Nada Landeka: Država malim poduzetnicima kao kokošima, zavrne vratom i onemogući ih da posluju |

Država malim poduzetnicima kao kokošima, zavrne vratom i onemogući ih da posluju |

Država malim poduzetnicima kao kokošima, zavrne vratom i onemogući ih da posluju

Ono što je rak u životu svakog čovjeka, to je stečaj u poduzetničkom svijetu. Bolesnog od raka, čije su zdrave stanice počele napadati zloćudne, najčešće tretiraju skupim kemoterapijama, zračenjem i drugim medicinskim tretmanima koji ubijaju stanice tumora, ali istovremeno uništavaju i zdrave stanice. Poduzeća pak, naročito ona koja imaju vrijednu imovinu najčešće su na zubu Države, i umjesto da čuvaju i njeguju „ruku koja ih hrani“, Država, tj. Ministarstvo financija i druge državne institucije prve su u redu kada poduzetniku treba „zavrnuti vratom“.

U stečajnim postupcima, bez obzira o kojoj vrijednosti imovine se radi, stečajni upravitelj zauzima dojučerašnje mjesto direktora poduzeća, osnivača tj. vlasnika poduzeća koji je uložio svoj novac, trud i rad ništa se i ne pita i nema nikakva prava, pa otvaranjem stečaja počinje prava zabava. U toj pravosudnoj baruštini u kojoj se najčešće okuplja gomila žaba, a oko bare je sve puno krokodila, gotovo svi love u mutnom. Stoga se svaki pošteni poduzetnik naježi od stečaja i stečajnog postupka jer nakon otvaranja stečaja za njegovo poduzeće perspektive više nema.

Usprkos Stečajnom zakonu koji propisuje da stečajni upravitelj treba zastupati interese stečajnog dužnika u praksi se to nikad ne događa. Upravo suprotno, stečajni upravitelj u praksi štiti interese Države i vjerovnika povezanih s Državom, te banke. Radnici i drugi vjerovnici, pogotovo vlasnici, bez obzira na visinu kapitala nemaju nikakva prava. Tako se već niz godina postupa u praksi. No da li je baš tako, i da li su vlasnici poduzeća koji su oštećeni u stečajnim postupcima doista beznadni i potpuno obespravljeni?

Prema propisima koji su na snazi u RH propisana je profesionalna odgovornost stečajnog upravitelja. O tome često piše i Nevenka Marković, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu koja je autor brojnih članaka iz područja stečajnog, ovršnog i registarskog prava, te prava društava. Sutkinja Marković je i predavač na Pravosudnoj akademiji i na stručnim seminarima.

Oštećenik u stečajnom postupku može podnijeti tužbu radi naknade štete prouzročene radnjom stečajnog upravitelja. Pasivno legitimirana osoba u tom postupku može biti; stečajni upravitelj, osiguravajuće društvo ili Republika Hrvatska. Pravo na podnošenje tužbe protiv stečajnog upravitelja temelji se na odredbi članka 28. stavak 7. Stečajnog zakona. Pravo na podnošenje tužbe protiv osiguravajućeg društva temelji se na ugovornoj obvezi osiguravatelja kojom je preuzeo obvezu vođenja spora u ime stečajnog upravitelja kao osiguranika. Oštećenik ima diskreciono pravo izabrati da li će tužiti samo osiguravajuće društvo, samo stečajnog upravitelja, ili kao tuženika označiti i osiguravatelja i osiguranika. Osiguravatelj odgovara samo do visine osigurane svote koju svaki stečajni upravitelj mora uplaćivati za vrijeme obavljanja dužnosti stečajnog upravitelja.

Pravo na podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske temelji se na Zakonu o sustavu državne uprave.

Prema članku 13. navedenog zakona, štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Stečajni postupak je sudski postupak, pa se šteta, dakle, može uzrokovati tijekom sudskog postupka. Stečajnog upravitelja imenuje sud, putem stečajnog suca, a sud je pravna osoba koja ima javne ovlasti. Oštećenik ima diskreciono pravo podnijeti tužbu radi naknade štete protiv kako stečajnog upravitelja, tako i Republike Hrvatske kao tuženika u postupku.

Šteta koju počini državni službenik, odnosno sudac nastaje i zbog neizvršavanje sudske odluke. Ovakvo postupanje je i temeljem čl. 311 Kaznenog zakona kazneno djelo. Službena ili odgovorna osoba koja ne izvrši pravomoćnu sudsku odluku koju je bila dužna izvršiti, a time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna, kazniti će se kaznom zatvora i do dvije godine.

Teške povrede službene dužnosti su;

1. Neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza
2. Nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti
3. Davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluke nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice
4. Zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi
5. Odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi
6. Neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova
7. Odavanje službene ili druge tajne
8. Obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela
9. Onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava
10. Uporaba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u službi
11. Nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu službe
12. Neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana u jednom mjesecu
13. Ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za laku povredu službene dužnosti
14. Druge povrede službene dužnosti koje su kao teške propisane posebnim zakonom
15. Tijela za vođenje postupka i izvršavanje kazni zbog povrede službene dužnosti

Država ima pravo i dužnost zaštititi prava građana i druge pravne vrijednosti društvene zajednice od napada pojedinaca ili skupina kojima se te vrijednosti ugrožavaju ili povrijeđuju.   Ako državna tijela krše propisane norme u obliku procesnih radnji koje provode, posebice onih koji zaštićuju osobna i imovinska prava građana protiv kojih se vodi kazneni ili parnični postupak, ona time ta prava uskraćuju.

Takva uskrata nije prema svima, nego samo prema nekima i predstavlja zapravo diskriminaciju pojedinih građana tj. sudionika u postupku.

Prema članku 106. Zakona o sudovima Republika Hrvaska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Republika Hrvatska zatražiti će od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.  

Iako je člankom 24. istog zakona propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, u stvarnosti to nije tako. Posljednjih mjeseci svjedoci smo nejednakog postupanja u brojnim sudskim predmetima, naročito u predstečajnim nagodbama u kojima nisu svi jednaki. FINA je u ovim postupcima imala diskreciono pravo, baš kao i Trgovački sudovi samostalno procjenjivati kojem poduzeću će se dati šansa za opstanak, a koje će se brisati iz sudskog registra, odnosno nad kojim će se provesti stečaj. Po kojim kriterijima su se ovi postupci provodili i provode, ni danas nikom nije jasno, iako bi Zakon trebao biti jednak za sve.

„Veoma je važno naglasiti kako zbog propusta u utvrđivanju odlučnih činjenica, zakoni koji nas štite ne bi smjeli imati slabije djelovanje nego zakoni koji nas kažnjavaju. Po tom učenju koje je postalo opće mjesto ugovora naroda i demokratske države; – da ne dođe do dužničkog ropstva, država je dužna srediti svoje gospodarstvo i štititi, a za slučaj potrebe i otkupiti slobodu svojih građana, jednako kao što su građani dužni boriti se i izboriti za slobodu svoje države! Naime, nema pravde za Hrvatsku, bez pravde u Hrvatskoj!“

„Ako u potrazi za vrijednostima koje Hrvatsku čine dobrom zemljom, kao kriterij uzmemo Aristotelov Ustav atenski – zasnovan na tri bitne protege; zabrani dužničkog ropstva, obvezi javnog zauzimanja za opće dobro i bezuvjetnom poštivanju odluka porotnog suda sastavljenog od 6.000 sudaca u državi koja je imala 20.000 do 40.000 punoljetnih građana – može se vidjeti da je vjerodostojno sudstvo i vjerodostojna javna uprava iznimno važna za svaki narod i državu – jer tko vlada sudom – vlada svijetom!“ (odvjetnik Lujo Medvidović).

Što na sve ovo kaže Europa?

Zagovarajući temeljna ljudska prava provodi se proširivanje šengenskog područja na nove države članice, te se aktivno radi na zaštiti prava građana u borbi protiv terorizma, kriminala i korupcije.

Poštivanje ljudskih prava, demokratskih ustanova i zakona uvijek su bili integralni dijelovi europske ideje. Povelja o temeljnim pravima, prihvaćena 2000 godine, obuhvaća sva osobna, građanska, politička, ekonomska i socijalna prava i slobode građana EU. Također se osvrće na nova pitanja nastala tehnološkim napretkom, kao što su npr. zaštita osobnih podataka i bio-etika.

Sporazumi EU štite ljudska prava, slobodno kretanje ljudi, zabranjuju svu diskriminaciju i mobbing, te njeguju pravo boravka u cijeloj EU za sve njezine građane.

Autor; Nada Landeka

HBOR i pravosuđe izmislili tuženika!

“Svatko je u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu sudsku odluku i po njoj postupiti”, kaže Ustavni sud RH. Iznimke su očito sami  sudovi i HBOR-a koji ne poštuju čak tri pravomoćne sudske odluke. Ili su pravomoćne presude obvezne samo kad idu njima na korist? Općinski građanski sud u Zagrebu, prije Stalna služba Dugo Selo, odlukom od 01.04.2015. godine pripada sudu u Zagrebu, u sudskim predmetima broj Ovr 3175/15 i Ovr 937/15 – sude nepostojećim (mrtvim) strankama, dok živima ne daju legitimitet.
Ovih dana se u žalbenom postupku pred Županijskim sudom rješava najčudniji i najnezakonitiji sudski postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa. Predmet je oformljen 1992 godine u izvršnom postupku, pljenidbenim popisom nekretnina u kojima su bile stranke Parkant d.o.o. i Fond za razvoj. Popisom su popisane nekretnine u društvenom vlasništvu čiji je korisnik bio Exportdrvo, na temelju Ugovora o prodaji poslovnog prostora Parkant-u d.o.o., iako je Zakonom bio zabranjen prijenos nekretnina u društvenom vlasništvu. Istim zakonom je propisano da akti sklopljeni suprotno Zakonu – ne vrijede i nemaju pravni značaj. Popisom su popisane i nepostojeće (izmišljene) zemljišno knjižne čestice. Fond za razvoj prestao je postojati 1992 godine. Parkant d.o.o. koji je u međuvremenu upisan kao vlasnik temeljem ZOV-a 1996 godine, prodao je 2000 godine nekretninu, tvornicu i industrijsko dvorište trgovačkom društvu Liston d.o.o. koje je u vlasništvu povratnika iz iseljeništva koji su u istu uložili svu svoju ušteđevinu. Iste te 2000 godine Općinski sud u Dugom Selu, po tadašnjem sucu i predsjedniku toga suda Arnoldu Čadi, (koji je u međuvremenu razriješen kao najljeniji sudac u Hrvatskoj zbog nerješavanja spisa) rješenjem je uknjžio Liston kao vlasnika nekretnine.
Da je postojala zabilježba ovrhe ili nečijeg tuđeg prava, sudac nije smio, niti mogao dozvoliti uknjižbu, a da ništa nije bilo zabilježeno u z.k. vidi se iz svih relevatnih dokumenata. Višemilijunski vrijedna nekretnina u koju su povratnici iz iseljeništva nakon 30-godišnjeg rada u Njemačkoj do sada uložili više od 2.000.000 eur-a, bila je bez tereta u trenutku kupnje. Tada počinje kalvarija. HBOR se pojavio kao stranka u postupku, iako je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine utvrdio da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj stoga prema odredbama ZIP-a (koji je bio na snazi u vrijeme kad je postupak započeo) nije aktivno legitimiran. Ovrhe protiv Parkanta odbijene su iz tih razloga, i iz razloga što HBOR nema upisano založno pravo, pa stoga sud ne može provoditi ovrhu.

I nakon donošenja čak dvije pravomoćne sudske odluke višeg suda u korist vlasnika nekretnine, HBOR ipak pokreće ovrhu protiv vlasnika nekretnine (nedužnika), I Liston prestaje postojati 2009 godine, jer je nad njim namjerno otvoren stečaj da bi se eliminirao direktor društva te onemogućilo upravljanje direktoru i vlasniku, kao i da bi mu se uskratila sudska zaštita), no stečaj je obustavljen po čl. 203 (zbog nedostatnosti imovine koja je prodana prije stečaja). Po čl. 205. SZ-a – OVRHA OBUSTAVLJENA PO ČL. 203. SZ-a NE SMIJE SE PROVODITI IZVAN STEČAJNOG POSTUPKA.

Izvršni postupak pred Općinskim sudom Sesvete, Stalna sudska služba Sesvete a sada pred sudom u Zagrebu ipak se nastavlja i ove 2015 godine, iako traje već pune 24 godine. Spor radi osiguranja na nekretnini – tvornici i industrijskom dvorištu u Dugom Selu vodi se protiv nepostojećih stranaka; nepostojećeg dužnika, nepostojećeg vjerovnika i nepostojećeg ovršenika kojem godinama nastoje natovariti tuđi dug ratnih profitera. Općinski građanski sud u Zagrebu, tek je ove 2015. godine, nakon punih 11 godine, koliko je žalba “ležala u ladici” bivšeg suca Arnolda Čade koji je odlučio napustiti sud počašćen nazivom “najljeniji sudac u Hrvatskoj” sve to uz blagoslov predsjednika suda iz Sesveta Tomislava Aralice koji je bio neposredno zadužen za nadzor rada suca Arnolda Čada, konačno je proslijedio istu na Županijski sud radi rješavanja.Deset godina prekasno, jer niti jedna stranka u postupku više ne postoji.

Rješavajući žalbu iz 2004. godine u kojoj su stranke HBOR-PARKANT, u predmetu Ovr 937/15 (dakle HBOR koji nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj presudi, i Parkant koji ne postoji) viši sudovi u ove vruće dane, kada su sudovi većinom  na godišnjem odmoru “savjesno” rješavaju sudbinu nekretnine koju je ovršenik-nedužnik Liston d.o.o. kupio od dužnika Parkant d.o.o. neopterećenu tim dugom. (koji jnije bio zabilježen niti upisan u zemljišne knjige). Drugostupanjski sud usred ljeta rješavajući žalbu  staru 11 godina, u kojoj se odlučuje o sudbini višemilijunski vrijedne nekretnine, odlučuje o pravima – vjerovnika Fonda za razvoj koji ne postoji, dužnika Parkant koji ne postoji, ovršenika-nedužnika Liston-a koji ne postoji, sa strankom i predlagateljem HBOR-om koji prema odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. nije aktivno legitimiran s obzirom da nije pravni sljednik Fonda za razvoj, i koji nije ni jednoj od ovih stranaka isplatio niti lipe.

U ovom sudskom postupku načinjen je trostruki presedan: prvi je pravosudni presudan što je u ovom izvršno/ovršnom postupku pravomoćno riješeno o pravu vjerovnika/ovrhovoditelja čak tri puta u periodu od 2002. godine do danas. Općinski sudovi u Sesvetama i u Dugom Selu očigledno ne poštuju pravomoćne sudske odluke! Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda iz Velike Gorice od 01.veljače 2001. godine odbijen je prijedlog HBOR-a kao ovrhovoditelja iz razloga jer založno pravo na kojem se temelji ovrha “nije upisano u zemljišne knjige”, i zato jer sporazum stranaka utvrđenog na sudski zapisnik određuje mjeru osiguranja, i ima važnost rješenja o osiguranju a ne snagu ovršne isprave na temelju koje se može provesti ovrha.” Pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 17. prosinca 2003. godine ukinuto je Rješenje broj I-1/92od 21. rujna 2001. godine kojim je odlučeno o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a.Drugostupanjski sud presudio je, da sud nižeg stupnja treba svakako voditi računa o tome da je u ovom postupku nastupila kao vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak a ne vjerovnik Hrvatski fond za razvoj, te se radi o dvije različite pravne osobe kojoj HBOR ni u kom slučaj nije pravni slijednik, dakle, prema odredbama ZIP-a HBOR nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda. Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj od 15. prosinca 2009. godine odlučeno je ; “Ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka kao u konkretnom slučaju, prekidaju se po sili zakona odredbe čl. 98 st. 3. Stečajnog zakona, a nakon što se ispune pretpostavke za nastavak postupka te postupka obustavlja.” Treći je pravosudni presedan što sud po zakonu nakon što su stranke prestale postojati nije obustavio sudski postupak. U navedenom slučaju ne postoji vjerovnik Fond za razvoj, ne postoji dužnik Parkant, ne postoji nedužnik / ovršenik Liston d.o.o., a vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak koji je stupio u parnicu temeljem Ugovora o cesiji prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda nije aktivno legitimiran.

Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi Ustavni sud komentirao na činjenicu da i sudovi znaju krenuti slijepim ulicama, a ne zacrtanim putem poštivanja Zakona i Ustava RH. Ukratko, vjerovnik i dužnik ne postoje, sudovi i dalje sude, a HBOR ima monopol nad sudom!

www.hop.hr