Šokirani činjenicom da je u vrijeme kada se nasilje, mržnja, progon i zlostavljanje putem društvenih mreža a i direktno, sankcioniraju zatvorskim kaznama i psihijatrijskim liječenjem, Branimir Petranović Maka, “poduzetnik i umišljeni bankar” formiranjem facebook Grupe Udruga žrtve Nade Landeka, koja prvenstveno služi za progon njegove žrtve, sam je sebi dao slobodu „provođenja pravde“.
Širenjem laži putem facebook grupe koju je osnovao, poticanjem na mržnju i nasilje, širenjem neistinitih informacija, poticanjem drugih na mržnju, sustavnim progononom osobe koju je odabrao za žrtvu, kao i drugih ljudi iz žrtvinog okruženja, i sve to bez ikakve mogućnosti progonjenih da se obrane, ili da ispričaju svoju stranu priče, Branimir Petranović Maka godinama već krši sva pravila kako protiv čovječnosti tako i protiv Ustava, Konvencija i drugih zajamčenih prava građana u Hrvatskoj i u svijetu!
Kako ovo, pred očima javnosti izloženo nasilje, sustavno traje već pune tri godine, a i nešto duže, zaintrigiralo nas je i potaklo da ispitamo navode koje Branimir Petranović Maka svakodnevno širi putem facebooka, elektronske pošte, faxom, i osobno.
Što može biti poticaj ovako dugotrajnog zlostavljanja jedne osobe, i sustavno zlostavljanje i maltretiranje ljudi iz njenog okruženja?
Osim izrazitog poremećaja osobnosti koji zahtijeva nužno liječenje, snažne želje i truda da se nekog ne samo egzistencijalno, moralno, emocionalno i poslovno uništi već i usmrti, ne postoji drugo opravdanje za ovakvo nasilje!
Zašto je Branimir Petranović Maka, osnivač i direktor tvrtke za posredovanje kreditima i prodaju osiguranja Makafinanz Ag, prema njegovim vlastitim riječima „bivši član sekte Crna ruža“, odabrao Nadu Landeka za žrtvu nad kojom godinama vrši progon i širi laži o njoj nanijevši joj svojim postupcima nenadoknadivu štetu?
Priča počinje 2010 godine kada se Branimir Petranović Maka obratio SMS-om Nadi Landeka, upozorivši ju da je navodno jedan od govornika na promociji njene knjige „Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe“ prevarant i kriminalac. Kako su na promociju bile pozvane isključivo poznate i čestite osobe, Nada Landeka nije mogla odmah dokučiti o čemu se radi, a kasnije je doznala da je Petranović mislio na prof. Marijana Boršića, pjesnika, prevoditelja, književnika, prof. filozofije i suvlasnika nakladničke kuće „Stih“ koju je osnovao zajedno sa Antom Kostelićem. Prof. Boršić autor je više poznatih i priznatih književnih djela, i njegova stručnost i kvaliteta je nesporna, pa uopće nije trebalo ulaziti u analizu izjava Branimira Petranovića Make. Njihov sukob zbog kojeg je i Boršić od strane Petranovića proglašen kriminalcem nastao je iz poslovnog odnosa u kojem je Petranović naručitelj tiskanja knjige „Crni anđeli“ u kojoj je autor opisao svoj život i članstvo u sekti „Crna ruža“, a Boršić kao nakladnik i distributer imao je obvezu tu knjigu distribuirati po knjižarama radi daljnje prodaje. Međutim, Petranović je očekivao novac od Boršića odmah, i pričom koju je raširio u javnosti, teretio ga da mu je dužan više od 120.000,00 kn, iako se knjige u svim knjižarama prodaju isključivo putem komisione prodaje i naplaćuju tek po prodaji.
Nekoliko dana nakon promocije, Petranović se ponovno javio Landeki, žaleći se, da ne može otpočeti poslovanje u Hrvatskoj jer su svi prevaranti. Naročito su tu požalio na novoformiranu Upravu Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske koji je u cijelosti – prozvao kriminalcima. I to ne samo da je ih je takvima prozvao u kuloarskim pričama, već se u nekoliko intervjua (HIC) ogradio od svojih dojučerašnjih suradnika, a kako smo pažljivom analizom utvrdili, za njihov višemjesečni progon i zlostavljanje na društvenim mrežama koristio je potpuno jednaku metodu, kakvu koristi danas za provođenje nasilja i zlostavljanje Nade Landeka.
Početak poslovne suradnje Landeka – Petranović
Saznavši da je Nada Landeka osnivač i direktor trgovačkih društava koje se bave preradom drva, kao i gradnjom drvenih kuća, Petranović je predložio poslovnu suradnju, tj. zajednički nastup na tržištu. U tu svrhu kreirana je web stranica
www.maka-nekretnine.com, na kojoj su objavljeni svi modeli drvenih i montažnih kuća a tiskan je i katalog. Katalog je bio vidljiv i dostupan u Švicarskoj, što je vidio veliki broj naših iseljenika koji tamo borave, a web stranica dostupna svima te između ostalog objavljena i na facebooku Branimira Petranovića Make koji je tjednima reklamirao drvene i montažne kuće iz proizvodnog programa tvrtke DAN-GO d.o.o., osnivača Nade Landeka, kao svoj vlastiti proizvod.
U trenutku sklapanja poslovne suradnje tvrtke DAN-GO d.o.o. i DI FENIKS d.o.o., osim uhodanih poslova i poslovnih kontakata, u svojoj bilanci posjedovale su i vrlo vrijednu imovinu, poslovno/proizvodne hale, skladišne hale, apartman, dvije kuće sa poslovnim prostorima, nekoliko vrijednih parcela zemljišta, te robu vrijednosti stotine tisuća kn na zalihi. Sva imovina stečena je iz poslovnih aktivnosti na koju se uredno plaćao i plaća propisana porezna obveza, te ove tvrtke nisu u poslovni odnos s Branimirom Petranovićem Makom ušle „praznih ruku“.Osim toga, Nada Landeka godinama je vodila pilansku proizvodnju i proizvodnju klasičnog parketa u vlastitom proizvodnom pogonu, a proizvedenu robu prodavala isključivo na strano tržište. Imala je i ima, fantastične kontakte sa inozemnim kupcima te sređenu egzistenciju i status uspješne poduzetnice u poslovnom svijetu. Suprug Nade Landeka godinama je radio u iseljeništvu, i sa 40 godina radnog staža, nakon solidno zarađenih sredstava u građevinarstvu, stekao inozemnu mirovinu.
Navikla na kvalitetne i korektne poslovne odnose sa inozemnim kupcima iz Slovenije, Italije, Švedske, Austrije, Španjolske, o čemu svjedoči povijest poslovanja njenih tvrtki, Nada Landeka nije provjeravala Branimira Petranovića Maku. Naročito nije sumnjala u njegovo predstavljanje da je on „bankar“ i to predstavnik Svjetske banke. Tek naknadno, nakon što se gadno opekla u ovoj „suradnji“ Landeka je pronašla da doista postoji bankar, djelatnik Svjetske banke pod imenom Branimir Petranovich, međutim radi se o drugoj osobi,a da Hrvatska svjetska banka o kojoj je pričao tijekom suradnje, do danas nije osnovana. Osim toga, prema pričama sudionika skupa iz Las Vegasa, zbog nesuglasica koje su tamo nastale, skup nije dao očekivane rezultate, iako su sudionici skupili preko 220.000 $ kapitala s kojim su planirali otpočeti. Gdje je završio prikupljeni novac, do danas se ne zna.
Već pri prvom osobnom kontaktu s Petranovićem u Hrvatskoj bilo je velikih problema.
Na zidu njegovog kreditnog ureda u ulici Zlatka Šulentića 6, u Zagrebu, prilikom jednog od njegovih dolazaka u RH, u rujnu 2010 godine, bilo je velikim crvenim slovima ispisano PREVARANT, LOPOV, KRIMINALAC, dok mu je brava na ulaznim vratima u poslovni prostor bila ispunjena nekom ljepljivom masom zbog koje nije mogao otključati vrata. Petranović je za ovaj eksces i napad na njega neformalno okrivio upravo članove Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske, a na mail Nade Landeka, nakon povratka u Švicarsku poslao je i navodnu prekršajnu prijavu za koju je tvrdio da je poslao i u MUP. U toj prijavi naveo je da mu svjedoci mogu biti „poslovni partneri iz Hrvatske Nada i Marko Landeka!?“ Međutim kako je i Nada Landeka bila, uz vlasnicu kozmetičkog salona iz susjedstva, svjedok u ovom postupku, a nikada nije bila pozvana na davanje iskaza, za pretpostaviti je da Petranović stvarno nije niti prijavio ovaj događaj, vjerovatno upoznat time tko ga to naziva prevarantom.
Poslovni prostor (kreditni ured) tvrtke za kreditno posredovanje Makafinanz AG (Podružnica Zagreb
Osim toga, Landeki je 2013 godine došao u ruke i tekst, na čijem dnu je otiskan broj faxa osobe iz Cugovca, s kojeg je u rujnu 2010 godine???, slano upravo Petranović Branimiru u Švicarsku tekst u kojem se spominje Nada Landeka. Kontaktom osobe s čijeg broja je tekst poslan Landeka je doznala da je Petranović već 2010 godine bio povezan sa D.P., višestruko osuđivanom osobom za razna kriminalna djela, poznatom iz afere Hypo leasing Kroatien i prevaru kupaca koji nikada nisu dobili naplaćene automobile, prodaju nepostojećih dionica na području Hrvatske i Slovenije, prodaju krivotvorenih domovnica i gradskih stanova, ubiranja provizije za kredite, kao i iz slučaja dr. Rubala – sređivanje mirovina uz liječničku dokumentaciju. Zanimljivo je da je dr. Rubala bio blizak i sa Prežec i sa Petranovićem. Osim Prežec, Petranović je oko sebe okupio još nekoliko osoba sa kriminalnim dosijeom, između ostalog I.Š., osobu koja je bila optužena za ubojstvo, i sudionik jednog ubojstva, više puta osuđen za krivotvorenje, kao i J.M. na facebooku J.K., bivšu predsjednicu sindikata pravosuđa, pravomoćno osuđenu za prijevaru s kreditima u vrijednosti 7,5 miliona kuna, trenutno na odsluženju zatvorske kazne.
Poslovna suradnja između tvrtki u vlasništvu Landeka Nade i tvrtke Branimira Petranovića bila je zasnovana na širenju tržišta u Švicarskoj. Prema dogovoru, Landeka bi proizvodila i montirala drvene i montažne kuće, a Petranović bi za iste pronalazio kupce.
Stoga je Petranović, ubrzo nakon dogovora o suradnji, rekao Landeki da je preko svojih poznanika u Švicarskoj ugovorio prodaju jedne kuće mladom bračnom paru iz Hrvatske. Da bi doveo te mlade ljude (Burić) zatražio je da mu od ugovorene cijene Landeka isplati proviziju od 4.000 eura i 2.000 CHF, koja mu je i u cijelosti isplaćena.
Osim toga, za zajedničku proizvodnju drvenih kuća, zbog koje je kreirana i javno postavljena web stranica, obećao je i riješiti kredit od 100.000,00 eur u Švicarskoj, po najnižoj kamatnoj stopi, te je za tu uslugu zatražio 1.000,00 eur provizije koja mu je uplaćena na račun podružnice njegove švicarske tvrtke Makafinanz Ag u Zagrebu. Od kredita naravno, nikad nije bilo ništa, baš kao niti kasnije od dogovorene poslovne suradnje, a novac nije nikada vratio.
Za proviziju od obitelji Burić i proviziju koja mu je uplaćena na račun Makafinanz Ag u Hrvatskoj, kupio je zemljište, vlasništvo DI FENIKS d.o.o., koje po cijeni općine Križ kotira između 170-180 kn/m2. Petranović ga je s obzirom na ugovorenu poslovnu suradnju kupio po povlaštenoj cijeni od samo 36 kn/m2. (I o vrijednosti zemljišta obaviješten je mailom još u rujnu 2010 godine).
Upravo su bračni par Petranović, Sunčica i Branimir zajedno pogledali predmetno zemljište, i zajednički, na licu mjesta odlučili da žele isključivo to zemljište.
Radi se o dijelu parcele veličine 8.038 m2, na kojoj su DI FENIKS i Š.J. suvlasnici, svatko u jednoj polovini. Na susjednoj parceli veličine 3.069 m2, DI FENIKS je također tada bio vlasnik hale i proizvodnog pogona na kojoj su već tada bili izvedeni svi komunalni priključci. Hala je uredno upisana u zemljišne knjige kao objekt. Istog dana sklopili su Ugovor o kupoprodaji zemljišta i Ugovor o kupoprodaji montažne kuće od drvenih planjki.
Petranović je ugovorio izgradnju kuće koja je trebala biti demo primjerak za nastavak poslovne suradnje, prvi objekt je naručen u veličini 6×8, a zatim je neposredno prije sklapanja ugovora dogovoreno da se gradi ipak veća, i to u veličini 8×8 (64 m2) i 48 m2 na katu po cijeni od samo 162 eur/m2. Već nekoliko dana nakon sklapanja ugovora Petranović je ponovno promijenio projekt (nacrt) i zatražio da se kuća još poveća, i to za dvije sobe i jednu kupaonu na katu, što je u bitnom povećalo i cijenu izgradnje. (Dokaz Zapisnik sa suda u predmetu br. P-421/11-24 od 31. kolovoza 2012 godine – IZJAVA Sunčice Petranović;
„Suprug je putem e-maila dobio raspored soba koji mi je pokazao kao i raspored prostorija. Zajedno sa suprugom tražila sam pločice i kuhinju sa gospođom Landeka. Ja sam vidjela nacrt prostorija i jedino potvrdila što mi se sviđa a što mi se ne sviđa. Prema prvotnom planu dodane su još dvije, pa treća soba, te izmjene nisu evidentirane pisanim ugovorom.“
Petranović je osobno inzistirao da se kuća koja se gradi u Križu isporuči prije kuće obitelji Burić. Iako nije platio za povećanu kvadraturu i tražene promjene na kući; nadogradnju dvije sobe, kupaonu na katu, povećanje debljine zidova, izolacije, promjene po nacrtu i sl. on je tražio da se iz materijala koji je bio gotov za izgradnju druge kuće, nadogradi ova kuća za koju je tvrdio da mora biti gotova radi toga jer je unaprijed dogovorio „Dane otvorenih vrata“ i TV snimanje. Naravno da nisu održani ni “Dani otvorenih vrata” a nije bilo ni snimanja, i da su sve bile samo izmišljotine.
Plaćanje Branimira Petranovića Make i Sunčice Petranović
Branimir i Sunčica Petranović su ukupno do sada uplatili tvrtki DAN-GOd.o.o. za gradnju drvene kuće veličine 124 m2, 2 x 20 m terase (40 m2) od poluoblica bijelog bora debljine 20 x 12 vanjski zidovi plus 7 cm izolacije kamene vune i 7 cm debljine poluoblica unutarnjih obloga iznos od 33.100,00 eur.Zemljište su platili u protuvrijednosti 5.000 eur-a tvrtki DI FENIKS d.o.o. Petranovići su posebno platili 6.000 eur tvrtki „Anima dizajn“ d.o.o. – vlasnica i direktorica Ana Pokrivač za izradu namještaja po narudžbi. Namještaj su preuzeli u ljeto 2012 godine. Kuhinja je također plaćena, još uvijek nepreuzeta od proizvođača, dok su sve sanitarije nabavljene i isplaćene.
Samo materijal (kostur) za kuću veličine 144 m2 i debljine poluoblica na kakvoj su insistirali, a što su tijekom gradnje neprekidno mijenjali iznosila je 33.600,00 eur-a (goli zidovi). Kompletni troškovi izrade projekata (2), geodetskog elaborata, gradnje, iskopa vode, iskopa struje, instalacija struje i vode po kući, kompletno uređene 2 kupaonice, kuhinja i aparati, kupaonski namještaj, podovi, lakiranje podova i impregnacija cijele kuće iznosi 80.255 eur. U ovoj cijeni nije uračunat PDV u iznosu od 20.063,75 eur koji je trgovačko društvo DAN-GO d.o.o. u cijelosti platilo državi, a koji su Branimir i Sunčica Petranović morali platiti po konačnom obračunu i prije preuzimanja objekta!!!!
Branimir Petranović bio je prisutan svim dogovorima, sklapanjima ugovora, isplati, i preuzimanju! Sam je izričito tražio da se poveća njegov objekt za duplu kvadraturu, čime se za duplo povećala i cijena, a izričito je i tražio da se njemu isporuči kuća od materijala koji je bio pripremljen za drugu kuću i koji je bio u cijelosti plaćen! (Potvrda o isplatama i posjeta Burića tvornici gdje je sav materijal bio složen i spreman za isporuku).
Petranović je da bi izbjegao plaćanje po preuzimanju objekta što je zakonom predviđeno – u kuću provalio! U kući su osim alata i strojeva bili i dvoslojni i klasični parketi vlasništvo DI FENIKS d.o.o., i drugi materijal potreban za gradnju, sve u vrijednosti od preko 200.000,00 kn koji su nestali. (Dokaz računi o nabavljenoj robi , prijava MUP-u i tužba).
Potvrda MUP-u o provali u kuću. Na slici, originalno zapakirana sanitarna oprema i kupaonski ormarići u kupaonici u prizemlju, kao i drugi materijal koji je DI FENIKS d.o.o. nabavio i platio. Gomila fotografija, mailova, originalnih potvrda i računa, dokazuju da je u kući bilo materijala za unutarnje uređenje još dvije kuće, a što je nakon provale sve nestalo, što se dokazuje u sudskom postupku!
Te 2010 godine zima je bila izuzetno jaka. Temperatura se preko noći spuštala sve do -20° C. Dana 26.11.2010. godine, , bez da su prethodno isplatili razliku cijene građenja i materijala po ugovoru, a koja je nastala zbog kompletne promjene veličine objekta i debljine zidova, Petranović je sa suprugom stigao u Hrvatsku (prethodno o svim troškovima i stanju radova detaljno obaviješteni mailom uz fotografije). Na gradilištu je zatekao radnike koji na takvom minusu, isforsirani završavaju ljepljenje keramičkih pločica.
Bijesnim pogledom, okrenuo se direktorici tvrtke DAN-GO i rekao; „Ja koljem za svoje novce! Gdje su moje pare?“
Landeka Nada, žena čije su djedove zaklali četnici tijekom II svjetskog rata, Hrvatica, koja je odrasla u Hrvatskoj i čiji su članovi obitelji, uključujući i oca branili Domovinu, zaključila je da s osobom „koja kolje“ nema što poslovati.
„Raskidamo ugovor!“ izjavila je u prisustvu brojnih svjedoka, okrenula se i otišla s gradilišta!
Nakon ove neukusne i prilično agresivne Petranovićeve reakcije, uz kojeg je u tom trenutku bila njegova supruga Sunčica, on je zahtijevao da mu se na račun supruge Sunčice Petranović isplati iznos od 44.100,00 eur-a pribrojavši iznosu koji traži i vrijednost zemljišta koje je već bilo uknjiženo na njegovo ime, i namještaj koji je platio tvrtki „Anima dizajn d.o.o.“. (Zapisnik sa suda po tužbi Nade Landeka).
DAN-GO d.o.o. po svojem ovlaštenom zastupniku, obavijestio je Petranoviće da novac koji su do tada uplatili može biti vraćen, ali nakon što kod svojeg odvjetnika deponiraju Izjavu da su suglasni sa raskidom ugovora, ili nakon što opunomoće odvjetnika da po isplati, tj. po deponiranom novcu kod javnog bilježnika ili kod odvjetnika, prenese zemljište na starog vlasnika. (Dokaz; prepiska putem maila). Petranović je to u cijelosti odbio i inzistirao je, da mu se, iako je uplatio 38.100,00 eur zajedno sa zemljištem, od čega je on sebi još uzeo i proviziju u iznosu od 4.000 eur i 2.000 CHF, te 1.000 eur provizije za nikad realizirani kredit, na račun uplati iznos od ukupno 44.100 eur.
Tijekom gradnje načinio je niz podvala. Od angažiranja Landeki do tada nepoznate gospodje S.V. koja je prema njegovim nalozima trebala potvrditi da mu je prodano „tuđe zemljište“, i „da kuća ne vrijedi toliko“ , čemu se ona suprotstavila i sve razotkrila još u prosincu 2010 godine, pa do nestanka kompletnog alata, sabotaže od strane njegovog šogora koji je navodno „nadgledao“ poslove, a u stvarnosti ih je onemogućavao (krivo izmjerio prozore, namjerno ih nije postavio u dogovoreno vrijeme, nije završio dimnjak i sl., za što je sve trebalo platiti druge ljude kako bi sve bilo završeno u roku).
Vrhunac cijelog događaja je bilo, kada su namjerno i planski rastjerali sve radnike s gradilišta, kako bi onemogućili završetak gradnje. Tada je u želji da završi projekt i dokaže da može, Landeka dogovorila sa tvrtkom partnerom iz Bosne i Hercegovine da njihovi ljudi dođu završiti radove na kući a osobno je otišla u Bosnu i Hercegovinu po njih četvoricu.
Da ide osobno po ljude kako bi završili objekt što prije, znali su samo Branimir i Sunčica Petranović.
Odmah po prelasku granice, carinici su zaustavili ljude (po anonimnoj prijavi), Landeku pustili da se vrati a ljude zadržali na kontroli. Naravno da su ljudi došli dva dana kasnije, jer nije bilo zapreka da borave u Hrvatskoj, ali u ta dva dana se nije moglo raditi!!!!!
Već tada su počele spletke i laži o Nadi Landeka koje je Petranović širio po internetu. U siječnju 2011 godine, nakon što je objavljivao na društvenim mrežama; da zemljište koje mu je prodano nije bilo vlasništvo DI FENIKS-a, da kuća ne valja, da je kuća izgradjena bez ikakve dokumentacije, da se mora rušiti, da nema potrebna odobrenja, i slično, da je prevaren za 50.000,00, 75.000,00 pa i više tisuća eura, i nakon što je neuspješno više puta tražio da mu se isplati umjesto 38.100 eur iznos od 44.100 eur na žiro račun njegove supruge,Petranovići su sazvali sastanak u Križu, uz prisustvo odvjetnika Božidara Husajine.
Tom prilikom prezentirani su mu od strane Nade Landeka kao zakonskog zastupnika DAN-GO d.o.o.; Idejni projekt i Glavni projekt, Suglasnost HŽ-a za gradnju na zemljištu, vlasnički list, svi računi, sve suglasnosti za priključke na objekt. Odvjetnik Husajina, po nalogu supružnika Petranović zatražio je da se kuća preda u vlasništvo, i to bez ikakve naknade razlike u cijeni, i razlike u kvadraturi.Na upit „kako to da bi oni sada uzeli kuću i zemljište, iako su javno, bez ikakve zadrške, naveli niz neistina kojim su klevetali Nadu Landeka i njenu tvrtku, tvrdeći da zemljište ima niz nedostataka“ Husajina je odgovorio; „Recimo da ste nas uvjerili!“
Tom prilikom, Petranovići su joj ukrali i ovjerene projekte i nacrte, izrađene za potrebe Građevinske dozvole, kao i sve suglasnosti, o čemu je odmah obavijestila pismeno odvjetnika Božidara Husajinu, pa je cijeli Idejni i Glavni projekt kao i suglasnosti morala načiniti ponovno, što je podvostručilo troškove.
Nada Landeka, kao zakonski zastupnik tvrtke DAN-GO d.o.o., odbila je predati kuću Petranovićima s obzirom na uloženih njenih 80.255 eur (bez PDV-a) plus 20.000,00 eur-a plaćenog PDV-a na cjelokupni materijal, te je protiv supružnika Petranovića, Branimira i Sunčice podigla tužbu. S obzirom da su tražili raskid ugovora bez da su željeli išta potpisati, već su samo inzistirali na povratu novca, raskid odnosno ništetnost ugovora putem suda bila je jedina opcija da se „poravnaju odnosi“ odnosno da se sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima svakom vrati onoliko koliko je uplatio odnosno uložio!
Međutim, iako je Branimir Petranović nadalje nastavio sa iznošenjem neistina;“Bilješka Kuća se mora rušiti“, i drugih neistina o Nadi Landeka, na sudu u predmetu br. 5P-421/11-24 dana 31. kolovoza 2012 godine, Sunčica Petranović je izjavila na zapisnik;
„Mi ustrajemo kod toga da ugovor opstane bez obzira što se kuća mora rušiti????? i to iz razloga što smo zemljište kupili i temeljem toga zemljište je naše. Ja ne želim raskid ugovora jer sam zemljište kupila unatoč svim nedostacima ja želim zadržati vlasništvo tog zemljišta!“
Iz priloženih suglasnosti i dokumentacije, sasvim je jasno da kuća ima sve suglanosti i da se ne mora rušiti, a niti da je se Petranovići ni pod koju cijenu ne žele odreći, naročito ako se uzme u obzir kako su je dobili. Nakon što su oteli projektnu dokumentaciju, DI FENIKS je izradio novi Projekt o izvedenom stanju, koji je opet ponovno ovjeren od svih tijela, te ponovno ishodio sve potrebne suglasnosti, koje Petranovići naravno nemaju jer nisu do danas napravili primopredaju objekta.
Iz načinjenog Projekta o izvedenom stanju, vidljivo je da je ovlašteni arhitekt i sudski vještak za građevinarstvo, uvidom u propise i Zakone o građenju, koji važe na području RH, utvrdio; da je objekt izgrađen u građevinskoj zoni, da se zemljište nalazi u koridoru željeznice (za što je HŽ dao suglasnost za građenje, i suglasnost za izvedeno stanje), te da je cijeli objekt izgrađen i usklađen sa Zakonom!!
U maju 2012 godine Branimir i Sunčica Petranović provalili su u kuću, bez da su podmirili razliku cijene, i bez da su platili i jednu lipu PDV-a na novoizgrađeni objekt. (Fotografije je Branimir Petranović isti dan objavio na svojem facebook profilu).
Iz zapisnika sa suda, po tužbi radi smetanja posjeda vidljivo je da su prilaz kući „motikom branile“ Petranovićeve sestre koje su Nadi Landeka, iako je njena firma vlasnik još preostalih 3.100 m2 zemljišta onemogućile pristup njenom zemljištu.
U siječnju 2013 godine, odvjetnik Lujo Medvidović koji je zastupao tvrtke DI FENIKS d.o.o. i DAN-GO d.o.o. u sporovima protiv Branimira i Sunčice Petranović, ubijen je naprasno, i bez ikakvog razloga, izboden sa čak 105 uboda nožem.
Samo dva tjedna prije smrti Lujo Medvidović je u jednom od e-mailova napisao;„Petranović gubi živce a to znači da gubi i razum!“
Kako se sustavno zlostavljanje putem interneta i društvenih mreža, plasiranje laži i neistina, kao i višekratno hakiranje službene i privatne elektronske pošte Nade Landeka nastavlja, o čemu postoje nesporni dokazi, predani nadležnim tijelima, Branimir Petranović i drugi, su zbog tih djela u nekoliko navrata prijavljeni DORH-u i MUP-u, a zatražena je i mjera opreza. U facebook grupi koju je osnovao Petranović osim što širi laži, neistine i krivotvorine, potiče na nasilje, širenje mržnje.
Neposredno nakon smrti Luje Medvidovića pojačalo se nasilje i nad Nadom Landeka i nad njenim suradnicima. Čak šest puta su joj tijekom 2013 i 2014 godine izvršene sabotaže na automobilu, probušene gume, a u gumama su osim vijaka (2 puta) pronađeni u najmanju ruku „vrlo čudni predmeti“ koji očigledno nemaju samo svrhu da probuše gumu!“
Damir Ajduković (Tinki Dalmatinski galeb), aktivist Živog zida, potaknut mržnjom koju internetom širi Branimir Petranović, prijetio joj je čak i ubojstvom metkom, zbog čega je protiv njega podignuta optužnica, a Nada Landeka bila je izložena i ucjenjivanju – navodnom video snimkom, odnosno sa više video snimaka, navodno nemoralnog sadržaja, a i nedoličnim tekstovima, te i drugim sličnim prijetnjama i ucjenama, što je sve prijavljeno DORH-u.
Širenje neistina i laži, poticanje na mržnju i nasilje
Dokazi da Branimir Petranović preko svojih lažnih profila i preko facebook prijatelja koji mu tako ugađaju (Žaklina Bujdić, Mirjana Babić, Snježana Varoščić, Darko Suković, Vedran Horvat, Josip Novak, i dr.) širi laži i neistine, imaju temelj već u javno dostupnim podacima na internetu odnosno društvenim mrežama (facebook).
Nejasno je iz kojih razloga ovaj „bankar“ tj. kreditni posrednik ima podršku nekih ljudi na facebooku, da li zbog straha ili uvjerljivosti, a koji ga mjesecima slijede u širenju mržnje i poticanju na nasilje usmjereno protiv Nade Landeka, no ono što zabrinjava je upravo zaštita koju mu pružaju aktivisti koji se u javnosti protiv banaka i bankara bore, dok u tajnosti zajedno s njim šire neistine i laži koje su lako oborive a teško dokazive! (Lažno širenje informacija o posjedovanju navodnih 150 žigova od osoba I.V.S., V.P., M.B., i slične priče).
Naime, Branimir Petranović „dila“ mailove i inbox poruke na facebooku, u kojima navodi da je Nada Landeka kao vlasnica pilane u Dugom Selu podigla više kredita i da joj je u tim kreditima pogodovano, dok drugi put ističe kako Nada Landeka nije platila niti jednu lipu za pilanu. I jedno i drugo je netočno odnosno čista laž, što se može provjeriti javno dostupnim podacima, u sudskom registru i na internetu, baš kao što su teške laži i sve ostale izmišljotine njegove i izvršitelja koje je angažirao.
Nada Landeka, nije podigla niti jedan kredit koji je upisan u zemljišne knjige, na nekretnini – prethodno vlasništvo tvrtke Liston d.o.o. Tvrtku je kupila isključivo ulaganjem svojeg privatnog novca o čemu svjedoči hrpa dokumentacije. Svi krediti su upisani prije 1996 godine, kada Nada Landeka (prema podacima iz registra) nije imala nikakve veze sa poduzećem Liston d.o.o. već je u istoj postala direktor tek 1999 godine i to zajedno sa Milanom Hercigonjom. Za direktora poduzeća Liston d.o.o. Nadu Landeka postavio je Milan Hercigonja – vlasnik poduzeća Liston d.o.o., a ne nikakav Antolković Velimir.
Nadalje, informacija da bi Nada Landeka bila privilegirana u Erste banci, iznenađuje, naročito od jedne “pametne i iskusne” osobe koja sebe predstavlja “bankarom” – a koji bi u okviru svojeg financijskog poslovanja, morao znati bar osnovne stvari tj. čitanje i tumačenje poslovnih dokumenata, ugovora i bilance.Prema javno dostupnim podacima vidljivo je da je Erste banka preuzela vlasništvo nad Bjelovarskom, Trgovačkom i Čakovečkom bankom u listopadu 2000 godine (vidljivo u podacima ZK odjela, i u registraciji Erste banke) pa je gotovo nemoguće sa tom Bankom sklopiti bilo kakav ugovor godinu dana prije jer ista nije poslovala na području Hrvatske!
Nada Landeka kao direktor poduzeća Liston d.o.o. zajedno sa tadašnjim vlasnikom i direktorom Milanom Hercigonjom, sklopila je ugovor sa Čakovečkom bankom o preuzimanju kredita Parkant d.o.o. u iznosu od 3.200.000,00 kn u proljeće 2000 godine, (vidljivo u zemljišnim knjigama), a koju banku je kao predsjednica Uprave zastupala direktorica Dragica Remenar. Vlasništvo nad trgovačkim društvom Liston d.o.o. Nada Landeka stekla je 2002 godine, ulaganjem kapitala u iznosu od 5.500.000,00 kn koje ulaganje je prvo prošlo nužnu reviziju ovlaštene revizorske kuće, javnobilježničke ovjere, potom kontrolu na Trgovačkom sudu, kao i kontrolu svih instuticija koje su za to nadležne. (vidljivo iz sudskog registra).
To su sve minimalne osnove i temelji poslovanja koje bi svaki poduzetnik, a kamo li svaki “bankar” morao znati.
Jako je bitno naznačiti i da Branimir i Sunčica Petranović nisu od 2010 godine pa do 2014 godine, protiv Nade Landeka, niti njenih tvrtki pokrenuli niti jednu jedinu sudsku ili neku drugu radnju, osim zlostavljanja putem interneta i širenja laži. Nisu podnijeli; Prigovor radi povrede ugovora o kupoprodaji ili nekih njegovih nedostataka, Prigovor na gradnju ili nedostatke u gradnji, Reklamaciju, Tužbu, ili nešto slično (svi rokovi za takve radnje su prošli). Kada bi bile točne njegove tvrdnje (laži i neistine) koje plasira putem facebooka, onda sasvim sigurno te tvrdnje niti jedan ozbiljan poduzetnik ili “bankar” neće dokazivati na društvenim mrežama sabirajući svojim lažima like-ove, već na mjestima koja su za to nadležna – tj. pred sudovima.
Kako Branimir Petranović niti njegova supruga Sunčica Petranović, do dana današnjeg nisu niti na jedan Zakonom propisani način niti pokušali dokazati da su u bilo kom smislu prevareni, niti su ikada reklamirali bilo kakav nedostatak na izgrađenom objektu, onda su i sve njegove tvrdnje od 2010 godine do danas potpuno nevjerodostojne i očigledno lažne.
Nije točno da tvrtke DAN-GO i DI FENIKS nemaju imovine. Točno je da je svojim podmetanjima i lažima Branimir Petranović Maka obje tvrtke doveo do stupnja nefunkcionalnosti i nemogućnosti daljnjeg poslovanja zbog čega je osnivač Nada Landeka podnijela tužbu za naknadu štete u vrlo visokom iznosu. U stečajnom postupku nad DAN-GO d.o.o. koji su Petranovići uzrokovali svojim neposlovnim ponašanjem, samo je jedan jedini vjerovnik, jer ta tvrtka ne duguje niti jednoj banci, kao niti Ministarstvu financija. U stečajnom postupku prodaju se nekretnine; kuća u Koprivnici veličine 148 m2, zemljište u Daruvaru veličine 5.098 m2, građevinska zemljišta u Tupljaku (Istra) , više manjih parcela ukupne veličine 20.000 m2, sve vlasništvo DAN-GO d.o.o., iz čega se sasvim sigurno, ako ima prijavljenih potraživanja i to jednog jedinog vjerovnika (Burić), taj vjerovnik će se u potpunosti naplatiti (Objava u Narodnim novinama s popisom imovine). Prije otvaranja stečaja, društva DAN-GO d.o.o. sva prava i obveze su prešla na tvrtku pravnog sljednika, koja uredno posluje i koja je nastavila uredno poslovanje a i sudske postupke protiv Petranovića i drugih! Prema tome sve njegove tvrdnje su apsolutno neistinite. Osim toga, sam osnivač Nada Landeka kao vlasnik i osobni jamac, preuzela je ugovorima o prijenosu tražbina, od svojih tvrtki sva prava i obveze, radi reguliranja svih odnosa prema trećima, pa i onih sudskih, naročito u nastavku postupaka protiv Branimira Petranovića Make i njegove supruge.
Međutim, ono što najviše od svega upada u oči u njegovim ničim dokazanim lažima je činjenica da ih on i njegovi lažni profili SUSTAVNO ŠIRE NEISTINE I LAŽI, i to evo već pune tri godine i malo više. Sve ovo očigledno prelazi uobičajen nivo poslovnih odnosa, a prelazi u očiglednu namjeru uništenja i dovođenja do faze potpune nefunkcionalnosti njegove žrtve, a u slijed terora kojem je žrtva svakodnevno izložena i dovođenja do ruba životnih funkcija. (Metoda sekte Crna ruža i njenih članova???)
Čak i za jednog “bankara”, kako se sam voli predstavljati u javnosti, očigledno previše truda ulaže u diskreditaciju samo jedne osobe na koju troši sate i sate (slanje poruka u inboxe, mailove, faxove, telefonske razgovore, krivotvorenje službene i osobne dokumentacije, hakiranje i distribuiranje privatnih mailova, i sl.), a koja mu uz to,sudeći prema svim dostupnim informacijama i dokazima, a i prema činjenici da ju NIKAD I NIGDJE nije tužio radi potraživanja vezano uz kuću NIŠTA NE DUGUJE!
Za HAZUD.HR – autor S. Penić
