NADA LANDEKA, NOVINARKA I UREDNICA PORTALA HAZUD, U TV EMISIJI "KARTE NA STOL" 02.06.2016. O PRAVOSUĐU, SUCIMA, OVRHAMA, DELOŽACIJAMA, NEPRAVDI I O PRIJETNJAMA

Nada Landeka u TV emisiji “Karte na stol” o deložacijama, ovrhama, sucima, nelegalnim kreditorima, o prijetnjama…….

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 03/06/2016 | LEAVE A RESPONSE

Paralelni  financijski i pravosudni sustav u RH

Prosvjed pred ministarstvom pravosuđa

Dana 02.06.2016. godine ispred Ministarstva pravosuđa održan je još jedan prosvjed nezadovoljnika hrvatskim pravosuđem. Motiv prosvjeda bile su deložacije koje su provedene nad obitelji Vojnović i Alagić određene Zaključkom od strane sudova u Velikoj Gorici isutkinje Jelene Rajić, te u Zadru po odluci sutkinje Dubravke Novaković.

U oba slučaja, ali u još nekoliko, ovršenici su ispunili sve proceduralno što je propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužbu radi utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu koji je sklopljen sa pravnom ili fizičkom osobom koje nemaju i nisu imale potrebno ovlaštenje za financijsko poslovanje na području Republike Hrvatske i Prijedlog za odgodu ovrhe prema odredbama Ovršnog zakona čl. 65. i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju čl. 19.k.  I Vlada Republike Hrvatske je dana 11. svibnja 2016. godine donijela Mišljenje kojim je precizirala da navedene odredbe u ovim zakonima morale bi zaštititi ovršenike od ovrha i deložacija, te je Vlada RH uputila to Mišljenje  i Saboru RH kako bi saborski zastupnici donijeli Odluku kojom bi se ovrhe zaustavile.  Iako se radi o životno važnim stvarima za građane RH, saborski zastupnici do danas nisu o tom Mišljenju  Vlade RH odlučivali.

Deložacija obitelji Vojnović

Uzalud. Ni postojeći zakoni, ni Mišljenje Vlade, pa čak ni ustavne odredbe i međunarodni propisi nisu bili dovoljno snažan argument da bi sutkinje Rajić i Novaković usvojile prijedlog za odgodu ovrhe čime bi spasili ove obitelji od  gubljenja doma i prepuštanja ulici. Ministar pravosuđa Ante Šprlje, koji je zajedno sa svojom zamjenicom Baricom Novosel i savjetnicom Renatom Duka od Vlade RH određen u radnu grupu koja bi koordinirala sa oštećenicima i sa Saborom RH te donijela kvalitetnu odluku kojom bi se dužnici spasili odmazde nezakonitih kreditnih ureda i austrijskih zadruga,  tumačio je, da se navedene ovrhe ne mogu odgoditi, iako je ovršenik sve podnio kako zakon nalaže, i to  iz razloga što ovrhovoditelj u ovom slučaju nije Raiffaisen zadruga već su to neke druge fizičke ili pravne osobe???!!!

Međutim, ta tvrdnja nigdje u zakonima ne stoji, pa očigledno predstavlja samovoljno tumačenje djelatnika Ministarstva pravosuđa koje nije podkrijepljeno niti jednom drugom zakonskom odredbom, baš kao što ne stoji ni tvrdnja da se zakoni u RH ne mogu primjenjivati retroaktivno, jer se to kosi sa činjenicom da se Zakon o općem oprostu primjenjuje unatrag i to uspješno već punih 20 godina.

Na četnike-zločince Zakon o oprostu primjenjuje se unazad šest godina

Zakon o općem oprostu je  donešen u kolovozu 1996. godine a primjenjuje se za period od kolovoza 1990. godine do kolovoza 1996. godine.

– Čl. 1. “Ovim se Zakonom daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj.  Oprost se odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene počiniteljima kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka.  Oprost od kaznenog progona i postupka odnosi se na djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996.”

Nadalje, u slučaju obitelji Vojnović, ovrha je pokrenuta na temelju prijedloga ovrhovoditelja Raiffaisen austrijske zadruge, te je tijekom provedbe ovrhe stan u kojem su živjeli Vojnovići kao jamci po kreditu prodan na javnoj dražbi Ankici Svetličić, djelatnici MUP-a.  Svetličić je bila upoznata sa činjenicom da se u stanu nalaze ljudi, međutim, ovrha je nastavljena dalje sa novim vlasnikom koja je vlasništvo stekla temeljem Rješenja o dosudi nekretnine, sve do deložacije koju nije bilo moguće spriječiti niti jednom od odredbi propisanih Ovršnim zakonom koji bi trebali štititi ovršenika.

Ivka Alagić – deložacija na Boriku

Kod slučaja obitelji Alagić situacija je pravno možda još  i više nedefinirana. U njihovom slučaju je jedna od Raiffaisen zadruga, koja je u međuvremenu promijenila i pravnu osobnost podigla tužbu radi smetanja posjeda, te je na temelju te tužbe zatražila i privremenu mjeru kojom je zatraženo da se dopusti tužitelju ulazak u posjed nekretnine, i zabrana takvog smetanja ubuduće.

Deložacija Borik – obitelj Ivke Alagić

Dakle, iskoristili su “rupu” u našim zakonima,  koji osim što legitimitet daju austrijskim zadrugama koje nemaju registrirane podružnice na području Republike Hrvatske, a dodijeljen im je i OIB, iako nikad nisu proveli radnju zbog kojeg su OIB dobili,  “išli su im i dodatno na ruku” odlučujući u parnici radi smetanja posjeda, u kojim parnicama se ne ispituje uopće vlasništvo, niti pravo, već samo činjenica je li bilo smetanja posjeda ili nije. Pa je tako Općinski sud u Zadru rješenjem odlučio da je Ivka Alagić smetala jednu od austrijskih zadruga, te je odredio da se ima izvršiti “vraćanje u posjed”. Na temelju pravomoćnog rješenja jedna od austrijskih zadruga pokrenula je ovrhu, koja još nije pravomoćna, a jučer su na izvršenje ovrhe ovrhovoditelji  doveli odmah i kupca, koji je gledao zajedno sa ovrhovoditeljem kako sudski ovršitelj i policajci izbacuju ljude na ulicu. 

Iako je Rješenjem određeno da bi na terenu morala biti i socijalna služba, kao i hitna, u samom postupku deložacije nema nikakve humanosti, a još manje intervencije socijalne službe i hitne pomoći. Redovna i interventna policija odrađuju posao bez vidljivih emocija, s njima se tijekom izvršenja deložacije teško može doći u kontakt, pa čak ni temeljem tako važnih razloga kao što su dokumenti koji dokazuju da su ovršenici teško bolesni od više kroničnih bolesti. Međutim, nitko na licu mjesta nije utvrdio o tome koji stupanj životne ugroženosti ovršenika postoji ukoliko se deložacija do kraja provede, a isto tako nitko ne brine o tome kamo će iseljeni ljudi.

Država stvara beskućnike, i potpuno siromašan narod ogoljuje do kraja.

Miro Bulj – deložacija obitelji Vojnović

Saborski zastupnik Miro Bulj do zadnjeg trenutka trudio se nesebično, tražeći moguće rješenje ili način da se deložacija prekine. Na žalost, svi njegovi pokušaji  bili su potpuno bezuspješni pa je svjedočio krajnje mučnoj situaciji.  No njegova briga za te ljude i nakon toga nije prestala,  svako jutro on zove obitelj Vojnović i pita kako su.

Upravo su te mučne situacije bile i temeljni razlog prosvjeda ispred Ministarstva pravosuđa i Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Naime, dana 12.05.2016. godine u Saboru RH održan je sastanak između predstavnika Ministarstva pravosuđa, Ministarstva financija, predstavnika oštećenika RBA zadruga, odvjetnika Marija Poljaka i novinarke Nade Landeka i saborskih zastupnika Domoljubne koalicije – Ivana Šukera i Josipa Borića, te saborskih zastupnika Kluba Most – prof. Ivana Lovrinovića, saborskog zastupnika Mire Bulja, saborskog zastupnika Jure Martinovića, te Ivane Kolovrat. Na tom sastanku iznešeno je niz argumenta na kojima se temelji Zahtjev oštećenika RBA zadruga da se donese novi zakon o ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno da se nadopune postojeći zakoni koji datiraju iz 1994. godine i 1998. godine, ili da se postojeće odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju smjeste u Zakon o parničnom postupku ili neki drugi zakon koji bi kvalitetnije zaštitio dužnika bez mogućnosti  donošenja egzibicionih rješenja kakva donose hrvatski suci.

U navedenim ovršnim slučajevima sudstvo je bilo iznimno ažurno i hitro, pa se na dugotrajnost postupka sigurno nitko ne može požaliti. U slučaju Vojnović je zatraženo izuzeće sutkinje Jelene Rajić, predsjednice suda Nine Hrešć,  sudskog ovršitelja…  Prijedlozi za izuzeće poslani su sudu fax-om oko 20:00 sati prethodnog dana, elektronskom poštom oko pola noći, a sudski ovršitelj i odvjetnik Galetović koji zastupa ovrhovoditelja već u petnaest do devet ujutro imali su u spisu uvezana rješenja o odbijanju suca, predsjednika suda i sudskog ovršitelja???

O svim ovim događajima, ali i o drugim problemima s hrvatskim pravosuđem, Nada Landeka, novinarka i urednica portala HAZUD.HR,  urednica za gospodarstvo portala HOP.HR, tajnica Hrvatske akademske zajednice Domovine i Dijaspore, i tajnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori za Hrvatsku – govorila je u TV emisiji “Karte na stol”.  Nedavno je i u TV emisiji “Vruća linija”  Osječke televizije bila tema Pravosuđe i sudstvo gdje je  Landeka iznijela svoje iskustvo i stav o hrvatskom pravosuđu.

RUBRIKA: KORUPCIJA, TV, VIJESTI

Nada Landeka, novinarka i urednica portala HAZUD.HR i Ljubic Koenig u TV emisiji MARKOV TRG: Pravosuđe nasuprot pravde

Tv emisija Markov trg o teškoj situaciji u pravosuđu koja uništava građanstvo, sprječava investicije, krade miran san (video)

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 18/05/2016 | LEAVE A RESPONSE

Je li došlo vrijeme da se Vlada RH i ostale institucije pozabave problemima s kojima se svakodnevno suočava narod, a koji problemi sprječavaju bilo kakav gospodarski rast i razvoj, ali i investiranje u RH?

Istovremeno, o povratku iseljenika, koji imaju mogućnost investirati u Domovinu, ne može se ni sanjati uz ovakvo pravosuđe. Pogledajte emisiju koja je jedinstvena po svojem sadržaju, što radi hrvatsko sudstvo!

U emisiji Markov trg tema je bila teška situacija u pravosuđu za pojedine građane koji su ušli u žrvanj tog neosjetljivog i vrlo tromog sustava. Gosti su bili Nada Landeka novinarka i aktivistica i Ljubica Bilić Koenig oštećenica.

‘Godine 2000-e smo suprug i ja kao povratnici iz Njemačke kupili tvornici u Dugom Selu za dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Jedan sudac je donio niz krivotvorenih i nezakonitih rješenja i ovršio nas  s milijun i pol DEM-a za tuđi dug, to je danas već 1,5 milijuna eura’, započela je svoju priču Nada Landeka.

‘Kao povratnik sam kupila kuću u Makarskoj. Kad sam napokon našla nekretninu s urednim vlasništvom dogodilo se da je postojao neki zaleđeni problem jer je nekoliko susjeda kupilo parcelu od bivšeg načelnika općine Kardeljevo da bi na kraju ostao jedan prolaz, put. Taj put je zatvorio prolaz za te ljude i oni su morali pronaći novi put kroz moju spavaću sobu’, ispričala je svoju tešku priču Ljubica Bilić Koenig.

‘Zadnjih godina aktivno pišem upravo o ovakvim slučajevima, od ovrha na nekretninama, ovrha na računima i raznim drugim problemima ljudi koji mi se javljaju. Međusobno se pomažemo, razmjenjujemo iskustva. Najčešći slučajevi su nemogućnost pristupa pravosuđu. Suci se na određeni način pobrinu da uopće ne možete saznati u kojoj je fazi vaš slučaj. Od ne uručivanja poziva ili se pošalje poziv na krivu adresu ili se poziv negdje izgubi, a to se onda tumači kao ogluha i vaš predmet završi na dražbi. Smiješno je da se to zove omaškom i to često čujem na sudu. Međutim ta omaška nekoga košta zdravlja, nekoga imovine, a nekoga života’ ispričala je Landeka.

‘Pokušala sam svoj problem riješiti dogovorom. Lokalni načelnik je srušio dio moje ograde uz asistenciju policije i ušao u moj posjed. Sudac koji je dosudio meni za pravo dopisao je cinično na presudi ‘Lesi se vraća u Trogir’. I ja sam pravnik, ali nigdje nisam ovako nešto čula ili vidjela. Događalo mi se da više nisam smjela prići kući. Pokrenuti su razne kaznene prijave i upravni postupci da više nisam znala tko me tuži. Sve to zajedno me do danas koštalo više nego me koštala ta imovina oko koje se sudim. A cesta i dalje ide kroz moju spavaću sobu’, ironično je zaključila Bilić Koenig.

‘Mislim da je u svemu financijski interes. Suci koji odugovlače postupak, odvjetnici koji žive od takvih beskonačnih procesa. Oni se međusobno časte i žive jako dobro. Ima tu postupaka koji traju po dvadeset godina i ništa se ne događa i ništa se ne mijenja. To su rasprave koje se nepotrebno razvlače i nigdje ne vode. Pogotovo jer neki ljudi za to vrijeme i umru. Nekima čak i srce otkaže zbog takvih okolnosti’, rekla je Landeka.

U emisiju je pokazan prilog u kojemu je Drago Raspudić ispričao kako je od tvrtke Parket, čiji je bio zaposlenik, 1992. godine otkupio stan od 59 kvadrata u Zagrebu. O dodjeli stana i njegovom otkupu Raspudić ima svu dokumentaciju koju je moguće imati: odluku tvrtke o dodjeli stana, potpisani ugovor, vlasnički list, osobnu iskaznicu na tu adresu….

Dragu Raspudića žele iseliti iz vlastitog stana, Županijski sud rješenje o ovrsi potvrdio nedjeljom

Međutim, ima Raspudić i zabilježbu u zemljišnim knjigama na predmetni stan, koja je upisana na temelju ugovora kojim njegov stan potražuje obitelj Mustafe Nušinovića, kao i potvrđenu presudu Općinskog suda prema kojoj se iz stana mora iseliti.

Obitelj Nušinović tvrdi da je otkupila stan od istog poduzeća od kojeg ga je otkupio i Drago Raspudić, točnije da je stan otkupila Margita Kekelj, punica Mustafe Nušinovića.

“Stan sam dobio od svoje tvrtke i uredno ga otkupio. U njemu je ranije živjela gospođa Margita Kekelj koja je u međuvremenu umrla. Tjedan, dva nakon što mi je poduzeće dodijelilo stan, a ja izvršio uplatu, obitelj gospođe Kekelj također je tvrdila da polaže pravo na stan, odnosno da je njihova majka također uplatila novac za otkup stana.

Unatoč svim iskazima svjedoka i dokumentima koji to potvrđuju, prvostupanjska presuda donesena je na štetu tvrtke Parket, odnosno Drage Raspudića i njegove obitelji. Jedna od tih nelogičnosti odnosi se na iskaz svjedoka navodi da je kupoprodajni ugovor pripremljen u javno-bilježničkom uredu, a potom je donesen u firmu gdje su ga potpisali direktor Parketa i Margita Kekelj. Međutim, u vrijeme dok se ovo odvijalo – dakle 1992. godine – javnobilježnički uredi nisu postojali.

U emisiju se telefonom javio oštećeni Drago Raspudić i izjavio: ‘Slučaj kao što je moj govori da Hrvatska nema pravosuđe kojem se može vjerovati. Iz ovakvih sudskih rješenja vidi se da se neodgovorni, neprofesionalni, ili korumpirani suci poigravaju sa ljudskim sudbinama, uništavaju im živote, egzistenciju. 23 godine vodim spor, imam vlasnički list, vlasnik sam stana koji sam isplatio u cijelosti, a a sud mi je odredio ovrhu u korist osobe koja nije platila ništa, koja nije ni vlasnik, ni posjednik, i to radi smetanja posjeda. Ja vlasnik, po zapovijedi suda moram izaći iz svog stana, zajedno sa svim članovima obitelji i stvarima, i predati stan osobi koja nije vlasnik. Rješenjem koje nosi datum od nedjelje, županijski je sud meni odmjerio da moja obitelj ide na ulicu, da budemo beskućnici. I to je valjda radio prekovremeno, honorarno?? Što li drugo?

Nama u Ministarstvu pravosuđa kažu da tužimo državu, ako suci pogriješe na našu štetu. Ja neću tužiti svoju državu, i državu svih koji u njoj žive, zato ćemo ja i ostale žrtve ovakvih sudskih odluka ubuduće prosvjedovati pred kućom sudaca koji donose nezakonite odluke, sve dok onaj sudac koji donese nezakonitu odluku iz tko zna kakvih razloga, ne bude osobno snosio odgovornost za to i dok ne bude propisano da suci moraju suditi po zakonu, a ako ne sude moraju sami snositi štetu koju nanesu građanima zbog nesavjesnog rada. Evo, ja pozivam sve pravne stručnjake da prokomentiraju moj slučaj, i situaciju gdje mene vlasnika stana, sud tjera da ja moram osloboditi svoj stan i prepustiti da u njemu živi osoba koja nije vlasnik i koja ga nije platila, a to sve na temelju presude donešene nedjeljom?’

‘Ovo je čista povreda ljudskih prava. Ovako nešto je nemoguće doživjeti u Njemačkoj gdje živim. Pravda koja u 23 godine ne donosi rješenje nije pravda. Tu odlazi život. Ne samo nas, nego i ljudi koji su dio njegove obitelji. Svaki taj sudac s pogrešnom odlukom ubija život cijele jedne obitelji’, ispričala je Bilić Koenig.

‘U Hrvatskoj je teško pronaći pravdu. Greške suda i sudaca su strašno skupe. Ako pokušate istražiti te greške nailazite na zid šutnje čak i kad je očigledno da se radi o pogrešci,’ objasnila je Landeka.

U emisiji su pokazani primjeri pojedinih apsurdnih sudskih rješenja. Od. primjerice odluke koje su donesene s datumom iz budućnosti, ili odluka koja je donesena u nedjelju ili odluka koje je bila ovjerena pečatom koji je otisnut zrcalno, ili rješenje iz 1986, godine s pečatom Republike Hrvatske. Očito se radi o dokumentima čija je vjerodostojnosti potpuno upitna.

U emisiju se javio novinar Ninoslav Mogorović koji je ispričao da su uzroci neučinkovitosti ovakvog pravosuđa naslijeđeni jugoslavenski kadrovi koji su danas prevladavajući na hrvatskim sudovima u omjeru 70:30 posto jugoslavenskih spram hrvatskih kadrova. Taj nedostatak lustracije u pravosuđu je glavni uzrok ovakvih sumnjivih postupaka u domaćem pravosuđu. Problem su još off shore firme koje dolaze u Hrvatsku s novcem koji je potpuno sumnjivog porijekla. Jedan od takvih je i ona Danka Končara koji ima na britanskim djevičanskim otočjima firmu s koje sam sebi prebacuje novac, prijavljivao sam to USKOK-u, ali ništa se nije dogodilo’.

‘Oštećenici kreditnih ureda koji su nudili kredite bez dozvola i kontrole hrvatskim građanima. Osamnaest ih je završilo u pritvoru, ali paradoks sudstva je što tvrde da te tvrtke ne postoje, a istovremeno te firme blokiraju naše ljude’, upozorila je Landeka na jednu od gorućih apsurda hrvatskog pravosuđa.

‘Kada su ljudi na Europskom sudu pravde vidjeli moj slučaj to im je izgledalo nestvarno. Svim tim ljudima, s kojima sam kontaktirala, izgledalo im je kao neki jeftini film. Problem je što se sve to možeš pokazati, zajedno s fotografijama, video zapisima ili portalom koji sam pokrenula’, ispričala je Bilić Koenig.

‘Jedan branitelj je posudio 16 tisuća kuna u tim kreditnim zadrugama, ali su ga prevarili i uzeli mu kuću u vrijednosti od 360 tisuća kuna. Jedan dan su jednostavno ušli u njegovu kuću dok ga nije bilo kod kuće, potom je prodali, a sve ovrhe po teretu komunalnih režija i dalje idu na teret tog branitelja. Kada je otišao u Finu zatražiti pomoć obzirom da ga ovršuju za dugove koje nije on napravio jer u kući ne živi, tamo mu je službenica odgovorila ‘Gospodine svakakve sam laži čula odo ovršenika, ali ovakvu laž kakvu ste vi ispričali nisam nikada čula’, ispričala je Nada Landeka jedan od brojnih jezivih primjera teških nepravdi hrvatskoga pravosuđa.

Marko Jurić/Markov trg