Je li Zoran Milanović zakuhao financijsku krizu na europskom nivou, a onda velikodušno “vrući krumpir” prepustio novom mandataru |

Je li Zoran Milanović zakuhao financijsku krizu na europskom nivou, a onda velikodušno “vrući krumpir” prepustio novom mandataru

Datum objave: 21. prosinac 2015./Emilija Herceg/Nada Landeka/hop.hr

Vlada Republike Hrvatske i Zoran Milanović odlučili su se pred parlamentarne izbore na konverziju švicarskog franka u euro. Prema objavama u austrijskim medijima, austrijski ministar financija nezadovoljan je takvom odlukom Vlade RH. On smatra da taj potez potez posebno košta austrijske banke koje gube ogroman  novac. Međutim, Vlada Republike Hrvatske  željela je  pobrati predizborne političke bodove i dodvoriti se biračima, smatra Hans Jörg Schelling, austrijski ministar financija.

Austrijski ministar financija ogorčen je na hrvatsku Vladu

Hans Jörg Schelling  ogorčen je na takav potez hrvatske Vlade;  „Nezamislivo je da sav teret  podnesu  banke“ kritizirao je javno odluku hrvatskih političara čiji potezi  su unijeli kaos na europsku bankarsku scenu.

Zakon je  od 30. rujna 2015. godine  na snazi u Hrvatskoj  i banke su prisiljene načiniti konverziju kredita iz švicarskih franaka  u eure.  Na hrvatskom tržištudominiraju podružnice austrijskih banaka. One  tvrde da je propis koji je donijela Vlada RH u suprotnosti sa  Ugovorom  o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja koji su sklopile dvije države.

Austrijski ministar financija i austrijske banke pozivaju se na Ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i Republike Austrije o poticanju i zaštiti ulaganja od 19.2.1997. (NN 19/97),  točnije, na Sporazum koji je Hrvatska preuzela od Jugoslavije na temelju sukcesije od 8. listopada 1991. godine –“Sporazum između SFRJ i Republike Austrije o uzajamnoj zaštiti i poticanju ulaganja.” Tim sporazumom se još  SFR Jugoslavija obvezala na zaštitu poticanja ulaganja pod koje se svrstavaju i austrijske podružnice  banaka  kao investitori na području Republike Hrvatske, a  Vlada RH je 2000 godine  potpisala i Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu koji je stupio na snagu 26.01.2001. godine, točnije za vrijeme  dok je na vlasti bio SDP-ovac Ivica Račan.

Opisanim Sporazumom i Ugovorom   je austrijskim investitorima i bankama omogućeno da za kapital stečen na području RH, putem podružnica banaka, porez plaćaju na području Austrije, jer podružnice nemaju pravnu osobnost na području Republike Hrvatske.

Točnije problem je puno kompleksniji od onog koji se prikazuje u javnosti.  Prema izjavama austrijskog ministra financija, lako je moguće da je  Milanovićeva Vlada prekršila međunarodni Sporazum koji je sama potpisala,  svaljujući sav teret na banke, a što će rezultirati tužbama za odštetu u visokim iznosima koje Hrvatska neće moći biti u stanju podmiriti, odnosno, koja šteta će se morati namirivati iz državnog proračuna i  koju  će  dugoročno morati podmirivati  hrvatski građani. 

Takav stav  vidljiv je i u zajedničkom priopćenju banaka: Erste Group, Hypo Group Alpe Adria AG, IRB, Sberbank Europe i UniCredit Bank Austria.  Europska centralna banka i Europska komisija vjerovatno će im pružiti podršku.  Raiffeisen banka, Sberbanka  i Privredna banka Zagreb već su zatražile ocjenu suglasnosti zakona  pred hrvatskim Ustavnim sudom. Erste banka, UniCredit bank Austria  i Zagrebačka banke također su najavile poduzimanje pravnih  akcija.

Ne bune se samo banke

Nezadovoljni su i svi građani RH koji su podigli hipotekarne kredite koji su obračunavani u švicarskim francima. Kad je tecaj švicarskog franka nekontrolirano skočio,  rate kredita su se povećale a  dugovanja  su postala nepodnošljiva. Stoga je u  Hrvatskoj donešen novi zakon koji od banaka zahtijeva da cjelokupnu nastalu štetu banke preuzmu na sebe.  Republika Austrija je zbog toga posebno nezadovoljna jer smatra da je takva odluka posebno donešena na štetu Republike Austrije i podružnica austrijskih banaka u Hrvatskoj. Nacionalna Banka Švicarske nije mogla održati stabilan tečaj švicarskog franka naspram eura što je dovelo do toga da običan čovjek u Hrvatskoj nije više mogao otplaćivati rate kredita u rokovima predviđenim Planom otplate.  Vlada je željela zakonom natjerati banke da preuzmu na sebe svu štetu. Zakon su donijeli upravo pred  parlamentarne izbore. Vlada u odlasku smatra da banke moraju snositi odgovornost i štetu zato jer su ljudima odobravali i isplaćivali kredite vezane uz švicarski franak a da nitko iz banaka nije dužnicima objasnio o čemu se radi.

Koliko je ova tema povezana sa trenutnom situacijom u Hrvatskoj oko izbora nove Vlade?

Inozemni mediji stidljivo pišu o ovoj temi. Samo  u jednom članku njemački novinar piše kako je hrvatski premijer Zoran Milanović predstavio  sebe  građanima kao da je Robin Hood. O čemu se zapravo radi?

U slucaju konverzije švicarskog franka u euro, riječ je zapravo o ogromnom iznosu.  U Hrvatskoj je odobreno preko 60.000 kredita u „švicarcima“  što ukupno iznosi više od tri i pol milijarde  švicarskih franaka  koje je potrebno preračunati u euro, iako se u nekim grubim obračunima barata iznosima i do 8 milijardi švicarskih franaka.  Trošak konverzije iznosi najmanje  800 milijuna eura, a mogu narasti i na puno veći iznos,  i sav taj trošak pada na teret banaka. Ove brojke nisu samo obračun na papiru, one otvaraju i  brojne druge probleme koji nastaju iz ogromnog gubitka zbog kojeg se banke bune i zbog čega su podigle tužbe.  Banke su najavile tužbe i  u Washingtonu. To su: Erste Bank Group Ag, Reiffeisen International AG, UniCredit SpA, OAO Sberbank i Hypo Group Alpe Adria AG.

Austrijski ministar financija gospodin Schelling prigovara hrvatskim vlastima  da su niže kamatne stope još i prihvatljive, međutim, nakon iznenadnog podivljalog rasta  švicarskog franka došlo je do očiglednih financijskih poteškoća dužnika koji takve kredite teško otplaćuju. Pri pronalaženju rješenja  Vlada RH imala je “čisti nacionalistički pristup”  tvrdi austrijski ministar financija, kritizirajući pri tom Vladu da su sav teret i odgovornost prebacili na banke, ali ništa na dužnike. Sigurno nije slučajno da se sve  ovo događa baš u vrijeme promjene vlasti, kaže austrijski ministar.

Populistički manevri hrvatskog premijera

Prije izbora nacionalne ankete predviđale su da će na parlamentarnim izborima 8. studenog pobijediti Domoljubna koalicija i HDZ.  SDP i premijer Zoran Milanović bi u tom slučaju izgubili većinu u Saboru. Zbog straha od gubitka vlasti Zoran Milanović proveo je nekoliko populističkih mjera: prva je donošenje Zakona o konverziji švicarskog franka u eure, a druga zatvaranje granice sa Srbijom.  Populizam i poduzete aktivnosti očigledno su im se isplatile, jer su pobrali daleko više glasova nego li što su ankete pokazivale.  Cijena njihove vlasti je pustoš  koji su izazvali  u financijskom poslovanju svojim postupcima, i to u zemljama Europske unije,   i susjednim zemljama s kojima graniče, kaže za portal http://wirtschaftsblatt.at/austrijski ministar financija.

Što čeka novu Vladu RH?

Bankama je važno da snose manji trošak a što ne mogu postići ukoliko ne izvrše snažan pritisak na novoizabrane političke lidere na hrvatskoj političkoj sceni.  S ovim zakonom, SDP-ova vlast samo je privremeno ojačala svoje pozicije jer su posljedice koje bi mogla  snositi Država iznimno teške. Hoće li nova Vlada imati snage suočiti se sa ovim iznimno velikim i ozbiljnim problemom na koji je upozorio i Tomislav Karamarko?

Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a,  u  svojem govoru u Saboru RH ustvrdio  je “kako je za kredite u švicarskim francima (CHF) možda trebalo naći rješenje kao u Crnoj Gori, koja je teret rasporedila na dužnike, banke i državu.

– Kod nas se ide na opterećenje banaka, a zapravo je to opterećenje državnog proračuna – rekao je Karamarko, dodajući kako je rješenje Vlade “opet jedan štos”.

– Oni će riješiti jednu skupinu građana, ali gdje im je zakon, gdje su konkretni prijedlozi, kako oni to misle, gdje je reakcija banaka, kako će to izgledati? Ništa od toga i, što je najzanimljivije, sve oko toga što predlažu je nakon 1. 1. 2016. godine. Kome to ostavljaju? Nama ostavljaju ta rješenja. Dakle, to je doista apsurdna situacija, jedan tragičan skeč Vlade koja nije mogla učiniti gori posao nego što čini”– rekao je Karamarko.

Prve posljedice

23.11.2015 u gospodarstvenim vijestima iz Austrije,  predstavnik  Uprave UniCredit Banke Ferderico Ghizzoni izjavljuje kako će  redimenzionirati ili čak prodati banke koje imaju na hrvatskom području,  ali u svakom slučaju  velika talijanska banka povlači se sa istočnoeuropskog tržišta.  Njihovo poslovanje je u prvog kvartalu 2015. godine bilježio dobit od 660 milijuna eura pa bi se iz toga moglo zaključiti da uopće nema razloga za brigu. Međutim, to je 44,5% manje u usporedbi s brojkama iz 2014. godine.  Poslovanje u Hrvatskoj im je progutalo 225 milijuna eura,  uz sve to imali su i ogroman gubitak u Ukrajini.

Austrijanci ce biti primorani povući svoje  projekte s kojima su imali velike planove na području Hrvatske, i  potpuno se prestati baviti pionirizmom u istočnoj Europi.

Eksperiment koji je proveo Zoran Milanović da bi pobrao što veći broj političkih bodova Hrvatsku bi, zahvaljujući tužbama koje su najavile banke, i to uz  punu potporu Europske centralne banke i Europske komisije, moglo baciti na koljena zbog financijskog sloma koji bi mogao uslijediti.

Novi hrvatski premijer

U ovom trenutku najnezahvalnija uloga je dužnost hrvatskog premijera. U vrijeme kada broj nezaposlenih svakodnevno i rapidno raste, kada je gospodarstvo u totalnom rasulu, a Hrvatska je tuženica u brojnim sporovima koje su pokrenule strane banke, preuzeti ulogu hrvatskog premijera nije niti malo lako. Zato ni ne čudi da se Zoran Milanović vrlo lako odrekao te uloge, i velikodušno je ponudio Boži Petrovu.

„MAHNITOST“ SUDSKE VLASTI I ELITE NE DOZVOLJAVA GOSPODARSKI RAST I POVRATAK ISELJENIKA U HRVATSKU |

„MAHNITOST“ SUDSKE VLASTI I ELITE NE DOZVOLJAVA GOSPODARSKI RAST I POVRATAK ISELJENIKA U HRVATSKU

Da je slavni Alfred Hitchcock imao sreće živjeti u Hrvatskoj tko zna do kuda bi ga spoj njegove talentiranosti i neiscrpnih pretvorbeno privatizacijskih  scenarija odvela. Iako nije nikad posjetio Hrvatsku,  a možda ni čuo za nju, režirao je odlične krim filmove koji svojim scenarijem podsjećaju na hrvatsku stvarnost.

 „Krivo optuženi“ film je inspiriran istinitim događajem zamjene identiteta. „Mahnitost“ je njegov pretposljednji film  snimljen 1972 godine. Priča je tipična za Hitchcocka: nevin čovjek optužen je za zločin koji nije počinio uz pomoć jako slabih dokaza.

Što povezuje Hitchcocka i grad Dugo Selo?

Osim naslova svjetski poznatih filmova, povezuje ih napeti dugoselsko-trilerski  scenarij  višegodišnje nezakonite ovrhe nad cijelom tvornicom,  pretvorbe  društvenog zemljišta u privatno, i tvrdoglavo prikrivanje pravog krivca na teret nevine žrtve!

Povratnici iz Njemačke, zaradivši pozamašni kapital dugogodišnjim  radom izvan Hrvatske, odlučuju se 1998 godine na  ulaganje ušteđevine u privatno poduzetništvo. Kupuju trgovačko društvo Liston čije sjedište je u Dugom Selu.  Nakon pažljive analize  postojećih zaduženja i procjene budućeg poslovanja, u  travnju 2000 godine Liston d.o.o.  kupuje  nekretninu   poduzeća  Parkant  na kojoj  je izgrađena tvornica za preradu drva. Dio sredstava za kupnju tvornice  namaknuto je preuzimanjem postojećeg Parkantovog kredita u Čakovečkoj banci u iznosu od 1.200.000,00 DEM, pri čemu su za cijeli iznos banci jamčili vlasnici tvrtke  kao fizičke osobe. Preostali dio isplaćen je iz  ušteđenog novca  zarađenog   tijekom 26 godišnjeg rada u Njemačkoj.

Liston sklapa Ugovore o kupoprodaji nekretnine sa Parkantom, i  istovremeno Ugovor o kreditu sa Čakovečkom bankom, kojim se preuzima Parkantov dug kod te banke. Po ovjeri kod javnog bilježnika Liston predaje Ugovore o kupoprodaji u zemljišne knjige Općinskog suda u Dugom Selu radi uknjižbe prava vlasništva, a Čakovečka banka Ugovor o kreditu zajedno s prijedlogom za uknjižbu nove hipoteke, i to na prva dva  mjesta stare hipoteke. Privredna banka koja ima upisanu hipoteku u iznosu od 1.019.000,00 DIN, isplaćena je  u potpunosti 1999 godine,  te Privredna banka izdaje Brisovno očitovanje i potvrdu da nema potraživanja.

Od tog trenutka pred Dugoselskim sudom započinje  triler koji traje i danas

Zemljišno knjižni uložak u kojem je kupljena nekretnina bila upisana, bio je u potpunosti „čist“ osim onih tereta koji su bili javno poznati. U njemu nije bilo vidljivih drugih tereta,  zabilježbi ni plombi. Istovremeno sa upisom prava vlasništva u korist Listona, na  prijedlog HBOR-a, koji sa Listonom nije ni  u kakvom poslovnom ni vjerovničko-dužničkom odnosu,  sudac Arnold Čada, tadašnji  predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi  sudsko Rješenje o uknjižbi hipoteke u korist HBORa, a koje rješenje  i dan  danas služi isključivo kao primjer kriminalnog i korumpiranog sudstva.

U oba rješenja navedeno je da su donešena dana 21. travnja 2000.g. na temelju rješenja od 25. travnja 2000 g.(dakle na temelju nepostojećeg rješenja), rješenja nemaju dostavnu naredbu niti pravo na žalbu a nedostaju im i brojni drugi detalji propisani Sudskim poslovnikom.  Iako zemljišno knjižni propis nalaže dostaviti rješenja svim zainteresiranim osobama čija se prava prenose, uskraćuju, stječu, rješenje nije dostavljeno nikom, osim internim putem  zemljišno knjižnom odjelu toga suda,  tako da na iste do danas nije mogla biti uložena žalba. 

Hitchcock  u Dugom Selu?  Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dugom Selu slijedi suca Arnolda Čadu u nezakonitim i kriminalnim radnjama

Sada već bivši sudac Arnold Čada donio je u srpnju  te 2000 godine Rješenje R1-67/00 kojim je odlučio o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva  Liston, no sve druge odredbe iz tog rješenja – odgodio je do daljnjega. Odgoda traje već punih petnaest godina, traje i  danas, a zabilježena je plombom Z-139/01 koja „čuva prvenstveni red“ u korist HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvitak)  koji uopće nije stranka u postupku, čime su nekretnine samovoljom bivšeg suca u potpunosti blokirane.

Istovremeno, suci Općinskog suda u Dugom selu Rosanda Topalušić i Arnold Čada donose gotovo dva identična sudska rješenja. Bez upute o pravnom o lijeku i bez prava na žalbu.   Iako je pravo na žalbu osnovno i ustavno pravo svakog čovjeka. Rješenja do danas nisu dostavljena stranaka radi zaštite njihovih prava.

Kako je to  HBOR postao Listonov založni vjerovnik a kasnije i ovrhovoditelj?

Iako su zemljišne knjige javne knjige, nitko ne bi mogao znati da na zemljištu postoje neki neriješeni ili neupisani tereti ukoliko u njima nema  evidentiranih plombi.  Istraživanje zemljišnoknjižnog stanja  nije dužnost vlasnika nekretnine, stjecatelja, niti vjerovnika.  Nekad Parkantovo, a sada Listonovo zemljište bilo je „čisto“ od plombi ili bilo kakvih zabilježbi.  Osim upisanih tereta u korist Čakovečke i Privredne banke koji su kupnjom riješeni sa vjerovnicima,  drugih upisanih tereta nije bilo.

No sudac Arnold Čada, a potom i Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dugom Selu donose,  po prijedlogu HBOR-a,  sudsko rješenje broj Z-619/00 od 21. travnja  2000 godine donešeno na temelju rješenja od 25. travnja 2000 godine   (koje ne postoji) i to; na temelju Ugovora o cesiji iz 1996 godine sklopljenim između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a a kojim ugovorom su na HBOR prenešena potraživanja Fonda za privatizaciju  po osnovi kredita isplaćenih na području Oluje i Bljeska od 1995 godine, zatim na temelju Ugovora o kreditu broj  2/92 od 10.01.1992 godine sklopljenim između Parkant d.o.o. i Privredne banke, i  sudskog Sporazuma broj I-1/92 iz 1992 godine sklopljenim između Parkant d.o.o. i Fonda za razvoj – te donešenim rješenjem upisuju u korist HBOR-a hipoteku u iznosu iznosu od 22.132.807,00 dinara, odnosno 402.414,70 DEM.

Očigledno  da su  sudac Arnold Čada, a potom i zemljišno knjižni referent Željko Papeš , načinivši povrede zemljišno knjižnog zakona, postupali  isključivo po nalogu  HBOR-a, pogodujući istom, i to bez ikakve provjere priložene dokumentacije i suprotno svim odredbama ZZK.

Tu nije kraj drami. Dok se prijedlogom HBOR-a za uknjižbu u njegovu korist  traži upis založnog prava na k.č. br. 824 upisanoj  u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo II, tadašnji  sudac i predsjednik  Općinskog suda Dugo Selo  Arnold Čada donosi rješenje o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a kojim se založno pravo upisuje na sasvim drugoj katastarskoj čestici i u  drugoj katastarskoj općini. Sve to upisuju bez prava na žalbu, i bez ikakvog obrazloženja.

Do danas još Ministarstvo pravosuđa, neposredno viši sud – Županijski sud u Zagrebu, pravosudna inspekcija, Arnold Čada i zemljišno knjižni referenti nisu na sve ove nezakonite postupke  dali strankama suvislo obrazloženje, niti  se isto nalazi u spornom rješenju. Kako je uopće  moguće temeljem Ugovora o cesiji iz  1996 godine kojim su na HBOR prenešena potraživanja Fonda za privatizaciju s  ratnog područja Oluje i Bljesak (1995.g.)  prenijeti i potraživanje na temelju Ugovora o kreditu koji je Parkant 1992 godine  sklopio sa Privrednom bankom Zagreb u čiju korist je zalog već bio upisan u zemljišne knjige.

 Niti jedna od institucija u RH ne poštuje pravomoćno rješenje Županijskog suda

Liston se na  nezakonito rješenje Općinskog suda u Dugom Selu broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine  žalio, a žalila se i Erste banka, pravni sljednik Čakovečke banke.Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž 2737/02 donešenom u prosincu 2003 godine ukinuo je rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine kojim se odlučivalo o HBOR-ovoj hipoteci. U istom Rješenju drugostupanjski sud naglasio je; da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj, te da se radi o potpuno drugoj pravnoj osobi, kao i da je rješenje broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000 godine napisano bez pravnog lijeka.

Umjesto očekivanog rasvjetljenja nakon ukidanja rješenja broj I-1/92, za Liston nastaje potpuna tama. Iako je HBOR-ov prijedlog za ovrhu protiv Parkant-a sudac Arnold Čada 2002 godine odbio s obrazloženjem da HBOR nema upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, HBOR u lipnju 2004 godine  ponovno Podnosi prijedlog za ovrhu, ovaj put, protiv novog vlasnika nekretnine i nedužnika Listona. Liston se žali na Rješenje o ovrsi, i u žalbi opisuje i prilaže sve činjenice  kojima dokazuje apsolutnu nezakonitost postupka a poziva se i na rješenje Županijskog suda Gž 2737/02.

No na drugoj strani zavladala je apsolutna  MAHNITOST. Osim ovrhe za nepostojeći dug, da bi bili sigurni u potpuno uništenje Listona, predlaže se i  stečaj nad Listonovom  imovinom  vrijednom nekoliko milijuna eur-a, radi  duga od svega 50.000,00 eur-a. Vjerovnik Briagga Timber Trading koji je naivno predao prijedlog za stečaj, nije znao da samo ukoliko tvrtka  posluje i proizvodi  on može biti siguran u naplatu svojih potraživanja dok stečaj služi nekim drugim ciljevima a ne namirenju vjerovnika.

Krenule su  podvale u kojima su suci Općinskog suda u Dugom Selu prednjačili  u suradnji s otimačima.  Nakon donošenja Rješenja Županijskog suda o ukidanju prava HBORa, Općinski sud u Dugom Selu krivotvori – nadopisuje sudsko rješenje  staro četiri godine (ono donešeno 21. travnja 2000 godine bez pravnog lijeka),  a o čemu je 2004 godine bila obaviještena cijela hrvatska javnost a podnešene su i kaznene prijave.  Ni ova okolnost nije zbunila suce općinskih i neposredno nadležnih županijskih sudova niti ih spriječila da provode ne zakon, već isključivo svoju volju.. I na krivotvoreno rješenje, Liston je opet podnio žalbu, o kojoj do danas, od  davne 2004 godine nije riješeno.

Bivši vlasnik Parkanta zajedno s djelatnicima HBORa i drugim sudionicima ovog otimačkog krim scenarija,  podmetnuli su radnicima Listona bianco papire da i oni  potpišu zahtjeve za otvaranje stečaja. Cilj je bio, nakon otvaranja stečaja iz priče maknuti vlasnike i direktore  i onemogućiti im  da dokažu o kakvom kriminalu je zapravo riječ.  Svi radnici su, shvativši pred sudom da su zavedeni, povukli svoje zahtjeve, i njihovi prijedlozi za stečaj su svi redom obustavljeni. Vlasnik tvrtke  je naime, tri godine plaćao radnike iz  svojih osobnih primanja kako ih ne bi morao otpustiti, očekujući da će pravna država ipak profunkcionirati, a sud da će prema zakonu  postupiti  po odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici. No uzalud je čekao.  Od 36 zaposlenih neki radnici s vremenom su otišli sami jer su pronašli novo radno mjesto, dok je ostale otpustila stečajna upraviteljica Branka Malbašić, nakon otvaranja stečaja nad Listonom.

HBOR, iako nije vjerovnik LISTONa, iako do danas nema upisano založno pravo u svoju korist na nekretninama LISTONa,  (Županijski sud iz Velike Gorice ukinuo je rješenje kojim se odlučivalo o HBORovim pravima), ipak  kao „vjerovnik“ prijavljuje „nepostojeću“ tražbinu u stečajnom postupku nad Listonom, i to u vrtoglavom iznosu od 8.917.762,74   kn,  koju stečajna upraviteljica Branka Malbašić – prihvaća u cijelosti.

Neposredno prije stečaja,  u prosincu 2003 godine, dok je Liston još pokazivao znakove da može preživjeti i nastaviti proizvodnju čime bi očuvao radna mjesta, u Dugom Selu odvila se prava filmska akcija. U svrhu „naplate potraživanja“ prema  Štedionici Kovanica, organizirano je demoliranje strojeva, kompletne pilane  i strojeva za obradu drva, koji su svi izrezani  i izbačeni iz industrijske hale kao staro željezo.

Tom prilikom sudac Čada na pilanu dovodi i veći broj policajaca da „čuvaju“ vlasnike  kako ne bi napravili  nered ili se protivili  demoliranju i uništenju pilane.  Na kraju dana tvornica  je  sličila na pravo ratište. Električni kablovi su svi bili prerezani, a na više mjesta je beton šteman kako bi se kablovi  sa strujom izvukli i u potpunosti  onemogućili  daljnji rad. Svi izrezani strojevi izbačeni su na rub dvorišta, s unutarnje i vanjske strane, gdje su stajali pune dvije godine, i to potpuno neupotrebljivi.

Ojađeni, razočarani u pravni sistem, uvidjevši kakvu moć ima Država i tijela vlasti, vlasnici su podnijeli kaznenu prijavu USKOK-u. Ravnatelj je bio Željko Žganjer, dok je Dinko Cvitan bio njegov pomoćnik. Osim redovnih puteva, obraćali su se i drugim značajnim osobama u Državi  ne bi li se zaustavila ova bestijalna pljačka. Pri prvom razgovoru sa Dinkom Cvitanom, u USKOK-u rečeno im je da su svi priloženi dokazi dovoljni da se dokaže počinjenje težih kaznenih djela prijavljenih osoba. Uslijedila je posjeta tadašnjem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, zajedno sa odvjetnicom, a koji je pred njima nazvao USKOK „tražeći da se ispitaju navodi iz kaznene prijave čim prije!“.   Mesić je istog dana, nazvao  ponovno  odvjetnicu, te predložio suradnju sa njegovim kumom Željkom Žužićem, koji ima „veze na sudu“  pa bi se s njim sve moglo riješiti.  Vlasnica  se doista našla sa Žužićem u Sheratonu, odmah u prvu nedjelju nakon posjete Stjepanu Mesiću, međutim šokiralo ju je da je Žužić, iako je od sastanka sa Mesićem prošlo svega dva dana i to neradna,  u ruci držao svu poslovnu dokumentaciju njene tvrtke, očigledno, na neki čudan način,   jako dobro upoznat sa svime. Istog trena odbila je bilo kakvu suradnju. Slijedećeg dana posjetila je ponovno USKOK očekujući informaciju o njenoj kaznenoj prijavi. Ostala je bez riječi kada ju je Dinko Cvitan obavijestio da nema elemenata kaznenog djela. Kako? upitala je, još uvijek šokirana, podsjetivši Cvitana da je i sam Stjepan Mesić, pred njima nazvao USKOK tražeći  da se ispitaju okolnosti u svezi kaznenih djela. „Zar vi nikad niste doživjeli da je netko pred vama nazvao, a kasnije  je ponovno  nazvao sa sasvim drugim zahtjevima?“ dao je odgovor Cvitan svojim protupitanjem.

Vesna Škare Ožbolt, tadašnja ministrica pravosuđa koja je također bila sobno  upoznata sa svim nezakonitim postupcima i krivotvorenim sudskim rješenjima, pokazala je  duboku zaprepaštenost nezakonitim sudskim rješenjima, i krivotvorenim sudskim rješenjima. „Ovo ovako ne može“ rekla je čvrstim i odlučnim glasom, no to je bilo sve.

Prvi čin završen, stečaj je obustavljen po čl. 203 Stečajnog zakona, drama se nastavlja u drugom činu

Stečaj nad Listonom otvoren je, a nakon toga  i obustavljen  po čl. 203 Stečajnog zakona. Prema  Stečajnom zakonu nakon obustave stečaja po čl. 203 stečajna upraviteljica više nema ovlasti zastupati  stečajnog dužnika.  Suprotno zakonima,  HBOR i stečajna upraviteljica Branka Malbašić  dvije godine nakon obustave stečaja iniciraju građevinsko  vještačenje  tvornice i njenu prodaju. Prethodno stečajna upraviteljica 2007 godine  povlači Listonovu žalbu protiv Rješenja o ovrsi  sa Županijskog suda u Požegi, gdje je spis dospio sa Županijskog suda u Velikoj Gorici, i to bez obavijesti  Vrhovnog suda i bez bilješke o kretanju spisa, pa je nejasno tko je naložio Županijskom sudu u Požegi da odlučuje o žalbi?  Povlačenjem Listonove žalbe, Rješenje o ovrsi, iako se ne temelji na ovršnoj ispravi,  postaje pravomoćno što stečajnoj upraviteljici daje zamah u leđa i mogućnost da okončaju prodaju u ovršnom postupku pa makar i bez druge strane u postupku.   Osim toga, u spisu stoji i zabilješka Županijskog suda u Velikoj Gorici, da se o žalbi na rješenje o ovrsi uopće nije moglo odlučivati jer u spisu nema dostavnica iz kojih bi se vidjelo kada je rješenje primljeno, stoga je spis vraćen na sud u Dugo Selo, odakle na potpuno nejasan način završava na Županijskom sudu u Požegi.  Gdje  je bilješka o kretanju spisa, odluka Vrhovnog suda o delegaciji? Gdje su dostavnice?

Borba za pravdu se nastavlja

Vlasnici nekretnine  ponovno se obraćaju podnescima Ministarstvu pravosuđa, aktualnom ministru Orsatu Miljeniću i njegovim pomoćnicima, te drugim tijelima zaduženim za nadzor sudova i sudaca, kao i za zakonitost postupanja. U odgovoru pomoćnika ministra pravosuđa Ivana Crnečeca stajalo je; „Ovrha je započeta 1992 godine, te se temelji na sporazumima sklopljenim pred Općinskim sudom u Dugom Selu!“. Odgovor Ivana Crnčeca otvorio je ovršeniku i njegovim predstavnicima oči. Proučivši u cijelosti Zakon o izvršnom postupku shvatili su  da je još manje moguće nego prije da HBOR predstavlja ovrhovoditelja u postupku. Zakon o izvršnom postupku izričito propisuje tko može nastaviti započeti izvršni postupak i pod kojim uvjetima, HBOR nikako ne ispunjava te uvjete. Stoga su, da bi dokazali Crnčecu o čemu se tu radi,  krenuli u samostalno istraživanje.

„Čovjek koji je previše znao“ slijedeći je Hitchcockov film čiji scenarij se odlično uklapa u priču iz Dugog Sela

Inat i borba za pravdu, koji su dali poleta ovršeniku  koji nije  dugovao  niti jedne lipe ovrhovoditelju HBOR-u, niti je dug na bilo koji način preuzet ni s jedne, a ni s druge strane,  doveli su ga do fantastičnih otkrića koji pokazuju kako se zapravo pljačkala Hrvatska, uništavajući gospodarstvo, investitore, ulagače, sve one koji se ne mogu uvrstiti u elitnu družinu.  Tome istraživanju pridružio se, početkom 2012 godine i odvjetnik Lujo Medvidović, koji je u siječnju 2013 godine ubijen, mučki izboden sa 105 uboda nožem. 

Sudski sporazumi na koje se pozvao pomoćnik ministra pravosuđa  Ivan Crnčec, sklopljeni su pred Općinskim sudom u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Rosandi Topalušić. Zemljište koje je imalo poslužiti kao zalog, u zemljišnim knjigama bilo je upisano kao društveno vlasništvo  u z.k. uložak 11 i to kao k.č. 1579/1, 1579/3 i druge. Zakon   o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (NN 053/1990), branio je otuđenje zemljišta u društvenom vlasništvu. Kao korisnik navedenog zemljišta u zemljišnim knjigama upisano je bilo TND Dugo Selo, a potom DIP Dugo Selo i to sve do 1996 godine, kada je promjena prava korištenja izvršena u korist Exportdrvo d.d. i to  pravomoćnim sudskim rješenjem donešenim po sucu Općinskog suda u Dugom Selu Arnoldu Čadi.

Ratno profiterstvo

Neslužbeno se doznaje da su odgovorne osobe u Exportdrvu skovale plan kako doći do sredstava za kupnju dionica kojima se privatiziralo Exportdrvo.  Marko Župan, tadašnji direktor Exportdrva, i Velimir Antolković koji prema Izvadku iz sudskog registra, te 1991 godine u Parkantu nije bio ovlaštena osoba (direktor je prema sudskom registru bio Ivan Drvodelić), sklopili su Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim Ugovorom su polovicu nekretnine na kojoj je korisnik bilo DIP Dugo Selo a ne Exportdrvo, prodali Parkantu. Iako je prema Uvjerenju o identifikaciji izdanom od Županijskog ureda za katastarske poslove jasno da su k.č. br. 1579/3, 1579/2, 1579/1 prije komasacije identične česticama 824/3, 814/2, 824/1 nakon komasacije, za potrebe Ugovora o kupoprodaji Marko Župan i Velimir Antolković osmislii su katastarsku česticu broj 824 navodeći da se ista nalazi upisana u z.k. ul. 11 i 3537 k.o. Dugo Selo. U tom poslu znatno im je pomagao i geodet  Alojz Pergar iz Dugog Sela koji, iako katastarska čestica  824 nikad nije bila upisana u z.k. ul. 11 i 3537, načinio je nekoliko Prijavnih listova sa unešenim različitim podacima,  koje su u Katastarskom uredu Dugo Selo ovjeravali prema potrebi.

Na ovaj način otvorila im se mogućnost da za potrebe dva  kredita, u iznosima od 402.000,00 DEM i 400.000 DEM  koji će nešto kasnije Parkantu odobriti Fond za razvoj sastave  Sporazum kojim se zapisnički od strane Suda kao zalog popisuju nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige.  U oba Sporazuma, Parkant je pred Općinskim sudom u Dugom Selu zastupao pravnik Stanko Šarac, djelatnik Exportdrva, dok je Fond za razvoj zastupao Nikola Jakir. Sporazumi nisu objavljeni u Narodnim novinama kako je bilo propisano zakonom, niti su položeni u intabulacijsku knjigu u Dugom Selu. Na temelju odobrenja Fonda za razvoj i sudskih sporazuma broj I-1/92 i I-523/92 iz 1992 godine, sklopljeni su Ugovori o kreditu između Privredne banke Zagreb i Parkanta (402.000,00 DEM) , te između Hrvatske razvojne izvozne banke i Parkanta (400.000,00 DEM).

Sudski vještak Tea Hulenić izvještačila je 2012 godine zemljišno knjižno stanje stanje opisane nekretnine iz kojeg se bez ikakve sumnje izvode svi navedeni  zaključci.

HBOR;  “Navedeno potraživanje (I-1/92 – Parkant)  smo preuzeli od bivšeg Hrvatskog fonda za privatizaciju, sa svim tada ugovorenim instrumentima osiguranja te se stoga ne možemo upuštati u razlaganje oko pravnog slijeda čestica, niti oko uvjeta koje je HFP primjenjivao kod odobrenja kredita. O pravnom slijedu z-k čestica i ispravama na temelju kojih se može odobriti upis zaloga u zemljišne knjige dužan je voditi brigu nadležni zemljišno-knjižni sud. Sa svoje strane možemo samo napomenuti kako su u vezi s navedenim u tijeku postupci koji još nisu pravomoćno završeni, a što znači da nije donijeta konačna odluka Suda o istima.”

Vlasnik tvornice – kao u Hitchcockovom filmu „Čovjek koji previše zna“

2009 godine Liston je brisan iz sudskog registra. Stečaj je obustavljen po članku 203 Stečajnog zakona, temeljem kojeg stečajna upraviteljica više nema zakonsku obvezu zastupanja stečajne mase.  Suprotno zakonu, Općinski sud u Dugom Selu, nastavlja ovrhu nad nekretninom upisanom u sasvim drugi z.k. uložak i drugu katastarsku općinu, sasvim druge katastarske čestice, iako je sve suprotno i samom prijedlogu ovrhovoditelja HBOR-a. Ovrhu nastavljaju  samo sa ovrhovoditeljem, s obzirom da ovršenik ne postoji.

U međuvremenu je, 2008 godine i  Parkant  brisan iz sudskog registra. Nad njim  je 2004 godine okončan  i stečajni postupak, u kojem postupku je HBOR prijavio svoju tražbinu kao stečajni vjerovnik. Izvan tog stečaja HBOR nikako na zakonit način nije mogao nastaviti naplatu „navodnog potraživanja“ na imovini nedužnika Listona,  koji nije pravni sljednik Parkanta.  Unatoč nepostojanju  Parkanta koji je stvarni dužnik  u postupku ali Privredne banke Zagreb i Hrvatske razvojne izvozne banke s kojima je sklopio Ugovore o kreditu a ne nikako niti Fonda za razvoj niti HBOR-a, te unatoč nepostojanju Listona koji je kolateralna žrtva i nedužnik, ovršni postupak se pred Općinskim sudom u Dugom Selu već godinama nastavlja.  Od dana donošenja prve izvršne isprave koja je istog dana postala pravomoćna  – sudskog sporazuma broj I-1/92  sklopljenog 1992 godine prošlo je pune 23 godine. U tom sudskom sporazumu koje sud smatra izvršnom/ovršnom ispravom  stranke su Parkant i Fond za razvoj.  Od dana donošenja Rješenja o ovrsi radi  provođenja ovrhe nad Liston-om po prijedlogu HBOR-a proteklo je  punih 11 godina. Stečajna upraviteljica Branka Malbašić povukla je Listonovu žalbu 2007 godine, po čemu bi se dalo zaključiti da je Rješenje o ovrsi postalo pravomoćno nakon isteka roka za žalbu, tj. u srpnju 2004. godine, jer se po žalbi nije niti odlučivalo.

Zakon o izvršnom postupku  propisuje da se na izvršni postupak ne može nastaviti ovršni postupak, ukoliko isti nije već započet. Izvršni postupak može započeti samo vjerovnik protiv naznačenog dužnika u izvršnoj ispravi.

Ovršni zakon propisuje da se tražbina  na novog ovrhovoditelja može prenijeti samo ukoliko je ista upisana kao zalog u zemljišne knjige.   HBOR ne samo da nema tražbinu, i da nije vjerovnik, već do danas nije pravomoćno i na zakonit način upisan u zemljišne knjige.  Hipoteka u korist HBORa upisana je na temelju Ugovora o cesiji kojim su na HBOR prenešene nenaplaćene tražbine isplaćene na području Oluje i Bljeska 1995 godine, i na temelju Ugovora o kreditu broj 2/92 koji je sklopljen između Parkant d.o.o. i Privredne banke Zagreb. Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine, u kojem je odlučivano u upisu založnog prava u korist HBOR-a ukinuto je Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž 2737/02,  u prosincu 2013 godine.

Iako je ovaj ovršni postupak nemoguće provesti na zakonit način, jer u postupku postoje zapreke koje se ni na koji način ne mogu otkloniti (nema ovršne isprave, pogrešna je identifikacija čestica, ovršenik ne postoji, ovršenik nije dužnik, ovrhovoditelj nije vjerovnik i nije isplatio niti jednu lipu, založno pravo upisano je nezakonitim i krivotvorenim sudskim rješenjima i na temelju potpuno pogrešne i nevažeće dokumentacije) Općinski sud u Sesvetama, Stalna sudska služba u Dugom Selu iako obaviještena o svim zakonskim zaprekama, o čemu su im priloženi originalni dokumenti,  godinama ne postupaju po zakonu.   Istovremeno, nedostavom sudskih rješenja, onemogućavaju žalbeni postupak u kojem bi vlasnik nekretnine zaštitio svoje zakonsko pravo i svoje vlasništvo, koje mu jamči i Ustav RH.

Zakon očigledno  ne vrijedi za sve jednako, naročito ne za hrvatske iseljenike – povratnike koji žele ulagati svoj novac  u gospodarstvo Lijepe naše!

N.L.

„MAHNITOST“ SUDSKE VLASTI I ELITE NE DOZVOLJAVA GOSPODARSKI RAST I POVRATAK ISELJENIKA U HRVATSKU |

„MAHNITOST“ SUDSKE VLASTI I ELITE NE DOZVOLJAVA GOSPODARSKI RAST I POVRATAK ISELJENIKA U HRVATSKU

Da je slavni Alfred Hitchcock imao sreće živjeti u Hrvatskoj tko zna do kuda bi ga spoj njegove talentiranosti i neiscrpnih pretvorbeno privatizacijskih  scenarija odvela. Iako nije nikad posjetio Hrvatsku,  a možda ni čuo za nju, režirao je odlične krim filmove koji svojim scenarijem podsjećaju na hrvatsku stvarnost.

 „Krivo optuženi“ film je inspiriran istinitim događajem zamjene identiteta. „Mahnitost“ je njegov pretposljednji film  snimljen 1972 godine. Priča je tipična za Hitchcocka: nevin čovjek optužen je za zločin koji nije počinio uz pomoć jako slabih dokaza.

Što povezuje Hitchcocka i grad Dugo Selo?

Osim naslova svjetski poznatih filmova, povezuje ih napeti dugoselsko-trilerski  scenarij  višegodišnje nezakonite ovrhe nad cijelom tvornicom,  pretvorbe  društvenog zemljišta u privatno, i tvrdoglavo prikrivanje pravog krivca na teret nevine žrtve!

Povratnici iz Njemačke, zaradivši pozamašni kapital dugogodišnjim  radom izvan Hrvatske, odlučuju se 1998 godine na  ulaganje ušteđevine u privatno poduzetništvo. Kupuju trgovačko društvo Liston čije sjedište je u Dugom Selu.  Nakon pažljive analize  postojećih zaduženja i procjene budućeg poslovanja, u  travnju 2000 godine Liston d.o.o.  kupuje  nekretninu   poduzeća  Parkant  na kojoj  je izgrađena tvornica za preradu drva. Dio sredstava za kupnju tvornice  namaknuto je preuzimanjem postojećeg Parkantovog kredita u Čakovečkoj banci u iznosu od 1.200.000,00 DEM, pri čemu su za cijeli iznos banci jamčili vlasnici tvrtke  kao fizičke osobe. Preostali dio isplaćen je iz  ušteđenog novca  zarađenog   tijekom 26 godišnjeg rada u Njemačkoj.

Liston sklapa Ugovore o kupoprodaji nekretnine sa Parkantom, i  istovremeno Ugovor o kreditu sa Čakovečkom bankom, kojim se preuzima Parkantov dug kod te banke. Po ovjeri kod javnog bilježnika Liston predaje Ugovore o kupoprodaji u zemljišne knjige Općinskog suda u Dugom Selu radi uknjižbe prava vlasništva, a Čakovečka banka Ugovor o kreditu zajedno s prijedlogom za uknjižbu nove hipoteke, i to na prva dva  mjesta stare hipoteke. Privredna banka koja ima upisanu hipoteku u iznosu od 1.019.000,00 DIN, isplaćena je  u potpunosti 1999 godine,  te Privredna banka izdaje Brisovno očitovanje i potvrdu da nema potraživanja.

Od tog trenutka pred Dugoselskim sudom započinje  triler koji traje i danas

Zemljišno knjižni uložak u kojem je kupljena nekretnina bila upisana, bio je u potpunosti „čist“ osim onih tereta koji su bili javno poznati. U njemu nije bilo vidljivih drugih tereta,  zabilježbi ni plombi. Istovremeno sa upisom prava vlasništva u korist Listona, na  prijedlog HBOR-a, koji sa Listonom nije ni  u kakvom poslovnom ni vjerovničko-dužničkom odnosu,  sudac Arnold Čada, tadašnji  predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi  sudsko Rješenje o uknjižbi hipoteke u korist HBORa, a koje rješenje  i dan  danas služi isključivo kao primjer kriminalnog i korumpiranog sudstva.

U oba rješenja navedeno je da su donešena dana 21. travnja 2000.g. na temelju rješenja od 25. travnja 2000 g.(dakle na temelju nepostojećeg rješenja), rješenja nemaju dostavnu naredbu niti pravo na žalbu a nedostaju im i brojni drugi detalji propisani Sudskim poslovnikom.  Iako zemljišno knjižni propis nalaže dostaviti rješenja svim zainteresiranim osobama čija se prava prenose, uskraćuju, stječu, rješenje nije dostavljeno nikom, osim internim putem  zemljišno knjižnom odjelu toga suda,  tako da na iste do danas nije mogla biti uložena žalba. 

Hitchcock  u Dugom Selu?  Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dugom Selu slijedi suca Arnolda Čadu u nezakonitim i kriminalnim radnjama

Sada već bivši sudac Arnold Čada donio je u srpnju  te 2000 godine Rješenje R1-67/00 kojim je odlučio o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva  Liston, no sve druge odredbe iz tog rješenja – odgodio je do daljnjega. Odgoda traje već punih petnaest godina, traje i  danas, a zabilježena je plombom Z-139/01 koja „čuva prvenstveni red“ u korist HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvitak)  koji uopće nije stranka u postupku, čime su nekretnine samovoljom bivšeg suca u potpunosti blokirane.

Istovremeno, suci Općinskog suda u Dugom selu Rosanda Topalušić i Arnold Čada donose gotovo dva identična sudska rješenja. Bez upute o pravnom o lijeku i bez prava na žalbu.   Iako je pravo na žalbu osnovno i ustavno pravo svakog čovjeka. Rješenja do danas nisu dostavljena stranaka radi zaštite njihovih prava.

Kako je to  HBOR postao Listonov založni vjerovnik a kasnije i ovrhovoditelj?

Iako su zemljišne knjige javne knjige, nitko ne bi mogao znati da na zemljištu postoje neki neriješeni ili neupisani tereti ukoliko u njima nema  evidentiranih plombi.  Istraživanje zemljišnoknjižnog stanja  nije dužnost vlasnika nekretnine, stjecatelja, niti vjerovnika.  Nekad Parkantovo, a sada Listonovo zemljište bilo je „čisto“ od plombi ili bilo kakvih zabilježbi.  Osim upisanih tereta u korist Čakovečke i Privredne banke koji su kupnjom riješeni sa vjerovnicima,  drugih upisanih tereta nije bilo.

No sudac Arnold Čada, a potom i Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dugom Selu donose,  po prijedlogu HBOR-a,  sudsko rješenje broj Z-619/00 od 21. travnja  2000 godine donešeno na temelju rješenja od 25. travnja 2000 godine   (koje ne postoji) i to; na temelju Ugovora o cesiji iz 1996 godine sklopljenim između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a a kojim ugovorom su na HBOR prenešena potraživanja Fonda za privatizaciju  po osnovi kredita isplaćenih na području Oluje i Bljeska od 1995 godine, zatim na temelju Ugovora o kreditu broj  2/92 od 10.01.1992 godine sklopljenim između Parkant d.o.o. i Privredne banke, i  sudskog Sporazuma broj I-1/92 iz 1992 godine sklopljenim između Parkant d.o.o. i Fonda za razvoj – te donešenim rješenjem upisuju u korist HBOR-a hipoteku u iznosu iznosu od 22.132.807,00 dinara, odnosno 402.414,70 DEM.

Očigledno  da su  sudac Arnold Čada, a potom i zemljišno knjižni referent Željko Papeš , načinivši povrede zemljišno knjižnog zakona, postupali  isključivo po nalogu  HBOR-a, pogodujući istom, i to bez ikakve provjere priložene dokumentacije i suprotno svim odredbama ZZK.

Tu nije kraj drami. Dok se prijedlogom HBOR-a za uknjižbu u njegovu korist  traži upis založnog prava na k.č. br. 824 upisanoj  u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo II, tadašnji  sudac i predsjednik  Općinskog suda Dugo Selo  Arnold Čada donosi rješenje o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a kojim se založno pravo upisuje na sasvim drugoj katastarskoj čestici i u  drugoj katastarskoj općini. Sve to upisuju bez prava na žalbu, i bez ikakvog obrazloženja.

Do danas još Ministarstvo pravosuđa, neposredno viši sud – Županijski sud u Zagrebu, pravosudna inspekcija, Arnold Čada i zemljišno knjižni referenti nisu na sve ove nezakonite postupke  dali strankama suvislo obrazloženje, niti  se isto nalazi u spornom rješenju. Kako je uopće  moguće temeljem Ugovora o cesiji iz  1996 godine kojim su na HBOR prenešena potraživanja Fonda za privatizaciju s  ratnog područja Oluje i Bljesak (1995.g.)  prenijeti i potraživanje na temelju Ugovora o kreditu koji je Parkant 1992 godine  sklopio sa Privrednom bankom Zagreb u čiju korist je zalog već bio upisan u zemljišne knjige.

 Niti jedna od institucija u RH ne poštuje pravomoćno rješenje Županijskog suda

Liston se na  nezakonito rješenje Općinskog suda u Dugom Selu broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine  žalio, a žalila se i Erste banka, pravni sljednik Čakovečke banke.Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž 2737/02 donešenom u prosincu 2003 godine ukinuo je rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine kojim se odlučivalo o HBOR-ovoj hipoteci. U istom Rješenju drugostupanjski sud naglasio je; da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj, te da se radi o potpuno drugoj pravnoj osobi, kao i da je rješenje broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000 godine napisano bez pravnog lijeka.

Umjesto očekivanog rasvjetljenja nakon ukidanja rješenja broj I-1/92, za Liston nastaje potpuna tama. Iako je HBOR-ov prijedlog za ovrhu protiv Parkant-a sudac Arnold Čada 2002 godine odbio s obrazloženjem da HBOR nema upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, HBOR u lipnju 2004 godine  ponovno Podnosi prijedlog za ovrhu, ovaj put, protiv novog vlasnika nekretnine i nedužnika Listona. Liston se žali na Rješenje o ovrsi, i u žalbi opisuje i prilaže sve činjenice  kojima dokazuje apsolutnu nezakonitost postupka a poziva se i na rješenje Županijskog suda Gž 2737/02.

No na drugoj strani zavladala je apsolutna  MAHNITOST. Osim ovrhe za nepostojeći dug, da bi bili sigurni u potpuno uništenje Listona, predlaže se i  stečaj nad Listonovom  imovinom  vrijednom nekoliko milijuna eur-a, radi  duga od svega 50.000,00 eur-a. Vjerovnik Briagga Timber Trading koji je naivno predao prijedlog za stečaj, nije znao da samo ukoliko tvrtka  posluje i proizvodi  on može biti siguran u naplatu svojih potraživanja dok stečaj služi nekim drugim ciljevima a ne namirenju vjerovnika.

Krenule su  podvale u kojima su suci Općinskog suda u Dugom Selu prednjačili  u suradnji s otimačima.  Nakon donošenja Rješenja Županijskog suda o ukidanju prava HBORa, Općinski sud u Dugom Selu krivotvori – nadopisuje sudsko rješenje  staro četiri godine (ono donešeno 21. travnja 2000 godine bez pravnog lijeka),  a o čemu je 2004 godine bila obaviještena cijela hrvatska javnost a podnešene su i kaznene prijave.  Ni ova okolnost nije zbunila suce općinskih i neposredno nadležnih županijskih sudova niti ih spriječila da provode ne zakon, već isključivo svoju volju.. I na krivotvoreno rješenje, Liston je opet podnio žalbu, o kojoj do danas, od  davne 2004 godine nije riješeno.

Bivši vlasnik Parkanta zajedno s djelatnicima HBORa i drugim sudionicima ovog otimačkog krim scenarija,  podmetnuli su radnicima Listona bianco papire da i oni  potpišu zahtjeve za otvaranje stečaja. Cilj je bio, nakon otvaranja stečaja iz priče maknuti vlasnike i direktore  i onemogućiti im  da dokažu o kakvom kriminalu je zapravo riječ.  Svi radnici su, shvativši pred sudom da su zavedeni, povukli svoje zahtjeve, i njihovi prijedlozi za stečaj su svi redom obustavljeni. Vlasnik tvrtke  je naime, tri godine plaćao radnike iz  svojih osobnih primanja kako ih ne bi morao otpustiti, očekujući da će pravna država ipak profunkcionirati, a sud da će prema zakonu  postupiti  po odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici. No uzalud je čekao.  Od 36 zaposlenih neki radnici s vremenom su otišli sami jer su pronašli novo radno mjesto, dok je ostale otpustila stečajna upraviteljica Branka Malbašić, nakon otvaranja stečaja nad Listonom.

HBOR, iako nije vjerovnik LISTONa, iako do danas nema upisano založno pravo u svoju korist na nekretninama LISTONa,  (Županijski sud iz Velike Gorice ukinuo je rješenje kojim se odlučivalo o HBORovim pravima), ipak  kao „vjerovnik“ prijavljuje „nepostojeću“ tražbinu u stečajnom postupku nad Listonom, i to u vrtoglavom iznosu od 8.917.762,74   kn,  koju stečajna upraviteljica Branka Malbašić – prihvaća u cijelosti.

Neposredno prije stečaja,  u prosincu 2003 godine, dok je Liston još pokazivao znakove da može preživjeti i nastaviti proizvodnju čime bi očuvao radna mjesta, u Dugom Selu odvila se prava filmska akcija. U svrhu „naplate potraživanja“ prema  Štedionici Kovanica, organizirano je demoliranje strojeva, kompletne pilane  i strojeva za obradu drva, koji su svi izrezani  i izbačeni iz industrijske hale kao staro željezo.

Tom prilikom sudac Čada na pilanu dovodi i veći broj policajaca da „čuvaju“ vlasnike  kako ne bi napravili  nered ili se protivili  demoliranju i uništenju pilane.  Na kraju dana tvornica  je  sličila na pravo ratište. Električni kablovi su svi bili prerezani, a na više mjesta je beton šteman kako bi se kablovi  sa strujom izvukli i u potpunosti  onemogućili  daljnji rad. Svi izrezani strojevi izbačeni su na rub dvorišta, s unutarnje i vanjske strane, gdje su stajali pune dvije godine, i to potpuno neupotrebljivi.

Ojađeni, razočarani u pravni sistem, uvidjevši kakvu moć ima Država i tijela vlasti, vlasnici su podnijeli kaznenu prijavu USKOK-u. Ravnatelj je bio Željko Žganjer, dok je Dinko Cvitan bio njegov pomoćnik. Osim redovnih puteva, obraćali su se i drugim značajnim osobama u Državi  ne bi li se zaustavila ova bestijalna pljačka. Pri prvom razgovoru sa Dinkom Cvitanom, u USKOK-u rečeno im je da su svi priloženi dokazi dovoljni da se dokaže počinjenje težih kaznenih djela prijavljenih osoba. Uslijedila je posjeta tadašnjem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, zajedno sa odvjetnicom, a koji je pred njima nazvao USKOK „tražeći da se ispitaju navodi iz kaznene prijave čim prije!“.   Mesić je istog dana, nazvao  ponovno  odvjetnicu, te predložio suradnju sa njegovim kumom Željkom Žužićem, koji ima „veze na sudu“  pa bi se s njim sve moglo riješiti.  Vlasnica  se doista našla sa Žužićem u Sheratonu, odmah u prvu nedjelju nakon posjete Stjepanu Mesiću, međutim šokiralo ju je da je Žužić, iako je od sastanka sa Mesićem prošlo svega dva dana i to neradna,  u ruci držao svu poslovnu dokumentaciju njene tvrtke, očigledno, na neki čudan način,   jako dobro upoznat sa svime. Istog trena odbila je bilo kakvu suradnju. Slijedećeg dana posjetila je ponovno USKOK očekujući informaciju o njenoj kaznenoj prijavi. Ostala je bez riječi kada ju je Dinko Cvitan obavijestio da nema elemenata kaznenog djela. Kako? upitala je, još uvijek šokirana, podsjetivši Cvitana da je i sam Stjepan Mesić, pred njima nazvao USKOK tražeći  da se ispitaju okolnosti u svezi kaznenih djela. „Zar vi nikad niste doživjeli da je netko pred vama nazvao, a kasnije  je ponovno  nazvao sa sasvim drugim zahtjevima?“ dao je odgovor Cvitan svojim protupitanjem.

Vesna Škare Ožbolt, tadašnja ministrica pravosuđa koja je također bila sobno  upoznata sa svim nezakonitim postupcima i krivotvorenim sudskim rješenjima, pokazala je  duboku zaprepaštenost nezakonitim sudskim rješenjima, i krivotvorenim sudskim rješenjima. „Ovo ovako ne može“ rekla je čvrstim i odlučnim glasom, no to je bilo sve.

Prvi čin završen, stečaj je obustavljen po čl. 203 Stečajnog zakona, drama se nastavlja u drugom činu

Stečaj nad Listonom otvoren je, a nakon toga  i obustavljen  po čl. 203 Stečajnog zakona. Prema  Stečajnom zakonu nakon obustave stečaja po čl. 203 stečajna upraviteljica više nema ovlasti zastupati  stečajnog dužnika.  Suprotno zakonima,  HBOR i stečajna upraviteljica Branka Malbašić  dvije godine nakon obustave stečaja iniciraju građevinsko  vještačenje  tvornice i njenu prodaju. Prethodno stečajna upraviteljica 2007 godine  povlači Listonovu žalbu protiv Rješenja o ovrsi  sa Županijskog suda u Požegi, gdje je spis dospio sa Županijskog suda u Velikoj Gorici, i to bez obavijesti  Vrhovnog suda i bez bilješke o kretanju spisa, pa je nejasno tko je naložio Županijskom sudu u Požegi da odlučuje o žalbi?  Povlačenjem Listonove žalbe, Rješenje o ovrsi, iako se ne temelji na ovršnoj ispravi,  postaje pravomoćno što stečajnoj upraviteljici daje zamah u leđa i mogućnost da okončaju prodaju u ovršnom postupku pa makar i bez druge strane u postupku.   Osim toga, u spisu stoji i zabilješka Županijskog suda u Velikoj Gorici, da se o žalbi na rješenje o ovrsi uopće nije moglo odlučivati jer u spisu nema dostavnica iz kojih bi se vidjelo kada je rješenje primljeno, stoga je spis vraćen na sud u Dugo Selo, odakle na potpuno nejasan način završava na Županijskom sudu u Požegi.  Gdje  je bilješka o kretanju spisa, odluka Vrhovnog suda o delegaciji? Gdje su dostavnice?

Borba za pravdu se nastavlja

Vlasnici nekretnine  ponovno se obraćaju podnescima Ministarstvu pravosuđa, aktualnom ministru Orsatu Miljeniću i njegovim pomoćnicima, te drugim tijelima zaduženim za nadzor sudova i sudaca, kao i za zakonitost postupanja. U odgovoru pomoćnika ministra pravosuđa Ivana Crnečeca stajalo je; „Ovrha je započeta 1992 godine, te se temelji na sporazumima sklopljenim pred Općinskim sudom u Dugom Selu!“. Odgovor Ivana Crnčeca otvorio je ovršeniku i njegovim predstavnicima oči. Proučivši u cijelosti Zakon o izvršnom postupku shvatili su  da je još manje moguće nego prije da HBOR predstavlja ovrhovoditelja u postupku. Zakon o izvršnom postupku izričito propisuje tko može nastaviti započeti izvršni postupak i pod kojim uvjetima, HBOR nikako ne ispunjava te uvjete. Stoga su, da bi dokazali Crnčecu o čemu se tu radi,  krenuli u samostalno istraživanje.

„Čovjek koji je previše znao“ slijedeći je Hitchcockov film čiji scenarij se odlično uklapa u priču iz Dugog Sela

Inat i borba za pravdu, koji su dali poleta ovršeniku  koji nije  dugovao  niti jedne lipe ovrhovoditelju HBOR-u, niti je dug na bilo koji način preuzet ni s jedne, a ni s druge strane,  doveli su ga do fantastičnih otkrića koji pokazuju kako se zapravo pljačkala Hrvatska, uništavajući gospodarstvo, investitore, ulagače, sve one koji se ne mogu uvrstiti u elitnu družinu.  Tome istraživanju pridružio se, početkom 2012 godine i odvjetnik Lujo Medvidović, koji je u siječnju 2013 godine ubijen, mučki izboden sa 105 uboda nožem. 

Sudski sporazumi na koje se pozvao pomoćnik ministra pravosuđa  Ivan Crnčec, sklopljeni su pred Općinskim sudom u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Rosandi Topalušić. Zemljište koje je imalo poslužiti kao zalog, u zemljišnim knjigama bilo je upisano kao društveno vlasništvo  u z.k. uložak 11 i to kao k.č. 1579/1, 1579/3 i druge. Zakon   o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (NN 053/1990), branio je otuđenje zemljišta u društvenom vlasništvu. Kao korisnik navedenog zemljišta u zemljišnim knjigama upisano je bilo TND Dugo Selo, a potom DIP Dugo Selo i to sve do 1996 godine, kada je promjena prava korištenja izvršena u korist Exportdrvo d.d. i to  pravomoćnim sudskim rješenjem donešenim po sucu Općinskog suda u Dugom Selu Arnoldu Čadi.

Ratno profiterstvo

Neslužbeno se doznaje da su odgovorne osobe u Exportdrvu skovale plan kako doći do sredstava za kupnju dionica kojima se privatiziralo Exportdrvo.  Marko Župan, tadašnji direktor Exportdrva, i Velimir Antolković koji prema Izvadku iz sudskog registra, te 1991 godine u Parkantu nije bio ovlaštena osoba (direktor je prema sudskom registru bio Ivan Drvodelić), sklopili su Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim Ugovorom su polovicu nekretnine na kojoj je korisnik bilo DIP Dugo Selo a ne Exportdrvo, prodali Parkantu. Iako je prema Uvjerenju o identifikaciji izdanom od Županijskog ureda za katastarske poslove jasno da su k.č. br. 1579/3, 1579/2, 1579/1 prije komasacije identične česticama 824/3, 814/2, 824/1 nakon komasacije, za potrebe Ugovora o kupoprodaji Marko Župan i Velimir Antolković osmislii su katastarsku česticu broj 824 navodeći da se ista nalazi upisana u z.k. ul. 11 i 3537 k.o. Dugo Selo. U tom poslu znatno im je pomagao i geodet  Alojz Pergar iz Dugog Sela koji, iako katastarska čestica  824 nikad nije bila upisana u z.k. ul. 11 i 3537, načinio je nekoliko Prijavnih listova sa unešenim različitim podacima,  koje su u Katastarskom uredu Dugo Selo ovjeravali prema potrebi.

Na ovaj način otvorila im se mogućnost da za potrebe dva  kredita, u iznosima od 402.000,00 DEM i 400.000 DEM  koji će nešto kasnije Parkantu odobriti Fond za razvoj sastave  Sporazum kojim se zapisnički od strane Suda kao zalog popisuju nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige.  U oba Sporazuma, Parkant je pred Općinskim sudom u Dugom Selu zastupao pravnik Stanko Šarac, djelatnik Exportdrva, dok je Fond za razvoj zastupao Nikola Jakir. Sporazumi nisu objavljeni u Narodnim novinama kako je bilo propisano zakonom, niti su položeni u intabulacijsku knjigu u Dugom Selu. Na temelju odobrenja Fonda za razvoj i sudskih sporazuma broj I-1/92 i I-523/92 iz 1992 godine, sklopljeni su Ugovori o kreditu između Privredne banke Zagreb i Parkanta (402.000,00 DEM) , te između Hrvatske razvojne izvozne banke i Parkanta (400.000,00 DEM).

Sudski vještak Tea Hulenić izvještačila je 2012 godine zemljišno knjižno stanje stanje opisane nekretnine iz kojeg se bez ikakve sumnje izvode svi navedeni  zaključci.

HBOR;  “Navedeno potraživanje (I-1/92 – Parkant)  smo preuzeli od bivšeg Hrvatskog fonda za privatizaciju, sa svim tada ugovorenim instrumentima osiguranja te se stoga ne možemo upuštati u razlaganje oko pravnog slijeda čestica, niti oko uvjeta koje je HFP primjenjivao kod odobrenja kredita. O pravnom slijedu z-k čestica i ispravama na temelju kojih se može odobriti upis zaloga u zemljišne knjige dužan je voditi brigu nadležni zemljišno-knjižni sud. Sa svoje strane možemo samo napomenuti kako su u vezi s navedenim u tijeku postupci koji još nisu pravomoćno završeni, a što znači da nije donijeta konačna odluka Suda o istima.”

Vlasnik tvornice – kao u Hitchcockovom filmu „Čovjek koji previše zna“

2009 godine Liston je brisan iz sudskog registra. Stečaj je obustavljen po članku 203 Stečajnog zakona, temeljem kojeg stečajna upraviteljica više nema zakonsku obvezu zastupanja stečajne mase.  Suprotno zakonu, Općinski sud u Dugom Selu, nastavlja ovrhu nad nekretninom upisanom u sasvim drugi z.k. uložak i drugu katastarsku općinu, sasvim druge katastarske čestice, iako je sve suprotno i samom prijedlogu ovrhovoditelja HBOR-a. Ovrhu nastavljaju  samo sa ovrhovoditeljem, s obzirom da ovršenik ne postoji.

U međuvremenu je, 2008 godine i  Parkant  brisan iz sudskog registra. Nad njim  je 2004 godine okončan  i stečajni postupak, u kojem postupku je HBOR prijavio svoju tražbinu kao stečajni vjerovnik. Izvan tog stečaja HBOR nikako na zakonit način nije mogao nastaviti naplatu „navodnog potraživanja“ na imovini nedužnika Listona,  koji nije pravni sljednik Parkanta.  Unatoč nepostojanju  Parkanta koji je stvarni dužnik  u postupku ali Privredne banke Zagreb i Hrvatske razvojne izvozne banke s kojima je sklopio Ugovore o kreditu a ne nikako niti Fonda za razvoj niti HBOR-a, te unatoč nepostojanju Listona koji je kolateralna žrtva i nedužnik, ovršni postupak se pred Općinskim sudom u Dugom Selu već godinama nastavlja.  Od dana donošenja prve izvršne isprave koja je istog dana postala pravomoćna  – sudskog sporazuma broj I-1/92  sklopljenog 1992 godine prošlo je pune 23 godine. U tom sudskom sporazumu koje sud smatra izvršnom/ovršnom ispravom  stranke su Parkant i Fond za razvoj.  Od dana donošenja Rješenja o ovrsi radi  provođenja ovrhe nad Liston-om po prijedlogu HBOR-a proteklo je  punih 11 godina. Stečajna upraviteljica Branka Malbašić povukla je Listonovu žalbu 2007 godine, po čemu bi se dalo zaključiti da je Rješenje o ovrsi postalo pravomoćno nakon isteka roka za žalbu, tj. u srpnju 2004. godine, jer se po žalbi nije niti odlučivalo.

Zakon o izvršnom postupku  propisuje da se na izvršni postupak ne može nastaviti ovršni postupak, ukoliko isti nije već započet. Izvršni postupak može započeti samo vjerovnik protiv naznačenog dužnika u izvršnoj ispravi.

Ovršni zakon propisuje da se tražbina  na novog ovrhovoditelja može prenijeti samo ukoliko je ista upisana kao zalog u zemljišne knjige.   HBOR ne samo da nema tražbinu, i da nije vjerovnik, već do danas nije pravomoćno i na zakonit način upisan u zemljišne knjige.  Hipoteka u korist HBORa upisana je na temelju Ugovora o cesiji kojim su na HBOR prenešene nenaplaćene tražbine isplaćene na području Oluje i Bljeska 1995 godine, i na temelju Ugovora o kreditu broj 2/92 koji je sklopljen između Parkant d.o.o. i Privredne banke Zagreb. Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine, u kojem je odlučivano u upisu založnog prava u korist HBOR-a ukinuto je Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž 2737/02,  u prosincu 2013 godine.

Iako je ovaj ovršni postupak nemoguće provesti na zakonit način, jer u postupku postoje zapreke koje se ni na koji način ne mogu otkloniti (nema ovršne isprave, pogrešna je identifikacija čestica, ovršenik ne postoji, ovršenik nije dužnik, ovrhovoditelj nije vjerovnik i nije isplatio niti jednu lipu, založno pravo upisano je nezakonitim i krivotvorenim sudskim rješenjima i na temelju potpuno pogrešne i nevažeće dokumentacije) Općinski sud u Sesvetama, Stalna sudska služba u Dugom Selu iako obaviještena o svim zakonskim zaprekama, o čemu su im priloženi originalni dokumenti,  godinama ne postupaju po zakonu.   Istovremeno, nedostavom sudskih rješenja, onemogućavaju žalbeni postupak u kojem bi vlasnik nekretnine zaštitio svoje zakonsko pravo i svoje vlasništvo, koje mu jamči i Ustav RH.

Zakon očigledno  ne vrijedi za sve jednako, naročito ne za hrvatske iseljenike – povratnike koji žele ulagati svoj novac  u gospodarstvo Lijepe naše!

N.L.

AFERA: HBOR ima monopol nad sudovima u Hrvatskoj? |

AFERA: HBOR ima monopol nad sudovima u Hrvatskoj?

Datum objave: 15. prosinac 2015./Piše: R.S./hazud

“Svatko je u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu sudsku odluku i po njoj postupiti” (Ustavni sud RH) – OSIM SUDOVA, OČIGLEDNO, I HBOR-a.

Oni ne poštuju čak tri pravomoćne sudske odluke. Ili su pravomoćne presude obvezne samo kad su njima na korist?

Općinski sud Sesvete, Stalna služba Dugo Selo, odlukom od 01.04.2015. godine pripada sudu u Zagrebu. Taj sud je naslijedio iz Dugog Sela i  ovršne  sudske  predmete   u kojima se  sudi nepostojećim (mrtvim) strankama, (pravnim osobama brisanim iz sudskog registra) dok  živima koje imaju pravni interes  ne daju legitimitet.

KORUPCIJSKO-KRIMINALNA AFERA U SUDSTVU – NEVIĐENA OD VREMENA KAD JE NASTALA SLOBODNA REPUBLIKA HRVATSKA

Hrvatska banka za obnovu i razvoj

Ovih dana se u žalbenom postupku pred Županijskim sudom rješava najčudniji i najnezakonitiji sudski postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa.  Predmet je oformljen  1992 godine u izvršnom postupku,  pljenidbenim popisom nekretnina u kojima su bile stranke Parkant d.o.o. i Fond za razvoj. Popisom su popisane nekretnine u društvenom vlasništvu čiji je korisnik bio Exportdrvo, i to na temelju Ugovora o prodaji poslovnog prostora Parkant-u d.o.o., iako je Zakonom bio zabranjen prijenos nekretnina u društvenom vlasništvu. Istim zakonom je propisano da akti sklopljeni suprotno Zakonu – ne vrijede i nemaju pravni značaj. Popisom su popisane i nepostojeće (izmišljene)  zemljišno knjižne čestice.

VJEROVNIK I DUŽNIK NE POSTOJE, SUDOVI I DALJE SUDE, HBOR IMA MONOPOL NAD SUDOM

Fond za razvoj prestao je postojati 1992 godine. Parkant d.o.o.  koji je u međuvremenu upisan kao vlasnik  u zemljišnim knjigama, temeljem ZOV-a 1996 godine, prodao je 2000 godine nekretninu, tvornicu i industrijsko dvorište trgovačkom društvu Liston d.o.o. koje je u vlasništvu povratnika iz iseljeništva koji su u istu uložili svu svoju ušteđevinu. Iste te 2000 godine Općinski sud u Dugom Selu, po tadašnjem sucu i predsjedniku toga suda Arnoldu Čadi, (koji je u međuvremenu razriješen  “kao najljeniji sudac u Hrvatskoj”  zbog nerješavanja spisa)  rješenjem je 2000 godine uknjžio Liston kao vlasnika nekretnine.

Da je postojala zabilježba ovrhe ili nečijeg tuđeg prava, sudac nije smio, niti mogao dozvoliti uknjižbu, a da ništa nije bilo zabilježeno u z.k. vidi se iz svih relevantnih dokumenata.

Višemilijunski vrijedna nekretnina u koju su povratnici iz iseljeništva nakon 30-godišnjeg rada u Njemačkoj do sada uložili više od 2.000.000 eur-a,  bila je bez tereta u trenutku kupnje.

Tada počinje kalvarija. HBOR se 2004 godine  pojavio kao stranka u ovršnom postupku, iako je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine utvrdio  da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj stoga prema odredbama ZIP-a (koji je bio na snazi u vrijeme kad je postupak započeo) nije niti aktivno legitimiran. Ovrhe protiv dužnika Parkanta pravomoćno su odbijene su iz tih razloga, i iz razloga što  HBOR nema upisano založno pravo na nekretninama – predmetu ovrhe, pa stoga sud niti ne može provoditi ovrhu.

“Svatko je dužan u Republici Hrvatskoj poštovati pravomoćnu sudsku odluku i njoj se pokoriti”, osim HBOR-a, a možda i sudova

I nakon donošenja čak dvije pravomoćne sudske odluke višeg suda u korist vlasnika nekretnine, HBOR ipak pokreće ovrhu protiv vlasnika nekretnine  (nedužnika).   Liston prestaje postojati 2009 godine, jer je nad njim namjerno otvoren stečaj da bi se  iz postupka eliminirao direktor društva,   te da bi se onemogućilo upravljanje direktoru i vlasniku, kao  i da bi mu se uskratila sudska zaštita). Stečaj je ipak  obustavljen po čl. 203 SZ-a  (zbog nedostatnosti imovine koja je prodana prije stečaja). Prema odredbama  čl. 205. SZ-a  –  nakon stečaja obustavljenog po čl. 203 SZ-a , ne smije se temeljem čl. 205. SZ-a provoditi izvan stečajnog postupka.

Izvršni postupak pred Općinskim sudom  Sesvete,  Stalna sudska služba  Dugo Selo,  a sada pred sudom u Zagrebu ipak se nastavlja i ove 2015 godine, iako traje već pune 24 godine. Spor radi osiguranja na nekretnini – tvornici i industrijskom dvorištu u Dugom Selu,   zasnivanjem založnog prava??, vodi se  protiv nepostojećih stranaka;  nepostojećeg dužnika, nepostojećeg vjerovnika i nepostojećeg ovršenika/nedužnika   kojem godinama  nastoje natovariti tuđi dug ratnih profitera.

Žalbu poslali na rješavanje nakon 11 godina ležanja u “ladici”, šest godina nakon brisanja tvrtke iz sudskog registra

Općinski građanski sud u Zagrebu, tek  je  ove 2015. godine, nakon punih 11 godine, koliko  je žalba “ležala u ladici”  bivšeg suca Arnolda Čade koji je odlučio napustiti sud počašćen nazivom “najljeniji sudac u Hrvatskoj”  sve to  uz blagoslov predsjednika suda iz Sesveta Tomislava Aralice koji je bio neposredno zadužen za nadzor rada suca Arnolda Čada, konačno je   proslijedio istu  na Županijski sud radi rješavanja.

Deset godina prekasno, jer niti jedna stranka u postupku više ne postoji.

Rješavajući žalbu iz 2004. godine  u kojoj su stranke HBOR-PARKANT, (dakle HBOR koji nije aktivno legitimiran prema  pravomoćnoj presudi, i Parkant koji ne postoji), Županijski sud u Zagrebu je ljetos, u dane kada su sudovi većinom na godišnjem odmoru “savjesno”  rješavao  sudbinu nekretnine koju je ovršenik-nedužnik Liston d.o.o. kupio od dužnika Parkant d.o.o. neopterećenu tim dugom. (koji nije bio zabilježen niti upisan  u zemljišne knjige).

Pravosudna situacija kakva je vjerovatno neviđena do sada  u Hrvatskoj

Drugostupanjski sud u sred ljeta  rješavajući  žalbu staru 11 godina, u kojoj se odlučuje o sudbini višemilijunski vrijedne nekretnine, odlučuje  o  pravima –vjerovnika Fonda za razvoj koji ne postoji, dužnika Parkant koji ne postoji, ovršenika-nedužnika Liston-a koji ne postoji, sa strankom i predlagateljem HBOR-om koji prema odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003.  nije aktivno legitimiran,  s obzirom da nije pravni sljednik Fonda za razvoj, i koji  nije ni jednoj od ovih stranaka isplatio  niti lipe.

U ovom sudskom postupku  načinjen je trostruki presedan. Da bi smo ga pojasnili citirati ćemo Odluku Ustavnog suda od 07.07.2015. – godine;

“U  Hrvatskoj ovih dana odzvanja citat iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske:“Svi koji potiču neizvršenje sudskih odluka, ili s njima u vezi potiču otpor, svoje ponašanje zasnivaju na neprihvatljivoj i pogubnoj premisi da se sudski pravorijeci moraju poštovati samo ako se s njima mi osobno slažemo. Svatko tko danas druge ohrabruje na neizvršenje sudskih odluka zbog toga što ih on sam ne odobrava ili ih oni sami ne odobravaju neće moći sutra objasniti zašto bi drugi morali poštovati sudske odluke s kojima se ti drugi ne slažu. To isto vrijedi i kad je riječ o propisima. Takvo je stanje uvod u bezakonje.

Ustavni sud u tom smislu još jednom naglašava da na obvezujućoj snazi sudskih odluka (inter partes), zajedno s obvezujućom snagom Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (erga omnes), počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi. Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati. “( Ustavni sud RH – U-III-2551 / 2015, 07.07.2015.g. )

Prvi je pravosudni presedan što je u ovom izvršno/ovršnom postupku pravomoćno  riješeno o pravu vjerovnika/ovrhovoditelja, čak tri puta u periodu od 2002. godine do danas.

Općinski sudovi u Sesvetama i u Dugom Selu očigledno ne poštuju pravomoćne sudske odluke!

Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda iz Velike Gorice br. Gž-2851/02-2 od 10. ožujka 2004.. godine odlučujući o rješenju suda nižeg stupnja broj Ovr 742/’01 od 01.veljače 2001. godine odbijen je prijedlog HBOR-a kao ovrhovoditelja iz razloga jer založno pravo na kojem se temelji ovrha “nije upisano u zemljišne knjige”, i zato “jer sporazum stranaka utvrđenog na sudski zapisnik određuje mjeru osiguranja,  i ima važnost rješenja o osiguranju a ne snagu ovršne isprave na temelju koje se može provesti ovrha.”

Pravomoćnim rješenjem  Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukinuto je Rješenje broj I-1/92od 21. rujna 2001. godine  kojim je odlučivano o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a. Drugostupanjski sud presudio je, da sud nižeg stupnja treba svakako voditi računa o tome da je u ovom postupku nastupila kao vjerovnik  Hrvatska banka za obnovu i razvitak a ne vjerovnik Hrvatski fond za razvoj, te se radi o dvije različite pravne osobe  kojoj HBOR ni u kom slučaj nije pravni sljednik, dakle, prema odredbama ZIP-a HBOR nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda.

Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4022/09-2 od 15. prosinca 2009. godine  odlučeno je ;“Ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka kao u konkretnom slučaju, prekidaju se po sili zakona na temelju odredbe čl. 98 st. 3. Stečajnog zakona, a nakon što se ispune pretpostavke za nastavak niži sud te  postupke obustavlja.”

Drugi je pravosudni presedan što sud po zakonu nakon što su stranke prestale postojati nije obustavio sudski postupak.

Suprotno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, hrvatski  sudovi očigledno ne poštuju niti Zakone Republike Hrvatske, jer je obustava postupka kad stranka prestane postojati propisana u tri članka i tri različita Zakona; 215b ZPP-a, čl. 72. st. 2 OZ-a (prije čl. 67 OZ-a) i  člankom  98/3SZ-a.

Treći je pravosudni presedan nastavak sudskog postupka i nakon što stranka prestane postojati.

Punih šest godina Općinski sud u Dugom Selu nastavio je voditi postupak jednostrano. Samo sa jednom strankom u postupku.  U navedenoj pravnoj stvari  ne postoji vjerovnik Fond za razvoj, ne postoji dužnik Parkant, ne postoji nedužnik/ovršenik Liston d.o.o., a vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak  koji je stupio u parnicu temeljem Ugovora o cesiji prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda nije aktivno legitimiran.

Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi Ustavni sud komentirao na ovu činjenicu, kada bi vidio  da i sudovi često znaju krenuti slijepim ulicama, a ne zacrtanim putem poštivanja Zakona i Ustava RH.