POZIV OŠTEĆENIKA ILEGALNIH RBA ZADRUGA NA PROSVJED PROTIV KRIMINALNIH POLITIČKIH ELITA KOJE KORISTE INSTITUCIJE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBNO BOGAĆENJE KROZ PLJAČKU HRVATSKIH GRAĐANA
OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 17/12/2016 | LEAVE A RESPONSE
SPRIJEČIMO DA LIJEPA NAŠA POSTANE OLIČENJE PRIMITIVIZMA, NASILJA I KRIMINALA,
DOĐITE NA PROSVJED ISPRED HNK – 17.12.2016 U 17H
Za primjer – DORH-u smo podnijeli više stotina krivičnih prijava te prijavili tajne dokumente austrijske Agencije za nadzor financijskih tokova, no on više vremena provodi istražujući Pernarove grafite nego tajne dokumente sa imenima hrvatskih političara sa više višemilijunskim ciframa u eurima.
Tu se vidi korumpiranost na najvišem nivou. A što je tek sa krađom i protuustavnim zaduživanjem Republike Hrvatske, svim tim gazdama koji se se 90-te držali za ukradene lisnice a ne puške kao iskreni domoljubi.
Zato TE pozivamo da nas podržiš 17.12.2016. godine u 17 sati
ispred zgrade HNK te svojim dolaskom pružiš podršku borbi protiv licemjernih hrvatskih lopova koji imaju svoje agente u Hrvatskom saboru, Vladi, Policiji, te visokim hrvatskim sudovima, a u više navrata su izdali interese hrvatskog naroda.
Svakodnevno preko svojih obmanjujućih medija uvjeravaju nas, poštene i vrijedne radnike da smo “NEKOME” dužni, dižu nam poreze i smišljaju nove smicalice, ljudi bježe iz zemlje, a mi ostajemo na milosti i nemilosti gospodi iz Europe koja samo gleda kako u suradnji sa domaćim izdajnicima da se dokopaju naših domova, još jednog našeg poduzeća, autoceste, brodogradilišta, itd.
Što smo mi to dobili od Europe, nego skupinu propalih karijerista koji koriste priliku da još više upropaste ovaj narod?
Gdje je ta europska kultura i demokracija? Mi smo dobili samo propale karijeriste i psihopate u odijelima!
Stoga, u subotu 17.12.2016. godine protestiramo protiv korupcije, kriminala i bezobzirne pljačke. Mi smo ti koji financiramo državni proračun, ovo je naša Država i nećemo se pokoriti nekolicini lopova u ispeglanim odjelima.
Naša politička elita je izdala narod te udruženo sa neprijateljima hrvatskog naroda pljačkaju i otimaju kako bi od nas učinili svoje robove i zavladali našim društvom i Državom.
Ovo je prosvjed protiv progona: novinara, aktivista, opozicionih poitičara, svih koji razmišljaju hrvatski i za Hrvatsku, a ne u interesu međunarodnih korporacija kojima je u interesu samo njihov profit makar bio i protuzakonito stečen.
Kako MI oštećenici tih kriminalnih austrijskih bankstera možemo vjerovati u hrvatsko sudstvo, kad ono nije osudilo još nikoga za pretvorbeni kriminal, upropaštavanje poduzeća i pljačku državne imovine?
Hrvatski sudovi sudjeluju u zataškavanju afera, ne donose pravdu, te ne rade u interesu naroda, čak nas žele prevesti žedne preko hladne vode.
Njihova rješena su protivna zdravome razumu a odvjetničke tarife najskuplje u Europi.
Vlada nam je puna odvjetnika koji donose sulude zakone kako bi stekli osobno bogatstvo na štetu građana i radnika.
ZATO, SPRIJEČIMO DA LIJEPA NAŠA POSTANE OLIČENJE PRIMITIVIZMA, NASILJA I KRIMINALA,
Dana 01. listopada 2016. godine predsjednik HND-a tj. Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković napisao je članak u kojem opet, upućuje niz kritika prema tehničkom ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Prema Lekovićevim tvrdnjama rezultat ukidanja potpora neprofitnim medijima je 280 novinara koji su od jučer bez prihoda, a upitna je mogućnost opstanka za 20 neprofitnih medija.
Saša Leković sudjeluje u prosvjedima “za slobodu medija”
Neprofitni mediji kojima su za vrijeme vladavine SDP-a obilato punjene i blagajne „bogato su osnažili treći medijski sektor“ – kaže Leković u članku objavljenom na stranicama www.hnd.hr.
Novog ministra Hasanbegovića ispred ureda dočekao lijes
30 stalno zaposlenih novinara i 250 vanjskih suradnika ostalo je bez prihoda za život i budućnost im je neizvjesna – stoji u tekstu, uz neizostavnu kritiku u nastavku teksta upućenu prema Zlatku Hasanbegoviću, još uvijek aktualnom ministru kulture. On je naime u siječnju 2016. godine ukinuo program sufinanciranja neprofitnih medija, raspustio stručno povjerenstvo koje je te potpore dodjeljivalo, te stopirao program potpore medijima zajednice za koji je Ministarstvo u prošlom mandatu osiguralo 30,6 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda. Tako su Hasanbegovićevim ‘radom’ prekinuti programi koji su barem djelomično zaustavljali trend odlazaka profesionalnih novinara na burzu, kao i potpunog društvenog i materijalnog urušavanja profesije – tvrdi Leković.
Lijepo je da se predsjednik HND-a brine za neprofitne medije i za novinare koji nemaju prihoda. Još bi ljepše bilo da se u svojem tekstu osvrnuo i na dugogodišnju neravnopravnu podjelu financijskih sredstava, prema kojoj su jedni dobivali obilato i stalno, a drugi nikako.
Takvim postupanjem SDP-ove vlasti, za kojiim mnoge neprofitne udruge i neprofitni mediji svakodnevno liju suze, došlo je do ogromnog nesrazmjera među neprofitnim medijima i nejednakosti. Dok su jedni imali zahvaljujući financijama mogućnost napretka i rasta, drugi godinama opstaju i uspješno objavljuju svoje tekstove, bez i jedne kune financiranja. Stjecajem okolnosti u ovu drugu skupinu grupirani su portali koji više naginju, kako bi političari rekli „desno“, iako bi svi portali, pa i novinari, trebali imati odmak od politike i ne bi smjelo biti podjele na “vaše” i “naše”.
Diskriminacija u medijima
Tako su pojedini neprofitni mediji, unatoč izostanku financijske potpore, uspjeli postići revolucionarni poduhvat, angažirati na portalima po nekoliko novinara koji svakodnevno rade i objavljuju svoje tekstove, modernizirati se i rasti, i to sve bez i jedne jedine kune subvencija. Pravo čudo reklo bi se, ali ta novinarska čuda koji su uspjeli opstati bez financiranja iz proračuna, nitko ne spominje. Dapače, po nekoliko puta ih je spomenuo Milorad Pupovac u svojem Biltenu, gdje su upravo ti nefinancirani portali imenovani kao rak rana ovog društva. Za nezaposlene novinare na tim portalima, koji nemaju ni kune prihoda, nitko nije podigao glas, baš kao niti za suspendirane i otpuštene novinare koji su suspendirani i otpušteni isključivo iz razloga što ne misle onako kako diše i misli ljevica.
Većina domoljubnih neprofitnih medija iskreno se nada, i podržava izbor Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture i u slijedećem mandatu. Njegov izbor unio bi malo svjetla u medijski prostor i nadu da će se možda uvesti jednakost prilika i šansi i da će svi oni novinari koji su godinama nezaposleni i bez prihoda, možda isto tako dobiti priliku da se razvijaju i napreduju. Proteklih godina to nije nikako moguće.
Iako Hrvatsko novinarsko društvo na čelu sa predsjednikom Sašom Lekovićem izražava stav koji bi trebao predstavljati stav svih novinara HND-a, iznoseći da se „od budućeg mandatara Vlade Republike Hrvatske očekuje da ozbiljno povede računa o osobi koju će izabrati za novog ministra/icu kulture kako bi se u što kraćem roku sanirala šteta koju je svojim djelovanjem počinio odlazeći ministar“, brojni neprofitni mediji na kojima objavljuju novinari koji rade isključivo srcem, sa takvim stavom se ne slažu.
Ti mediji mahom podržavaju uvođenje reda u javne financije, pa tako i uvođenje reda u financiranje neprofitnih medija, uz onemogućavanje financiranja po sistemu „tko je bliže vatri bolje se grije“.
Upravo takav sistem financiranja u kojima jedni primaju obilato a drugi nemaju nikakve šanse stvara netoleanciju i isključivost. Kroz čitavo vrijeme obnašanja funkcije predsjednika HND-a do sada se mogao najčešće čuti glas zabrinutosti za neprofitne medije koji su podržavali ljevicu, dok se istovremeno ne čuje niti jedan glas, osim glasa osude, za neprofitne medije koji su možda prema svojim sadržajima skloniji desnici.
Vodi li takav stav opet prema novim prosvjedima i rušenju vlasti ukoliko prije financirani neprofitni mediji (antife) ne dobiju svoj dio kolača?
Iskreno vjerujemo da će predsjednik HND-a sa jednakom žestinom izaći sutra na ulicu i dati podršku novinarki Smiljani Škugor koje je odnedavno ostala bez posla iz razloga jer je javnosti učinila dostupnom informaciju o milijunskom dugu supuge bivšeg SDP-ovog ministra Miranda Mrsića.
JEDINA OPCIJA kao back up ima i REZERVNU OPCIJU – političku stranku Živi zid – Ivan Vilibor Sinčić
Koalicija JEDINA OPCIJA
Državno izborno povjerenstvo dostavilo je danas Državnom odvjetništvuprijavu protiv političke stranke Živi zid koju je DIP-u u zakonskom roku dostavio Nenad Koljaja. Prijava upućena DIP-u sadrži prigovore na povrede zakona od strane vodstva političke stranke Živi zid – Ivana Vilibora Sinčića, Ivana Pernara, Vladimire Palfi.
Ivan Sinčić – Nenad Koljaja
Nenad Koljaja je za parlamentarne izbore 2015 godine osobno sudjelovao u promidžbenoj kampanji Živog zida, donirao Živom zidu svakodnevnu vožnju automobilom (popularnim jaguarom) te prešao više stotina kilometara diljem Hrvatske o svojem trošku, što sukladno Zakonu o financiranju političkih stranaka predstavlja donaciju koju Živi zid nije prikazao u svojim financijskim izvješćima, ali je i svjedok da je Živom zidu na korištenje, u obliku donacije, dana hala na Zagrebačkom velesajmu, hrana, uredski prostor, milijun letaka, te brojne druge usluge koje nisu prikazane u financijskom izvješću za 2015 godinu.
Vodstvo Živog zida – Vladimira Palfi, Ivan Sinčić, Ivan Pernar
Među članstvom Živog zida, ali i među članovima Glavnog odbora kolaju informacije kako se stranački novac, točnije novac iz državnog proračuna i iz neprikazanih donacija trošio na privatne potrebe trojca Sinčić, Pernar, Palfi, te su gotovo svi upoznati kako se novac iz državnog proračuna nije trošio samo za potrebe političke promidžbe, već ponajviše za osobne potrebe.
Nadalje, Sinčić, Pernar, Palfi, prijavljeni su DORH-u za više kaznenih djela, između ostalih za krivotvorenje potpisa članova Glavnog odbora, krivotvorenje potpisa na financijskim izvješćima i lažiranje Skupštine, ali i za ozbiljnija kaznena djela, k.d. ucjene, ozbiljne prijetnje pa i iznude.
Kaznena prijava protiv Ivana Sinčića, Vladimire Palfi, Ivana Pernara
Iz određenih razloga su kaznene prijave protiv vodstva Živog zida, od kojih se Ivan Sinčić u obraćanju javnosti uglavnom obraća kao predsjednik Živog zida, pa i kao JEDINI predsjednik Živog zida iako to nije, stajale neobrađene i zatrpane negdje duboko u ladicama ODO i DORH-a, dok je ohrabreno takvim ponašanjem državnih institucija, vodstvo Živog zida nastavilo istim putem bezakonja i naPrijevremenim parlamentarnim izborima 2016. godine.
Upravo takvo postupanje vodstva političke stranke Živi zid je bio razlog i javnom istupanju, a potom i istupanju iz stranke jednog od supredsjednika – Hrvoja Runtića s kojim se vodstvo Živog zida odlučilo obračunati na jedan apsolutno nizak i nesvakodnevni način, objavom videa neprimjerenog sadržaja na društvenim mrežama.
Tako su u financijskom izvješću prikazani daleko manji troškovi nego što su oni stvarno, uzevši u obzir cijene koje su ponuđene na tržištu za reklamne plakate, letke, spotove na TV, korištene prostore u kampanji, butelje vina, promotivne majice, balone, i drugi promidžbeni materijal. Radi očiglednog nesuglasja u odnosu prikazanih troškova i stvarnih troškova (obračunanih po količini promidžbenog materijala) jasno je da financijska izvješća ne odgovaraju stvarnim troškovima, a što kao posljedicu za sobom povlači i obustavu isplate novca političkim strankama iz državnog proračuna.
Uz sve navedeno, birači Živog zida dovedeni su u zabludu, što predstavlja direktnu prijevaru birača, obzirom da je Živi zid registriran kao aktivistička udruga kako su se predstavljali široj javnosti a da su živozidaši na izborima 2015, i 2016. godine nastupali kao politička stranka, i to kao nasljednici političke stranke Savez za promjene kojoj su promijenili ime u Živi zid:
U međuvremenu su iz registra udruga brisane čak dvije udruge Živi zid, jedna u kojoj je predsjednik Kristijan Ivanković, i druga u kojoj je predsjednik Mario Gracinkoji je nedostupan javnosti. Neslužbeno se doznaje da je Mario Gracin nestao iz javnosti nakon što je MUP počeo istraživati donacije uplaćivane na račune udruge Živi zid ali i na privatne račune članova Živog zida, a koje donacije u novcu nigdje u izvješćima nisu prikazane.
Paralelno sa prijavom Nenada Koljaje, prijavu je zasebno predao USKOK-u i jedan od supredsjednika Živog zida Hrvoje Runtić, koji je osobno utvrdio, uvidom u spise Ministarstva uprave da su na dokumentima deponiranim u Ministarstvu njegovi potpisi, iako je on siguran da to nisu njegovi potpisi, i da se radi o falsifikatu dokumentacije o Skupštini stranke, ali i falsificiranom njegovom potpisu na financijskim izvješćima stranke Živi zid.
I jedna i druga kaznena prijava potkrijepljena je prepiskom članova Živog zida, i vodstva Živog zida, pa i audio-snimkom, iz čega se nedvojbeno može zaključiti o brojnim nezakonitostima koje USKOK i DORH trebaju tek sažeti u optužnicu.
Do odluke institucija, postavlja se pitanje, može li politička stranka sa saborskim zastupnicima optuženim za financijske malverzacije, krivotvorenje potpisa, utaju, iznudu, zastupati građane RH u Hrvatskom Saboru ili im pod HITNO treba privremenom mjerom zabraniti političko djelovanje?
Kao dokaz postojanju malverzacija u javnost je iznjedrila i informacija o registraciji nove političke stranke Živi zid – Ivan Vilibor Sinčić koja očigledno umjesto JEDINE OPCIJE služi kao REZERVNA OPCIJA na čiji račun će sjesti novac iz državnog proračuna u slučaju da politička stranka Živi zid bude odlukom nekog državnog tijela – blokirana.
06. rujna 2016. godine oštećenici RB austrijskih zadruga održati će prosvjed ispred DORH-a i USKOK-a u Gajevoj 32 u Zagrebu.
Više od tri godine očekuje se odgovor od DORH-a, USKOK-a, MUP-a, Hrvatske narodne banke, Ministarstva financija. U jednom su svi složni, naročito u predizbornim kampanjama, ili neposredno prije nego li treba vrbovati glasače – nelegalni kreditori plasirali su kredite na području Hrvatske. O tome su se složili i Branko Šegon, i Slavko Linić, Damir Kajin, čak i Zoran Milanović koji je rekao “bilo je tu kriminala”, ali i Vlada u odlasku i tehnički premijer Orešković. Još u svibnju 2016. godine Vlada RH uputila je Saboru mišljenje kojim traži pronalazak rješenja za oštećenika RB austrijskih zadruga. U međuvremenu ovrhe i deložacije nižu se jedna za drugom, nelegalni kreditori po raznim uredima isplaćuju kredite na ruke, a institucije šute.
Oštećenici RB austrijskih zadruga odlučili su probuditi institucije. Odlučili su oni i uputiti tužbu međunarodnim tijelima, nisu, ali i nikad neće, odustati od svojih prava, pa i po cijenu da treba tužiti ili kazneno prijaviti one koji ne rade svoj posao, i koji godinama već šute. Ne izjašnjavaju se ni za ni protiv, ne daju svoje mišljenje, jednostavno, zabetonirali su problem.
Prosvjed pred USKOK-om
Stoga će dana 07. rujna 2016. godine u 10,00 sati oštećenici RB austrijskih zadruga održati PROSVJED ispred DORH-a i USKOK-a u Gajevoj 32, s namjerom podsjećanja ovih vitalnih državnih institucija da još uvijek nisu donijeli svoju odluku po pitanju podnešenih kaznenih prijava radi osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela pranja novca. U svim državama Europe pa i svijeta, oni koji ukazuju na kriminal bili bi nagrađeni ili posebno zaštićeni odnosno privilegirani. U Hrvatskoj, osobe koje na kriminal ukazuju, ili ga razotkrivaju za nagradu dobivaju poseban progon.
Razlog koji je potaknuo oštećenike RB austrijskih zadruga na prosvjed najprije je krajnji očaj u kojem se oštećenici nalaze, dok je drugi razlog apsolutno nezadovoljstvo hrvatskim pravosudnim institucijama o čemu smo više puta obavještavali institucije i medije tijekom proteklih nekoliko godina. Puno godina previše. Voda je svima došla do grla, tim više što se u našoj hrvatskoj Državi, našoj Domovini, osjećaju potpuno obespravljeni, nezaštićeni, prepušteni sami sebi.
Svoje navode oštećenici potkrjepljuju činjenicom da su Kaznene prijave protiv nelegalnih austrijskih zadruga podignute u više navrata prije četiri godine, a potom su prijave nanovo nadopunjavane ili ponovno predavane u nekoliko navrata. Do danas, iako je stupanjem na dužnost predsjednice, i sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zatražila od DORH-a i USKOK-a, te od MUP-a i nadležnih ministarstava da se očituju, još nije pristigao nikakav odgovor iz kojeg bi se mogao izvesti bilo kakav zaključak.
Prosvjednici ispred USKOK-a i DORH-a
I ne samo da oštećenici nisu dobili nikakav odgovor, već su zakinuti u njihovom zakonskom pravu da ako pravosudni organi odustanu od gonjenja, oštećenici imaju pravo sami nastaviti kazneni progon.
Umjesto zaštite od institucija, ovrhe su učestalo nastavljene, a kao posljedice takvog ponašanja institucija povećan je i broj određenih deložacija od strane sudova.
Uprkos donešenom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015 godine ovrhe na nekretninama većinom nisu odgođene, dok za ovrhe na novčanim sredstvima nitko ne želi niti čuti o odgodi. I političari u predizbornoj utrci o ovom problemu uglavnom šuti. Problem RB oštećenika izvlači se iz ladice poput aduta, samo u onim situacijama kada je potrebno pokupiti dodatne političke bodove i već broj birača na izborima.
U međuvremenu, svih tih godina, ovršenici su blokiranih računa, blokiranih i ovršenih nekretnina, bez ikakvog izgleda da svoje stanje riješe.
Spomenutim Zakonom svaki oštećenik pojedinačno treba podići tužbu i poništavati nešto što je Zakonom proglašeno ništetnim. Nešto što je nepošteno, neustavno, nelegalno, nezakonito, i nepostojeće samo po sebi. Na takvu ništetnost i nepostojeći akt sud pazi po službenoj dužnosti. Temeljem takvih akata sudovi nisu mogli i nisu smjeli određivati ovrhe ni na nekretninama niti na pokretninama.
12. svibnja 2016. godine u Saboru RH održan je sastanak između oštećenika RB austrijskih zadruga i predstavnika vlasti. Na zahtjev Ministarstva pravosuđa dostavljena im je i dodatna dokumentacija iz koje je vidljivo da se zakoni u RH ne poštuju, ali uzalud, i za rujan, ali i za ostale mjesece zakazano je niz deložacija. Ovršenicima očigledno u našoj Državi nitko ne želi pomoći.
Donešeni je Zakon selektivan, često i pogrešno tumačen, ali i očigledno nedovoljan da bi oštećenici imali adekvatnu pravnu zaštitu stoga je svakom više nego jasno da se mora primijeniti neki drugi oblik pravne zaštite, te istovremeno riješiti problem ovršenika u FINI, kojima račune blokiraju bez ikakve kontrole i bez nadzora, pa i bez osnove, a najčešće sa ovršnim ispravama koje su izgubile svojstvo ovršnosti, otišle su u zastaru i slično. FINA na ovakve nedostatke NE PAZI pa se događa da hrvatske institucije legaliziraju nelegalno postupajući protuzakonito i neustavno, na štetu oštećenika/ovršenika.
Zbog svega toga stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj su dovedeni u stanje životne i socijalno-gospodarske ugroženosti, a cijela situacija je uzrokovala i desetak žrtava koje su izgubile živote nemajući više snage nosititi se sa ovim teškim i nerješivim problemima.
U nastavku popis austrijskih zadruga:
NELEGALNE AUSTRIJSKE ZADRUGE
1 Posojilnica bank Zila
2 Posojilnica Borovlje
3 Raiffaisenbank Bad Radkersburg-Klöch eGen
4 Raiffaisenbank Gnas eGen
5 Raiffaisenbank Unterpremstätten eGen
6 Raiffeisen Burgenlande und Revisionsverband Registrierte genoss
7 Raiffeisenbank Arnoldstein eGen
8 Raiffeisenbank Bezirksbank Klagenfurt eGen
9 Raiffeisenbank Bleiburg eGen
10 Raiffeisenbank Deutschlandsberg eGen
11 Raiffeisenbank Eberndorf eGen
12 Raiffeisenbank Fehring – St. Anna am Aigen eGen
13 Raiffeisenbank Feldbach-Bad Gleichenberg eGen
14 Raiffeisenbank Fürstenfeld eGen
15 Raiffeisenbank Gamlitz eGen
16 Raiffeisenbank Graz-Straßgang eGen
17 Raiffeisenbank Groß St. Florian-Wettmannstätten eGen
18 Raiffeisenbank Halbenrain-Tieschen eGen
19 Raiffeisenbank Hatzendorf-Unterlamm eGen
20 Raiffeisenbank Heiligenkreuz-Kirchbach eGen
21 Raiffeisenbank Ilz eGen
22 Raiffeisenbank Lavamünd eGen
23 Raiffeisenbank Leibnitz eGen
24 Raiffeisenbank Lieboch-Stainz eGen
25 Raiffeisenbank Mittleres Raabtal eGen
26 Raiffeisenbank Nestelbach-Eggersdorf eGen
27 Raiffeisenbank Ossiacher See eGen
28 Raiffeisenbank Region St. Pölten eGen
29 Raiffeisenbank Riegersburg-Breitenfeld eGen
30 Raiffeisenbank St. Andrä-Wolfsberg eGen
31 Raiffeisenbank St. Georgen a. d. Stiefing, eGen
32 Raiffeisenbank St. Paul im Lavanttal eGen
33 Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen
34 Raiffeisenbank Straß-Spielfeld eGen
35 Raiffeisenbank Süd-Weststeiermark eGen
36 Raiffeisenbank Velden und Umgebung eGen
37 Raiffeisenbank Villach eGen
38 Raiffeisenbank Völkermarkt eGen
39 Raiffeisenbezirksbank Güssing eGen
40 Raiffeisenbezirksbank Jennersdorf eGen
41 Raiffeisenbezirksbank St. Veit a. d. Glan-Feldkirchen eGen
42 Zveza bank eGen 43. Raiffeisenbank Gleisdorf eGen
Oštećenici nelegalnih kreditora pozivaju medije, da umjesto ispraznih obećanja političara koja već godinama svi slušamo, poprate prosvjed oštećenika 07. rujna 2016. godine, u Gajevoj 32, ispred zgrade DORH-a i USKOK-a, i suoče se sa stvarnim i vrlo ozbiljnim problemom, koji će vrlo brzo, ne bude li mu se netko posvetio, prerasti u erupciju prosvjednika koji jednostavno više nemaju ni snage, ali ni mogućnosti boriti se sa nezakonitim ovrham, ovim najozbiljnijim problemom današnjice.
Dana 02.06.2016. godine ispred Ministarstva pravosuđa održan je još jedan prosvjed nezadovoljnika hrvatskim pravosuđem. Motiv prosvjeda bile su deložacije koje su provedene nad obitelji Vojnović i Alagić određene Zaključkom od strane sudova u Velikoj Gorici isutkinje Jelene Rajić, te u Zadru po odluci sutkinje Dubravke Novaković.
U oba slučaja, ali u još nekoliko, ovršenici su ispunili sve proceduralno što je propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju,tužbu radi utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu koji je sklopljen sa pravnom ili fizičkom osobom koje nemaju i nisu imale potrebno ovlaštenje za financijsko poslovanje na području Republike Hrvatske i Prijedlog za odgodu ovrhe prema odredbama Ovršnog zakona čl. 65. i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju čl. 19.k. I Vlada Republike Hrvatske je dana 11. svibnja 2016. godine donijela Mišljenje kojim je precizirala da navedene odredbe u ovim zakonima morale bi zaštititi ovršenike od ovrha i deložacija, te je Vlada RH uputila to Mišljenje i Saboru RH kako bi saborski zastupnici donijeli Odluku kojom bi se ovrhe zaustavile. Iako se radi o životno važnim stvarima za građane RH, saborski zastupnici do danas nisu o tom Mišljenju Vlade RH odlučivali.
Deložacija obitelji Vojnović
Uzalud. Ni postojeći zakoni, ni Mišljenje Vlade, pa čak ni ustavne odredbe i međunarodni propisi nisu bili dovoljno snažan argument da bi sutkinje Rajić i Novaković usvojile prijedlog za odgodu ovrhe čime bi spasili ove obitelji od gubljenja doma i prepuštanja ulici. Ministar pravosuđa Ante Šprlje, koji je zajedno sa svojom zamjenicom Baricom Novosel i savjetnicom Renatom Duka od Vlade RH određen u radnu grupu koja bi koordinirala sa oštećenicima i sa Saborom RH te donijela kvalitetnu odluku kojom bi se dužnici spasili odmazde nezakonitih kreditnih ureda i austrijskih zadruga, tumačio je, da se navedene ovrhe ne mogu odgoditi, iako je ovršenik sve podnio kako zakon nalaže, i to iz razloga što ovrhovoditelj u ovom slučaju nije Raiffaisen zadruga već su to neke druge fizičke ili pravne osobe???!!!
Međutim, ta tvrdnja nigdje u zakonima ne stoji, pa očigledno predstavlja samovoljno tumačenje djelatnika Ministarstva pravosuđa koje nije podkrijepljeno niti jednom drugom zakonskom odredbom, baš kao što ne stoji ni tvrdnja da se zakoni u RH ne mogu primjenjivati retroaktivno, jer se to kosi sa činjenicom da se Zakon o općem oprostu primjenjuje unatrag i to uspješno već punih 20 godina.
Na četnike-zločince Zakon o oprostu primjenjuje se unazad šest godina
Zakon o općem oprostu je donešen u kolovozu 1996. godine a primjenjuje se za period od kolovoza 1990. godine do kolovoza 1996. godine.
– Čl. 1. “Ovim se Zakonom daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Oprost se odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene počiniteljima kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka. Oprost od kaznenog progona i postupka odnosi se na djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996.”
Nadalje, u slučaju obitelji Vojnović, ovrha je pokrenuta na temelju prijedloga ovrhovoditelja Raiffaisen austrijske zadruge, te je tijekom provedbe ovrhe stan u kojem su živjeli Vojnovići kao jamci po kreditu prodan na javnoj dražbi Ankici Svetličić, djelatnici MUP-a. Svetličić je bila upoznata sa činjenicom da se u stanu nalaze ljudi, međutim, ovrha je nastavljena dalje sa novim vlasnikom koja je vlasništvo stekla temeljem Rješenja o dosudi nekretnine, sve do deložacije koju nije bilo moguće spriječiti niti jednom od odredbi propisanih Ovršnim zakonom koji bi trebali štititi ovršenika.
Ivka Alagić – deložacija na Boriku
Kod slučaja obitelji Alagić situacija je pravno možda još i više nedefinirana. U njihovom slučaju je jedna od Raiffaisen zadruga, koja je u međuvremenu promijenila i pravnu osobnost podigla tužbu radi smetanja posjeda, te je na temelju te tužbe zatražila i privremenu mjeru kojom je zatraženo da se dopusti tužitelju ulazak u posjed nekretnine, i zabrana takvog smetanja ubuduće.
Deložacija Borik – obitelj Ivke Alagić
Dakle, iskoristili su “rupu” u našim zakonima, koji osim što legitimitet daju austrijskim zadrugama koje nemaju registrirane podružnice na području Republike Hrvatske, a dodijeljen im je i OIB, iako nikad nisu proveli radnju zbog kojeg su OIB dobili, “išli su im i dodatno na ruku” odlučujući u parnici radi smetanja posjeda, u kojim parnicama se ne ispituje uopće vlasništvo, niti pravo, već samo činjenica je li bilo smetanja posjeda ili nije. Pa je tako Općinski sud u Zadru rješenjem odlučio da je Ivka Alagić smetala jednu od austrijskih zadruga, te je odredio da se ima izvršiti “vraćanje u posjed”. Na temelju pravomoćnog rješenja jedna od austrijskih zadruga pokrenula je ovrhu, koja još nije pravomoćna, a jučer su na izvršenje ovrhe ovrhovoditelji doveli odmah i kupca, koji je gledao zajedno sa ovrhovoditeljem kako sudski ovršitelj i policajci izbacuju ljude na ulicu.
Iako je Rješenjem određeno da bi na terenu morala biti i socijalna služba, kao i hitna, u samom postupku deložacije nema nikakve humanosti, a još manje intervencije socijalne službe i hitne pomoći. Redovna i interventna policija odrađuju posao bez vidljivih emocija, s njima se tijekom izvršenja deložacije teško može doći u kontakt, pa čak ni temeljem tako važnih razloga kao što su dokumenti koji dokazuju da su ovršenici teško bolesni od više kroničnih bolesti. Međutim, nitko na licu mjesta nije utvrdio o tome koji stupanj životne ugroženosti ovršenika postoji ukoliko se deložacija do kraja provede, a isto tako nitko ne brine o tome kamo će iseljeni ljudi.
Država stvara beskućnike, i potpuno siromašan narod ogoljuje do kraja.
Miro Bulj – deložacija obitelji Vojnović
Saborski zastupnik Miro Bulj do zadnjeg trenutka trudio se nesebično, tražeći moguće rješenje ili način da se deložacija prekine. Na žalost, svi njegovi pokušaji bili su potpuno bezuspješni pa je svjedočio krajnje mučnoj situaciji. No njegova briga za te ljude i nakon toga nije prestala, svako jutro on zove obitelj Vojnović i pita kako su.
Upravo su te mučne situacije bile i temeljni razlog prosvjeda ispred Ministarstva pravosuđa i Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
Naime, dana 12.05.2016. godine u Saboru RH održan je sastanak između predstavnika Ministarstva pravosuđa, Ministarstva financija, predstavnika oštećenika RBA zadruga, odvjetnika Marija Poljaka i novinarke Nade Landeka i saborskih zastupnika Domoljubne koalicije – Ivana Šukera i Josipa Borića, te saborskih zastupnika Kluba Most – prof. Ivana Lovrinovića, saborskog zastupnika Mire Bulja, saborskog zastupnika Jure Martinovića, te Ivane Kolovrat. Na tom sastanku iznešeno je niz argumenta na kojima se temelji Zahtjev oštećenika RBA zadruga da se donese novi zakon o ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno da se nadopune postojeći zakoni koji datiraju iz 1994. godine i 1998. godine, ili da se postojeće odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju smjeste u Zakon o parničnom postupku ili neki drugi zakon koji bi kvalitetnije zaštitio dužnika bez mogućnosti donošenja egzibicionih rješenja kakva donose hrvatski suci.
U navedenim ovršnim slučajevima sudstvo je bilo iznimno ažurno i hitro, pa se na dugotrajnost postupka sigurno nitko ne može požaliti. U slučaju Vojnović je zatraženo izuzeće sutkinje Jelene Rajić, predsjednice suda Nine Hrešć, sudskog ovršitelja… Prijedlozi za izuzeće poslani su sudu fax-om oko 20:00 sati prethodnog dana, elektronskom poštom oko pola noći, a sudski ovršitelj i odvjetnik Galetović koji zastupa ovrhovoditelja već u petnaest do devet ujutro imali su u spisu uvezana rješenja o odbijanju suca, predsjednika suda i sudskog ovršitelja???
O svim ovim događajima, ali i o drugim problemima s hrvatskim pravosuđem, Nada Landeka, novinarka i urednica portala HAZUD.HR, urednica za gospodarstvo portala HOP.HR, tajnica Hrvatske akademske zajednice Domovine i Dijaspore, i tajnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori za Hrvatsku – govorila je u TV emisiji “Karte na stol”. Nedavno je i u TV emisiji “Vruća linija” Osječke televizije bila tema Pravosuđe i sudstvo gdje je Landeka iznijela svoje iskustvo i stav o hrvatskom pravosuđu.
Je li došlo vrijeme da se Vlada RH i ostale institucije pozabave problemima s kojima se svakodnevno suočava narod, a koji problemi sprječavaju bilo kakav gospodarski rast i razvoj, ali i investiranje u RH?
Istovremeno, o povratku iseljenika, koji imaju mogućnost investirati u Domovinu, ne može se ni sanjati uz ovakvo pravosuđe. Pogledajte emisiju koja je jedinstvena po svojem sadržaju, što radi hrvatsko sudstvo!
U emisiji Markov trg tema je bila teška situacija u pravosuđu za pojedine građane koji su ušli u žrvanj tog neosjetljivog i vrlo tromog sustava. Gosti su bili Nada Landeka novinarka i aktivistica i Ljubica Bilić Koenig oštećenica.
‘Godine 2000-e smo suprug i ja kao povratnici iz Njemačke kupili tvornici u Dugom Selu za dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Jedan sudac je donio niz krivotvorenih i nezakonitih rješenja i ovršio nas s milijun i pol DEM-a za tuđi dug, to je danas već 1,5 milijuna eura’, započela je svoju priču Nada Landeka.
‘Kao povratnik sam kupila kuću u Makarskoj. Kad sam napokon našla nekretninu s urednim vlasništvom dogodilo se da je postojao neki zaleđeni problem jer je nekoliko susjeda kupilo parcelu od bivšeg načelnika općine Kardeljevo da bi na kraju ostao jedan prolaz, put. Taj put je zatvorio prolaz za te ljude i oni su morali pronaći novi put kroz moju spavaću sobu’, ispričala je svoju tešku priču Ljubica Bilić Koenig.
‘Zadnjih godina aktivno pišem upravo o ovakvim slučajevima, od ovrha na nekretninama, ovrha na računima i raznim drugim problemima ljudi koji mi se javljaju. Međusobno se pomažemo, razmjenjujemo iskustva. Najčešći slučajevi su nemogućnost pristupa pravosuđu. Suci se na određeni način pobrinu da uopće ne možete saznati u kojoj je fazi vaš slučaj. Od ne uručivanja poziva ili se pošalje poziv na krivu adresu ili se poziv negdje izgubi, a to se onda tumači kao ogluha i vaš predmet završi na dražbi. Smiješno je da se to zove omaškom i to često čujem na sudu. Međutim ta omaška nekoga košta zdravlja, nekoga imovine, a nekoga života’ ispričala je Landeka.
‘Pokušala sam svoj problem riješiti dogovorom. Lokalni načelnik je srušio dio moje ograde uz asistenciju policije i ušao u moj posjed. Sudac koji je dosudio meni za pravo dopisao je cinično na presudi ‘Lesi se vraća u Trogir’. I ja sam pravnik, ali nigdje nisam ovako nešto čula ili vidjela. Događalo mi se da više nisam smjela prići kući. Pokrenuti su razne kaznene prijave i upravni postupci da više nisam znala tko me tuži. Sve to zajedno me do danas koštalo više nego me koštala ta imovina oko koje se sudim. A cesta i dalje ide kroz moju spavaću sobu’, ironično je zaključila Bilić Koenig.
‘Mislim da je u svemu financijski interes. Suci koji odugovlače postupak, odvjetnici koji žive od takvih beskonačnih procesa. Oni se međusobno časte i žive jako dobro. Ima tu postupaka koji traju po dvadeset godina i ništa se ne događa i ništa se ne mijenja. To su rasprave koje se nepotrebno razvlače i nigdje ne vode. Pogotovo jer neki ljudi za to vrijeme i umru. Nekima čak i srce otkaže zbog takvih okolnosti’, rekla je Landeka.
U emisiju je pokazan prilog u kojemu je Drago Raspudić ispričao kako je od tvrtke Parket, čiji je bio zaposlenik, 1992. godine otkupio stan od 59 kvadrata u Zagrebu. O dodjeli stana i njegovom otkupu Raspudić ima svu dokumentaciju koju je moguće imati: odluku tvrtke o dodjeli stana, potpisani ugovor, vlasnički list, osobnu iskaznicu na tu adresu….
Dragu Raspudića žele iseliti iz vlastitog stana, Županijski sud rješenje o ovrsi potvrdio nedjeljom
Međutim, ima Raspudić i zabilježbu u zemljišnim knjigama na predmetni stan, koja je upisana na temelju ugovora kojim njegov stan potražuje obitelj Mustafe Nušinovića, kao i potvrđenu presudu Općinskog suda prema kojoj se iz stana mora iseliti.
Obitelj Nušinović tvrdi da je otkupila stan od istog poduzeća od kojeg ga je otkupio i Drago Raspudić, točnije da je stan otkupila Margita Kekelj, punica Mustafe Nušinovića.
“Stan sam dobio od svoje tvrtke i uredno ga otkupio. U njemu je ranije živjela gospođa Margita Kekelj koja je u međuvremenu umrla. Tjedan, dva nakon što mi je poduzeće dodijelilo stan, a ja izvršio uplatu, obitelj gospođe Kekelj također je tvrdila da polaže pravo na stan, odnosno da je njihova majka također uplatila novac za otkup stana.
Unatoč svim iskazima svjedoka i dokumentima koji to potvrđuju, prvostupanjska presuda donesena je na štetu tvrtke Parket, odnosno Drage Raspudića i njegove obitelji. Jedna od tih nelogičnosti odnosi se na iskaz svjedoka navodi da je kupoprodajni ugovor pripremljen u javno-bilježničkom uredu, a potom je donesen u firmu gdje su ga potpisali direktor Parketa i Margita Kekelj. Međutim, u vrijeme dok se ovo odvijalo – dakle 1992. godine – javnobilježnički uredi nisu postojali.
U emisiju se telefonom javio oštećeni Drago Raspudić i izjavio: ‘Slučaj kao što je moj govori da Hrvatska nema pravosuđe kojem se može vjerovati. Iz ovakvih sudskih rješenja vidi se da se neodgovorni, neprofesionalni, ili korumpirani suci poigravaju sa ljudskim sudbinama, uništavaju im živote, egzistenciju. 23 godine vodim spor, imam vlasnički list, vlasnik sam stana koji sam isplatio u cijelosti, a a sud mi je odredio ovrhu u korist osobe koja nije platila ništa, koja nije ni vlasnik, ni posjednik, i to radi smetanja posjeda. Ja vlasnik, po zapovijedi suda moram izaći iz svog stana, zajedno sa svim članovima obitelji i stvarima, i predati stan osobi koja nije vlasnik. Rješenjem koje nosi datum od nedjelje, županijski je sud meni odmjerio da moja obitelj ide na ulicu, da budemo beskućnici. I to je valjda radio prekovremeno, honorarno?? Što li drugo?
Nama u Ministarstvu pravosuđa kažu da tužimo državu, ako suci pogriješe na našu štetu. Ja neću tužiti svoju državu, i državu svih koji u njoj žive, zato ćemo ja i ostale žrtve ovakvih sudskih odluka ubuduće prosvjedovati pred kućom sudaca koji donose nezakonite odluke, sve dok onaj sudac koji donese nezakonitu odluku iz tko zna kakvih razloga, ne bude osobno snosio odgovornost za to i dok ne bude propisano da suci moraju suditi po zakonu, a ako ne sude moraju sami snositi štetu koju nanesu građanima zbog nesavjesnog rada. Evo, ja pozivam sve pravne stručnjake da prokomentiraju moj slučaj, i situaciju gdje mene vlasnika stana, sud tjera da ja moram osloboditi svoj stan i prepustiti da u njemu živi osoba koja nije vlasnik i koja ga nije platila, a to sve na temelju presude donešene nedjeljom?’
‘Ovo je čista povreda ljudskih prava. Ovako nešto je nemoguće doživjeti u Njemačkoj gdje živim. Pravda koja u 23 godine ne donosi rješenje nije pravda. Tu odlazi život. Ne samo nas, nego i ljudi koji su dio njegove obitelji. Svaki taj sudac s pogrešnom odlukom ubija život cijele jedne obitelji’, ispričala je Bilić Koenig.
‘U Hrvatskoj je teško pronaći pravdu. Greške suda i sudaca su strašno skupe. Ako pokušate istražiti te greške nailazite na zid šutnje čak i kad je očigledno da se radi o pogrešci,’ objasnila je Landeka.
U emisiji su pokazani primjeri pojedinih apsurdnih sudskih rješenja. Od. primjerice odluke koje su donesene s datumom iz budućnosti, ili odluka koja je donesena u nedjelju ili odluka koje je bila ovjerena pečatom koji je otisnut zrcalno, ili rješenje iz 1986, godine s pečatom Republike Hrvatske. Očito se radi o dokumentima čija je vjerodostojnosti potpuno upitna.
U emisiju se javio novinar Ninoslav Mogorović koji je ispričao da su uzroci neučinkovitosti ovakvog pravosuđa naslijeđeni jugoslavenski kadrovi koji su danas prevladavajući na hrvatskim sudovima u omjeru 70:30 posto jugoslavenskih spram hrvatskih kadrova. Taj nedostatak lustracije u pravosuđu je glavni uzrok ovakvih sumnjivih postupaka u domaćem pravosuđu. Problem su još off shore firme koje dolaze u Hrvatsku s novcem koji je potpuno sumnjivog porijekla. Jedan od takvih je i ona Danka Končara koji ima na britanskim djevičanskim otočjima firmu s koje sam sebi prebacuje novac, prijavljivao sam to USKOK-u, ali ništa se nije dogodilo’.
‘Oštećenici kreditnih ureda koji su nudili kredite bez dozvola i kontrole hrvatskim građanima. Osamnaest ih je završilo u pritvoru, ali paradoks sudstva je što tvrde da te tvrtke ne postoje, a istovremeno te firme blokiraju naše ljude’, upozorila je Landeka na jednu od gorućih apsurda hrvatskog pravosuđa.
‘Kada su ljudi na Europskom sudu pravde vidjeli moj slučaj to im je izgledalo nestvarno. Svim tim ljudima, s kojima sam kontaktirala, izgledalo im je kao neki jeftini film. Problem je što se sve to možeš pokazati, zajedno s fotografijama, video zapisima ili portalom koji sam pokrenula’, ispričala je Bilić Koenig.
‘Jedan branitelj je posudio 16 tisuća kuna u tim kreditnim zadrugama, ali su ga prevarili i uzeli mu kuću u vrijednosti od 360 tisuća kuna. Jedan dan su jednostavno ušli u njegovu kuću dok ga nije bilo kod kuće, potom je prodali, a sve ovrhe po teretu komunalnih režija i dalje idu na teret tog branitelja. Kada je otišao u Finu zatražiti pomoć obzirom da ga ovršuju za dugove koje nije on napravio jer u kući ne živi, tamo mu je službenica odgovorila ‘Gospodine svakakve sam laži čula odo ovršenika, ali ovakvu laž kakvu ste vi ispričali nisam nikada čula’, ispričala je Nada Landeka jedan od brojnih jezivih primjera teških nepravdi hrvatskoga pravosuđa.
U međuvremenu su iz registra udruga brisane čak dvije udruge Živi zid, jedna u kojoj je predsjednik Kristijan Ivanković, i druga u kojoj je predsjednik Mario Gracinkoji je nedostupan javnosti. Neslužbeno se doznaje da je Mario Gracin nestao iz javnosti nakon što je MUP počeo istraživati donacije uplaćivane na račune udruge Živi zid ali i na privatne račune članova Živog zida, a koje donacije u novcu nigdje u izvješćima nisu prikazane.
Donešeni je Zakon selektivan, često i pogrešno tumačen, ali i očigledno nedovoljan da bi oštećenici imali adekvatnu pravnu zaštitu stoga je svakom više nego jasno da se mora primijeniti neki drugi oblik pravne zaštite, te istovremeno riješiti problem ovršenika u FINI, kojima račune blokiraju bez ikakve kontrole i bez nadzora, pa i bez osnove, a najčešće sa ovršnim ispravama koje su izgubile svojstvo ovršnosti, otišle su u zastaru i slično. FINA na ovakve nedostatke NE PAZI pa se događa da hrvatske institucije legaliziraju nelegalno postupajući protuzakonito i neustavno, na štetu oštećenika/ovršenika. 
1 Posojilnica bank Zila
