  ušla u financijski aranžman, istražujući po internetu, pronašla je fotografiju  po kojoj je utvrdila da se radi o sasvim drugoj osobi.

Prema dokazima  kojima autor ovog teksta raspolaže, Petranović je sa tim  “poslovnim partnerom”  ugovorio kreiranje i web stranice www.maka-nekretnine.com na kojoj bi se predstavili hrvatski proizvodi – drvene kuće i druge nekretnine.  Radi kvalitetnijeg pokretanja posla ugovorena je i izgradnja demo objekta, kuće od poluoblica, veličine 64 m2, a  koja je trebala biti predstavljena javnosti. Za gradnju kuće, Petranović je doista uložio dio novca, i to  cca 38.000,00 eur-a, dok je poslovni partner uložio dvostruko više, tj. više od 70.000,00 eur-a vlastitog novca. Da bi realizirao projekt, Petranović je pronašao kupca za još jednu kuću, kojem je avansno naplatio dio kupovnine,  a novac pribavljen od tih kupaca iskoristio je kao svoj vlastiti ulog u gradnju kuće i kupnju zemljišta, o čemu postoje nesporni dokazi. Petranović je naručio  daleko veću kuću od one kakva je u početku ugovorena  izgraditi (124 m2), a novac je isplaćen dobavljaču materijala, s kojim je Petranović ugovorio da se kompletna uplata iskoristi za nabavku materijala koji je iskorišten za kuću koju je on namijenio sebi, što je kasnije postalo sasvim jasno.  Naime, odmah po završetku gradnje, on je zatražio ukidanje postavljene web stranice, rekavši da je ista načinjena protupravno, i bez njegove dozvole, iako dokazi i činjenice govore suprotno od toga,  a istovremeno je u kuću koja je izgrađena nasilno provalio, i u njoj se nastanio.

Razočarani poslovni partner, financijski iscijeđen, pokrenuo je sudske i kaznene  postupke  pred hrvatskim sudovima radi naknade štete.  Tada, Petranović i prema tom poslovnom partneru počinje jednako postupanje kao i prema Upravi Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske i drugim njegovim dotadašnjim suradnicima.  Njegov dojučerašnji „poslovni partner“ biva javno od njegove strane  proglašen kriminalcem,  prevarantom, osobom lakom morala, i brojnim drugim epitetima koji nisu ni malo prikladni za prenošenje u ovom tekstu. A ni ovo nije usamljeni  slučaj. Mahom svi ljudi koje je nasamario  i olakšao za znatne iznose,  od njegove strane su nakon tog  javno maltretirani i progonjeni. Zbog tih prijevara s kreditima, a i dr. kaznenih djela,   nadležna tijela  u Hrvatskoj  i  Sloveniji  su pokrenuli  više istražnih postupaka.

Ovaj veliki dušebrižnik za Hrvatsku, nije na listi poreznih dužnika jer on prihode stečene od prodaje nekretnina i kredita ne prijavljuje Poreznoj upravi. Iako je prema njegovim vlastitim  javnim izjavama na području Hrvatske  prodao nekretnina u vrijednosti od čak 19.000.000,00 kn ne plaća porez na dobit u RH, kao niti na primljene provizije od ugovorenih kredita,  a prema informacijama iz Porezne uprave  do danas  nije platio niti PDV na kuću vrijednosti 120.000,00 eur,  koja  je prenešena u njegovo  vlasništvo još prije četiri godine,  i to u iznosu od  čak 250.000,00 kn.

Međutim, istovremeno, Petranović se odjavljuje s hrvatske adrese, čime je njegova dostupnost hrvatskim sudovima u bitnom otežana, a također ured podružnice tvrtke Makafinanz Ag više u Hrvatskoj nije otvoren.   Sve konce vuče iz Švicarske smatrajući se tako nedodirljivim.  Očigledno razočaran ne baš „brzom i lakom“ zaradom, kako je to u Švicarskoj možda prezentirao brzinski obogaćeni  hrvatski  milijunaš  Luka Rajić,  ovaj prodavač „magle“  i kredita odlučio se preseliti na neka druga područja i potražiti neke druge oaze. Tko će biti njegova slijedeća financijska žrtva, kao i žrtva na kojoj će se iživljavati vidjeti će se uskoro.

Dok ne nađe novu žrtvu, facebook i internet stranice, kao i mailove  “poslovnih partnera” koje često hakira,  koristi kao sredstvo na kojem liječi vlastitu psihu. Kreirao je nekoliko lažnih facebook profila; Darko Suković, Žaklina Bujdić, Vedran Horvat, Josip Novak, Vitomir Praljić, i  mnogi dr. (imena poznata autoru i MUP-u) preko kojih sustavno, od kad je facebook pokrenut i pruža mu tu pogodnost,  širi laži i klevete o svojm bivšim i „poslovnim partnerima“ i svima onima koji mu nisu „po mjeri“, na sve moguće načine pokušavajući ih diskreditirati i spriječiti ih da dokažu svoje pravo pred sudom. Istovremeno je oko sebe okupio i ljude iz pravog  kriminalnog miljea – bivšu predsjednicu Sindikata pravosuđa J.M. (J.K.)  koja je pravomoćno osuđena zbog pronevjere 7.500.000,00 kn,  I.Š. –  pravomoćnog  osuđenika zbog krivotvorenja i više prijevara, kao i  osuđenog zbog pokušaja ubojstva, D.P. – pravomoćno osuđenu zbog prijevare štićenika o kojem je skrbila, a sudi joj se zbog prodaje gradskih stanova, i druge osobe očigledno impresivnih biografija za jednog „poslovnog čovjeka“.  Prema našim informacijama svi ovi ljudi su i zatvorski odležali kazne temeljem pravomoćnih presuda.  Očigledno, visoka  mjerila koja je postavio prilikom etiketiranja Uprave Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske i drugih ljudi koji su imali namjere poštene poslovne  suradnje, Petranović ne primjenjuje kada su u pitanju ovi  izvršitelji njegovih naloga.

Tko je zapravo Branimir Petranović,  prodavač deka, i prodavač kredita i osiguranja iz Schafhausena?

Istraživanjem smo došli do saznanja da je napisao knjigu „Crni anđeli“ inspiriranu njegovim članstvom u Sekti „Crna ruža“. Iz iste je evidentno da je odrastao u vrlo teškim socijalnim prilikama, i u krajnjem siromaštvu, a jedina igračka mu je bila zmija, i to živa.  U medijima kruži  također priča i da je kao član sektaške organizacije „Crna ruža“  pio krv mrtve djevojke sa Đakovačkih ulica, međutim, novinari istraživači koji su išli tragom njegovih priča utvrdili su da takav slučaj nigdje i nikada nije evidentiran, pa su posumnjali u vjerodostojnost njegovog iskaza.

Prema pričama bivših pripadnika lokalne mafijaške bande iz Osijeka,  Petranović je bio prisiljen pobjeći iz Osijeka zahvaljujući svojoj sklonosti tučnjavama i kriminalu.  U inozemstvu se posvetio karateu, gdje je navodno postigao određene  rezultate, a istovremeno je radio na terenskim poslovima prodaje deka.  Taj posao mu je išao, prema njegovim vlastitim pričama na Z1, odlično, sve dok u Aaarau, gdje je radio u tvornici, nisu otkrili krađu veće količine čizama, pa je iz tog razloga, kao osumnjičeni za krađu, dobio otkaz.

Međutim, u prodaji se usavršio, pa je nakon što je ostao bez posla, pokrenuo je  posao posredovanja s kreditima i prodaje osiguranja.  Maštovit i pričljiv, naročito zahvaljujući svojoj uvjerljivosti koju je doveo do savršenstva, u prodaji kredita postigao je zavidan uspjeh. Naročito za vrijeme nagle ekspanzije useljavanja ratnih izbjeglica u Švicarsku kojima je novac bio nužno potreban. Takvim klijentima je prema njihovim  pričama „frizirao“ dokumente koje je prosljeđivao u Go Money Bank s kojom najviše radi, radi odobrenja kredita. Na žalost, vrlo brzo bi dužnici dospjeli u tešku situaciju ne mogavši vratiti uzeti kredit, jer nisu bili dovoljno likvidni, zbog čega su neki morali zauvijek napustiti Švicarsku.

Ubrzo se u Švicarskoj osjetio značajan pad prodaje kredita, pa je i Petranović, poput ostalih željnih brze zarade potegao put Hrvatske, očekujući ovdje pravu oazu bogatstva i očajne ljudi kojima su krediti nužni.

Pogriješio je samo u jednoj stvari. Previše želje za brzom zaradom i gomila prezentiranih neistina u javnosti, naročito činjenica da je sebe predstavljao „bankarem“ iako to nikad nije bio,  ljude je navelo da budu oprezni, prepoznavši hrpetinu laži.

Slučaj Branimira Petranovića, kao i slučajevi još nekih Hrvata povratnika  koji su  na žalost  već u javnosti registrirani   kao manipulatori i  prevaranti, bacaju crnu mrlju na Hrvate iz dijaspore, i dokazuju da nisu sve ovce ovce,  među ljudima ima i  vukova!

S. Penić

Tekst je prenešen bez izmjena, i u cijelosti  je stav autora!  Redakcija HAZUD.HR   ne ulazi u provjeru sadržaja teksta, i sukladno Zakonu o medijima za objavljene tekstove  ne snosi odgovornost!